nedjelja, 15.02.2009.
Opet početak
Sutra mi počinje semestar. A tako je to kad studiraš na mojem fakultetu. Jedva da prethodni semestar završi,a već počinje slijedeći. Ali navikneš se s vremenom.
Uvijek iznova dobivam novu šansu na faksu. Mislim da je krajnje vrijeme da ju ovaj put doista iskoristim. Jedino to mi preostaje. Ovo mi je zadnja šansa. Moram ju iskoristiti. Nisam glupa. Mogu ja to. Zar je tako teško nešto kolokvirati? Nije. Samo treba imati volje i konstantno raditi.
Znači, sutra počinjem. Nema izostanaka jer se na predavanjima može puno toga naučiti. I na seminarima isto. I moram se nekako prisiliti da učim konstantno svaki dan. To mi jedino preostaje.
Ma najteže je započeti. Znam iz iskustva da ako ne započnem na vrijeme, gradivo mi se samo nagomila i onda ne znam odakle početi tako da na kraju ne naučim ništa. I dovodim se u neugodne situacije koje mi nipošto nisu potrebne.
Zato, neću sutra početi učiti nego danas. Zapravo, sad. Nadam se da ću se uspjeti prisiliti barem da nešto napravim.
O Gosponu neću ništa pisati danas. nemam volje se time zamarati. Nekom drugom prilikom.
četvrtak, 12.02.2009.
Ples
Imam dvije lijeve noge kad je ples u pitanju. Išla sam u plesnu školu gdje sam naučila neke plesove. Ali to je to. Mogu otplesati cha-cha, oba valcera, polku. Nije mi problem. Problem je u tome što ja mogu otplesati samo to što sam učila u školi. Sačuvaj Bože da bih plesala ako me netko vodi. Sramotno, ali istinito.
Nekako sam izdržala sve one fešte i slavlja, ali u petom mjesecu se udaje kćer jako dobrih prijatelja moje obitelji. A to je svadba gdje nema mjesta plesu tipa cha-cha. Neee. Tu se pleše samo ono kad se vrti u krug. Jedino što mi preostaje je par dana prije svadbe dobti gips na nogu. Tko se javlja da se autom zaleti u mene? Može i to da u noć dođete do mene i udarite me po nozi nečim metalnim. Samo morate paziti da ne ostanu trajne posjedice.
ponedjeljak, 09.02.2009.
Zašto zagorskiveseljak.blog.hr više ne postoji?
Zašto ne postoji zagorskiveseljak.blog.hr? Zašto ne postoji Sutra je novi dan....?
Kad samo počela pisati blog, nisam htjela da to bude joj jedan blog o klimavoj ljubavi, o tome voli li me ili ne. A kad sam nakon nekog vremena čitala svoje stare postove, postalo mi je kristalno jasno: Pisala sam samo o njemu. Samo o tome da li me je nazvao ili nije, da li će me nazvati ili neće. To nisam ja. Ja nisam osoba koja samo o tome razmišlja.
Tko sam ja?
Ne pratim nogomet, ne pratim sport uopće, ali neke stvari znam i o tom području. Rekla mi je nedavno prijateljica koja obožava nogomet da sam ja jedina njezina prijateljica s kojom može razgovarati o tome.
Volim gledati filmove. Mogu razgovarati o njima u nedogled. Nije čak ni važno jesam li gledala baš taj film ili ne.
Volim jesti. Nikad nisam nikoga odbila tko me pozvao na ručak. Hrana me veseli. Volim fino papati. Mogu razgovarati o hrani čak duže nego o filmovima.
Obožavam gledati dobre reklame. Jedna sam od rijetkih ljudi koja se može dobro zabaviti uz reklame.
Obožavam svog psa. Kad sve padne u vodu, moj pas je tu da me razveseli.
Volim svoju obitelj. Iako je mama digla ruke jedamput od mene. Neka. I baka isto tako. Ali je tata uvijek bio na mojoj strani. Skoro uvijek. Cijeli moj život je uz mene. Daje mi sve što može. Jednog ću mu dana sve to vratiti. Stostruko.
Mrzim svoj faks. Al ću ga završiti. Iako sam pala godinu. Nisam glupa, ali mi je to predosadno. Šteta što sad moram dati 4500 kuna prilikom upisa semestra. Nema veze. Naći će se novac. Uvijek se nađe.
Znate tko sam još ja?
Ja sam cura koja voli pomoći.
Ja sam cura koju ponekad ljudi gaze. Ja sam cura koja je bila dobra prema drugima, a oni su joj vratili na najgori mogući način.
Isto tako,ja sam cura koja se je oporavila. Ne potpuno. Još se tražim ponekad.
Ja sam cura s kojom možete razgovarati. Na isti način razgovaram s čovjekom koji je jedva završio osnovnu školu, kao i sa doktorom nečega. Nije mi bitno koliko netko ima novaca. Svi su ljudi za mene ljudi. Ništa više i ništa manje.
Vjerujem u Boga. Znam da je tu. Znam da me često nosi i da mi svako malo da neku novu priliku.
Ja sam cura koja je nečija ljubavnica. Ali nikad nisam htjela uništiti tuđi brak. Nikad nisam htjela da se njegovoj ženi nešto dogodi. Otpočetka sam svjesna da ću maksimalno biti druga. Nikad prva i nikad jedina.
Nisam cura koja se ujutro budi i prvo što radi je nanošenje šminke i koja samo pazi na to kako izgleda. Meni nije bitno da li mi se vidi onaj prištić ili ne. Nisam ni neka ljepotica. Za mnom se ljudi nisu okretali.
Mene nije sram biti članicom HSS-a. Sramiti se nečega zbog naziva. Pa oni koji mi se smiju su seljaci. Ja sam u toj stranci puno toga dobroga napravila. Sigurno to nije bajna stranka. Znam to. Ali negdje moramo početi.
Eto, to što sam sad napisala je samo jedan mali dio onoga što volim i onoga što jesam. A ja sam u prijašnjem blogu pisala samo o njemu. O čovjeku s kojim sam samo zato jer sam usamljena, jer se bojim imati dečka. Ako ću imati dečka, to bi značilo da bih trebala prekinuti sa svojom Ljubilicom. Zato sam sad ljubavnica ne jednom muškarcu nego dvojici. A volim samo jednoga. Ljubilicu moju. S Gosponom sam samo zato jer mi pruža utjehu. Iskorištavam li ga? Nikad nisam ništa tražila od njega. Bitno mi je samo da znam da imam nekoga kraj sebe. Ali isto tako, ne bih bila s njim da nešto prema njemu ne osjećam. Nema veze što je stariji od mog tate.
Možete me nazvati kako god hoćete. Lako je osuđivati. Lako je govoriti o nekome kad nisi u njegovoj koži, kad to nisi iskusio. I ja sam takva. Ponekad komentiram kod blogera i kažem kako bi bilo dobro da naprave ovako ili ionako, al zapravo je to nisko od mene. Nisam u vašoj koži, ne znam kako je to i nemam pravo o nekome nešto govoriti. Jedino što mogu je suosjećati s nekim tko je nečiji ljubavnik. Znam kako je to. Znam kako je to kad te nitko ne razumije. Znam kako je to kad se nikome ne možeš izjadati.
Evo, dragi moji. To bi bilo sve. Objasnila samo vam o čemu se radi. Bar se nadam da sam objasnila. I dalje ću vas nastaviti čitati. Bilo je lijepo biti dio vaših života. Hvala vam što ste bili tu. Nisam dugo djelovala na blogu, ali u to kratko vijeme sam stekla nekoliko krasnih prijatelja.
Hvala vam.
