nedjelja, 17.06.2012.

Zbogom.

so true.

Dap...
I tako,napila se ja,na "oproštajci".
Mhm.
Tako mi jebeno drago da ih više nikad neću vidjet. Dobro da su svi plakali,i izjavljivali ljubav,a onda ove koji su se napili skoro ostavili.
Ma nije bed,nije da sam vas ja vukla vec jednom,ali ma da,nema to veze.
Odlazim,hvala bogu,ne moram ih gledat,hvala bogu.
3 su mjeseca ispred mene,potpuno prazna. Jedina osoba s kojom komuniciram je kilometrima daleko. I ne dolazi.
Sooooo.
Again alone :)
Promašaj.

la la la
- 20:43 - Don't just fade away ( 3 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

utorak, 12.06.2012.

Filozofija

I tako je moja najdraža gitara sakupila nekoliko dobrih centimetara prašine.
Nije da sam ju ikada svirala,ni nešto takvo,al ono. Nije fora kad sam skuplja prašinu. Al što da napravim kad sam hendikepirana i ne mogu odsvirat ništa osim početka Smoke on the water xD A obecala sam tateku da ću mu svirat na moru.
Ne kužim zaš ne mogu niš svirat... ponekad se čini lako,a onda kad krenem sama,brzo odustanem xD
Poprilično sam sigurna da će još neko vrijeme skupljat prašinu...
cry
Možda u međuvremenu prestanem bit hendikepirana i prsti mi se odkoče...a do tad ću zavijat na puni mjesec smijeh
- 20:08 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

nedjelja, 10.06.2012.

Moje!!

Zamislite savršen vikend,uz savršenu osobu.
Jeste?
A sad,zamislite uz to jednog brbljavca,psihotičnog tatu,ljutitog odgajatelja i grmljavinu.
Nije više savršeno,a?
Čekala sam taj vikend cijeli mjesec,i napokon je došao. Krenula sam s osmijehom. Nekada prije stvari su se znale toliko savršeno posložiti da sam pomislila da Bog ima ljubimice. A onda,danas sam pomislila kako je Bogu ponestalo čuda za mene.
Trenutak kasnije,kada su mi oči podale jasniji pogled na svijet,kada sam obrisala suze,shvatila sam da držim čudo u svojim rukama. Bogu nikada ne može ponestati čuda,odbijam vjerovati u to. Bez mojeg čuda svijet bi bio previše mračno,opasno mijesto. Ne želim opet tako živjeti. Ne želim iluzije,samo želim svoje čudo.
Nisam nešto kreativno i inspirativno danas,ali želim ovo podijeliti s nekime. Lakše se otvoriti strancu nego prijatelju,ali što bi ja znama o tome,kada nemam prijatelja.
Samo čudo,koje je sve što mi treba. rolleyes
- 22:59 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

srijeda, 06.06.2012.

Broken

Jednom ne tako davno sam rekla jednoj dragoj osobi(najdražoj) xD da ću pisati sretne postove. Nadam se da će iz ovoga izaći nešto pozitivno,al ipak,pokušaj je ono što se računa,jelte? zubo
Službeno je prošlo 6 mjeseci od onda. A još nekoliko mjeseci prije toga,bilo je navlačenja. Makar nikad nisam mislila da će se vratiti jer sam bila glupa,on se vratio. Oboje glupi,napokon zajedno. Nakon dvije prepreke,koje su bile potpuno nepotrebne ako se mene pita,ali istina je da sam ja prva počela.
Nakon nekoliko mjeseci mučenja,zaustavio mi je srce,i rekao ono što nikad nisam mislila da hoće. Čuda postoje,ako vjeruješ. Premaleni smo,i preslabi da bi živjeli bez nade,jer onda ćemo sami sebe proždrjeti iznutra. Od onda dišem dublje,češće se smijem,našla sam neku zanimaciju. Probudio me.
Njegova prisutnost mi je još više značila,budući da jedini kontak s ljudima koji mi nisu rodbina sam imala u školi,i to kad bih se posvađala s nekime.Ne možete zamisliti kolika je to usamljenost,svaki dan proći pokraj 300 ljudi s kiselim smješkom,umoran od stalnih svađa,jednostavno sam bila iscrpljena. Uz njega je to sve lakše.
Svaki puta kada se rastanemo,osjećam se kao da je odnio dio mene sa sobom. Osjećam rupu u sebi,i znam što mi fali da je popunim. Osjećam kao da se cijeli svijet srušio,kada vlak krene. Osjećam se ponovno malom,samom i napuštenom. Kao nitko.
Vraćam se u lažni svijet s lažnim osmijehom,dok onaj bolji dio mene prebiva kod njega,da ga čuva.

Trebalo je ispasti sretno...doživite ovaj post sretno xD jer ja nisam.
- 23:31 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

ponedjeljak, 04.06.2012.

Pozitivan post

Danas sam okej. yes
Za čudo božje. Ne sjecam se kad sam zadnji put zapravo napisala neki post koji je imao veze sa srećom. I to je kul.
Čudno je zapravo to što sad nemam nikakve ideje o čemu da pišem xD
Nema veze,pisat ću svejedno. To je jedna od rijetkih stvari koje mi koliko toliko polaze za rukom.
Sretna sam,jer uskoro odlazim,i okrećem novu stranicu,potpuno čistu,koju mogu sama ukrasiti. Sretna sam,jer se mičem od zatupljenih neandretalaca koji ne mogu razlikovati emača od metalca. (ne volim emače i ne volim kad me se uspoređuje/poistovječuje s njima iz jednostavnog razloga jer mislim da svoje tijelo treba poštovati,a te njihove furke na samoubojstva mi stvarno dižu živce,jer ne volim ljude koji se predaju. Ne volim slabiće.) Dakle...sretna sam zubo
Nova okolina,i novi ljudi mogli bi promjeniti dosta toga lošega u mojemu životi,tako da se iskreno radujem.
I da. Optimist sam. I dalje ne razumijem zašto ljudi koji vole metal ne mogu bit optimisti? Nije da zato što slušam ljude koji su otvoreniji prema sotonističkim vjerama,ne znači da sam i ja. Ne oblače se svi ljudi koji slušaju lady gagu ko cirkusanti. I to je činjenica,ljude se ne može strpavati u isti koš na temelju nekih zajedničkih stvari.
Sretna sam,jer imam nekoga kraj sebe. Jedinog,ali opet puno više nego što će neke osobe ikad imati,i zato sam sretna,i zahvalna.
Sretna sam sretan ili samo u pms...ko će ga znat,žensko sam zubo
- 22:25 - Don't just fade away ( 2 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

nedjelja, 03.06.2012.

My fucked up, a bit psychotic mind.

Okružena izdajicama,iz dana u dan. Nikoga nije jebeno briga koji kurac će bit s tobom jednog dana,jebeni "FRENDOVI" ti podmiču noge,i smiju ti se dok padaš. Debili koji se priklanjaju alfa mužjacima,i upropaštavaju živote sranjima zbog kojih će kasnije žalit. Sjebu sebe,jebu sve oko sebe u mozak,prave se pametnjakovići,a na kraju će radit za nekoj jebenog štrebera i brisat njihove vc školjke.
I ONDA MI DOĐU,i jebeno se prave da su bolji od mene. Oni su veći karakteri,njih će mamica i tatica uzdržavat do kraja jebenog života. E pa znaš kaj? Tvojih staraca neće bit uvijek,zauvijek. Svi mi imamo rok trajanja,i ne može nas se reciklirat. Zato prestani o se pravit da si jebeno nešto i ŽIVI. Odkud tebi pravo da sjebavaš tuđe živote? STANI trenutak,i promisli. Onaj štreber u tvojem razredu,ona debela cura,onaj bolesni dečko...IMAJU SVOJ ŽIVOT. SAMO JEDAN,JEBENI ŽIVOT. I ja,a vjerujem da i ostali,ne mislim trpit vaša jebena sranja. Al dobro,ak već me ne mislite pustit da živim kako hoću,postoji KARMA, bar je ona na mojoj strani. Ona će te sjebat na kraju.
Fizikalci,vi koji mislite da se stvari rješavaju šakama,nemate pojma kolko zapravo riječi bole. Svi govore,ajmeee,udario si curu,pičkica si. A što s onima koji cure nazivaju kurvama,koji im govore da su ružne,da su debele? Cure plaču,kad god postane teško,mi plačemo. I ja plačem. A onda me pusti,jer plakanje ima neke veze s hormonima,pa onda..uglavnom,nebitno,guglaj ak te zanima znanost.
A dečki? Što dečki rade? Osvečuju se! Idoti glupi,onda na kraju i njih karma sjebe.
NEVERMAJND.
Sad više stvarno ni sama ne znam što sam željela reći ovim postom. Valjda želim vratiti ravnotežu,il neš.
Zapravo ovo su moje misli,koje su stalno tu,ali nekad se posebno istaknu,onda kad mi neko posebno digne živčeke,il..il me uvrijedi. E a onda ide sve u facu,ono što mislim o tebi,a bome i ono što ne,al mi došlo.
Previše sam ranjena da bi primala još udaraca,a kakav bio da bio..ipak volim svoj život. Trudim se,možda besmisleno..možda ne. Al jednu stvar nikad ne radim...ne predajem se. Zato ne očekuj da popustim ni kad mi glava padne s ramena.
oke dosta,više ni sama ne znam kaj pišem. Usputno,ispričavam se za količinu psovki koje su bile upotrabljene kako bi se moje misli mogle dostojno opisati. mah
- 18:35 - Don't just fade away ( 1 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

petak, 01.06.2012.

Going under

Zašto ljudi ne mogu prepoznati kad si prazan? Znaju kad si sretan,znaju kad si tužan. Doduše,ponekad ne znaju,ali im ti to možeš dati do znanja. Ali kad si prazan? To nitko ne razumije.
Kažu,dramatiziraš. Ne,vrištim,zovem upomoć,ali nikoga nije briga.
Kažu,želiš pozornost,centar pažnje. Sve što želim,je potvrda da sam posebna,da sam netko. Da me se jebeno ne može zamjeniti. Ali ne. Umišljena sam i žedna pažnje. Neka vam bude.
Našla sam svoju svjetlost na kraju tunela,ali ni on me ne može ispuniti do kraja,jedan dio mene ostaje prazan,iz dana u dan. Primjetila sam da pucam po šavovima.
Nitko me ne može razumjeti,ne mogu ni ja. Ne mogu opisati onaj osjećaj kad me uhvati realnost,i težina cijeloga svijeta padne na moja leđa. Klize mi suze niz obraze,ali ni one više ne mogu oprati nedostatke u meni.
Samo sam htjela znati da sam posebna.
- 23:14 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

Designed by: Nlo, hosted by Blog