nedjelja , 26.10.2008.

Kako su se nizozemci dosjetili i doskocili zakonu zabrane pusenja u kaficima


Image and video hosting by TinyPic

U proslom postu osvrnuo sam se na urednistvo bloga kao i na sam blog. Iako nisam time izazvao nekakvu vecu buru bilo mi je drago vidjeti Vase komentare i Vase razmisljanje koje je samo potkrijepilo moje razmisljanje da urednistvo bloga-hr stvarno aljkavo radi. Ono sto cu se i ja dalje zalagati i vrsiti pritisak da se na naslovnicu bloga-hr uvrsti sto vise blogova koji promicu humanitarne stvari a ne da zive na margini, odnosno da se na naslovnicu uvede humanitarni kutak. Misljenja sam da su ljudi koji promicu humanitarne stvari itekako to zasluzili. Ako treba napravit cemo i anketu medju blogerima da li su za to da se na naslovnici bloga-hr uvede humanitarni kutak. Ni ne sumljam u konacan ishod. Zato eto ne zvao se ja Marijo Herman dok se ne izborim za nesto sto mislim da zasluzuje malo ipak vise pozornosti.

A saed malo o danasnjoj temi.

Ovih dana u Hrvatskoj ponovo je aktualna stavar „Zabranjeno pusenje“ u javnim prostorijama.
Kako u Nizozemskoj taj zakon vec odavno stoji i provadja se, htio sam Vam napisati kako su to Nizozemci rijesili na vrlo neobican i saljiv nacin.
Koliko vidite ovaj post pisan je u sitne sate bas sada kada sam se vratio iz kafica gdije je normalno;zabranjene pusenje,a svi opet puse i svi negiraju zakon za mene (osobno misljenje) ludi -blesav neznam ni sam kako da ga nazovem!!!!
Od prvog dana kada je taj zakon donesen kafici u Amsterdamamu drasticno su poceli gubiti klijantelu i profit. Prijetilo je zatvaranjem tisucu i pesto kafica.
Vlasniici kafica poceli su se za glave hvatati i traziti novo rijesenje prije ruba propasti.
I onda „niskozemci“ se ne zvali „niskozemci“ ali rijesenja su nasli.
Naime dozvolili su normalno na svoj rizik da se moze pusiti u kaficu, ali po drugacijem sistemu.
Iza sanka su stavili veliku „kasicu“ u koji gost prije nego zapali cigaretu ubaci jedan evro i onda moze pusit ako zeli do kraja zatvaranja kafica. I onda u slucaju kontrole i inspekcije puna kasa je spremna da se bilo koja kazna plati.
U svakom kaficu pa tako i ovdje u Amsterdamu uvijek ima vise onih koji puse.
Ja osobno ne pusim i nikad nisam zapalio cigaretu ali moje misljenje da je ovaj zakon o zabrani pusenja pogotovo u kaficu jedna velika „budalastina“. Kako meni ili Vama moze netko odredjivati gdje cu zapaliti cigaretu???
Pa sigurno nitko nece zapaliti u zdrastvenim ustanovama, crkvama, skolama, vrticima i tome slicno ali u kaficu gdje covjek dodje popit po koje pice i malo se opustiti e to ne kuzim nikako.
Jos jednom, ja ne pusim i nikada nisam pusio ali ova zabrana pusenja po kaficima za mene je jedna velika „budalastina“. Evo to je moje osobno razmisljanje a sad bi volio cuti i Vase razmisljanje glede ovog zakona zabrane pusenja u kaficima.

Toliko za danas od Vaseg niskozemca koji Vam salje jedan veliki pozdrav wave iz „ludog“ grada Amsterdama!


  • 23:50* Komentara (28) * print * link posta
  • ponedjeljak , 20.10.2008.

    O urednistvu bloga hr i o blogu


    Na blogu hr sam jedno zadnjih dvije godine. Ispocetka sam komentirao kao anonimac (niskozemac) da bi se konacno i ja odlucio otvoriti svoj blog.
    Blog sam otvorio uz pomoc gospodina Kresimira i Tomislava tate od male Anje.
    Proslo je evo i pet mjeseci mog ajmo rec blogovanja i polako se jos uvjek ucim (sto nije ni cudo za covjeka od sesdeset godina).
    No nije tema danasnjeg posta moji poceci na blogu vec sasvim nesto drugo.
    Vec jako dugo zapelo mi je nesto za oko i ne bio ja Marijo Herman kad o tome ne bi otvoreno pisao. Radi se o sljedecem. Naprosto mi je neshvatljivo da su na naslovnici bloga humanitarne stvari jako zanemarene ali jako su i zanemarene i cinjenice da na naslovnici jako malo vidimo blogere koji odlicno pisu. Ono sto sam ja vidio a to je da se u krug vrte jedni te isti, njih petnaestak. Naravno svatko pise za sebe i ovdje ne omalovazavam ni jednog blogera no urednistvo bloga bi trebalo dati prostora i drugim ljudima. Ima jako puno blogova gdje ljudi pisu fantasticne stvari kao npr. blog Anita, desert rose, kneginjica, djus, zloba….i da sad ne na brajam a rijetko ili gotovo nikada ti ljudi ne mogu doci na naslovnicu. Zasto?
    Uvijek sam se pitao zasto razno razni politicari, estradne zvijezde i slicno kad otvore blog odmah izadju na naslovnici a recimo evo zadnji primjer kad se radilo o akciji za malu Anju koju su razni mediji u Hrvatskoj popratili jako dobro kao i deseci blogera o toj akciji ni bu ni be. Dao sam primjer male Anje a takvih primjera na zalost ima jako puno.
    Takodjer ne razumijem ni te liste poput cool liste, almost cool liste, flash vijesti.
    Kako se zapravo dospijeva tamo? Koji je princip i koji su kriteriji' ne kuzim jednostavno jer evo ja naprimjer pisem jako rijetko i imam tek 17 postova i 2 tisuce posjeta a vec sam na almost listi i to u istom rangu sa nekima koji pisu vec po par godina, imaju preko sto tisuca posjeta. Dao sam si malo truda ovih dana pa sam otvarao te cool blogove i almost cool blogove i stvarno tu ima svasta tako da jednostavno ne znam koji je pravi kriterij.
    Ja osobno se ne zamaram time. Meni ne treba medijske pozornosti i iza mene stoje i rijeci i djela ali urednistvo bloga bi trebalo znati raspoznati pravu stvar. To je moje osobno misljenje i moj osobni stav s kojim se Vi ne morate sloziti.
    Takodjer ne razumijem ni psihu ljudi. Kad se na pise neki bezveze post eto ti komentara preko pedeset a kad netko napise ozbiljni post onda vidis pet komentara.
    Misljneja sam da bi trebalo vise komntirati i one postove koji u sebi sadrze ozbilnje teme pa makar i u vidu same podrske autoru posta i dati mu do znanja da ljudi cjene i prepoznaju njegov rad i trud.
    U inozemstvu radim vec 37 godina i vjerujte mi na rjec da vani itekako ljudi znaju cjeniti i rad i trud. Ono sto bi ja savjetovo urednistvu bloga je svakako da vodi vise racuna upravo o tim ljudima, koji svojim radom i trudom to sasvim sigurno zasluzuju, da obrate pozornost na humanitarne akcije kojih je na zalost svakim danom sve manje i ne trebamo ih jos mi ugnjetavat vec naprotiv dati im do znanja da cjenimo trud i rad ljudi koji se bore za bolje sutra.
    Ili kako bi to najbolje rekla Majka Tereza : „Ne mozemo ciniti velike stvari ali mozemo ciniti mnogo malih stvari sa velikom ljubavi“!

    Svi koji zele procakulati na skajpu sa humanitarcem niskozemcem mozete me dobiti od 08 do 17h u udruzi pod imenom marijo.hrman a od 17 pa sve do kasno u noc kod kuce pod imenom trudy19521.

    Do sljedeceg tipkanja sve Vas pozdravlja wave humanitarac niskozemac.

  • 08:00* Komentara (24) * print * link posta
  • ponedjeljak , 13.10.2008.

    SLATKA HUMANITARNA AKCIJA NEUMORNOG TRIA


    Kopirano sa bloga male Anje:

    "Pancake & Cookie day za Anju"

    Image and video hosting by TinyPic


    Na inicijativu drage nam blogerice desert rose, Udruga CPSA (Udruga studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske) dana 16 listopada 2008 godine u vremenu od 11h do 19h na Farmaceutskom -biokemijskom fakultetu - Ante Kovačića 1 Zagreb, u novoj studentskoj učionici - u dvorištu zgrade, održati će humanitarnu akciju za malu Anju pod nazivom „Pancake & Cookiie day za Anju“.
    Po simboličnim cijenama prodavati će se palačinke, kolači, sokovi….
    Cilj ove akcije, da sav sakupljeni iznos sa ove akcije ide na Anjin žiro račun za daljnje liječenje, potrebitu fizikalnu terapiju (privat) te kupnju potrebitih lijekova.Udruga CPSA osnovana je u Zagrebu na Farmaceuskom – biokemijskom fakultetu 1994 godine na inicijativu studentskog vijeća sa ciljem unapređenja studentskog života te zbližavanja studenata svih godina studija. Na lokalnoj razini udruga ostvaruje razne edukacijske, kulturne i humanitarne projekte. Brine se o obilježavanju svjetskih dana vezanih uz zdravstvo, informiranju studenata o aktualnim temama i provođenju upitnika s ciljem stvaranja svjetske baze podataka o kretanju diplomiranih farmaceuta te razvoju edukacije. Humanitarna akcija Pancake & Cookie day se bazira na prodaji kolača, palačinki i sokova na području fakulteta, te je uz doprinose studenata i profesora uspjela razveseliti mnoga lica. Ovu akciju uvijek rade ciljano i uvijek onima kojima je pomoć zaista potrebna.
    Ovim putem mi roditelji naše Anje Kostanjevečki od srca se zahvaljujemo udruzi CPSA koji su ovog puta ovu hvalevrijednu akciju posvetiti našoj maloj princezi Anji.
    Sav sakupljeni iznos sa ove humanitarne akcije transparentno ćemo objaviti na našem blogu.

    Za kraj, još jednom velika HVALA dragoj blogerici desert rose na njezinoj inicijativi kao i svima u udruzi CPSA koji organiziraju ovu humanitarnu akciju, a Vas dragi naši dobri ljudi čast i zadovoljstvo nam je pozvati na „Pancake & Cookie day za Anju“ gdje će te uz mogućnost uživanja u slasnim „delicijama“ po simboličnim cijenama, imati prilike upoznati i nas roditelje te naravno malu princezu Anju.

    Udruga CPSA i ekipa male Anje s velikim Vas zadovoljstvom očekuje!


    Evo prilike da se iskazete dragi ljudi. Za malo kunica dobite kolacic, sokic a uz to imate mogucnost i upoznat nas neumorni trio. Vama nece biti puno deset kunica a malom andelu ste jako puno pomogli.
    Imate veliku srecu sto ja nisam u Hrvatskoj jer bi ja inace sve pokupovaooooo.
    U moje ime i ime moje obitelji Herman cestitam blogerici desert rose i svim clanovima Udruge CPSA na organiziranju ove humanitarne akcije.
    Do novog posta sve Vas pozdravlja wave humanitarac niskozemac koji se nada da ce te mu ostaviti jednu palacinkuuuuuuu.



  • 21:50* Komentara (21) * print * link posta
  • utorak , 07.10.2008.

    H U M A N I Z A M


    Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

    Sto je zapravo humanizam, sto je zapravo humanost, tko je humanist, na koji nacin mozemo izraziti svoju humanost od kuda zapravo ime HUMANIZAM?
    Human ovaj, humani onaj, humani koncert, humane aukcije, humanitarne akcije, humanitarne udruge, humanitarni ljudi……
    Koliko smo u zivotu culi tu rjec HUMAN?
    No da li zapravo sami znamo sto je zapravo Humanizam? Od kud potice ta rjec?
    Tko su zapravo Humanisti?

    Humanizam je kulturno-povijesni fenomen koji se oblikovao u Italiji, prosirio diljem Europe, a obuhvaca razdoblje otprilike od polovice 14. do polovice 16. stoljeća.
    U tom razoblju humanisti se postupno sve više odupiru srednjovjekovnom, dogmatskom nacinu misljenja i svjetonazoru koji svu pozornost usmjerava na religiozna pitanja. Humanisti ponovno dovode covjeka u srediste zanimanja.
    Ponovo jaca sve vise i vise svijest o vaznosti osobne sposobnosti pojedinca kako bi pomogao drugom pojedincu.

    Rjec humanost znaci zapravo covjecnost. Glavna odlika humanosti ne znaci misliti lijepe misli, vec humanost znaci DJELOVATI. Pa od tuda i ona moja poznata uzrecica. „manje price vise rada“. Tu bi svrstao i one kako ih moj prijatelj djus zove „tapsaci ramena“. Koji ce te hrabriti lijepim rjecima a kad treba djelovati onda ih nema nigdje. Jednostavno se izgube kad treba pravodobno reagirati.
    Sto znaci reagirati i pravodobno djelovati?
    Humano djelovati znaci pomagati drugima bez obzira na to koje su rase, nacionalnosti, spola, starosti, vjere i bez obzira na to jesu li ljudi, zivotinje ili priroda koja nas okruzuje.

    Tko je zapravo humanist? Humani covjek nije human samo kada nema pametnijeg posla ili kada mu je dosadno pa humana djela cini kako bi razbio tu dosadu. Humanost nije razbibriga niti hobby, humanost je zapravo odluka covjeka na koji nacin ce se svakoga dana odnositi prema drugim ljudima, zivotinjama i prirodi.
    Kad kazem pojam „tapsaci ramena“, mislim na ljude koji ti govore lijepe rijeci podrske ali to su ljudi koji zapravo ne DJELUJU. Oni su u stanju govoriti: „ma bi ono, mi bi ovo no u pravom djelovanju zapravo ne sudjeluju“. Onda dolazi opce poznata stvar da je ona stara izreka i vise nego dobra :“zakon je sutnja“. Bolje je i pametno sutjeti nego glupo govoriti.

    Kako zapravo mozemo djelovati? Da bismo bili humani ne moramo biti odrasli, ne moramo imati puno novaca, ne moramo biti geniji. Humani mozemo i morali bi biti svi mi, svakoga dana. Mnogo je situacija u kojima mozemo pokazati svoju humanost: u vlastitom domu, na poslu, u skoli, u mjestu stanovanja, prema prijateljima ili prema sasvim nepoznatim ljudima, prema zivotinjama i prema prirodi koja nas okruzuje.
    Osobno za mene je dobra ona izreka :“dobro je ciniti dobro“. Ja sam uvjek postupao isto.
    Kad sam imo hiljadu evra u djepu davao bi ili kad bi imao jedan evro u djepu opet bi dao i taj jedan evro i osjecao sam se ispunjeno. I uvjek mi se vracalo duplo. Sto sam vise davao duplo bi mi se vracalo. Naravno ne mozemo svim ljudima ovoga svjeta pomoci ali kad bi svaki covjek na ovom „ludom“ planetu uzeo barem pet ljudi kojima moze pomoci svjet bi izgledao puno ljepsi.

    Ima jedna stara indijanska mudrost koja ide otprilke ovako :
    Stari je Indijanac iz plemena Cherokee svome unuku ispricao:
    "U nutrini svakog covjeka, svakoga od nas vodi se bitka, kao borba izmedu dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo, predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, zaljenje, pohlepu, aroganciju, samosazaljenje, krivnju, grijeh, srdzbu, inferiornost, laz, egoizam. Drugi vuk predstavlja dobro, predstavlja mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdacnost, darezljivost, istinu, suosjecanje."
    Mali Indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka pa zapita djeda : "Koji vuk na kraju pobijedi?"
    Stari Indijanac odgovori: "Pobjeduje uvijek onaj kojega hranis."

    Nadam se da ste shvatili sto je stari indijanac htio reci.

    Eto nadam se da Vas nisam previse zagnjavio o pojmu humanizma kojeg sam htio malo zornije pojasniti. Svatko u sebi treba pronaci tog drugog vuka i onda ce i svjet izgledati puno, puno, puno bolje. Ne libite se pomoci, ne libite pomagati jedni drugima, ne libite dati jednu kunu jer Vama to nije puno ali znajte da nekome kome ste darovali tu jednu kunu da ste mu dali jako puno.
    Jer nikada ne zaboravite da humana djela imaju jednu vrijednu pojavu koja je besplatna a to je OSJECAJ ZADOVOLJSTVA.

    Veliki pozdrav wave iz Amsterdama od Vaseg humanitarca niskozemca.


  • 07:00* Komentara (22) * print * link posta
  • Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se