OKOVI

26.02.2018.


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital art

Dugo su se u meni nizala pitanja
svakog dana, svakog trena,
odgovor znam da ima, postoji,
samo i ako jasan,
meni nije ili ne želim
da znam da je pravi.

Pratim samo to što osećam,
tu pronalazim sav mir i nemir
koji nadolazi i prolazi
praveći svoj krug.

Tu nalazim svoje sklonište
i zaklon od same sebe,
tamo gde niko ne može dopreti
ni pogledom ni hodom ni dodirom.

Negujem ih na svoj
pomalo okrutan način i jedini,
jer moram tako da budem
prema sebi okrutna i bezosećajna
ne sme biti drugačije
u ovom svetu što brani sve,
svetu nedužnih i kažnjenih bez razloga.

I koliko god tražila izlaz,
tumaram, tragam i shvatam,
da sam zaboravila
gde su vrata na koja sam ušla.

Zaboravila sam
ili samo ne želim izaći nazad
zaronjena u svoja sopstvena osećanja,
shvatam da sam navukla okove,
a ključ sam izgubila
ispred vrata kroz koja sam prošla.

Nosiću ih,
jer ne mogu naći vrata
ili samo ne želim.


Milica.V

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.