Druga "strana" humanitarnog rada

Posto ste vec dosta upoznati sa mojim humanitarnim radom, bilo bi vrijeme da Vas konacno upoznam i sa svojim velikim problemom oko mojeg humanitarnog rada.
No da se prije malo vratim na svoj prethodni post.
Eto, moj prethodni post zavrsio je na naslovnici bloga hr a samo post dva prije toga jako sam se obrusio na urednistvo bloga, kazavsi im da je premalo kvalitetnih blogova na naslovnici a jos manje humanitarnih.
I dalje stojim iza svojih rijeci jer jedna lasta ne cini proljece. I dalje cu se zalagati da se kvalitetni blogovi(blogeri) adekvatno nagrade naslovnicom a pogotovo cu vrsiti pritisak da se na naslovnicu uvede i humanitarni kutak koji bi donio kakvu takvu sastifikaciju ljudima koji se bore i promicu humanitarizam.
U planu je da se napravi i velika blogerska anketa medju blogerima, da vidimo sto Vi mislite o svemu tome. No dobro dok ne dodje na red tako nesto za danas sam vam pripremio jedan post o problemima u humanitarnom radu.

Kao sto sam na pocetku kazao, svaki rad ima dobre i lose strane.
Manje problema i vise problema. Danas cemo o malo „losoj“ strani humanitarnog rada odnosno na koje probleme prolaze ljudi koji se bave humanitarnim radom.
Naravno, pisem iskljucivo u svoje ime i iznasam iskljucivo svoje probleme.
Normalno da Vam ne zelim kukati jer ne vidim razloga za to i do sada svih ovih trideset i nesto kusur godina ide po planu ali da ima problema ima i ja ne bjezim od njih.

Prvi problem.
Uvijek ce biti ljudi koji Vam ne vjeruju i koji misle da Vi vidite samo svoju korist i samo svoju promidjbu. U svojem dugogodisnjem radu nagledao sam se i naslusao sam se svakakvih ljudi. Naravno da ce uvijek biti onih koji su i vise nego skepticni no vise od svega me boli cinjenica kad te ljudi koji te ne poznaju vrijedjaju na sve mili nacine a da te nisu ni u poznali.
Najsvjeziji primjer je upravo par komentara na naslovnici.
Oni koji me poznaju, znaju sto je sve „niskozemac“ ucinio i napravio u zadnjih trideset godina. Koliko je „niskozemac“ucinio za mnoge domove, ustanove, vrtice, skole, stare i nemocne, bolesnu djecu, pomagao sam za vrijeme rata sa brojnim humanitarnim transportima.
Bio sam na televiziji, radiju i u dnevnim tiskovima sto u Nizozemskoj sto u Hrvatskoj.
Ne hvalim se time niti mi je to namjera, ali nisam zasluzio da me se vrijedja nitti omalovazava.
Iza nick imena „niskozemac“ stoji glasno i jasno Herman Marijo. Svatko je dobro dosao u moju Udrugu u Amsterdam da vidi cime se ja to bavim kao i u moju kucu koja je svima otvorena a ne da me se proziva da kradem i skrivam robu po nekakvim garazama i koje slicno.
Dakle problem je u tome da ce uvijek biti ljudi koji Vam ne vjeruju ali to su ljudi koji ocito pate od necega i vole se skrivati iza necega i okrivljavati druge a da pritom nisu prvo provjerili pravo cinjenicno stanje.
No bez obzira na pljuvanje, vrijedjanje, omalovazavanje pojedinaca, ja svoj humanitarni posao nastavljam dalje ponosno raditi.

Drugi problem.
Financije. E da to je uvijek veliki problem. Nazalost nisam vise u mogucnosti svima pomoc.
U proteklih tridesetak godina novcano sam jako puno pomogao. Do prije nekoliko godina omjer pomoci novac – materijalne stvari bio je skoro 50:50, no stvari su se jako puno promjenile. Sto se tice materijalnih stvari tu je sve ostalo isto ali novaca vise jednostavno nema. Vidjeli ste u mom prethodnom postu moj ducan – udrugu. E da ja sam do prije nekoliko godina imao takva tri velika ducana. Ostao sam na jednom ali jos uvijek vrijednom.
Naime taj ducan financira moju Udrugu, moju obitelj i kompletne dadjbine.
Nazalost nakon trideset godina morao sam se pomiriti sa cinjenicom da ja vise financijski ne mogu ama bas svima pomoci. U uvodnim postovima naglasio sam da sam cjeli zivot cekao „ono“ nesto a to nesto je jedna mala plavoka princeza po imenu mala Anja.
Kad sam prije dvije godine ugledao te plave okice rekao sam si Marijo to je to.
Trenutno dakle novcano pripomazem obitelji male Anje i nisam u mogucnosti svima novcano udovoljiti. Ako se financijska situacija okrene nesto na bolje vjerujte Herman Marijo je tu kao i svih prethodnih trideset godina.

Treci problem.
Treci problem usko je vezan sa drugim problemom. Transport – financije.
Kao sto sam rekao da meni materijalne stvari ne predstavljaju probelem za doniranje.
Sve sto pozelite Herman Marijo ce Vam donirati no u zadnje vrijeme je problem transport.
Kako je ponestalo novaca tako se je i transport sa humanitarnim stvarima prorijedio.
Dok je bilo novaca nitko nista nije pitao i Vas niskozemac je sve rjesavao.
Da li znate da jedan kilometar transporta kosta 1 evro?
Sad izracunajte Amsterdam-Zagreb-Pula 1414km pa natrag 1415 to je 2830 ili ti 2830 evra plus jos sve dadjbine na papirologiju pa ispadne da jedan transport kosta oko 3500 evra.
A niskozemac ih je znao slati i po desetak godisnje.
Meni nije problem donirati televizor, perilicu, kompjutore, igracke, inavlidsku opremu (krevet, stolac, kolica, pelene, pomgalo za kupanje, lift i slicno….) problem je TRANSPORT.
Ja vise jednostavno ne mogu izdvajati tolike velike novce za tako skupe transporte.
Trenutno se u mom skladistu nalazi mnostvo vrijednih stvari koje sam obecao da cu donirati Humanitarnoj udruzi "Mala Anja" iz Zagreba ali novac za transport vise nemam.

Naravno da tu jos ima i puno drugih sitnih probema ali to covjek nekako sve od trpi.
Sto da Vam kazem na kraju, nego ako uspijete naci transport, nema te stvari na svijetu koje Vam Vas niskozemac nece uspjeti donirati. Javite se na mail i sve cemo onda dogovoriti.
Vrata mog ducana i moje Udruge su Vam 24h otvorene.

Do novog susreta sve Vas pozdravlja wave