Mene ovaj blog doista ne voli! Tko zna, možda zbog toga što me nema tako dugo, pa nismo više sljubljeni kao prst i nokat, ili postoji neki drugi razlog.
Neki dan, pišem komentar jednoj dragoj blogerici, stisnem ok za objavu, a on meni napiše da sam joj zaspamala blog!!! I da me prijavljuje! A ja blage nemam što bi to moglo spamati, blage, časna riječ...
Sad, napišem više od polovicu posta, i izbriše mi se sve. Ne da sam stisnula objavi, ništa takvog, već, jednostavno se sve izbrisalo. E, sad, doduše, može biti i da me ovo moje računalo pomalo zajeb...va, ništa čudno...
U međuvremenu - i dobrog i lošeg. Kao i uvijek u životu.
Al, moram priznati, svrbe me nešto prsti u zadnje vrijeme. Opet su krenule priče po glavi....
Sinoć, konačno imavši dovoljno koncentracije, konačno se registriram na jednoj stranici, (ovoj ovdje), i pročitam sve zaostatke u kolumni koju piše jedna moja draga blogerica (Wandek, cmokkk), i onda...krene karusel po glavi..
Ma znate, svašta se trenutno događa ovdje kod nas. Na svima razinama života.
Mala velika je krenula krupnim koracima prema pubertetu. Odnosno, već se potpuno dobro snalazi u toj priči. Ne mogu reći ništa loše, ali...mijenja se dijete. Iz dana u dan. Krenule su suze, razmišljanja, promišljanja, odluta mi u svemir začas. Još je tako mala, a htjela bi biti velika...
Mala mala i nije više tako mala, ali joj još uvijek dozvoljavamo da bude manja nego što je. Valjda se tako tješimo da još uvijek imamo malu djecu, pa nismo niti mi toliko stari, šta ja znam....
I tako, vjerojatno pod utjecajem onoga što sam kod nje pročitala, a pod utjecajem nekih naših dugotrajnih razgovora, događaja u proteklom vremenu, nekih odluka i stanja, noćašnje spavanje nije bilo krasno. Stalno gluposti po glavi, košmar svoje vrste koji me je vodio od razina onog osobnog i osjećajnog, do čisto profesionalnog. Nema nigdje da su te stvari razgraničene, već pomješane, ali ovo što je meni noćas kroz glavu prolazilo...uh. I sad imam migrenu, bolnu i strašnu, jedva gledam.
Najdraži je, naravno, jutros nastradao. Kako sam trenutno neupotrebljiva i bolna (ah, da, ne znate niti taj detalj...podsjetite me), dakle nisam u funkcionalnom stanju, i to traje već treći tjedan, to znači i da su sve aktivnosti u kući svedene na minimum. Ono što se mora, napravi se, tek toliko da nas ne zatrpasmeće, rublje, suđe, prašina, grinje i sve ostale gadosti koje se već slažu nakon svakodnevnog života. Ali nakon ovakve noći, sa glavoboljom, moje sitničavo oko vidi sve. I izbacuje me iz takta. Sve mi smeta, svaka nepospremljena stvar, suđe koje viri iz sudopera, neusisani podovi, čarape koje nisu našle svoj put do košare za rublje, knjige nonšalantno odložene, majice koje vire... sve...
U takvom jednom raspoloženju, prije tjedan dana (nije sa mnom trenutno lijepo živjeti, ne nikako), sa šancovim ovratnikom oko vrata, u pidžami, zaključila sam kako su se iza WC-a počele razmnožavati gljivice, i kako je to neizdrživo i to se mora, podhitno, odmah i sad, uništiti. Sredstvo za uništavanje - Domestos. Naravno, ubija sve poznate mikriće, i to je ispitano. Meni, osim toga, Domestos služi za razno razne zahvate, od uništavanja plijesni po zidu (nema boljeg sredstva) do čišćenja sudopera - opere sve mrlje od kave, čaja - zasvijetli sudoper samo tako..bijeljenje rublja je isto krasno..ma imam ja mašte...
No, oni koji su ga upotrebljavali, znaju da ima i jedno prokleto svojstvo - izbjeli on sve na putu, a ne samo ono što bi htjeli.
Dakle u zanosu, natopila sam zidove oko WC školjke sa Domestosom, posebno utisnula u tih nekoliko fuga koje su počele pokazivati znakove slabosti i popuštale plijesni. Pa sam onda, ne budi lijena, i školjku namaljala, i okolo školjke, i ostavila da malo odstoji. Nema boljeg, nego pustiti to strašno sredstvo da malo odstoji, čini čuda...
Dakako, nije mi bilo dobro poslije toga. Bolestan čovjek je bolestan čovjek i tako se treba ponašati, što definitivno NE vrijedi za mene. Ja sam uvijek iznad pravila, inače se ne osjećam psihički dobro. Mislim, ako nisam, barem na trenutke superwoman, jel.
I tako, odstajao je moj Domestos dosta dugo. U međuvremenu sam shvatila da sam:
-uništila novu, novcatu pidžamu. U tome se, inače, uobičajeno čisti kupaona...ako niste znali. Sad uz sitne, pravilno raspoređene točkice na zelenoj podlozi, imam i nekoliko nepravilnih mrlja koje doprinose sveukupnom umjetničkom dojmu moje Domestovski dorađene pidžame...
- uništila novi, novcati tepih u kupaoni. Koji je do tada bio prekrasne plave boje. Jednolične, da. A sada po rubovima ima bijele flekice, po sredini lagano izblijedjeli uzorak koji odgovara otisku MOJIH kroksica. Za ne povjerovati, zar ne?
- dijete je, na moje veliko zadovoljstvo, uspjelo novu, novcatu suknju zamočiti u moju kupaonsku instalaciju sa Domestsom. Pa sad po novoj, krasnoj, maslinastozelenoj suknjici, koja ima i dodatak u obliku takvog kaputića, ima uzorak od nekakavih blijedožučkastih flekica. Koje smo pokušali obojati maslinastozelenim flomasterom. Ali nismo uspjeli. Slijedeća je misija pronaći one zakrpe koje se lijepe pomoću pegle, pa onda tako diskretno zakamuflirati navedene flekove..
(obratite pažnju na podvučene dijelove teksta. nije nebitno)
Nije potrebno ništa više zar ne?
Danas se ne primam nikakvog posla. Tko zna što bih mogla još uljepšati i na koje sve to načine. Po mogućnosti neispravljive.....
