Pomozimo obitelji Sučić

Eto i ja se odmah pridruzujem i objavljujem cjelu pricu o obitelji Sucic koju je na svom blogu napisala obitelj male Anje.
Cjelu pricu Vam prenosim u cjelosti (copy paste s bloga male Anje):

Dobro je činiti dobro. Iako nam se ponekad čini kao da nema izlaza i da je svijet potpuno stao ipak na kraju dobro pobijedi zlo. Uvijek na kraju tunela obasja nas svijetlost.
Nadamo se da će i ta svjetlost na kraju naše današnje priče obasjat jednu hrabru obitelj.

Peteročlana obitelj Sučić živi u Velikoj Gorici.
Majka Daria, otac Tomislav, kćerke Franka i Katarina te sin Karlo.
Obitelj živi skromno ali ponosno. Zadnjih godinu dana ova obitelj prolazi kroz jedno od najtežih razdoblja u svom životu. O čemu se zapravo radi?
Najmlađi član obitelji Franka je dijete s poteškoćama u razvoju.
Stopostotni je invalid i u potpunosti je ovisna o tuđoj pomoći (oblačenju, hranjenju, kupanju, održavanju higijene itd). Ne sjedi samostalno i ima djelomičnu kontrolu glave.
Od šestog mjeseca njezinog života mala Franka je na antiepilepticima ali zahvaljujući dr. Miočinović uspjeli su se spriječiti napadi epilepsije i danas mala Franka ipak polako govori i mentalno napreduje.
Kao i svaki roditelj tako i roditelji male Franke za zdravlje svog djeteta okrenuli bi svijet naopačke. Kako Franka raste tako su i njezine potrebe sve veće i veće a samim time su i davanja sve veća i veća.
Zbog slabog financijskog stanja roditelji male Franke podižu velike kredite kako bi omogućili svom djetetu koliko toliko normalan život.
Pokreću i akcije za kupnju invalidskih pomagala a prije godinu dana pokreću blog Frankin svijet. Evo jedan kratki odlomak iz njihovog uvodnog posta : „Unatoč svemu što radimo za nju naša primanja nisu više dostatna da podmirimo sve troškove koje imamo.Bilo kakva pomoć dobro bi nam došla da li u kupnji pomagala ili plaćanju vježbi.Zato molimo dobre ljude koji su u mogućnosti da nam pomognu, a Franka će Vam zahvaliti svojim uspjehom.
Unaprijed Vam zahvaljuje obitelj Sučić“.
I taman kad se činilo da je ipak nešto krenulo uslijedio je šok za šokom.
Nakon rutinskog rendgena kukova, ustanovljeno je da Franka ima iščašenje oba dva kuka.
Uslijedili su odlasci u Lovran kod dr. Mileusnića na preglede i dogovore oko operacije.
Šok, nevjerica, strepnja i nadanja kod roditelja male Franke izmjenjivale su se neprestano.
No ni tu nevoljama nije kraj. Naime kad im je bilo najpotrebnije njihovo 20 godina staro vozilo jednostavno se počelo kvariti.
Uslijedili su skupocjeni popravci ali nažalost ništa od toga. Naravno kad Ti dijete ima takve probleme bez vozila si jednostavno nemoćan.
Svaki odlazak u Lovran roditelji su posuđivali vozilo od svoje rodbine.
Nakon operacije Franku je čekalo nošenje gipsa, pa rehabilitacija i vježbe.
Nažalost, niti Frankinom krivicom niti krivicom njezinih roditelja, Franki su uskraćene vježbe sad kad je najpotrebnije. Roditelji su osuđeni na čekanje da im netko dijete prebaci na vježbe jer njihovo vozilo više stoji nego što ide. Nažalost nemaju više ni novaca za skupe popravke jer svaki mali novčani sakupljeni iznos utroše na Frankino liječenje.
Da nevolja ne dolazi sama već u paketu uslijedio je novi šok.
Prije izvjesnog vremena, obitelj je našla sponzora koji bi pokrio troškove postave centralnog grijanja u kući u kojoj žive. No nedavno se je i taj posao izjalovio i od toga ništa.
Kako obitelj nema dvadesetak tisuća kuna za postavu centralnog grijanja prisiljeni su se i dalje grijati na električnu peć koja više ne grije nego što grije a rata struje iznosi i preko tisuću kuna na mjesec.
Dodamo li tom trošku ostale troškove režija, zatim ostale troškove za život, troškove otplate kredita i troškove liječenja za svoju bolesnu djevojčicu, vidimo iz priloženog u kakvom se teškom financijskom stanju nalazi obitelj Sučić.
I zato nam je neizmjerno drago što smo jedan dio viška novca kojeg smo skupili našom akcijom „Darujmo Anji da nastavi živjeti“ darovali upravo njima.
Iako je taj iznos kao kap u moru, poznavajući obitelj Sučić kao nenametljivu, poštenu, hrabru, odvažnu i ponosnu obitelj, znamo da će taj novac maksimalno iskoristiti za svoju bolesnu djevojčicu.

I upravo stoga smo se odlučili napisati post o njima i upoznati Vas sa obitelji Sučić.
Toplo se nadamo da će netko kad pročita ovu našu priču svratiti do njihovog bloga, pročitati njihovu nimalo laku životnu borbu a tko zna možda se u ovom našem virtualnom svijetu i ovoj našoj blogosferi ipak nađe netko tko će im pružiti ruku podrške kako bi konačno obitelj Sučić ugledala svjetlo na kraju tunela. A tko zna možda se i dogodi čudo, pa će se naći netko, neki novi sponzor koji će vrlo rado osigurati maloj Franki i njezinoj obitelji toplinu doma u ove hladne zimske dane.
Svjesni smo da ne možemo pomoći svakome ali ako se bar malo okrenemo oko sebe i pomognemo nekome koga poznajemo a znamo da mu je pomoć itekako potrebna napravili smo puno.
Ili kako bi Majka Tereza voljela govoriti : „Ne možemo činiti velike stvari,
ali možemo činiti mnogo malih stvari sa velikom ljubavi“.

U nadi da će se naći poneka dobra duša koja će im pomoći, mi roditelji male Anje unaprijed Vam se zahvaljujemo!

Sve važne informacije o obitelji Sučić možete saznati na njihovom blogu Frankin svijet.

I ja se pridruzejem citatu majke Terezije: „Ne možemo činiti velike stvari,
ali možemo činiti mnogo malih stvari sa velikom ljubavi“.
Pokazali smo na primjeru male Anje da kad se male ruke sloze sve se moze, pokzati cemo da i obitelj Sucic nije sama i da ce i njima nakon kise zasjati sunce.

Sve Vas pozdravlja wave