UPOZORENJE: naslov nema veze sa tekstom. Samo sa fotografijom...
Uuu, što volim kad dobijem po piksi, a ni kriva niti dužna.
Na svoju žalost, a na veselje svih ostalih, u stvarnom životu kada se dogodi ovako nešto, reagiram na prvu.
Ko hepo kocka, sa eksplozivnim punjenjem. I onda napravim glupost: zaboravim bitne činjenice, u bijesu razuma svog, pa počnem sipati kojekakve gluposti. I naravno, zakopam se, i dublje nego što bi se uopće moglo.
A imajte na pameti - NISAM KRIVA.
Kad sam kriva, poklopim se po ušima i odšutim, sačekam da prođe vrijeme, da se zaboravi, pa onda polako izgmižem iz svog kuta.
Ponekad toliko dobro, da oprostite na izrazu, zaserem stvar, da se iz tog kuta ne izvučem nikad. Barem ne pred određene ljude. Ne što oni ne bi zaboravili, već što sam toliko samoprijekorna, koliko nitko drugi ne može biti. Ekstrem, još jedan.
No, ovdje u virtuali, kad me netko optuži za neke stvari, primjenjujem drugu taktiku: odšutim. Zanemarim. Ne želim se petljati. Barem ne više. Naučila sam određene lekcije u ovom svijetu, odsvađala se nekoliko puta, pa kad utvrdiš da imaš za kontru nekog....nekog...a da ga ne možeš niti smjestiti nigdje, onda zašutiš. Ako treba, i ispričam se ja, samo neka me ostavi na miru.
Nisam neki tvrd orah, ne ovdje.
U zadnje vrijeme sam o sebi doznala, nekim čudnim putevima, da sam:
1. nepismena. Ajd sad, nek komentiram ovo. Šta reć? Nepismena sam u onoj mjeri u kojoj ja to želim. Kada koristim fraze iz govornog života, koje jednostavno tako zvuče.
Eto, već se opravdavam. Dakle, nepismena sam, nemojte slučajno koristiti moje tekstove kao referencu za hrvatski pravopis i gramatiku, to je samo znanje jedne gimnazijalke. U tom području. Ne mogu bit pismena kao jedan Krleža, ne nikako, ali, iskreno, nisam u ovom svijetu niti naišla na puno Krleža. Niti na jednog. A kada mi o nepismenosti piše netko tko nema pojma o osnovnim pravilima pisanja, niti malo o kulturi pisanja (reći ćemo, osnove daktilografije), onda ja to uzmem za nešto jaaaaako ozbiljno. Gaće mi se tresu....
2. ispadoh i bahata. Puno su mi to puta rekla, barem ovako, u stvarnosti. Ne mogu se ja mijenjati. Em mi je genetika takva (kromosomi čuda čine), horoskop mi je pun arogancije i bahatosti, a i poslovi koje radim, od početka svog radnog vijeka, zahtijevaju određenu dozu takvih stavova. Istina, šta da velim, istina...
3. nestručna. Pa i jesam nestručna. U području, hm, peglanja. Ne volim to, i ne želim o tome teoretizirati. Nestručna sam i na području bankarstva. Uvijek imam neku rupu viška koju ne mogu zakrpati, iz prostog razloga što ju ne vidim. A kad ju i riješim, eto negdje nove. Samo stvar teže i protuteže (Newtonovi zakoni mehanike, don´t you know?). Ima puno područja gdje sam nestručna.
Ne mogu reći da pronalazim ikakve veze između sebe i psihijatrije. Ne da ne bih ponekad trebala tamo zavrišiti, uostalom, rijetki su u ovoj državi oni koji tjedno ne dožive barem jedan živčani slom, no, nisam stručna.
4. plagijator. To bih voljela vidjeti, koga ja to plagiram. Ili možda netko mene plagira? Wau...Moj nenadmašan stil, puno poštapalica i rječica - no, dakle, kad, kao – ili?
Priznajem, evo priznajem, fotografije koje objavljujem su čisti plagijat. Ne znam lijepu fotku napraviti, ništa o tome ne znam, pa je Google search, Pictures, jedini izbor koji imam.
Uglavnom, ništa lijepo ne doznah o sebi.
Ili su me utrpali nekud gdje mi nije mjesto?
Ako je tako, onda se radi o nekom jako suptilnom, ko slon u staklani. Ili nekom jako živčanom. Napaljenom. Uznemirenom. Ljubomornom.....Zavidnom.............
U biti, volim ja te napade. Bilo bi glupo kada ih ne bi bilo. Ispalo bi da sam neka njunji- njunji ženska. Bez stava, ponosa.
A nisam. Najviše volim kada me takvi opandrče sred čela, a ja imam hormonalni poremećaj u vidu PMS-a. PMS sve pravda. Ženski hormoni, i njihova vladavina našim nagonima su nezamjenjiv izgovor za svaki potez koji možemo napraviti.
Ženski estrogen i muški testosteron u stalnoj borbi, sa povremenim upadima progesterona, opravdavaju, danas, glavninu nesporazuma, tuča, svađa, kokošinjiskih rasprava , čak do ratova.
A pubertetski ispadi? Poremećaji?
Da, sve možemo pravdati hormonima. Fućkaš razum, znanje, psihologiju, medicinu, kada nagoni vladaju i dalje.
Pa tako i nagon samoodržanja, kada se napada nema veze tko, ali osjećaj ugrožnosti nam daje pravo na reakciju, dugo potiskivanu, usmjerenu u krivom pravcu, raspršenu i uopćenu.
Ah, što mrzim nepreciznost: Nepreciznost oružja, od atomske bombe, raketa i ostalih tehnoloških čudesa, koja izazivaju totalno uništenje, bez obzira na sve, do nepreciznosti izražavanja, primjedbi, napada.
I ne mijenjati: pričam o nepreciznosti, a ne nejasnosti. Kod verbalnih suočavanja, to su različite kategorije i discipline, Mada se rado mijenjaju, osobito kada nam tako odgovara.
I opet sam jednostavna? Nisam. Plagijat? Možda. Čudni su putovi i sinapse koje nastaju u mozgu. Ne mogu poreći. Možda je podsvijest odradila svoje.
Blaženi sveznalice, svemoćni...Blaženi internet koji dozvoljava svima izražavnanje i pisanje.
Tu vidim da moje mane i nisu toliko strašne....Volim ovaj osjećaj.....
