HVALOSPJEV LJUBAVI

petak, 28.10.2011.

detalj iz "pisma starijeg đavla mlađem"

......"I tako dolazimo do uloge koju imaju najniže točke. Već si se zacijelo često čudio kako to da Neprijatelj tako malo koristi svoju moć kojom bi u svakom trenutku ljudskoj duši izričito dao osjetiti svoju prisutnost na način kako on to smatra dobrim. Ali sad razumješ da su neodoljivo i neosporno dva oružja koja on prema svojoj zamisli nikad ne upotrebljava. Nadigrati ljudsku volju (što bi njegova osjetna prisutnost sigurno mogla učiniti) bilo bi za njega beskorisno. On ne može otimati. On može samo osvajati. Njegova je niska ideja pojesti kolač i imati ga; stvorovi trebaju biti jedno s njim, a ipak ostati ono što jesu. Jednostavno ukloniti njihovu osobnost ili pripojiti je sebi, njemu ne služi. On je, doduše, spreman da ih u početku malo prisiljava. Suočava ih sa znacima svoje prisutnosti koji, kako god bili maleni, njima izgledaju uzvišeni i daju im blažene osjećaje i uvjerenje o lakoj pobjedi nad svim kušnjama. Međutim, on ne dopušta da to stanje traje predugo. Prije ili kasnije on im to oduzima, ako i ne stvarno, a ono barem za njihovu svijest, sve potpore i privlačnosti. Pušta da stvorenje stoji na vlastitim nogama kako bi po slobodnoj volji ispunjavalo svoje dužnosti unatoč nedostatku slasti. U takvim razdobljima napora, a ne u oduševljenju, čovjek se razvija do takvog stvorenja kakvo on želi imati.


Stoga njega najviše raduju molitve koje se obavljaju u tom stanju duhovne suše.


Mi možemo svoje pacijente vući za sobom samo pomoću neprestanih napasti jer mi smo ih odredili isključivo za svoj stol. I što je njihova volja smućenija, to je bolje. On čovjeka ne može toliko vući k vrlini kao mi k mani. Budući da on hoće da oni nauče samostalno hodati, mora svoju ruku povući od njih. I ako je ta volja, za hodom stvarna, on se veseli i spoticanjima. Ne varaj se, Wormwood! Naša stvar nije nikad u opasnosti tako kao kad čovjek još uvijek, iako ne više željom, teži služiti Neprijatelju te promatrajući svemir, iz kojeg mu se čini da je isčezao i posljednji trag njegove prisutnosti, pita zašto je ostavljen, a ipak sluša.

-Nakon jednog ili dva tjedna probudit ćeš u njemu sumnju nisu li možda prvi dani njegova kršćanstva bili malo pretjerani u dobroti. Govori mu o „umjerenosti u svim stvarima". Uspiješ li ga jednom dovesti na misao da je „religija do izvjesnog stupnja sasvim dobra", tada se smiješ mirno veseliti njegovoj duši. Omeđena religija za nas je jednako dobro kao nikakva – samo je mnogo zabavnija."


LEWIS, Clive Staples

- 20:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 25.10.2011.

MEDITACIJA

Isuse,
ne pitam KUDA.
Ti znadeš put.
Ne pitam KADA,
Ti znadeš vrijeme.
Ne pitam ZAŠTO,
jer Ti znadeš razlog.
Ne pitam, Isuse, KAKO,
jer Ti znadeš način.
Ne pitam ni KOLIKO,
Ti znadeš mjeru.
Ne pitam ništa, Isuse,
jer ti želim pokloniti
potpuno POVJERENJE.


(Bogoljuba Cifrek)

- 21:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DOBROTA

Prije dvije godine Gospodin mi je (tako vjerujem) uputio svoje prvo konkretno pitanje. U jednom od molitvenih dana pitao me je ŠTO JE TO, DOBROTA? I tako je počelo moje toljetno putovanje "vjerom". Obuzimalo me to pitanje svakodnevno. Tek nakon što bi pomislila da sam pronašla odgovor, predame bi izletjela nova zagonetka koja bi u tili čas poništila to moje pouzdanje u znanje.
Krenula sam razmišljati od toga da su dobrota naša dobra djela prema drugima. To me vrlo brzo dovelo do zaključka da su sva "takva" dobra djela više-manje sebična. Kada svjesno učinimo nešto dobro, priroda našeg srca i uma jest takva da odmah, pa makar i podsvijesno očekujemo nešto zauzvrat. Neku zadovoljštinu. Satisfakciju. Osjećaj sigurnosti. Osjećaj "dobrote" u kojemu bismo (moguće i nesvijesno) činili ništa drugo do li hranili svoju oholost.
To naizgled vrlo jednostavno i svakodnevno pitanje zadalo mi je puno muka, previranja i nevjerice u traženju odgovora.
Dovela sam se u jednom trenutku raščlanjujući tako "pravi" značaj dobrote, u situaciju u kojoj pomišljam da ista, dakle prava dobrota i ne postoji.
Da je obmana!
Laž!
Opasnost!
Licemjerje!
Sebičnost!
Egocentričnost!
Najgori oblik oholosti!
Prijetvornost!
Strah!
Zlo!
Mjesecima sam se mučila sa svime ovdje uzviknutim (!) pokušavajući sama sa sobom živjeti dobrotu.
Bilo je to doista, ali DOISTA teško razdoblje za mene...
Svakodnevna muka i kronično nezadovoljstvo, bilo čim, učinjenim...
Skanjivala sam se nad vlastitim osjećajem "dobrote" koji bi me u datom trenutku obuzeo sve dok nisam jednostavno zaključila da je dobrota onaj trenutak našeg dobrohotnog čina u kojem istog nismo ni najmanje svjesni.
Naša najbolja djela ona su dobra djela za koja ne znamo da smo ih učinili.
No, kako onda znati jesmo li dobri?
Nikako! U tom i jest sva bit dobrote! Ne biti je svjestan!
Iskontemplirala sam to tako nekako prije dvije godine, misleć da znam odgovor na Njegovo pitanje no ni ja sama, nisam nikada baš posve povjerovala u osobni zaključak jer...navika uzajamnosti majušne (ili veće) oholosti i velike (ili manje) dobrote , naravno, u svakom od nas, ipak je preduboko ukorijenjena.
Potvrda u ispravnost mog odgovora stigla mi je tek danas. (Jer Gospodin je, iz nekog, samo Njemu (kao i obično:))) znanog razloga, odlučio čekati pune dvije godine, da me uvjeri u ispravnost mog vlastitog promišljanja).
Navodno sam nešto jako dobro učinila.
Nemam pojma što.
Navodno se (rekoše mi tek zbog ispravnosti u potrebi svjedočenja, ali bez ikakva "konkretnog" detalja) Gospodin ovoga ljeta poslužio samnom kao instrumentom za neko dobro djelo...
Meni ne pada nikako na um što bi to moglo biti, a još manje prema kome i kada i kako....
I to je idealno stanje.
Sada, naime, zdravo i potpuno ispravno mogu znati i osjetiti što znači uživati Njegovu dobrotu koja je samo prošla krozame.
Dobrota vam je dakle, kao čista voda na uprljanoj košulji.
Dopustimo Njemu da prođe kroz nas, kao što kroz niti platna prolazi čista voda pa ga ispire.
Ne ispire se platno samo, po sebi.
Ni mi nismo dobri, sami po sebi.
Ne ponosi se platno svojom čistoćom.
Ponosan je onaj koji ga nosi.
A tko nas nosi????
Pokušamo li ikada biti dobri sami, nikada nećemo doista i uspjeti u tome.
Ne zavaravajmo se!
On je taj koji je dobar!
Ako mu ponudimo svoju priliku da to pokaže.
Da poteče.




Zašto mi je ovo saznanje važno?
Zato što sam već neko vrijeme u situaciji kada mi je neophodan "dokaz".
Učili su me da "dokaze" ne smijem nikada tražiti. Stoga nisam ni tražila nikada. Nikoga. Povukla sam se. U razmatranje. Kajanje.
On sam mi je, (kroz svoje posrednike) "dokazao" da mi je dao ovoga ljeta i veće milosti no što sam ikako mogla biti svjesna da ih posjedujem.
A kad On hoće raditi s vama, i kad On u vama vidi "alat" kojim će činiti dobro u svijetu, a tko ste, molim vas lijepo, vi, da mu to ne dozvolite???
Dakle, možda ni vi i ne "sanjate" o svemu onome što On upravo putem vas čini.
Želim vam da nikada ne napuštate "službu".
Želim vam da budete dobar "radnik".
I želim vam da nikada ne saznate ništa o svojoj dobroti...(ali to je ipak Njegova volja...pa ako vam nekada bude i morao dati ponešto do znanja, On će znati kako to, putem koga i zašto učiniti :)))))

Ja ,doista, ne želim nikada saznati kakvo se to točno dobro, kome, kada i zašto dogodilo putem moje privrženosti Njemu, ali želim Mu, svakako, dozvoliti da i dalje radi jer ...možemo li mi uopće biti dobri, bez Boga?

- 19:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (8)
Kolovoz 2011 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

TI ME VODI PREKO VODA

  • Ti me vodi preko voda
    putem drevne kule tvoje
    jer su u njoj otpočela
    okovane misli moje
    ja ću kucat na to drvo
    što kroz prostor grane širi
    na to drvo, drvo prvo
    kojem korjen vječno živi

    Ti me vodi preko voda
    bile mirne, bile marne
    budi pramac, svjetlo broda
    otkri meni luke stvarne
    ti me vodi makar pao
    ti što imaš prava druga
    jer si malo do sad dao
    vodi mene kraju kruga

    Ti me vodi preko voda
    da upoznam sebe sama
    tu gdje vječna gori vatra
    samo iskru traži tama
    ako jesi snaga svega
    ako čuvaš ključe znanja
    ti me vodi meni treba
    u toj tmini svjetlost danja

Linkovi

KRIST NA ŽALU

  • (Karol Woytila)

    Krist jednom stade na žalu
    tražeć ljude za velika djela
    da love srca božanskom Riječi.
    O Bože, zar si pozvao mene?
    Tvoje usne moje rekoše ime.
    Svoju lađu sada ostavljam žalu,
    odsad idem kamo šalješ me ti.
    Ja sam siromašan čovjek.
    Moje blago su predanost Tebi
    i srce čisto da idem s Tobom.
    O Bože ...
    Ti trebaš dlanove moje,
    moga srca ražaren plamen
    i kaplje znoja, samoću moju.
    O Bože ...
    Ti i ja krećemo danas
    lovit' srca na moru života
    a mreža bit će Riječ Božja prava.
    O Bože ...

DA TE SAMO DOTAKNEM


  • SJEDIM DO TVOJIH NOGU, GLAVE POGNUTE.
    NE MOGU POGLED DIGNUTI, GLEDATI U TEBE.
    ŠUTIM SRCE TE ŽELI, MOJE USNE NE GOVORE.
    ZNAŠ SVE MOJE MISLI, SVE MOJE MOLITVE.

    DA TE SAMO DOTAKNEM I DODIRNEM TI HALJINE,
    MOJE SRCE BILO BI CIJELO, SVE RANE BI NESTALE.
    DA TE SAMO DOTAKNEM I DODIRNEM TI HALJINE,
    MOJE SRCE BILO BI CIJELO, DA TE SAMO DOTAKNEM.

    SJEDIM DO TVOJIH NOGU, PRUŽAM RUKE DRHTAVE.
    SUZE POLAKO KLIZE, NIZ MOJE OBRAZE.

    PRUŽAŠ RUKE, DIŽEŠ MI LICE, TVOJE OČI MI GOVORE:
    «NE GLEDAJ SVOJE GRIJEHE, POGLEDAJ U MENE!»
    DA TE SAMO DOTAKNEM....


    vjerujemTi@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se