HVALOSPJEV LJUBAVI

srijeda, 31.08.2011.

NE VJERNICIMA

Okružena sam, uglavnom, ateistima. Ne gledam ih "poprijeko", ne proturječim im, ne namećem priče, ne dosađujem, ne uzdižem se i ne prosvjedujem.
Ne dijelim.
Ne odbacujem.
Ne ljutim se, ne vičem, ne gunđam, ne mrštim se, ne izrugujem.
Ponekad ih mislima, u svojoj samoći, potajice tješim, grlim, smirujem.
Za njih se molim najboljem, jer znam...

"Bože, ja znam da će doći vrijeme u kojem ćeš, i onima koji ne vjeruju, očitovati svoju snagu.
Molim te da to učiniš na iznimno blag način.
Prema njima budi osobito darežljiv u svojoj milosti.
Ne kori ih, molim Te, već ih, snagom čitavog svog dobra i cijele ljubavi svoje, daruj nadahnućem da i sami postanu istina, zahvalnost i ljubav.
Hvala ti."
Amen

- 22:33 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 30.08.2011.

RADOST

Potaknuta ukratko prepričanim životopisom jedne bake ,s kojom se družim petkom, voljela bih podijeliti s vama suštinu njezina života.

Jako je puno patila još od vremena djetinjstva.
- "Gdje sam stala krv sam ostavljala"...(priča baka o svojih dječjih deset godinica i višednevnom bosonogom hodu za vrijeme 2. svijetskog rata).
Priča mi se doimala isuviše strašnom, jezivom, teškom...sve dok se nisam zagledala u njezine bistre, radosne oči.
Sve dok se nisam naslušala njezina kristalnog smijeha.
Sve dok mi u jednom trenutku nije poželjela pokloniti sve što posjeduje....
- "Sve bi ti dala, ja bi ti sve dala, od srca, dijete moje"!

Ja nikada nisam bila bez cipela.
Moja majka nikada nije morala suzama moliti mog oca da mi odreže komadić kruha.
No, unatoč tome, duša moja, staričine duše priču po nečemu je prepoznavala...

"Čovjeku radost ide na ruku, sve dok ne upozna sreću.
Mi koji se ne sjećamo naše radosti, ako imamo priliku,
ukrademo je malo od onih koji se ne sjećaju sreće" .
Oni nama radost, a mi njima....
Mi njima nešto što ne znaju kako nazvati...
Nije ni važno, sve dok se kuća trese od smijeha"

Božji čovjek nije, (i ne može uostalom ni biti) osobito sretno stvorenje, ali zato neumorno pršti od radosti !!!!

Najradosniji su obično oni kojima život nije darovao puno sretnih trenutaka. Oni koji su navikli na trpljenje. Oni kojima je poniznost posve uobičajen "obrazac" ponašanja. Oni ni sa čim ne računaju pa su slobodni radovati se izravno iz duše.
Jednako kao što vole oni koji nikada nisu imali prilike nekoga "osobitog" ljubiti. Oni koji će vam često puta u razgovoru slegnuti ramenima i reći da ne znaju što je to, zapravo, poljubac. Oni se ni na koga "osobitog" ne oslanjaju pa su sposobni voljeti izravno iz srca.

"Gospodine Bože, Oče moj,
molim te, pomozi mi da moja dobrota bude dobra
i da moja ljubav, bude dostojna ljubavlju se zvati."
Amen

- 20:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.08.2011.

PRVA

" Ja sam Gospodin, Bog tvoj, i nemaj drugih Bogova uz mene "

Mnogi će, na žalost reći; nisam neki vjernik, ne zanimaju me misna slavlja, ali DOBAR sam čovjek, uvijek kada sam u prilici pomažem ljudima oko sebe, a On "ako postoji" to ionako vidi. Vidi da sam "dobar". I to je "nešto".

Ali...na svu sreću postoje i oni drugi, koji su bliži BOLJEM načinu razmišljanja o tome. Prva zapovijed može se, naime, protumačiti i ovako;

"Što više želimo biti slični drugima, to smo više različiti od Njega.
Kako nastojimo biti bliski s drugima, tako se udaljavamo od nas samih.
U kojem, točno, dijelu nas se nalazi Krist, ako mi živimo uvijek u drugima?
Ne budimo oholi!!
Ne budimo svjesno i namjerno licemjerni pred Kristom!
Ne kršimo Očevu prvu zapovijed.
Nikada.
Ne treba Gospodin druge u nama.
On nas sve jednako dobro poznaje!

Netko tko misli uvijek samo na drugoga ne može tomu biti ni najmanje blizak kao u onim trenutcima kada misli samo na Njega".

On ne želi da svoja djela činimo isključivo putem posredovanja drugih ali ni to da svoju ljubav prema Njemu pokazujemo jedino svojim djelovanjem kroz druge.
On želi, u prvom redu, da mu pokažemo sebe.
Kakvi jesmo.
Bez sakrivanja iza pleća trećega.
On našu ljubav, dakle, želi najprije primiti od nas osobno.
Iz našeg vlastitog srca ljubavi.
Nikako ne iz srca zahvalnosti usamljene starice kojoj smo sat vremena pravili društvo kiteći se pri tom u mislima o našoj "dobroti" i "žrtvi".
On želi i njezinu ljubav, dakako. Ali ne proizašlu iz naše raspoloživosti potrebitoj, već iz potrebe te iste starice da Mu se ona sama, također, pokloni i preda na raspolaganje.

On sam, prvi je potrebiti za svakoga od nas.
Svakoga od nas On sam najprije treba.
Kao pojedinca"

NAJBOLJE je pomoliti se, svesrdno, za svakog onoga koji vam se neumorno hvasta kako je "dobar" čovjek.
Jer, biti uistinu dobar čovjeku, znači, prije svega, biti dobar Isusu.
Isus je osoba.

- 22:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 26.08.2011.

...

Evo, listajući jedan svoj stari rokovnik (u pripravi za nastavak pisanja unj) naišla sam na nešto što ipak smijem podijeliti s vama (DA, IMAM POTPUNO ODOBRENJE ZA TO ;))))) a što će, vjerujem, biti dostatno do vremena u kojem ne saznam "kako ispravno pisati blog" o Njegovoj velikoj milosti i ljubavi u mom životu i svim pojavama koje istu svakodnevno prate. To je pjesma nastala u jedne zime prije osam godina. U vrijeme kada se prvi put u meni javila želja za samostanskim životom. Tada je to bila samo nesigurna , mala želja. Nakon te zime tri godine nisam imala sličnih potreba, a onda su se počela redati moja ljeta. Od posve blagog, najblažeg, pa sve, evo, do ovoga u kojem gorim od radosti u Njegovoj blizini.

GDJE JE BOG?

Još davno, jako davno, čula sam da je Bog posvuda oko nas.
Govorili su mi da ga mogu pronaći u svakoj vlati trave.
Pitali su me, vidim li Ga u laticama cvijeća?
Odavna su mi govorili da me dragi Bog gleda sa krošnje drveta
I da nosi pticu u letu.
I ja sam gledala.
I čudila se, jer ni tada ne vidjeh ništa.
Govorili su mi da Bog donosi kišu.
Ja sam se ljutila.
Šaputali su mi da Bog donosi snijeg.
Ja sam vidjela samo saonice.
Kasnije, puno kasnije, govorili su mi da me Bog čuva.
Tada sam izazivala nedaće.
Pokušali su mi reći da Bog vidi što nosim na duši.
Ja sam se skrivala iza pulovera i kaputa.
Jednom su mi rekli da Bog donosi i odnosi valove i da ih pljuska o morske hridi.
Bila sam užarena od sunca i mrmljala.
Onda su mi rekli da je Bog na nebo postavio i sunce.
Htjedoh pogledati, ali ne vidjeh ništa.
Do par minuta kasnije ne vidjeh ni one koji su govorili.
To mi je bilo zabavno, pa se i inače pretvarah da nikoga ne vidim.
Ostalo mi je samo da slušam.
Čula sam da nam je Bog darovao hranu
A ja sam baš bila na dijeti.
Slušala sam kako nam je Bog darovao knjige.
Meni se nije dalo čitati.
Radije sam slušala glazbu.
Primijetili su, pa su mi rekli kako je Bog i glazbu načinio.
Tada sam odvrnula slušati jače.
Još jače!
Još jače!
Još jače...
I nikoga više nisam čula.
Svidjelo mi se što sada, ne samo da ne moram nikoga vidjeti, već ne moram ni slušati nikoga.
Uživala sam uvlačeći se u samoću.
Onda su mi ispod vrata gurnuli papirić s porukom kako mi je Bog i samoću dao.
Tada sam se u inat poželjela vratiti svijetu.
A oni?
Ljudi?
Više me nisu vidjeli.
Ja sam pitala.
Pitala sam za Boga.
Više mi nisu govorili.
Gledala sam u nebo, u travke, u krošnje, u ptice, u hridi, u more.
Izlazila sam na kišu i bacala se po snijegu.
Čitala sam knjige i slušala glazbu.
Pročitala sam da sam i sama dio Boga da ga prije no u laticama cvijeća, potražim u sebi.
Tada sam se sjetila duše.
Sva se preznojih i odbacih kapute.
Plačem.
Jer na svu sreću, Bog se dosjetio dati mi i suze.
Dao mi je i smijeh.
Ima ga mnogo, ponovno rekoše mi.
Zalihe zaboravljene među paketima tuge, nisu se pokvarile.
Samo treba odmotati vrpcu.

- 00:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #

DRAGI MOJI

...kao što se da primijetiti...obrisala sam sve postove...
non-stop sam u previranjima trebam li pisati o tome ili ne....
S obzirom da su moja stremljenja, služenju Njemu, u životu doista ozbiljna, i (za sada) poprimaju sve karakteristike Poziva (sa sve manje dvojbi i sve više "dokaza"), mislim da ipak ne bih trebala pisati o tome na ovaj način.
Barem ne još....
Vjera je jaka, ljubav ogroma, duša radosna, a Njegova prisutnost doista snažna u mojoj svakodnevici i meni je to "dovoljno" ;)))
Pisat ću i dalje...no ipak u listove neke od svojih bilježnica....
U skrovitosti.
Svaki dan hvalu ljubavi spjevajte Gospodinu.
Krist s vama!

- 00:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	kolovoz, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (8)
Kolovoz 2011 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

TI ME VODI PREKO VODA

Ti me vodi preko voda
putem drevne kule tvoje
jer su u njoj otpočela
okovane misli moje
ja ću kucat na to drvo
što kroz prostor grane širi
na to drvo, drvo prvo
kojem korjen vječno živi

Ti me vodi preko voda
bile mirne, bile marne
budi pramac, svjetlo broda
otkri meni luke stvarne
ti me vodi makar pao
ti što imaš prava druga
jer si malo do sad dao
vodi mene kraju kruga

Ti me vodi preko voda
da upoznam sebe sama
tu gdje vječna gori vatra
samo iskru traži tama
ako jesi snaga svega
ako čuvaš ključe znanja
ti me vodi meni treba
u toj tmini svjetlost danja

Linkovi

KRIST NA ŽALU

(Karol Woytila)

Krist jednom stade na žalu
tražeć ljude za velika djela
da love srca božanskom Riječi.
O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.
Ja sam siromašan čovjek.
Moje blago su predanost Tebi
i srce čisto da idem s Tobom.
O Bože ...
Ti trebaš dlanove moje,
moga srca ražaren plamen
i kaplje znoja, samoću moju.
O Bože ...
Ti i ja krećemo danas
lovit' srca na moru života
a mreža bit će Riječ Božja prava.
O Bože ...

DA TE SAMO DOTAKNEM

SJEDIM DO TVOJIH NOGU, GLAVE POGNUTE.
NE MOGU POGLED DIGNUTI, GLEDATI U TEBE.
ŠUTIM SRCE TE ŽELI, MOJE USNE NE GOVORE.
ZNAŠ SVE MOJE MISLI, SVE MOJE MOLITVE.

DA TE SAMO DOTAKNEM I DODIRNEM TI HALJINE,
MOJE SRCE BILO BI CIJELO, SVE RANE BI NESTALE.
DA TE SAMO DOTAKNEM I DODIRNEM TI HALJINE,
MOJE SRCE BILO BI CIJELO, DA TE SAMO DOTAKNEM.

SJEDIM DO TVOJIH NOGU, PRUŽAM RUKE DRHTAVE.
SUZE POLAKO KLIZE, NIZ MOJE OBRAZE.

PRUŽAŠ RUKE, DIŽEŠ MI LICE, TVOJE OČI MI GOVORE:
«NE GLEDAJ SVOJE GRIJEHE, POGLEDAJ U MENE!»
DA TE SAMO DOTAKNEM....

vjerujemTi@gmail.com