srijeda, 26.07.2006.

2. čin - Kamo mi je nestao nokat dok sam tražio meteor?


1. Poglavlje - Uvod (1.dio)

Kada je izašao iz atmosfere planeta Hundaka na svojoj svemirskoj bicikli osjetio je Đoni bol u nogama. Pogledao je prema nogi i vidio odvezanu cipelu. Curio je vakum iz svemira u njegovu izrezanu nogu i Đonijeva krv postajala je vakuum. Đoni je osjetio da mu je vrijeme došlo. Vidio je zvijezdu boje proljeva kako ide prema njemu i počeo je brže pedalirati. Nakon nekoliko trenutaka raspoznao je da to nije zvijezda vec sat(ručni) od elementa fralela koji je imao posebnu boju i služio posebnim svrhama. Taj se element koristio samo u drugom svijetu. Đoni je shvatio da je sat došao sa razlogom, na njemu je pisalo vrijeme koje je oticalo. Bilo je prikazano u sekundama ali je Đoni izračunao da ima tih sekundi oko dvije godine. Sat je poslan od Više sile, od onih koji žive u srcu svemira i koji nemaju granice, zapravo imaju ali su dugačke kao nit dlake iz nojeve guzice. Đoni je stavio sat na ruku i pedalirao dalje.

Oko 3 mjeseca su prošla ali kako Đoni nije poznavao glad i žeđ umro je bez ikakvih tegoba, ali je nekako već i dalje bio živ. Od njega su ostale samo kosti i nikakvo živo tkivo. Odjednom je začuo buku sličnu nekom kamionu i primjetio da meteor ide prema njemu, bilo je neizbježno i Đoni je završio zalijepljen za površinu meteora. Njegova bicikla smrskana, a kosti razasute. Kada mu se lubanja osvijestila pogledao je okolo i vidio maglicu oko sebe, putovao je brzinom svjetlosti i očekivao neku svrhu njegova dolaska na meteor. Površina je bila spužvasta i puna rupa, meteor je bio boje kestena koji je zagorio na pladnju nekog gypsia u uglu neke napuštene ulice, bili su to jeftini kesteni i to se Đoniju nije svidjelo... (nastavak slijedi) njami

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.