IMALI SVE TO IKAKVOG SMISLA?

Ovih dana me rastuzuje jedna cinjenica: pa tkome smeta kad se netko bori za dobrobit. Pojavljuju se razno razni primitivci i svojim ne argumentima pljuju po svemu sto netko zeli uciniti ovaj svjet ipak malo boljim.
Prije neki dan imali smo primjer na blogu Vratimo Hrvatskoj osmijeh kako pojedinci sustavno zele prikazati taj blog u negativnom smislu.
Naravno da svatko ima pravo na svoje misljenje i ne moramo se uvijek sloziti sa njime no sustavno se ide djonom prema onome koji zeli bar malo pomaknuti ovaj svijet na bolje.
Na blogu mala Anja opet ista prica. Roditelji uporno pokusavaju objasniti neke stvari no nazalost neki ljudi uopce ne zele cuti sto roditelji govore.
Opet kazem ne moramo svi imati isto misljenje ali spustati se na granicu primitivizma to je stvarno prestrasno.
Ove situacije posjetile su me na jednu moju situaciju prije par godina kada sam pokrenuo humanitarnu akciju za jednog djecaka u Puli.
Tokom akcije na mail mi se javio covjek i znate sto mi je rekao, citiram od rijeci do rijeci (bez uvrede) : „MA STO SKUPLJATE ZA TOG DJECAKA, KO GA JEBE NEKA CRKNE“!
Jel Vi to mozete razumjeti? Pa to je strasno, prestrasno. I sta da mu odgovoris? Ma ja sam mu odgovorio no moje rijeci nisu za javnost ali oni koji me poznaju znaju da nisam bio nimalo fin.
Ma svima nama mora biti jedna stvar jasna. Nitko nas niti bilo koga ne moze natjerati da covjeku pomognes i to su notorne gluposti ali ako mu vec ne zelis pomoci onda mu i ne odmazi. Nitko nsa ne tjera da dajemo ijednu kunu pa bilo to Anja, Franka ili netko treci ili peti. Oni koji me poznaju znaju da nisam covjek koji voli puno pricati vec covjek koji vise voli djelovati i pokazati se na djelu.
Mojih 35 godina humanitarnog rada to i dokazuju.
No ponekad se zapravo zapitam ima li to sve skupa imalo smisla???
Ima li smisla objasnjavati nekome zasto je dobro ciniti dobro.
Ima li smisla nekome se opravdavati za ovo i ono.
Sinoc u duboko u noc razgovarao sam sa roditeljima male Anje.
Znam da im nije lako, no oni jednostavno moraju nastaviti dalje, moraju izaci iz sveg jos jaci i dokazati svima da taj zacrtani put koji su si zadali moraju nastaviti.
Jer ne bore se oni samo za svoje djete vec se bore i za svu ostalu djecu.
Takodjer i curama koje vode blog Vratimo Hrvatskoj osmjeh, savjetujem da se ne obaziru na razno razne primitivce vec da i dalje ponosno krce put kojim su krenuli.
I za mene govore svasta. Kazu sto se stalno hvalim sa svojim humanitarnim radom, jer da se humanitarci ne hvale vec eto ucine dobro djelo i sute.
Ne ja se uopce ne hvalim iako bi se za razliku od nekih imao i cime hvaliti, ja sam prvemstveno otvorio ovaj blog da ako mogu nekom pomoci da pomognem pa bilo to kakvim savjetom, bilo to novcanom ili materijalnom donacijom ili pokretanjem kakve humanitarne akcije.
Meni u sedesetoj godini svega ovog uopce ne treba. Dosta sam ucinio ali takav sam jednostavno volim pomagati drugima i ocito cu pomagati dok ne umrem.

Znam da ce nakon ovog posta biti i oni koji bi me najradje licovali al sta im ja mogu.
Ja sam ovo morao reci jer ne volim gledati da se licemjernim i primitivnim rjecima i djelima pokusava unistiti sve ono lijepo sto netko pokusava uciniti i sto cini.

Pozdrav wave