utorak , 24.02.2009.

IMALI SVE TO IKAKVOG SMISLA?


Ovih dana me rastuzuje jedna cinjenica: pa tkome smeta kad se netko bori za dobrobit. Pojavljuju se razno razni primitivci i svojim ne argumentima pljuju po svemu sto netko zeli uciniti ovaj svjet ipak malo boljim.
Prije neki dan imali smo primjer na blogu Vratimo Hrvatskoj osmijeh kako pojedinci sustavno zele prikazati taj blog u negativnom smislu.
Naravno da svatko ima pravo na svoje misljenje i ne moramo se uvijek sloziti sa njime no sustavno se ide djonom prema onome koji zeli bar malo pomaknuti ovaj svijet na bolje.
Na blogu mala Anja opet ista prica. Roditelji uporno pokusavaju objasniti neke stvari no nazalost neki ljudi uopce ne zele cuti sto roditelji govore.
Opet kazem ne moramo svi imati isto misljenje ali spustati se na granicu primitivizma to je stvarno prestrasno.
Ove situacije posjetile su me na jednu moju situaciju prije par godina kada sam pokrenuo humanitarnu akciju za jednog djecaka u Puli.
Tokom akcije na mail mi se javio covjek i znate sto mi je rekao, citiram od rijeci do rijeci (bez uvrede) : „MA STO SKUPLJATE ZA TOG DJECAKA, KO GA JEBE NEKA CRKNE“!
Jel Vi to mozete razumjeti? Pa to je strasno, prestrasno. I sta da mu odgovoris? Ma ja sam mu odgovorio no moje rijeci nisu za javnost ali oni koji me poznaju znaju da nisam bio nimalo fin.
Ma svima nama mora biti jedna stvar jasna. Nitko nas niti bilo koga ne moze natjerati da covjeku pomognes i to su notorne gluposti ali ako mu vec ne zelis pomoci onda mu i ne odmazi. Nitko nsa ne tjera da dajemo ijednu kunu pa bilo to Anja, Franka ili netko treci ili peti. Oni koji me poznaju znaju da nisam covjek koji voli puno pricati vec covjek koji vise voli djelovati i pokazati se na djelu.
Mojih 35 godina humanitarnog rada to i dokazuju.
No ponekad se zapravo zapitam ima li to sve skupa imalo smisla???
Ima li smisla objasnjavati nekome zasto je dobro ciniti dobro.
Ima li smisla nekome se opravdavati za ovo i ono.
Sinoc u duboko u noc razgovarao sam sa roditeljima male Anje.
Znam da im nije lako, no oni jednostavno moraju nastaviti dalje, moraju izaci iz sveg jos jaci i dokazati svima da taj zacrtani put koji su si zadali moraju nastaviti.
Jer ne bore se oni samo za svoje djete vec se bore i za svu ostalu djecu.
Takodjer i curama koje vode blog Vratimo Hrvatskoj osmjeh, savjetujem da se ne obaziru na razno razne primitivce vec da i dalje ponosno krce put kojim su krenuli.
I za mene govore svasta. Kazu sto se stalno hvalim sa svojim humanitarnim radom, jer da se humanitarci ne hvale vec eto ucine dobro djelo i sute.
Ne ja se uopce ne hvalim iako bi se za razliku od nekih imao i cime hvaliti, ja sam prvemstveno otvorio ovaj blog da ako mogu nekom pomoci da pomognem pa bilo to kakvim savjetom, bilo to novcanom ili materijalnom donacijom ili pokretanjem kakve humanitarne akcije.
Meni u sedesetoj godini svega ovog uopce ne treba. Dosta sam ucinio ali takav sam jednostavno volim pomagati drugima i ocito cu pomagati dok ne umrem.

Znam da ce nakon ovog posta biti i oni koji bi me najradje licovali al sta im ja mogu.
Ja sam ovo morao reci jer ne volim gledati da se licemjernim i primitivnim rjecima i djelima pokusava unistiti sve ono lijepo sto netko pokusava uciniti i sto cini.

Pozdrav wave od humanitarca niskozemca



  • 07:00* Komentara (19) * print * link posta
  • četvrtak , 19.02.2009.

    Dvije humanitarne akcije plus jedan mali dodatak


    Kao sto sam obecao, nastavljamo i dalje sa humanitarnim akcijama.
    Danas Vam donosim dvije humanitarne akcije plus jedan mali dodatak.


    AKCIJA BR.1
    Donosim Vam pismo jedne Mirele koja trazi pomoc a glasi ovako:
    “Mom je prijatelju u 25. godini dijagnosticiran rak sa metastazama na jetri. Žarište nepoznato!? Bio je na kemoterapiji, pio neke homeopatske pripravke... i odlučio nastaviti živjeti kao da raka nema. Radio kao soboslikar, ponekad puštao muziku kao dj. I tako do 12. mj. 2008. Sada mu je 33. Stanje mu se naglo pogoršava, završava u bolnici, puštaju ga nakon 15 dana sa 12 dijagnoza, između ostaloga i urođena mana na srcu. Od tada ne radi, nemože. Pretvorio se u sjenu. Lice mu je ljubičasto. Jako je loše. Naručuje neke lijekove koje mu preporučuju alternativni liječnici i ostaje bez novaca. Htjela sam otvoriti grupu preko facebooka, objavila bih njegovu sliku i medicinsku dokumentaciju, a novac za lijekove bi prikupljali prodajom knjige koju je on napisao po cijeni od 40 kuna. Ima 800 komada knjiga.
    Mislim da to nebi bio problem, jer je dečko iz Samobora, i ovdje se svi poznaju, Samoborci bi te knjige kupili jer svi zapravo znaju da je on bolestan, da se ne radi o nekoj "muljaži", samo ih treba potaknuti na kupnju, podsjetiti ih da je dečko bolestan(jer on već dugo ne izlazi-ljudi zaborave). Problem je samo u tome na koji način to izvesti. Da li je s obzirom da se skuplja novac za lijekove potrebno prijaviti prodaju knjige državi zbog poreza? Ili je dovoljno jednostavno rasporediti knjige na par javnih mjesta po Samoboru ( tipa teretane ) i u grupi navesti gdje se knjige mogu kupiti? Molim Vas pomozite mi savjetom!
    Njegovo ime je Ričard Dobranić.
    Hvala unaprijed
    Mirela „


    Dakle draga Mirela moj Ti je savjet da ubacis sve to u „masinu“ i sa svim raspolozivim krenes u akciju. Mediji ( tiska, radio, tv, Internet…) i sve sto ti padne na pamet a ja se eto ukljucujem na ovaj nacin da preko mog bloga zainteresiram blogere i ljude dobrih srdaca da se ukljuce na bilo koji nacin u ovu akciju.
    Preporucam ti da otvoris i ziro racun kako bi lujudi koji zele uplatiti to mogli uciniti.
    Sto se tice prodaje knjiga to stvarno neznam kako ide u Hrvatskoj posto eto zivim jako dugo u inozemstvu no vjerujem da ce se sigurno netko javiti ko ovo cita a zna cjelokupnu proceduru.


    AKCIJA BR.2
    Drugu pricu donosim Vam od drage moje prijateljice Dubravke a koja glasi ovako:
    „eto prošlo je jaaako puuuno vremena od kada se nisam javljala , no moj privatan život(problemi ) nije mi ostavljao previše slobodnog vremena
    na javljanje me potakla nevolja , srećom ne moja svi smo živi i relativno zdravi , ali tuđa ..
    evo o čemu se radi
    od mog dragog kolege s posla kčer se teško razboljela , tek joj je 5 godina i za nju je započela teška borba za normalan život i radosno djetinjstvo ..djetetu je dijagnosticirana CISTINURIJA to je teško genetsko oboljenje koje joj sprečava normalnu funkciju bubrega a samim time i normalan život ...
    i tako sam ja jučer pokrenula jednu humanitarnu akciju u firmi kako bi prikupili bar nešto novčanih sredstava da im se olakša nabavka ljeka i sveg potrebitog za malecku ..oko nabavke ljeka
    zasad akcija ide dobro ....no mene zanima dugoročnija pomoč ...naime majka dijeteta je nezaposlena , a sad više i neće moći niti raditi jer dijete zahtijeva 24 sata njegu i brigu i nadzor , a tu je i drugo dijete nasreću nema nikakvo oboljenje ali je školarac , a potrebe su
    velike ...stoga te molim da me uputiš kako da to provedem u jednu dugoročniju pomoć ... i može li se kaj po tom pitanju riješiti
    toliko za sad od mene , ja ti se unaprijed zahvaljujem“:


    Draga Dubravka evo kao i Mireli odgovaram ti na isti nacin, dakle s moje strane podrsku imate i ja sam vasu pricu objavio na svom blogu ne bi li zainteresirao dobre ljude koji su voljni pomoci.
    Takodjer ti savjetujem da djetetu otvorite humanitaran racun gdje bi se uplacivale novcane donacije i smi time bi djetetu stizala konstantna financuijska pomoc.
    Takodje ti savjetujem kao i Mireli da sve objavis u medijima jer jedino ces tko nesto postici.
    Eto nadam se da sam bar malo pomogao oko savjeta.


    Vama dragi blogeri ostavljam na volju da li ce te pomoci jednoj ili drugoj prici ili objema.
    Znam i svjestan sam i ja da nema bas nekih velih podtaka no svejedno ako nista topla rijec podrske znaci jako puno.


    A sad jedan mali dodatak.
    Ako mislite da je humanitaran rad lagan posao otidite na blog male Anje i sve ce Vam biti jasno. Zalosno je da u 21 vjeku i dalje vlada veliki primitivizam kod ljudi, no sto cemo takvi smo mi Hrvati ljudi.
    Draga obitelji male Anje znajte da je vas vjecni prijatelj uvijek uz Vas a svakim danom to prijateljstvo je sve jace i jace.

    Od danas je ponovo na mom blogu dopusteno anonimno komentiranje pa eto jedva cekam kojeg dobrog „pacijenta“.

    Veseli i zdravi bili voli cerek vas humanitarac niskozemac




  • 21:50* Komentara (8) * print * link posta
  • srijeda , 11.02.2009.

    11 veljace Svjetski dan bolesnika


    Danas obiljezavamo Svjetski dan bolesnika kojeg je ustanovio Sveti Otac Papa Ivan Pavao II.
    Svjetski dan bolesnika je prilika koja pruza mogucnost za iskazivanje konkretne solidarnosti s onim dijelom stanovnistva koje pored svojih zdravstvenih problema, ima i problema sa ostvarivanjem svojih prava.
    Treba se takode, podsjetiti i zdravstvenih profesionalaca, brojnih socijalnih, zdravstvenih i vjerskih djelatnika i njihovih prava, ali i osoba koje rade na dobrovoljnoj osnovi, i onih samozatajnih clanova koji brinu o oboljelima iz njihovih porodica.
    Nadite bar malo vremena i obidite danas svoje bolesne prijatelje, kumove ili rodbinu i pruzite im ruku spasa da znaju da nisu sami u svojoj tuzi, boli i nevolji.

    Na danasnji Svjetski dan bolesnika sve Vas grli cerek Vas humanitarac niskozemac.


  • 07:00* Komentara (9) * print * link posta
  • ponedjeljak , 09.02.2009.

    Jedno brzinsko javljanje


    Danas jedno samo brzinsko i kratko javljanje iz ovog ludog grada Amsterdama.
    Ovih dana kod mene je prava ludnica. Posla ko u prici i da Vam budem iskren, to mi odgovora.
    Drago mi je zbog toga jer ce onda biti i vise para he-he-he, a samim time onda mogu vise i pomoci (tu mislim na humanitarne akcije).
    Proteklih dana uhvatila je i mene neka gripa, viroza ili sta ja znam ali sad je vec dobro, skoro sam ko nov.
    Sto se tice dolaska u Hrvatsku sad je definitivno da necu doci prije 26 travnja a onda me ne moze zaustaviti niti smak svijeta jer za prvi svibanj u suradnji sa Humanitarnom udrugom „Pomoc i ljubav“ iz Pule organiziram trodnevnu humanitarnu akciju.
    Ne, necu Vam jos otkriti detalje, neka to jos ostane mala tajna.

    Toliko za danas od mene, sve Vas pozdravlja Vas humanitarac niskozemac iz snjeznog Amsterdama




  • 07:00* Komentara (3) * print * link posta
  • subota , 07.02.2009.

    Pomozimo obitelji Sučić


    Eto i ja se odmah pridruzujem i objavljujem cjelu pricu o obitelji Sucic koju je na svom blogu napisala obitelj male Anje.
    Cjelu pricu Vam prenosim u cjelosti (copy paste s bloga male Anje):


    Dobro je činiti dobro. Iako nam se ponekad čini kao da nema izlaza i da je svijet potpuno stao ipak na kraju dobro pobijedi zlo. Uvijek na kraju tunela obasja nas svijetlost.
    Nadamo se da će i ta svjetlost na kraju naše današnje priče obasjat jednu hrabru obitelj.

    Peteročlana obitelj Sučić živi u Velikoj Gorici.
    Majka Daria, otac Tomislav, kćerke Franka i Katarina te sin Karlo.
    Obitelj živi skromno ali ponosno. Zadnjih godinu dana ova obitelj prolazi kroz jedno od najtežih razdoblja u svom životu. O čemu se zapravo radi?
    Najmlađi član obitelji Franka je dijete s poteškoćama u razvoju.
    Stopostotni je invalid i u potpunosti je ovisna o tuđoj pomoći (oblačenju, hranjenju, kupanju, održavanju higijene itd). Ne sjedi samostalno i ima djelomičnu kontrolu glave.
    Od šestog mjeseca njezinog života mala Franka je na antiepilepticima ali zahvaljujući dr. Miočinović uspjeli su se spriječiti napadi epilepsije i danas mala Franka ipak polako govori i mentalno napreduje.
    Kao i svaki roditelj tako i roditelji male Franke za zdravlje svog djeteta okrenuli bi svijet naopačke. Kako Franka raste tako su i njezine potrebe sve veće i veće a samim time su i davanja sve veća i veća.
    Zbog slabog financijskog stanja roditelji male Franke podižu velike kredite kako bi omogućili svom djetetu koliko toliko normalan život.
    Pokreću i akcije za kupnju invalidskih pomagala a prije godinu dana pokreću blog Frankin svijet. Evo jedan kratki odlomak iz njihovog uvodnog posta : „Unatoč svemu što radimo za nju naša primanja nisu više dostatna da podmirimo sve troškove koje imamo.Bilo kakva pomoć dobro bi nam došla da li u kupnji pomagala ili plaćanju vježbi.Zato molimo dobre ljude koji su u mogućnosti da nam pomognu, a Franka će Vam zahvaliti svojim uspjehom.
    Unaprijed Vam zahvaljuje obitelj Sučić“.
    I taman kad se činilo da je ipak nešto krenulo uslijedio je šok za šokom.
    Nakon rutinskog rendgena kukova, ustanovljeno je da Franka ima iščašenje oba dva kuka.
    Uslijedili su odlasci u Lovran kod dr. Mileusnića na preglede i dogovore oko operacije.
    Šok, nevjerica, strepnja i nadanja kod roditelja male Franke izmjenjivale su se neprestano.
    No ni tu nevoljama nije kraj. Naime kad im je bilo najpotrebnije njihovo 20 godina staro vozilo jednostavno se počelo kvariti.
    Uslijedili su skupocjeni popravci ali nažalost ništa od toga. Naravno kad Ti dijete ima takve probleme bez vozila si jednostavno nemoćan.
    Svaki odlazak u Lovran roditelji su posuđivali vozilo od svoje rodbine.
    Nakon operacije Franku je čekalo nošenje gipsa, pa rehabilitacija i vježbe.
    Nažalost, niti Frankinom krivicom niti krivicom njezinih roditelja, Franki su uskraćene vježbe sad kad je najpotrebnije. Roditelji su osuđeni na čekanje da im netko dijete prebaci na vježbe jer njihovo vozilo više stoji nego što ide. Nažalost nemaju više ni novaca za skupe popravke jer svaki mali novčani sakupljeni iznos utroše na Frankino liječenje.
    Da nevolja ne dolazi sama već u paketu uslijedio je novi šok.
    Prije izvjesnog vremena, obitelj je našla sponzora koji bi pokrio troškove postave centralnog grijanja u kući u kojoj žive. No nedavno se je i taj posao izjalovio i od toga ništa.
    Kako obitelj nema dvadesetak tisuća kuna za postavu centralnog grijanja prisiljeni su se i dalje grijati na električnu peć koja više ne grije nego što grije a rata struje iznosi i preko tisuću kuna na mjesec.
    Dodamo li tom trošku ostale troškove režija, zatim ostale troškove za život, troškove otplate kredita i troškove liječenja za svoju bolesnu djevojčicu, vidimo iz priloženog u kakvom se teškom financijskom stanju nalazi obitelj Sučić.
    I zato nam je neizmjerno drago što smo jedan dio viška novca kojeg smo skupili našom akcijom „Darujmo Anji da nastavi živjeti“ darovali upravo njima.
    Iako je taj iznos kao kap u moru, poznavajući obitelj Sučić kao nenametljivu, poštenu, hrabru, odvažnu i ponosnu obitelj, znamo da će taj novac maksimalno iskoristiti za svoju bolesnu djevojčicu.

    I upravo stoga smo se odlučili napisati post o njima i upoznati Vas sa obitelji Sučić.
    Toplo se nadamo da će netko kad pročita ovu našu priču svratiti do njihovog bloga, pročitati njihovu nimalo laku životnu borbu a tko zna možda se u ovom našem virtualnom svijetu i ovoj našoj blogosferi ipak nađe netko tko će im pružiti ruku podrške kako bi konačno obitelj Sučić ugledala svjetlo na kraju tunela. A tko zna možda se i dogodi čudo, pa će se naći netko, neki novi sponzor koji će vrlo rado osigurati maloj Franki i njezinoj obitelji toplinu doma u ove hladne zimske dane.
    Svjesni smo da ne možemo pomoći svakome ali ako se bar malo okrenemo oko sebe i pomognemo nekome koga poznajemo a znamo da mu je pomoć itekako potrebna napravili smo puno.
    Ili kako bi Majka Tereza voljela govoriti : „Ne možemo činiti velike stvari,
    ali možemo činiti mnogo malih stvari sa velikom ljubavi“.

    U nadi da će se naći poneka dobra duša koja će im pomoći, mi roditelji male Anje unaprijed Vam se zahvaljujemo!

    Sve važne informacije o obitelji Sučić možete saznati na njihovom blogu Frankin svijet.


    I ja se pridruzejem citatu majke Terezije: „Ne možemo činiti velike stvari,
    ali možemo činiti mnogo malih stvari sa velikom ljubavi“.
    Pokazali smo na primjeru male Anje da kad se male ruke sloze sve se moze, pokzati cemo da i obitelj Sucic nije sama i da ce i njima nakon kise zasjati sunce.

    Sve Vas pozdravlja wave Vas humanitarac niskozemac iz daleka Amsterdama.










  • 08:00* Komentara (6) * print * link posta
  • srijeda , 04.02.2009.

    SRETAN DAN


    Sa suzama u ocima (suze radosnice) citao sam jucer clanak na portalu Vecernjeg lista o akciji „Darujmo Anji da nastavi živjeti“ koju sam pokrenuo i uz Vasu pomoc sproveo u djelo za kupnju drenaznog prsluka Smart Vest za malu Anju.
    Image and video hosting by TinyPic
    U samo DEVET dana uspjeli smo sakupiti potrebni iznos od 11 tisuca dolara i tako Anji dali sansu da nastavi zivjeti.
    Image and video hosting by TinyPic
    Nazalost nisam bio u mogucnosti biti na samoj dodjeli prsluka ali su zato to u moje ime napravili ljudi koji su najvise zasluzni da smo to sve uspjeli u tako kratkom roku i rjesiti.
    Image and video hosting by TinyPic
    Posebno sam se obradovao kada sam ih sve skupa na celu sa malom Anjom vidio preko skaypa i na taj nacin sam i ja na neki nacin sudjelovao u toj maloj ceremoniji.

    Sto da Vam kazem, nego da otidete do bloga male Anje i pogledate kako je prosla blogerska dodjela prsluka Smart Vest maloj princezi Anji.

    Do novog posta sve Vas grli Vas humanitarac niskozemac.



    sretan dan - en face

  • 07:00* Komentara (8) * print * link posta