ponedjeljak, 25.02.2013.

Napadaji panike

Ne znam koji me vrag tjerao da upišem gimnaziju. Imam 0% samokontrole, 0% koncentracije i isto toliko motivacije. Ne želim to.
Mislila sam da će mi biti dobro, i da je to jedini dobar izbor, ali nije. Očito ne.
Jer sa mojim "vrlinama" teško je prolaziti s dovoljnim. Nisam ja glupa, znam se izvući, ponekad, ali opet, nisam pametnija od nekih, i to mi se SVAKI JEBENI PUT obije o glavu.
Ali problem je u tome, što ja ne vjerujem sebi. Potonula sam toliko duboko, da ne da se ne mogu osloniti na dečka, nego se ne mogu osloniti na sebe. Nekoliko puta sam se uhvatila misleći kako bih trebala njemu reći da me gura. I jesam, rekla sam mu. Rekla sam mu da me tjera sljedeće godine.
Ali, ja sam na samome dnu. Nema dalje, izgubila sam sebe. Izgubila sam povjerenje u sebe, i vjeru u sebe. Počela sam se oslanjati na krive stvari uz izliku da ja to ne mogu.. Ali sama sam si kriva. Nitko nije kriv što sam lijena. Samo sebe mogu okriviti za to, samo ja sam kriva za sve, i koliko god to mora biti bolno priznati... nemam koga okriviti, i to me ubija. Ubija me činjenica da ne mogu sama sebi pomoći, i da sam pala. Ne mogu ustati, ne mogu se kontrolirati, kao da sam izgubila upravljač, netko drugi sada povlači moje konce.
Ali ne znam... dosta sam suza isplakala i dovoljno sam se tresla u strahu, i sažaljevala samu sebe. Uhvatim se dok pokušavam smisliti scenarij u kojemu okrivljavam druge ljude, u kojemu ja nisam kriva.
Ali sve na kraju padne na moja leđa. Ja sam kriva što noćima plačem i ne spavam, ja sam kriva što se nemogu koncentrirati na ništa, ja sam kriva što mi se ruke stalno tresu. Sve sam JA kriva. Ali očito je netko napravio greškicu u nama.. a to je ta da koliko god pokušavali, jedan dio nas i dalje želi misliti da smo savršeni, da nismo mi krivi... da smo mi žrtve.
Ali znam da to nije točno, u ovakvim trenucima.
Slaba sam.
I opet će sve ostati na poznatoj misli: "Imam vremena sutra." A sutra? Znate i sami odgovor.

- 22:46 - Don't just fade away ( 1 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

nedjelja, 06.01.2013.

"I tako su živjeli sretno do kraja svojih dana."

Naravno, tako svi želimp kraj zar ne? Ali pitanje je... kako doći do njega? Kako taj kraj učiniti realističnim?
True love, my friends, true love.
Ne, to nije kada ti nasred ceste ispadne šeširić, pa to ga neki tamo "pristojan gospodin" podigne, i odma se oženite i imate gomilu djece. Ne, to su filmovi. Po tome bih ja vrlo lako zaključila da ste:
1. plitki (Koji vrag te može natjerati da se zaljubiš u čovjeka kojega vidiš prvi puta, i nemojte mi sad početi o ljubavi na prvi pogled, jer to ne postoji. Vi koji mislite da postoji, sigurno imate iskrivljenu predodžbu pravoga svijeta.)
2. sebični (Nerijetko se događa da u takvim situacijama nastradaju muževi i žene glavnih likova. Ma hej, dragi, jednostavno nismo suđeni, on mi je pokupio šeširić., i on i ja dijelimo jednaku najdražu knjigu! Dame.. ČUJETE LI VI SEBE?!)
3. neoprezni (Ovih dana se ne može nikome vjerovati, pa kamoli muškarcu kojeg znate nekoliko dana. Ljubav? Ne tako rijetko događaju se nasilja u obitelji, a žene je previše strah da poduzmu nešto u vezi toga-ne osuđujem. Ali, better safe, then sorry girls.)
Dakle. Ljubav nije nešto što će nam sudbina donijeti pred vrata, pa ćemo se samo nasmijati i tako biti sretni do kraja života. I da, dečki, ljubav nije kad vam je neka žena "komad" pa patite za njom, jer svi dobro znamo za kojim vragom vi patite. Ljubav se ne dogodi- ona se gradi. Dvije osobe, koje se sviđaju jedno drugome, grade ljubav. I za to treba vremena, jer potrebno je prihvatiti partnerove mane i jednostavno ih... zavoljeti. Jednoga dana kada ćete biti sposobni nasmijati se i reći: "To ga/ju čini posebnim/nom." tada ste na putu. Neće vam nikada biti dosadno s tom osobom, jer ona će biti dio vas, onaj važniji dio, i neće biti važno jeste li nesavršeni, jer ćete biti savršeni zajedno. Ako to radite kako spada, i ako niste zasljepljeni običnom idejom, nećete ostati povrijeđeni. I zato, dragi bloggeru, idi polako! Za sve postoji neko vrijeme, i istina je. Sve što poželiš, biti će tvoje, ali viša sila je ta koja će odlučiti kada ćeš to dobiti i u kojem obliku. Sve se vraća, ali, sve se i plaća.

..."Zlo zaboravlja,
Ljubav je strpljiva,
Ljubav dobrostiva,
Ljubav ne zavidi,
Ne hvali se,
Ne oholi,
Pravdi se raduje,
Sve vjeruje,
Svemu se nada,
Sve podnosi,
Ispričava!"

-Hvalospjev Ljubavi

- 11:18 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

srijeda, 28.11.2012.

Happy

Red tuge, red sreće, a ja sam zapela u čudovištu od reda tuge.
NIkome nisam dovoljno dobra. Samo me bacaju naokolo kao jebenu loptu koje će ionako zaboraviti. Tek toliko, iz zabave.
Ne mogu spavati više. Ne mogu ništa više.
Briga me za sve, psihički sam slomljena do kraja. Gaze po ostacima mene, samo malim komadićima.
E da sam bar malo hrabrija nebi me više boljelo.

- 11:53 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

nedjelja, 25.11.2012.

Pa-pa

I tako sam se ja jednog dana dosjetila kako bi umjesto da tražim svoje mjesto pod suncem, mogla zauzeti nečije pa se malo osunčati. Jer stvarno me više nije briga.
Dosta mi je konstantnog straha da neću biti dovoljno dobra. Pa nisam najbolja, kvragu, niti ne želim biti najbolja. Ne želim neki savršeni posao, jer pa, ne želim se fokusirati na karijeru. Ne želim najbolje fakseve u državi, samo jebeno hoću da me svi ostave na miru da radim ono što JA hoću kad JA to želim.
Ne pada mi napamet postati neka visoko obrazovana žena, nikad doma, nikad vremena za bilo što osim za posao. Neda mi se.
Shvatila sam što želim jednoga dana, ne želim biti bogata, samo želim normalan život... znate, ono, obitelj, poneki hobi, maca ili pas. Samo želim.. mir.
Naravno, zašto bi oni mene pustili na miru, jer ne, 3 ili 4 nikako nije dovoljno. 5 je gotovo premalo za mene. Ali imam novosti. Više me uopće nije briga. Zašto da tjeram nešto takvo kad se mogu jednostavno opustiti i uživati. Previše su mi toga ukrali, okrenuli su moj vlastiti um protiv mene, ali ne. Ne više.
Nisam glupa, i možda ne znam kakvo je stanje u svijetu odraslih, ali i sigurno znam da nisu svi oni s 4 bili na dnu. O ne, nikako. Nisam više dijete, ne u tolikoj mjeri da se za neke stvari ne mogu sama pobrinuti.
Vrijeme je više da me pustite da odletim iz gnjezda..

- 17:58 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

ponedjeljak, 22.10.2012.

Povedi me

Mislila sam da će biti lako jednom kada odem iz osnovne. Da je svijet.. drugačiji.
Moram priznati da sam bila površna i tvrdoglava. Nikome nisam vjerovala. Ali sada znam, a i svjesna sam toga da ću sve naučiti preko vlastite boli, jer neću samu sebe uvjeriti dok to sama ne osjetim na svojoj koži.
Razočarali su me ljudi. Ne znam zašto sam mislila da će biti bolji ljudi u srednjoj... imam osjećaj kao da me nitko ne razumije... ne mogu pronaći svoj kalup, niti jedan mi ne pristaje.
Strah me.
Imam jedan život, i osjećam se kao da ga tratim... osjećam se kao višak, zauzimam prostor, živim, ali ne pružam ništa.
Naravno, nitko to ni ne primjećuje. Svo me vide kao nasmijanu, spemnu za šalu. I ja se tako osjećam kada sam među njima... ali to je laž. Ne znaju oni što se događa u mojoj glavi.
Koliko ja sve upijam... koliko ja o svemu razmišljam... koliko sam postala očajna.
Moj izgled, moje ponašanje su moja utvrda. Probijena je samo na jednom mjestu... samo jedna osoba zna kako proći kroz nju... samo jednu osobu puštam u svoje tamne odaje očaja.
Glava me boli od previše misli. Preslaba sam još za svijet, a svejedno me guraju u njegove grube ruke. Više nema povratka. Ili ojačaš... ili te više nema.

- 19:06 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

ponedjeljak, 15.10.2012.

I kad ljubav gubi bitke... ne priznajemo kraj.

Nismo potpuni, nismo cijeli dok stojimo kao jedna osoba. Jedinstveni smo, ali ne možemo postići savršenstvo dok stojimo neispunjeni.
Rupe među prstima su tamo kako bi ih netko popunio svojima. Bol u prsima, onaj osjećaj kad ne možeš disati, ne možeš sam izlječiti. Ne možeš biti potpuno sretan ako si uvijek sam. Sreća se nalazi u toj osobi, u davanju i primanju, u njegovom osmijehu. Sreća je tada kada znaš da više nisi bitan, bitni ste vi. Bitno je što on osjeća, kada je sretan, kada je tužan, u trenutku ti promjeni raspoloženje.
Znaš da nije gotovo, jer te netko drži, čuva na dlanu kao zadnju kap vode u pustinji. Znaš da nikad nećeš biti sam.
Nitko drugi nije bitan, jer znaš da kad te svijet odbaci, kad te bude grizao, tukao, znaš da ćeš naći sklonište u njegovom zagrljaju. Znaš da će te zaštititi od svih oluja svijeta, znaš da će otjerati sve strahove, i da neće otići. Obrisat će suze, pomoći ti da ustaneš, uhvatiti te za ruku, i hodati s tobom.
Zajedno, postajemo savršeni, potpuni. Ljudi nisu stvoreni da budu sami. Ljudi su stvoreni kao polovica magneta koji očajno traga za svojim drugim krajem kako bi ga upotpunio. A onda kada ga nađe, zaljepi se za njega, i ne pušta.
Bez obzira na to koliko ste raštimani, popravit će vas.


- 10:30 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

utorak, 11.09.2012.

Don't judge the book by its cover.

Još jedan post koji pišem... jer ne znam što bih drugo napravila.
Ljuta sam, ljuta sam na cijeli svijet. Kažu, hormoni. Znam da jedan dio je, ali znam da veći nije, i ljuti me, što mi nitko ne vjeruje. Proći će me, ali nije mi dobro. Nije mi dobro, ne mogu više ovako živjeti. Dva dana koja mogu provesti kako želim u mjesecu drže me na čvrstoj strani ruba. Ne znam što sam očekivala.. ali jednostavno ne mogu zamisliti godinu dana provedenu na ovaj način. Umorna sam gotovo svaki trenutak dana... umorna sam od svega, ali oni samo odmahnu rukom i kažu: "I to moraš proći."
Ali ne prolazim, ja pužem, a koljena su mi već krvava.
Imam previše vremena koje provodim samo hodajući ili vozeći se. Previše razmišljam, a moj najveći neprijatelj jest moja mašta... Ja ubijam samu sebe iznutra, mislila sam da su svi krivi, da je cijeli svijet kriv.. ali nije. Sama sam si kriva za ovo.
Jedina stvar na svijetu koju želim raditi, jedina osoba s kojom želim biti.. e baš to ne mogu. Od svega, SVEGA na jebenom svijetu, ja baš to ne mogu. I puknem na sitnicama... preuveličavam. Ali ne mogu se sjetiti niti jedne stvari na svijetu koja me raduje, osim njega. Sve što radim samo da bi mu jednog dana mogla biti bliže. I to me drži.
I ne znam zašto uopće čitaš ovo ako ćeš me osuđivati... Stalno dobijem one spike: Bit će bolje, još si mlada. ALI NEĆE! Predugo me boli.
I iz nekog razloga ovo mi pomaže... Samosažaljevanje u zaključanoj sobi s laptopom i mislima..
I sutra ću opet otići van, ljuta na svijet oko sebe, i skupljati svu mržnju u sebi dok ponovno očajno ne puknem. I onda ću napisati novi post. I opet ću plakati. I opet će mi reći hormoni.
Ali ne razumijem.. zašto se onda tako ne ponašaju i drugi tinejđeri? Ja ne želim ići van i napiti se s nekime, ili napušit se, ili bilo što drugo.
Želim samo jednu osobu.

Paramore: The only exception
Nemoj se osjećati odgovornim. 777d kiss

- 20:59 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

nedjelja, 02.09.2012.

Broken

Jednostavno je nevjerojatno koliko sam ja zapravo bolesna. Koliko ja imam problema sa sobom, i koliko su me ljudi sjebali.
Sutra se moram dignut, i hodat novim gradom, novom školom, među novim ljudima.. a kako?
Ne mogu, umorna sam od razmišljanja, toliko se bojim da ću opet biti ona s kojom se nitko ne druži, da ne mogu spavati. Prošlih tjedan dana uhvatio bi me lagani napad panike svaki put kad se sjetim ponedjeljka.
Tjeram se da to prihvatim kao novi početak, priliku za okret na bolje... ali ne mogu. Sve o čemu razmišljam je da ću se izgubiti, da ću promašiti ulicu, da ću doći zadnja, da će me opet svi gledati...
Toliko se bojim, da me boli, doslovno osjećam pritisak u prsima. Cijeli jebeni dan.
Ne razumijem zašto nisam mogla jednostavno kao i svi ostali, veselit se upoznavanju novih ljudi, veselit se novom gradu... ali ja samo razmišljam o tome kako ću biti odbačena.
Samo da me puste ne miru.. osjetila sam kako je to kada te ljudi masovno napadaju. Isplakala sam potoke i rijeke. Ali nisam se mijenjala.
Ako se stvari ponove... nisam dovoljno jaka za to, raspadam se kao kula od karata. Dugo podizana, a sad samo padam, i udaram o dno. Hoće li itko imati strpljenja sakupiti komadiće i sastaviti me? Zauvijek ću ostati slomljena.

- 21:01 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

subota, 28.07.2012.

DOSTA VIŠE

Ne razumijem što ljudi vide u ljetu. Mislim, čak su i blogeri prestali pisati jer svi umaču svoje nožice u slanu morsku vodicu tuzan

Mislim, malo pretjerujem, ali dobro je ponekad biti drama queen...jel da?
Ali kad me nervira to. Nervira me to što svi jedva čekaju da završi školska godina, pa da pobjegnu na more i nađu si ekipicu, zabave se, blablabla. Stvarno, može li ljeto biti još više deprimirajuće?
Dani su mi isti, ne razlikuju se po ničemu, samo što mi se svaki novi dan neka druga hrana zgadi. Dosta mi je više. Ljudi ne shvaćaju kako je zapravo biti usamljen ponekad. Želim izaći iz kuće... popiti kavu s nekime. Ali kvragu, zar se nikome ne sviđam dovoljno da provede sat vremena samnom na kavi?
Ajde. Srednja škola. Novi list. Fresh start. Nadam se da to neću sjebat. Možda je ipak 8 godina djeljenja klupa svaki dan s jednakim osobama previše. Nije dobro znati nekoga previše, preplaše te. Nikad se ne možeš promjeniti u njihovim očima, uvijek ostaješ jedna osoba koju su upoznali prije osam godina. 
Očajno mi treba promjena. I zato me strah srednje. Strah me da ću opet biti ona metalka koja štuje sotonu (makar sam najglasnija na vjeronauku) ali zašto bi to njih bilo briga?
Imam šansu, nedam ju.

- 20:07 - Don't just fade away ( 1 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

nedjelja, 22.07.2012.

Make me feel

I onda se jednoga dana osjećaš posebno. Nisi kao drugi ljudi, posebna si. I to je, ljudi moji, prava moć. Kada učiniš da se netko osjeća posebno.

I onda shvatiš da i ti to možeš. Nekoliko gesti i par riječi mogu učiniti čudo. 
Sama znam koliko mana imam. Često mi je teško živjeti sama sa sobom. Bože dragi, ja ne mogu prihvatiti svoje mane. A onda dođe osoba koja zna jednako o meni koliko i sama znam, i mane nisu važne. Shvatiš da te ta osoba nikad nebi mijenjala, a sama se želim promjeniti u nekim stvarima. Shvatiš da te osoba voli više nego što voliš sam sebe. 
I onda više ništa nije važno. 

Mane? Koje mane? sretan

Učini da se netko osjeća posebnim. 

- 14:53 - Don't just fade away ( 0 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

Designed by: Nlo, hosted by Blog

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se