ponedjeljak, 12.04.2010.
|
Sjedim na prozoru,onom svom malenom prozoru, najdrazem mjestu na svijetu. Buljim u more koje je iste boje kao nebo. crno. Razmisljam gdje si i kako ti je. Razmisljam o tome sjetis li me se cesto kao sto se ja tebe sjetim.Po danu je dobro, ne razmisljam o tebi, Jer ucim i radim. Znas, puno radim ovih dana da ne razmisljam o nama. To mi je kao neka terapija. Kao ovaj morski zrak koji cu sutra zamijeniti onim suhim industrijskim milanskim. Svojom sivom 'modnom' svakodnevnicom. Nesdostaje mi boja tvog glasa i lagala bi kad bih rekla da ne bih htjela vidjeti tvoje ime na zaslonu mobitela. Ali znam da je ovako bolje. Da je bolje za mene i da je bolje za tebe. Razmisljam o tome sto bi bilo da se sretnemo jednog dana. Da li bi se zaustavio i popricao sa mnom. Da li bi jos uvijek smatrao da sam lijepa, bi li jos uvijek za tebe bila najbolja od svih, sjecas li se, to si mi znao reci.... I tako kroz suze opet prosipam ove rijeci jer su toliko iskrene i tako prokleto bole. Svako slovo koje napisem mi steze grlo sve vise i vise. Nisam plakala vec tri dana. To je dobro, vidis nije mi tako lose kao sto si ti mozda mislio. Znam da ovo neces nikad procitati, i to je bolje. Zelim ostaviti trag, da te se sjetim jednom kad se vratim i procitam ovo. Bojim se, i ne dam nikome da mi se priblizi da me ne povrijedi kao sto si ti. Zasto jos uvijek imam osjecaj da cu te prevariti ako budem s nekim. Mozda jer cu pokusati prevariti sebe, a na greskama sam toliko toga naucila... Nije bitno. Doci ce jednom i taj jebeni dan kad cu moci poljubiti nekoga. Mogu samo zamisliti sto ti radis, sad kad si me se rijesio...A ja svaki vikend stojim doma sama. Iskreno mislim da nisi bio najnormalnija osoba koju sam upoznala. Nesto s tobom nije ok, iako ja to u glavi uvijek opravdavam cinjenicom da si premlad. Ma znam ja da ima toliko boljih za mene, ali nemam zivaca traziti ih. Slomio si me svojim gestama, i sad kad se prisjetim kako sam se osjecala u zagrebu, htjela bih te udariti tako jako. previse sam propatila,. ja sam tebe udarala rijecima, lazima. ti si mene radikalnije;djelima. znali smo biti sretni. neki dan sam se sjetila koliko bi se dugo spremala u kupaonici prije nego bi otisla u pariz,natjeralo me na smijeh. tako sam predano micala svaku dlacicu s tijela, mazala se losionom, lakirala nokte , sminkala se tako sporo i detaljno... htjela sam biti savrsena, iako sam daleko od toga, htjela sam da me pozelis iste sekunde kad me vidis. nedostaje mi tvoj poljubac i zagrljaj, znas, grlio si me kao dijete. nedostaje mi blizina tvog tijela dok spavas kraj mene, tvoje oci i mekana kosa.nedostaje mi da mi kazes lenič iako me to toliko zivciralo. htjela bi ici na sushi s tobom i htjela bi ti kupiti sladoled na duomu.zapravo htjela bi opet pojesti sve cokoladice i posvadati se s tobom, cak mi i to fali. ili pogledati ratni film, ne do kraja naravno, jer ne bi izdrzali........... zalosno je kako vrijeme brise ruzne stvari a gura mi pod nos samo one lijepe uspomene. kad pocnem o njima razmisljati zaustavim se i slomim cijelu iluziju nekom scenom u kojoj me vrijedas, ili se ponasas prema meni kao da sam smece.... sve je jos svjeze, ali bolje sam, ne mislim toliko o tebi...samo negdje moram istresti neke stvari...jer, ne zelim ih dijeliti s prijateljima... izgubila sam prijatelja, i tu mi nedostajes. znam da nikad ne bi mogli biti prijatelji. lomio si me, i previse bih se bojala priblizit ti se...sad svu bol koju sam osjecala dajem u kreativnost. topim je u cisto zlato i sve emocije koje imam izbacujem fotografijama.nekad kad ih gledam razmisljam o tome bi li se tebi svidjele, kako bi ih komentirao.... pitam se tko je zadnja osoba koju si poljubio ili... znas vec... sigurna sam da ti nemas problem kao sto ja imam,ah,ipak si musko....iskreno to me ne boli. jer nikad necu ni znati, a ono sto ne znam ne moze me ni povrijediti.... nekad mi se gadis, a nekad te zelim, nekad te mrzim, a nekad bi opet bila s tobom. ipak mislim da bih najradije od svega to da te nikad nisam ni upoznala. |
- 02:41 - Reci mi -_- Isprintaj -
|
Dnevnik.hr |