niskozemac

nedjelja , 24.05.2009.

Moja zadnja humanitarna donacija Hrvatskoj

Citajuci Vase komentare sto na mom blogu sto na drugim blogovima povodom slucaja Antun Zivkovic velika je vecina svatila o cemu se tu radi, no jos uvijek ima nekih koji misle da je obitelj Zivkovic zrtva medija.
No nazalost to nije u ovom slucaju tocno. Obitelj Zivkovic je nazalost frustrirana samim sobom i citavom okolinom koja ju okruzuje. Imaju velika ocekivanja i nisu zadovoljni s nicim. Takoder izrazavaju veliki jal i ljubomoru na one koji su nesto postigli u zivotu iako su i sami invalidi a obitelj Zivkovic jednostavno nema ni volju, ni motivaciju uhvatiti se u kostac sa problemima i sve cekaju da im nesto „padne s neba“ i pritom su im „apetiti“ jako veliki.
Kada sam pokretao akciju za Antuna nisam se ni u snu nadao da ce ta akcija na kraju tako zavrsiti. No sto je tu je, zivot ide dalje. Ostaje jedna velika gorcina i jedna velika mrlja.
Kazu neki da li me je to pokolebalo da odustanem u svom humanitarnom radu i sigurno da sam tokom zivota imao puno ovakvih trenutaka?
Naravno da jesam, pa nitko nema savrsen zivot. Niti sam ja svetac i puno puta sam i ja pogrijesio pa ljudi smo od krvi i mesa i nismo imuni na pogreske.
Ponavljam, u mom dugo godisnjem humanitarnom radu bilo je svega i svacega no ovo je prvi put da me netko naziva LOPOVOM i PREVARANTOM i to me naziva osoba za koju sam stvarno pokusao sve uciniti ne bi li mu vratio osmjeh na lice.
I mozete mi vjerovati ili ne to je Vase pravo ali ne zvao se ja Herman Marijo koji nece ostati samo na javnom priopcenju za javnost vec cu iskoristiti sve zakonske ovlasti da istjeram pravdu na cistac i da operem ljagu sa svojega imena pa makar mi to bilo zadnje u zivotu.
Zvati me LOPOVOM i PREVARANTOM krajnje je bezobrazno za sve ono sto sam do sad ucinio a pogotovo od onoga kome sam zaista imao veliku namjeru pomoci.

Kada sam kazao da vise nema moje humanitarne pomoci u Hrvatsku nakon ovog nemilog dogadaja neki su pomislili da je to samo trenutno i da cu nakon nekog vremena opet okrenuti pricu ali ovaj put su se svi grdo prevarili. Ja ovim ne prestajem sa svojim humanitarnim radom jer to je jedino najbolje sto znam raditi vec jednostavno nevidim smisla nekome pomagati a da taj isti nakon toga sasuje drvlje i kamenje po meni i da me lazno optuzuje da sam lopov i prevarant.
To sam nazalost dozivio samo u mojoj domovini. Na ovom blogu i dalje ce se podrzavati bilo koji vid humanitarnih akcija no pokretanje od moje strane nece vise biti. Niti ce više bilo koja donacija s moje strane ici put Hrvatske.
Kada sam prije dva mjeseca Humanitarnoj udruzi "Mala Anja" obecao humanitarnu pomoc nisam ni sanjao da ce to biti moja zadnja posiljka nekome u Hrvatsku.
I bez obzira sto Vi mislili Herman Marijo ipak drzi do svoje rijeci.
Obecana pomoc u vidu donacija za HU „Mala Anja“ krece u utorak 26 maja.
Cetiri kompletna kompjutora HP ( monitor, kuciste, tipkovmnica, mis, zvucnici), jedno prijenosno racunalo, dvije sprave za vjezbanje misicne muskulature, pet velikih paketa (100x50) didakticki igracaka je moja ZADNJA DONACIJA koju saljem u Hrvatsku i to HU „Mala Anja“ kojoj sam to obecao prije ovog nemilog dogadaja.
Nakon ovoga potpuno se posvecujem humanitarnom radu u Nizozemskoj.
Ovim putem se jos jednom zahvaljujem prjevoznickom drustvu LA LOG d.o.o. iz Sesveta (Hrvatska) Slatinska 1 sto ce ovu humanitarnu donaciju iz Amsterdama do Zagreba izvrsiti potpuno besplatno.

I za kraj da jos jednom naglasim. Ovim ne prestaje moj humanitarni rad vec povlacenje svih mojih humanitarnih djelovanja na podrucju Hrvatske.
A sto se tice slucaja Antuna Zivkovica kao sto sam kazao upotrijebit cu sve zakonske okvire ne bi li se pravda istjerala na cistac pa makar to morali rjesavati i SUDSKIM PUTEM.
Nikada ali bas nikada nisam trazio nista za uzvrat, meni je bio dovoljan zadovoljan osmjeh na licima onima kojima sam pomogao, no nazalost neki su ipak u tome vidjeli svoju samopropagandu i nikada nece svatiti da se „dobro dobrim vraca“ ali i ona stara :“tko pod drugim jamu kopa sam na kraju u nju upadne“.

Do novog mog javljanja sve Vas lijepo pozdravljam i ostavljam Vam u razmislanju jedan citat Majke Tereze : „Ne mozemo ciniti velike stvari,
ali mozemo ciniti mnogo malih stvari – sa velikom ljubavi“.

16:30* Komentara (39) * print * link posta

ponedjeljak , 18.05.2009.

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST POVODOM SLUČAJA ANTUN ŽIVKOVIĆ

Poštovani

S obzirom na nemogućnost sazivanja moje tiskovne konferencije pošto živim i radim u Nizozemskoj smatrajte ovaj dopis pravovaljanim i istim kao i da sam sazvao tiskovnu konferenciju.

Kao predsjednik Humanitarne udruge „Hulp en liefde“ iz Amsterdama i kao domaćin trodnevnog humanitarnog izleta, koji je od moje strane bio organiziran u Puli, želim demantirati riječi Antona Živkovića koji je početkom prošlog tjedna sazvao tiskovnu konferenciju te me optužio za prevaru i laž.
Za tisak, Antun Živković za kojeg sam 16.03.2009. godine pokrenuo humanitarnu akciju izjavljuje : „ da sam mu obećao riješiti stambeno pitanje, da mu se nitko na brodu kojeg sam organizirao u sklopu izleta nije obratio, da je akcija bila na brodu, da su svi rekli kako „dobro izgleda“ te da do današnjeg dana od kad je pokrenuta akcija na njegov račun nije uplaćena niti kuna pomoći“!
Nakon tih riječi, osjećao sam se izdanim i povrijeđenim te smatram da ovo nije samo napad na mene i na moj 35 godišnji humanitarni rad već i na moju obitelj.
Ovom izjavom, Antun Živković me javno optužuje za prevaru i obnamu.
Iako isprva nisam htio reagirati, čast i obaveza mi je da svoj okaljani obraz, okaljani 35 godišnji humanitarni rad vratim čistim kao što je bilo čisto svih mojih 60 godina života.

Humanitarnim radom se bavim više od 35 godina i rezultat svake akcije me držao da ne odustanem. Kad vidite da ste pomogli onima kojima je zaista potrebno taj rad Vas tjera i dalje i dalje. Zadnjih godinu dana vodim i blog o svom humanitarnom radu. U sklopu bloga pišem općenito o svom dugogodišnjem humanitarnom radu, podupirem humanitarne akcije a i sam sam na blogu pokrenuo par akcija. Nakon velike humanitarne akcije koju sam pokrenu za malu Anju Kostanjevečki gdje se u 9 dana sakupilo preko 70 tisuća kuna pod nazivom "Darujmo Anji da nastavi živjeti" gdje ste i svi Vi mediji javno poduprli tu akciju, mislio sam da sam zaokružio jedno veliko i plodonosno razdoblje humanitarnog rada. No nakon pritiska javnosti a i meni nije nešto dalo mira, odlučio sam još neko vrijeme nastaviti svoj humanitarni rad odnosno ono što znam najbolje radit, pomagati drugima.
Kako često na internetu čitam sve dnevne tiskovine i pratim sva zbivanja u mojoj domovini Hrvatskoj tako sam jednog dana pročitao članak o Antonu Živkoviću 100 postotnom invalidu koji je skokom u more slomio vratnu kralježnicu i ostao nepokretan. Ono što me najviše šokiralo je to da taj isti mladić sa majkom, ocem i bratom živi u 30 kvadratnom podrumskom stanu bez prozora i sanitarija u Puli i da za to mjesečno izdvaja 2 tisuće kuna.
Isti tren ne razmišljajući htio sam na bilo koji način pomoći tom mladom čovjeku i njegovoj obitelji. Kontaktirao sam novinare 24 sata i prenio sam im moju odluku da ću pokrenuti humanitarnu akciju za Antona Živkovića. Kako je još prije bilo najavljeno da za produženi vikend Prvoga maja i povodom mog 60-tog rođendana organiziram trodnevni humanitarni izlet želio sam da na tom izletu objedinim i humanitarnu akciju za Antona Živkovića.
Evo kratki kronološki slijed događaja a što je sve vidljivo i na mom blogu http://humanitarianniskozemac.blog.hr :
7.03.2009.
Najavio sam da dolazim u Pulu nakon 10 mjeseci izbivanja zbog poslovnih i privatnih obaveza. Očekivao sam da ću ostat u Puli od 24.4. pa do 8.5. a sve zbog humanitarnog izleta odnosno humanitarnog rada.
12.03.2009.
Najavio sam da organiziram humanitarni izlet u Pulu od 01. do 03. 05. za sve članove (roditelje i djecu s poteškoćama u razvoju) HU "Mala Anja" iz Zagreba. Osim članova HU "Mala Anja" pozvao sam i Aleksandra Pavlovića 100-postotnog invalida (kojemu sam donirao invalidska kolica, kompjutor te mu pomogao u liječenju u Švicarskoj), Antona Živkovića 100-postotnog invalida i njegovu obitelj, prijatelja Ivana Pokupeca 80-postotnog invalida tj. blogera Đusa i njegovu zaručnicu Ninu te drage blogerice Malu crnu knjižicu i Eniku s
obitelji.
16.03.2009.
Objavljujem humanitarnu akciju "NEKA SVAKI NOVI DAN ANTONU BUDE
RADOSTAN" koju sam pokrenuo za 25godišnjeg Antona Živkovića 100-postotnog invalida iz Pule. Tekst koji je i dalje vidljiv na mom blogu ide ovako:
"25-godišnji Anton Živković skočio je na glavu u more dubine jedan metar, slomio vratni kralježak i ostao 100 postotni invalid. Anton je danas prikovan za krevet i potpuno nepokretan. Život ovog mladića promijenio se u sekundi. Sa prijateljima je išao na more, skočio na glavu, a već pri skoku mu je pukla kralježnica. Prijatelj ga je u posljednji trenutak, kada je već bio na izdisaju, izvukao iz vode. U bolnici je proveo 5 mjeseci. Anton je nakon nesreće u Novom Vinodolskom u ljeto 2007. godine, došao živjeti s roditeljima u Pulu.
Anton se ne može brinuti o sebi, a o njemu najviše brine majka Eva.
Anton s majkom,11-godišnjim bratom Petrom i nezaposlenim ocem Jozom živi u podrumskom prostoru od 30 kvadrata, koji je preuređen u podstanarski stan. Stan nema prozora, odvojene spavaće sobe, a sve je prekriveno vlagom Žive od 3000 kuna mjesečno,od čega, kaže Anton gotovo 2000 ide za režije. Antonu možete pomoći uplatom na žiro račun,
Istarske kreditne banke 3330036376, s naznakom za Antona Živkovića.
Stupio sam u kontakt sa ljudima iz 24sata koji su prvi napravili priču
i pitao ih što je do sada učinjeno, kao i sa samim Antonom Živkovićem. Gradske strukture grada Pule dale su nekakva lažna obećanja da će se riješiti stambeno pitanje ali još uvijek ništa. Humanitarna akcija kreće danas 16.03. i traje sve do24.04. do mog dolaska u Hrvatsku.
U tom periodu pokušat ćemo što više alarmirati medije, pokušati uključiti što više ljudi u akciju i uz pomoć medija i ljudi napraviti jedan pritisak na gradsku strukturu u Puli da se što prije napravi adekvatno stambeno zbrinjavanje Antona i njegove obitelji jer prosto
je neshvatljivo da Grad nema barem jedan stan da da na privremeno korištenje.
Naravno u tom periodu pokušat ćemo koliko možemo uz pomoć dobrih ljudi financijski pomoći Antonu Živkoviću.
Za početak, u ime tri udruge (moje, Pomoć i ljubav iz Pule i Male Anje iz Zagreba) donirat ćemo 300 eura. Za vrijeme mog boravka u Hrvatskoj točnije u Puli iskoristit ču sva svoja moguća poznanstva da se što hitnije riješi i stambeno i financijsko pitanje.
Također ce Anton i njegova obitelj biti moji gosti na humanitarnom izletu.
Predviđeno je i da kad završi ova humanitarna akcija da zajedno ja, predsjednik HU „Pomoć i ljubav“ iz Pule i predsjednik HU „Mala Anja“ posjetimo Antona i njegovu obitelj.
Ono sto sad ja molim sve Vas, je da se na bilo koji način uključite u humanitarnu akciju :
"NEKA SVAKI NOVI DAN ANTONU BUDE RADOSTAN"
U ime moje i moje Udruge „Hulp en liefde“ u ime HU „Pomoć i ljubav“ iz Pule i u ime HU „Mala Anja“ svima Vama koji se uključite na bilo koji način u ovu akciju unaprijed Vam se zahvaljujem.
Ostavio sam i Antonov mobitel te svoj mail kao kontakt za eventualna pitanja.
Odmah u startu to su podržali blogeri: JADRANKA2612 ,dobrodjelac ,
Mala Anja , mala crna knjižica , jabuka je svemu kriva , Mare, edit,
Đus, enika36 .
17.03.2009.
Taj utorak sam napisao braneći Antona i cijelu tu akciju "Ne mogu više, ne mogu više slušati zlokobne komentare pojedinih ljudi kojima je jedini cilj provocirati i niskim udarcima zadavati sol na ljutu ranu." Pisao sam kako sam se bio čuo s novinarkama iz Zagreba i Pule i
kako sam bio nezadovoljan veličinom objavljenog teksta (usporedio sam
to s naslovnom stranom gdje je bila Simona) koji je bio objavljen tek na 10-to stranici. Na anonimni mail gdje se prijeti Antonu, rekao sam da je to čisto dno svih dna na koje se ljudi mogu spustiti.
Akciji su se pridružili naknadno: desert_rose, podloga, Obitelj
Bistrovic, iBloger, Anita, zloba, gogoo, ze_le_na, defton , Milijunas,
Frankin svijet , more~snova.
19.03.2009.
Opet sam ga spomenuo u postu.
23.03.2009.
Apelirao sam sve one koji žele Antonu financijski pomoć da je otvoren žiro račun na njegovo ime u Istarskoj kreditnoj banci br.računa 3330036376, s naznakom za Antona Živkovića a za uplate iz inozemstva IBAN-HR7823800063230036301 SWIFT/BIC CODE:ISKBHR2X devizni račun4230001433. Ostavio sam bio njegov broj mobitela :095-9100863. Saznao
sam da se tjedan dana prije prikupilo 3.700,00 kuna. Zamolio sam sve blogere u Hrvatskoj koji mogu na bilo koji način apelirat na medije da objave članak o njima.
31.03.2009.
Objavio sam da je do 31.03. sakupljeno 8.500,00 kuna i 198,00 eura i nisam bio zadovoljan sa time, jer smatram da možemo i više.. Na moju inicijativu sa "malim zakašnjenjem" djevojke sa foruma Nakit snova su krenule u akciju. Odlučile su pokrenuti akciju za Antona na način da su na blogu Radionica snova otvorile humanitarnu aukciju nakita čiji sav prihod ide za pomoć Antonu. Link na njihov blog je: http://radionicasnovaakcije.blog.hr/
Pisao sam i o članku u Glasu Istre o Antonu,citiram :
"Pomoć 25-godišnjem Antonu Živkoviću koji je nakon nesretnog skoka u more 2007. postao stopostotni invalid počela je stizati i iz inozemstva. Sredinom ožujka pokrenuo ju je Nizozemac Marijo Herman, rodom Puljanin, a akcija je nazvana „Neka svaki novi dan Antonu bude radostan“.
Osim Hermanove udruge „Hulp en Liefde“ iz Amsterdama, u akciju su se uključile i Humanitarne udruge „Pomoć i ljubav“ iz Pule te „Mala Anja“iz Zagreba. U prvom tjednu njezina održavanja prikupljeno je 3.700 kuna, a novac za pomoć mladiću može biti uplaćen na žiro račun u Istarskoj kreditnoj banci 3330036376 s naznakom za Antona Živkovića.
Uplatu je moguće izvršiti i iz inozemstva na
IBAN-HR7823800063230036301 SWIFT/BIC CODE:ISKBHR2X devizni račun
4230001433.
Cilj je da se sto vise ljudi uključi u akciju te da se i uz pomoć medija pritisne gradska struktura u Puli da bi Anton i njegova obitelj bili što prije adekvatno zbrinuti, ali i da im se pruzi financijska pomoć. Naime, mladić živi s majkom, ocem i jedanaestogodišnjim bratom
kao podstanar u nekadašnjoj šupi površine 30-ak kvadrata bez prozora,
odvojenih soba i kupaonice. U sklopu akcije tri udruge ce organizirati humanitarni izlet u Pulu od 1. do 3. svibnja za članove, roditelje i djecu s poteškoćama u razvoju, zagrebačke udruge „Mala Anja“. U njemu ce sudjelovati još nekoliko osoba s invaliditetom medu kojima je i Anton Živković s obitelji. Ukupno bi u njemu trebalo uživati 50-ak osoba, a sve troškove pokrit ce Hermanova udruga i pulska udruga"!
Tada sam bio nahvalio Glas Istre i ukorio 24 sata jer su ovi to složili kao "jasno i glasno".
Otvorila se bila i grupa na facebooku za pomoć Antonu Živkoviću.
07.04.2009.
Zahvalio sam se i Hrvatskom savezu udruga tjelesnih invalida koji su pronijeli glas o humanitarnoj akciji "NEKA SVAKI NOVI DAN ANTONU BUDE RADOSTAN"njihova web strana je http://www.hsuti.hr/
13.04.2009.
Obavijestio sam da je skupljeno negdje oko 9000 kuna i 200eura + 300eura od moje udruge, udruge "Pomoć i ljubav" iz Pule i udruge "Mala
Anja" iz Zagreba.
27.04.2009.
Javio sam se bio kako je prošlo tjedan dana od kada sam došao u Pulu. Pripreme za humanitarni izlet su bile u samoj završnici. Tih dana posjetio sam i Antuna Živkovića. Napisao sam bio da njegova obitelj žive u stvarno nemogućim uvjetima i da se nadam da smo ovom akcijom samo pokrenuli lavinu pomoći. Tih dana sam razgovarao i sa jednom
djevojkom koja je trebala pokrenuti jedan veliki humanitarni koncert za pomoć Antonu a sve zbog toga što je vidjela moj blog i moju akciju za Antona.
30.04.2009.
Još jednom sam napisao glavni razlog druženja i zaželio svojim prijateljima sretan put do mene u Pulu.
06.05.2009.
Napisao sam Vam koji je to osobni razlog bio zašto sam tako iznenada napustio Hrvatsku
otišao nazad za Nizozemsku a pri tome se nikome nisam javljao nekoliko dana.
09.05.2009.
Suptilno sam napisao razloge svog povlačenja nakon 35.godina humanitarnog rada. Moji prijatelji koji su tamo bili su i sami bili svjedoci ponašanju i stavu koji je dotični Anton i njegova majka zauzeli. Nisam mislio eto da će sve ovako otići u medije i samo sam se
tako htio povući- u tišini.

Dakle iz gore navedenoga, vidljivo je s koliko žara i entuzijazma sam pristupio pomoći nekome koga sam tek upoznao kad sam došao u Pulu a ta akcija je trajala već preko mjesec i po dana. U našem razgovoru preko skyp-a Anton je par puta pokazao nezadovoljstvo tokom akcije, tj količinom prikupljenog novca. Ukazao sam mu da se i sam mora uključiti u cijelu proceduru kontaktiranjem medija odnosno da se i njegova obitelj mora također više angažirati oko same pomoći. U subotu 02.05. kad smo imali izlet na otok sv.Jerolim došao je sa
majkom. Svi sudionici izleta su im podjednako posvetili svog vremena u razgovoru. Jadranka sa sinom Tonijem i mužem iz Slavonskog Broda, obitelj Sučić iz Velike Gorice, Ivan i zaručnica mu Nina, Anamarija i njena mama Danijela Lizačić, mala Leonarda i njena teta, obitelj iz Međimurja,blogerica Željka, gospodin Teofik i Goran, gospodin Tomislav Kostanjevečki i naravno ja. Sve je vidljivo na našim fotografijama i snimkama koje je radio gospodin Sučić. Vidi se da nisu bili sami i da su štoviše i sami fotografirali i na brodu i na otoku. Izrazili su ipak usprkos svemu nezadovoljstvo što nismo konkretno na Brijunima. Razgovor s njima također nikome nije bio jasan, kratak i nedorečen. Pun nezadovoljstva oko bilo koje teme. Također bio je vidljiv i jal na mladića Aleksandra kojem sam ja bio
prije pomogao oko liječenja. Usprkos svemu, svi nazočni su se složili oko toga kako Anton "dobro izgleda". To je bio kompliment upućen da mu se malo digne volja za životom i
entuzijazam, jer je on u par navrata preko skypa spomenuo kako si želi oduzeti život.

Čovjek sam od krvi i mesa. Niti sam ja savršen i imam svojih mana. Moja greška je što obećanu svotu od 300 eura u ime tri Udrga nisam dao odmah gospodinu Antonu i što sam zbog obiteljskih problema morao hitno nakon izleta otputovati u Nizozemsku. Moja greška je što sam rekao da Antun i njegova obitelj šire „negativnu vibru“ i da bi neke stvari trebali gledati malo više kroz pozitivnu prizmu a samo zato ne bi li im podignuo moral i vratio poljuljano samopouzdanje i ne bi li ih još više motivirao u njihovoj danjoj borbi.
Ono što decidirano tvrdim i DEMANTIRAM a to je sljedeće:
1. Akcija nije bila na brodu već je akcija trajala od 16.3. do mog povratka u Hrvatsku sa kulminacijom trodnevnog humanitarnog izleta u Puli.
2. Na brodu te na otoku više ljudi uključujući i mene, komuniciralo je sa Antonom i njegovom majkom te je na bilo koji način željelo uspostaviti bilo koji kontakt a ne kako Antun tvrdi da mu se nitko nije obratio i posvetio mu dovoljno pažnje.
3. Antonu se reklo da „dobro“ izgleda ali ne da ga se omalovažava kako je to on izjavio već da mu se podigne moral i poljuljano samopouzdanje.
4. Iako Antun tvrdi da do današnjeg dana od početka akcije 16.03. nije dobio niti kune na račun iz gore vidljivog je jasno da to nije istina jer je sam rekao što sam i ja na svojem blogu objavio (19.04.) da je sjelo na njegov žiro račun od prilike 9000 kuna i 200 eura
5. Nikada mu nisam obećao da ču mu riješiti stambeno pitanje kako je to Antun izjavio, već sam u više navrata što na blogu a što u medijskim tiskovinama izjavio da ću pokušati sve što je u mojoj moći da izvršim pritisak na gradsku strukturu u Puli ne bi li mu se riješio privremeni adekvatni smještaj.
Iza ovih riječi stojim jasno i glasno za što imam preko stotinjak svjedoka te slikovni i video zapis. Također moram napomenuti da mi se u zadnje vrijeme javljaju ljudi koji su imali bilo kakav kontakt sa Antonom i njegovom obitelji i svi su imali ružna iskustva s istima.

Žalosno je da se na ovako nizak način kompromitira sav moj dugogodišnji humanitarni rad.
Radio sam niz humanitarnih akcija u Hrvatskoj, od pomaganja za vrijeme Domovinskog rata, doniranja preko deset tisuća eura Općoj Pulskoj bolnici, doniranje vrijedne opreme nezbrinutoj djeci u Nazorovoj u Zagrebu…. organizirao sam preko stotinjak humanitarnih akcija za djecu s poteškoćama u razvoju… organizirao akciju za Aleksandra Pavlovića, Anju Kostanjevečki, malu Franku…..donirao preko tisuću invalidskih pomagala…. surađivao sa pedestak udruga, itd,itd i jedino moje zadovoljstvo je bilo vidjeti njihov osmjeh na licu.

Ono što ovom izjavom izričito tražim:
1. Da se ova moja izjava objavi u svim novinskim medijima i da se ova moja izjava prenese od riječi do riječi a ne da se nešto vadi iz konteksta
2. Želim da se utvrdi točan iznos prikupljenih novčanih donacija gospodina Antuna od početka moje akcije od 16.03. do 02.05.2009. godine
3. Ukoliko je potrebno, želim suočavanje sa svim mojim svjedocima s Antunom i njegovom obitelji.
4. Također ako treba a nadam se da do toga neće doći suočavanje svih ljudi koji su imali neka gorka iskustva sa Antunom i njegovom obitelji.
5. Upotrijebit ću sve zakonske okvire ne bi li ISTINU doveo na čistac.

U prilogu ovog mog dopisa šaljem i slikovni prikaz našeg trodnevnog izleta u Puli na kojem je bio i nazočan Antun Živković i njegova majka. Ukoliko će biti potrebno mogu Vam dostaviti i video zapis.
Ovaj moj dopis biti će objavljen i na mojoj Internet stranici http://humanitarianniskozemac.blog.hr

U Amsterdamu 17.05.2009.god.
Predsjednik Humanitarne udruge Hulup en Liefde
gosp. Marijo Herman

07:00* Komentara (16) * print * link posta

petak , 15.05.2009.

NA POZORNOST SVIMA!

S OBZIROM NA SVE OKOLNOSTI I SVE NAPADE NA MENE , NA MOJ RAD A AUTOMATSKI JE TO NAPAD I NA MOJU OBITELJ, JA HERMAN MARIJO OGLASIT CU SE PUTEM MEDIJA U PONEDJELJAK U VEZI KOMPLETNOG SLUCAJA U VEZI ANTONA ZIVKOVICA.
POSTO NE MOGU SAZVATI TISKOVNU KONFERENCIJU JER SAM U NIZOZEMSKOJ U DOGOVORU SA NOVINARIMA TO CU UCINITI PUTEM DOPISA KOJEG CE TE MOCI CITATI I NAMOM BLOGU U PONEDJALJAK U JUTRO.
STVARNO JE ZALOSNO DA ME SE ZOVE LOPOVOM, PREVARANTOM, LAZLJIVCEM ZA SVE ONO STO SAM UCINIO NE BI LI POMOGAO GOSPODINU ANTONU I NJEGOVOJ OBITELJI.
IAKO DOBIVAM VELIKU PODRSKU, IZNENADILI SU ME REAKCIJE NEKIH LJUDI KOJI ME POZNAJU PREKO 50 GODINA I STO SU NASJELI NA PROVOKACIJE JEDNOG VELIKOG NEZAHVALNIKA.
UZ PRIOPCENJE IMAM I SLIKOVNE DOKAZE A I VIDEO DOKAZE KOMPLETNOG TRODNEVNOG IZLETA U KOJEM JE SUDJELOVALA I DOTICNA OSOBA A TAKODER IMAM VELIKI BROJ LJUDI KOJI CE SVJEDOCITI STO SE TO ZAPRAVO ZBILO I STO SE DOGADALO NA TOM IZLETU.
TAKODER IMAM I LJUDE KOJI SU MI SE OVIH DANA JAVLJALI KAKO CE SVJEDOCITI I KAZATI KAKVA JE ANTUN STVARNA OSOBA.
ZAO MI JE STO JE DO SVEGA TOGA DOSLO, NO OVDJE JE KAO STO SAM REKAO UKALJANO MOJE IME I MOJ 35 GODISNJI HUMANITARNI RAD I JA CU SVE PODUZETI DA SVOJ OBRAZ I SVOJ PONOS VRRATIM CISTIM KAO STO JE BILO CISTO SVIH MOJIH PUNIH 60 GODINA.
LIJEP POZDRAV OD HERMANA MARIJA!

21:05* Komentara (14) * print * link posta

HVALA VAM

Dragi blogeri, dragi prijatelji veliko Vam hvala na silnoj podrsci kojom ste me ovih za mene gorkih i mucnih dana zasipali, sto na blogu, sto na mailu.
Na zalost okaljano je moje ime a li i svih Vas koji ste na neki nacin sudjelovali u humanitarnoj pomoci za Antona Zivkovica.
No zivot ide dalje. Bez obzira na sve ja mogu s ponosom ici uzdignute glave za sve ono sto sam napravio u svojem 35 godisnjem humanitarnom radom.
Ne moze tamo neki nezahvalnik unistiti sve dobro sto se godinama stvaralo i radilo.
Kao sto sam rekao i pri tome ostajem da sto se moje strane tice humanitarne pomoci vise nema i da se potpuno posvecujem svojoj obitelji, svojim malim dijamanitima (mojim unucima), mojem poslu no to ne znaci da napustam blog.
Previse mi je do svih Vas stalo da bi samo tako otisao.
Ovih dana odlucit cu u kojem smjeru ce ovaj blog dalje ici jer nema ga smisla vise nazivati humanitarnim ako se tim poslom necu baviti.
Moju podrsku za sve sto pokrenete imate i podrzavat cu vas koliko god budem mogao ali samo rijecima ne i vise djelom.
Mislim da je vrijeme da se stvarno odmorim od svega.
Ponosan na sve Vas koji unatoc svemu niste podlegli lazima i niskim udarcima covjeka za kojeg sam ucinio bas sve ne bi li mu pomogao a uz znak zahvalnosti sam od tog istog covjeka dobio noz u leda.

Za kraj jos samo ovo: „ NISTA NIJE VRIJEDNIJE OD MOG VJECNOG PRIJATELJSTVA SA TEOFIKOM STRASEVICEM (predsjednik HU „Pomoc i ljubav) I TOMISLAVOM KOSTANJEVECKIM (predsjednik HU „Mala Anja“)“. DRAGI MOJI PRIJATELJI SRETAN SAM STO VAS IMAM.

Sve Vas pozdravlja Vas nizozemac Herman Marijo.

09:30* Komentara (14) * print * link posta

četvrtak , 14.05.2009.

OVO MI JE HVALA ZA SVE

UPDATE 14.05.09.
JOS JEDAN DODATAK NA MOJ POST ISPOD JE TAJ DA NETKO NE BI MISLIO DA SI JE OVIH 300 EVRA PRISVOJIO GOSPODIN TEOFIK PREDSJEDNIK HU „POMOC I LJUBAV“ IZ PULE, NE, NE, I NE COVJEK NIJE ZBOG POSLOVNIH I PRIVATNIH OBVEZA STIGAO ODNJETI NOVCE A OCITO ANTUN NIJE IMAO STRPLJENJA CEKATI.

Ako je bilo imalo sunmnje u moj povratak humanitarnog rada nakon ovog clanka u 24 sata ja definitivno nakon preko 35 godina napustam pomaganje drugima i okrecem se iskljucivo svojoj obitelji.
Evo clanka, evo izjave nezahvalnog covjeka i njegove obitelji za sve sto sam pokrenuo za njih:

„SKUPLJAO KUNE ZA INVALIDA I PREVARIO GA RADI LOŠE VIBRE!
Mario Herman pomaže invalidima. Odlučio je pomoći i Antonu Živkoviću te je organizirao humanitarnu akciju. Anton nije dobio niti kunu
Anton Živković (25) iz Pule stopostotni je invalid. Živi s majkom i bratom u vlažnom podrumu od 30-ak “kvadrata”, o čemu smo već pisali. Mario Herman živi u Nizozemskoj i pomaže invalidima u Hrvatskoj. Odlučio je pomoći i Antonu te je organizirao humanitarnu akciju “Neka svaki dan Antonu bude radostan”. Ali Anton nije radostan. Nije dobio niti kunu, a ovo iskustvo samo želi zaboraviti.
- Obećao je riješiti moje stambeno pitanje. Akcija je bila na brodu, na koji me jedva dovela majka. Rekao sam da će mi biti teško i da imam rane na nogama, ali sam došao. Nitko mi se nije obratio. Osjećao sam se ispod svakoga ljudskog dostojanstva. Pitao sam Marija što se događa, a on mi je odvratio da su svi na brodu rekli da dobro izgledam. Što sam trebao doći prljav i poderan - očajan je Anton, koji ne zna koliko su novca skupili.
Herman je kratko rekao kako je Antonu obećao 300 eura i da će ih dobiti. Kaže i da ovaj posao uspješno radi već 38 godina.
- Anton je na brodu bio tužan i pokunjen. Znam da mu je teško, ali trebaju se više angažirati oko svega. Ostavili su negativne 'vibre’ - objasnio je Mario Herman.“

Ovo mi je hvala za akciju koju sam na internetu pokrenuo za njega, ovo mi je hvala za sve lancane reakcije putem blogova, foruma, facebooka, ovo mi je hvala sto sam za njega spremao humanitarni koncert u Puli, ovo mi je hvala za organizaciju trodevnog izleta u Puli, ovo mi je hvala sto sam pokrenu druge udruge da se ukljuce u akciju za Antona, ovo mi je hvala sto sam ga branio od nasrtaja primitivaca a sve samo sto sam nakon izleta hitno otputovao zbog obitelskih i privatnih poslova u Nizozemsku i sto mu osobno nisam urucio novce vec sam te novce ostavio predsjedniku HU „Pomoc i ljubav“ iz Pule da on to ucini umjesto mene.
SRAMI SE ANTONE.
Srami se sto me lazno optuzujes da ne znas koliko si dobio novaca a tvoj ziro i devizni racun smo dali a ne moj, srami se zbog ostalih invalidnih osoba koje su bili na izletu, srami se sto izjavljujes da stobom nitko nije komunicirao a imamo i sve zabiljezeno i na kameri i na foto apratu.
Redom su stobom pricali: Ivan Pokupec, predsjednik HU „Pomoc i ljubav“ iz Pule, predsjednik HU „Mala Anja“, obitelj Sucic, obitelj Antonia iz Slavonskog Broda, obitelj Cvek iz Medimurja itd,itd,itd…nosio sam ti pivu, palio sam ti cigaretu SRAMI SE MOJ ANTONE.
SRAMI SE sto smo sve organizirali a tebi nije bilo po volji, zar te nije sram pogledat u oci Tomislavu Kostanjeveckom predsjedniku HU „Mala Anja“ koji je ostavio zenu i djete sa visokom temperaturom i dosao na brod ili Teofika predsjednika HU „Pomoc i ljubav“ iz Pule cije je djete tog dana bio na hitnom prijemu u bolnicii…ne ocito nemas ni malo srama kada takve izjave dajes u novine.
Da, rekao sam da je losa vibra ali samo da bi te dignuo jer sam vidio da su ti potonule sve lade ali vidio si mnogo invalida na brodu i kako su se svi zabavljali i bili sretni ko mala djeca no tebi ocito nije do nicega a ja ti tu ne mogu pomoci.
Kaze dragi „Bog“ pomozi sebi kako bi ti drugi pomogao ali ovim cinom ti odmazes i sebi i svojoj obitelji.
SRAMI SE kad govoris ne istinu da sam ti obecao da cu ti rjesiti stambeno pitanje, vec sam u najavi pokretanja humanitarne akcije rekao da cu pokusati izvrsiti pritisak na gradsku strukturu u Puli da ti se dodjeli adekvatni smjestaj sto mozes vidjeti u ovom LINKU.
Da li znas Antone da neke akcije koje sam pokrenuo idu dalje no od danas cu sve akcije STOPIRATI jer nazalost nisi ZASLUZIO.
Zalosno je i od 24 sata da vadi moje rijeci iz konetksta i da me nazivaju PREVARANTOM i ozbiljno cu razmisliti o podizanju tuzbe protiv istih. Ja imam dokaze i svjedoke a zalosno je da te iste novine nisu dosle na humanitarni izlet iako su bile pozvane.

Zbog svega ovoga nakon 35 godina humanitarnog rada ja ovo nisam nicim zasluzio i upravo zahvaljujuci Antonu Zivkovicu moja pomoc nazalost vise nikome nece ici.
Nadam se da si sretan zog toga moj Antone.

SVIM MOJIM PRIJATELJIMA, SVIM CLANOVIMA HUMANITARNE UDRUGE „MALA ANJA“, SVIM LJUDIMA DOBROG SRCA KOJI SU UCESTVOVALI NA IZLETU U PULI JOS JEDNOM SE OD SRCA ZAHVALJUJEM NA PREDIVNOM DRUZENJU KOJE CE MI BEZ OBZIRA NA OVO GORKO ISKUSTVO USTATI U VELIKOM SJECANJU.

OD DANAS HERMAN MARIJO NE SALJE NIKAKVU POMOC U HRVATSKU I OD DANAS PRESTAJE NA PODRUCJU HRVATSKE BILO KAKAV MOJ HUMANITARNI RAD.

SVE VAS POZDRAVLJA HERMAN MARIJO I NJEGOVA OBITELJ KOJI USPRKOS SVEMU OSTAJE NA BLOGU ALI NE VISE KAO HUMANITARAC VEC SAMO KAO NISKOZEMAC.

12:54* Komentara (30) * print * link posta

ponedjeljak , 11.05.2009.

ODMOR

E, OVO VAM JA ZOVEM ODMOROM OD 35 GODINA HUMANITARNOG RADA:

POZDRAV SVIMA OD NISKOZEMCA IZ LUDOGA GRADA AMSTERDAMA!

19:17* Komentara (7) * print * link posta

subota , 09.05.2009.

ODLUKA JE KONACNA

DUGO SAM RAZMISLJO I PREMISLJO I NA KRAJU DONIO ODLUKU DA JE VREME DA NISKOZEMAC NAKON 35 GODINA AKTIVNOG HUMANITARNOG RADA STAVI JEDNU KONACNU CRTU.
NE, NE ZELIM OBJASNJAVTI ROZLOGE. ONI KOJI TREBAJU ZNATI, ZNAJU RAZLOGE MOJEG AKTIVNOG POVLACENJA A SVE OSTALE MOLIM DA POSTUJU MOJU ODLUKU AKO NISTA DRUGO ONDA BAREM ZBOG TIH 35 GODINA KOJE SAM SE AKTIVNO BAVIO HUMANITARNIM RADOM.

VAS NISKOZEMAC I DALJE CE VODITI BLOG I DALJE CE SE JAVLJATI I KOMENTIRATI.
ALI IAKO CE TO SAD GRUBO ZVUCATI, S MOJE STRANE HUMANITARNE DONACIJE, AKCIJE VISE NE IDU NIKOME OSIM EVENTUALNO ZA JEDNE MOJE VJECNE PRIJATELJE (vjecni prijatelji Vi znate o kome se radi).
VRIJEME JE DA SE NISKOZEMAC MALO VISE POSVETI SVOJOJ OBITELJI.
ODLUKA JE KONACNA I JOS JEDNOM VAS MOLIM DA POSTIVATE MOJU ODLUKU.

ZA KRAJ JOS JEDNOM SE ZAHVALJUJEM SVIMA VAMA KOJI STE BILI NA HUMANITARNOM IZLETU U PULI I STO STE MI PRUZILI DA TA TRI DANA PAMTIM DOK SAM ZIV. BILI STE PRAVA I LUDA EKIPA I SVAKA VAM CAST NA TOME .

SVE VAS VOLI , GRLI I LJUBI VAS NISKOZEMAC IZ AMSTERDAMA.

15:30* Komentara (11) * print * link posta

srijeda , 06.05.2009.

POZDRAVCEK IZ KISOVITOG AMSTERDAMA

VIJEROVATNO MNOGI OD VAS PITAJU SE GDIJE JE TAJ NISKOZEMAC.
EVO TU SAM.
VAS TRODEVNI BORAVAK U PULI ZA VAS JE BIO PREKRASAN I NEZABORAVAN ,ALI VIJERUJ TE MI U TE SRETNE LJUDE I JA SE TU UBRAJAM.
BILO MI JE PREKRASNO I STVARNO UZ VASE PRISUSTVO -UZIVAO SAM-!!
VI SVI ZNATE DA SAM JA VEC VISE OD DVA TIJEDNA PRIJE VASEG DOLASKA U PULU VEC BORAVIO PRIPREMAO I ORGANIZIRAO DA VAS TRODEVNI BORAVAK U PULI BUDE DO MAKSIMUMA. I
JA MISLIM DA SAM U TOME I USPIJEO.
POSLE VASEG LUDOG NEZABORAVNOG TRODEVNOG BORAVKA KOD MENE U PULI NARAVNO DOSAO JE I MOMENT RASTANKA.
STVARNO TKO ME POZNAJE TAJ CE I POVIJEROVATI;BILO MI JE TESKO !!
BILO MI JE TESKO I TUZNO JER SAM OSTAO SAM .
VAS VISE NEMA NEMA LUDOG DRUSTVA KOJE JE SVE OD SEBE DALO DA SVIMA NAMA BUDE DOBRO.
I STVARNO BILO NAM JE DOBRO!!
PONEDELJAK.
POSLE BURNE NOCI KOJU SAM PROVEO POSLE VASEG ODLASKA U JUTARNJIM SATIMA SIJEO SAM SA KOMADICEM SUHOG KRUHA I DOMACIM MEDOM ZA KOMAPIC.NISM NI POCEO JESTI ZVONI SKAJP.!!TKO ZOVE U TAKO SITNE SATE??NA DRUGOJ STRANI LINIJE(AMSTERDAM)JAVLJA SE MOJA SUPRUGA . NORMALNO POSLE DUZEG VREMENA ODSUTNOSTI JA SVIMAM FALIM A NAJVISE MOJIM MALIM DIJAMANTIMA (UNUCIMA) DIJONU I RENZU.
RENZO KOJI JE MA BAS SKORO SVAKI DAN (UJUTRU) KOD MENE U DUCAN FALIO MI JE DA JA VAM TO NEMOGU OPISATI.
POSLE KRATGOG RAZGOVORA SA MOJOM SUPRUGOM SA SUZAMA U OCIMA JAVIO SE RENZO KOJI SIJEDI U KRILIMA MOJE SUPRUGE .
PRVE NJEGOVE RIJECI BILE SU OVE:DIDA VRATI MI SE BRZO -FALIS MI !!
NAS RAZGOVOR PREKO SKAJPA ODMAH SAM ZAVRSIO POGLEDAO AKO JE JOS NETKO OD POZNATIH ON LIJN NEMA NIKOGA UGASIO KOMPJUTER I POCEO SE PAKOVATI.
MOKRA ILI SUHA ROBA SVE JE MUNJEVITOM BRZINOM KROZ KUHINJSKI PROZOR LETILO U MOJE AUTO KOJE JE U PAR MINUTA BILO SPREMNO ZA DVADESET SATNI PUT DO AMSTERDAMA.
STVARNO POSLE RAZGOVORA SA MOJOM SUPRUGOM I MOJOM LJUBAVI RENZOM NIJE MI UOPSTE MOZAK FUNKCIJONIRAO TAKO DA NISAM NIKOME REKO PA NI ZLACKETU KOJI JE SASVIM SLUCAJNO NAVRATIO I UOPSTE NIJE ZNAO DA JA USKORO KRECEM.
U TOM MOMENTU ZELJEO SAM SAMO DA STO PRIJE KRENEM I MALOM RENZU U ZAGRLJAJ PADNEM.
EVO SAD SAM TU U AMSTERDAMU I PONOVO CRNCIM I RADIM.

JOS JEDNOM SE SVIMA ZAHVALJUJEM NA PREDIVNOM DRUZENJU KOJE CE MI OSTATI U PAMCENJU DO KRAJA ZIVOTA.

SVE VAS GLI VAS HUMANITARAC NISKOZEMAC!!!

23:10* Komentara (7) * print * link posta

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>