Melankolično popodne ...

Baš me nekako danas ulovila neka faza ponovnog uživanja u slušanju po meni najveće grupe svih vremena Pink Floyd. Pošto sam djevica po horoskopu zna me ponekad puknuti melankolija i uvijek u takvom soundu i sjećanjima na prošlost kad sam ko klinac od jedno 10 godina gutao Pinkiće, Mike Oldfileda, Jean Micheal Jarre, Tangeren Dream i ostale majstore, te žicao staru da mi da lovu za dobre stare LP ploče da bi sav sretan otrčao u ex Jugoton u Bogovićevoj , nalazim nove pozitivne vibre i ne mogu a da mi se na moju bedastu facu ne zalijepi smiješak.
Koliko god je vrijeme depresivno i gledaš kako se svijet oko tebe mijenja u nimalo pozitivnom smjeru muzika te, kako bi neki rekli, hrani.
Daje ti snagu za neka nova vremena, na ono što te čeka, na sve ono lijepo što te čeka i tjera te da si zadaješ ciljeve … ponekad male … ponekad velike … ali bitno da ih imaš i da u svemu vidiš i lijepe stvari … da prepoznaš ljudsko u ljudima i da se veseliš skupa sa njima.
Uvijek se sjetim svog pokojnog profesora u osnovnoj školi ex Otokar Keršovani … da da dečko iz centra … koji nam je ko klincima jednom rekao … bio mi razrednik od 5. do 8. razreda … da kad dodješ u 40-te onda se okreni iza sebe i vidi što si napravio u životu.
Ja još nemam 40 … i imam se još nahopsati do tada (cca 6 godina), ali često to radim … treba biti uvijek iskren prema samom sebi i pogledati što si učinio i što si naučio.
U svakom slučaju svijet bi bio puno siromašniji da se nisu rodili ljudi koji su eksperimentirali sa muzikom i nama dreamerima nisu dali mogućnost da uživamo u lijepoj muzici i samim time uz pomoć nje otvaramo nove poglede, iskrene poglede prema sebi i drugima.
Kažu da Mozart liječi svojom glazbom … !?
Ne samo on …
Manje gledanja glupog TV, ispraznih šala, jadnih Big Brothera, degutantnih vijesti i filmova kojim mlađim generacijama ispiru mozak i na jedan fini i legalan način čine ih malim slatkim budućim zombijima.


Svima vama dnevni zadatak … više muzike manje TV, pa makar neki od vas i slušali cajke … bolje i to nego gledati Hloverku Novak

Hvala Pinkićima …

Spomen na našega velikog prijatelja

Slava mu

Pa sad vi imajte pse :))

Za frenda koji je danas dobio otkaz ...

Potrebno je posvetiti se učenju iz svojih pogrešaka umjesto da očajavamo zbog njih, jer smo u suprotnom osuđeni ponavljati ih u budućnosti. Kad se zatekneš privremeno nasukan, sjeti se da u životu nema neuspjeha. Postoje samo rezultati.
Ima jedna pametna : " Uspijeh je rezultat dobre prosudbe, dobra prosudba je rezultat iskustva, a iskustvo je često rezultat loše prosudbe! "

već se vidim kako ležim :)

... ma kakav BMW il neka slična kolica ... ovo je život

Hrvatska narodna melodija

Ponovo među vama

Moguće da sam se ulijenio za pisanje, al na kraju cijele priče vrijeme je da dignem guzicu i da napišem koje slovo na svome blogu.

U ovih pola godine koliko sam više manje neaktivan na blogu u životu su mi se desile nekome manje nekome više interesantne stvari.

U privatnom sam eto započeo zajednički život sa svojom curkom. Iznajmili smo si stančić ( bježim od kredita za kupnjom vlastitog stana, a i trenutna situacija s obzirom da ona još muku muči sa faksom- faktor potrebnog vremena za postizanjem cilja - , a ja s poslom) i eto to već traje 2 mjeseca. Za sada nam je super … hehe … nismo se još potukli. Svatko ima svoje obaveze … ona kuha , ja perem suđe, ona stavlja veš u perilicu, ja kupujem prašak za isti … kao što se vidi iz priloženog odlično funkcionira. A i ostali djelići života su nam i više nego veseli.
Da ne muljam … ma super je !

Prije par dana dobili i adls tako da smo u kontaktu sa cyberworld –om tak da sad nemam izlike za izvlačenje. Od nekih blogera dobio sam špotancije kaj me nema

Kaj se tiče posla … pa eto, reklo bi se dobio sam pedalu na fini način koji se zove sporazumni raskid ugovora o radu. Oni nisu bili zadovoljni mojim rezultatima, a istini na volju i ja sam stao malo na kočnicu i prepustio se mogućim događajima koje ja neću inicirati, nego kakti bi se sami mogli desiti, no nisu se desili – ko bi rekao hehe. Desilo se da se ništa nije desilo. Kako bi rekli pametni ljudi „ desilo se ono što se i moralo desiti“ ili ti „ uzrok i poslijedice“.

U biti i sam sam to tražio jer od samog početka sam znao u sebi da taj posao, odnosno samo okruženje unutar firme i ljudi i sama organizacija nije to što mene zadovoljava. Uzeo sam taj posao jedino jer su mi dali ok plaću s obzirom na prijašnu, koju su mi na kraju spustili za 2/3. Nije bio ni jedan drugi razlog. Očigledno sam morao na taj način dokazati samom sebi da nije plaća sve.

Sad sam domeka … uživam … gledam tv … švrljam po netu … čekam curku da se vrati sa faksa … pravi penzionerski život hehe

Al kad gledam, pošto sam prijavljen u firmi još do kraja studenog … ovo mi je pravi veliki godišnji nakon punih 2 godine, s obzirom da ga nisam mogao koristiti po ljeti zbog fucking obaveza na poslu.

Al ja da ne bi bio ja da nemam već v džepu dvije ponudice za posao tak da samo moram proštudirati sa samim sobom koju prihvatit.

1. nešto manja plaća ali koliko sam skužio puno laganija atmosfera ( mađari )
2. veća plaća, no veći presing, izvještaji, sastanci na minutu, minimalno ovo … maximalno ono … sve po špranci … a to mi se nekako neda ( germani )

Tako kad sve odvagnem ovi prvi su mi bingo … taman po želji.

Osim svega toga … puko sam na dobre stare Buldožere i dobar stari jugo rock underground … tak da si ih skidam sa neta, pijuckam pićence ( pošto se trenutno ne moram više vozikati s autom ) i gledam kroz prozor u plavo nebo i brojim chemtrails – e iznad našeg lijepog bijelog Zagreb grada.

Ekipa sve vas voli Idesbeba