Kao i sve u životu, tako i ovo ovdje ponekad postane mjesto koje obiđem s vremena na vrijeme, onako kao drage ljude, pomalo zaboravljene, ali uvijek negdje blizu srca.
Nije ovaj posjet napravljen tek tako. Nema dva-tri dana na Facebooku je osnovana grupa bivših i sadašnjih Blogera. U tih par dana, spontano, grupi se pridružio respektabilan broj ljudi, ovaj put većina pod pravim imenima i prezimenima, koji se svi sa sjetom prisjećaju zlatnih dana bloga i sveopće euforije i veselja na svaki novi post, komentar, priznanje.
Lijepo je to ponovo doživjeti, osjetiti i biti dio toga. Mogu samo reći da sam u tom periodu živjela ovdje vrlo intenzivno i ispunjeno. Mašta je bila divna, teme su se pojavljivale niotkud, sve što se događalo oko mene je imalo potencijala za neki novi post, razmišljanje, objavu, kritiku.

I tako, i opet pišem. Možda ne sa onom strašću kao prije - oh, pa i puno godina. Ali mentalna vježba mi je doista potrebna. Divim se i čudim sama sebi koliko sam nekad imala riječi u svojoj glavi, i sve mi je nevjerojatno da sam to JA pisala. Nemoguće.

Ali tu je. I podsjeća me samo na dobro. A zašto sam to dobro zapustila...tko zna. Možda ova nostalgija koja me pere zadnjih par dana, od nastanka grupe na Facebooku bude dovoljna za malo jači i intenzivniji poriv za pisanjem.

Ah ta blogosfera, zarazna jednom, zarazna uvijek...

Oznake: Facebook, faceboo