ponedjeljak , 14.07.2008.

ONO "NESTO"


Nije proslo dugo vremena otkada sam blog otvorio.Stvarno preko svih ocekivanja ja sam pre zadovoljan sa posijetom moga bloga i kolicinom komentara.Ovim putem zelim se od srca zahvaliti svim onima koji moj blog redovito posijecu i nadam se da ce te ga i u buduce posijecivati.Vi svi znate da je ovo moj humanitaran blog i vecina mojih postova svoditi ce se na moj humanitarni rad. Ali to ne znaci da ponekad necu ubaciti koju drugu temu kao u proslom postu, kada sam Vas htio malo poblize upoznati sa gradom Amsterdamom, gradom gdje ja vec eto boravim i radim skoro pa cetiri desetljeca. Cisto tako da vas malo probudim iz zimskog sna i da vas odmorim od humanitarnog rada. Ali ujedno Vas molim da me shvatite, da ja humanitarni rad volim i da zelim pomoci ali ne mogu svakome pomoci.Od kad sam blog otvorio, svakavih zamolbi za pomoc sam dobio .Ne zamijeravam ali zelim samo od Vas koji ste mi pomoc zatrazili razumijevanje da stvarno nisam bas svakome u stanju pomoci.Moja pomoc a bilo ih je stvarno jako mnogo isla je stvarno sa ciljem. Necu da se hvalim ali da sam sve ono sacuvao koliko sam do sada donirao nije bitno materjalno ili finaciski danas bi bio jedan od bogatijih ljudi na svijetu, no to me nikad ne bi usrecilo kao kad mogu nekome nesto pomoci.
To me jednostavno cini sretnim i zadovoljnim i to se ne moze mjeriti ni sa ni jednim bogatstvom ovog svijeta. No ono sto me jako zalosti a to je da ponekad one osobe kojima sam stvarno puno pomogao nikad se nisu posle ni telefonski javile. Meni ne treba samohvala, ja ne zivim od toga ali ponekad lijepa rijec znaci vise od svega. Ponekad pokusav doci do tih osoba ali mi je jako zao sto do njih ne mogu doci. Ovih dana pokusavam da dodjem u kontakt sa roditeljima malog Filipa Dobrica Image and video hosting by TinyPic iz Osijeka, kojemu sam prije par godina pomogao. Htio bi znati kako je danas taj malisan, kojem sam ja dao startni „hitac“, organizirao veliku humanitarnu akciju, donirao elektricni krevet. Humanitarna akcija koju sam pokrenuo stvarno je daleko otisla i zbog toga sam neizmjerno ponosan.
Jednostavno zeleo bi da saznam gdje kako je mali Filip,a sta je najbitnije kako je sa zdravljem.Stvarno mi je zao zasto se obitelj maloga Filipa nikad nije javila,ali nazalost ocito je tako moralo da bude. No duboko u sebi, jos se uvijek nadam da cu jednog dana cuti glas tog malog borca Filipa na kojeg cesto mislim.Eto to je jedna mala epizoda koju nikako ne mogu niti dan danas izbiti iz glave.

U zadnje vrijeme dosta sam umoran, dosta radim ali taj umor nije od rada vec nekako polako kao da u sebi mislim da polako moram zatvoriti knjigu. Sesdeset godina je na plecima. Cetrdeset godina humanitarnog rada je iza mene. Preko mene je proslo humanitarnih akcija i akcija ali nekako sam svih ovih cetrdeset godina humanitarnog rada cekao ono „NESTO“.
Kao sto svi Vi imate jednu zacrtanu crtu u zivotu tako je imam i ja. Cijeli zivot sam cekao to „NESTO“ i to nesto mi treba biti moj kraj humanitarnog rada. U zadnje vrijeme ljudi me pitaju :“zasto vise ne mozes svima pomoci, a tolike godine si svakome pomagao?“
Moje misljenje je da sam ono „NESTO“ konacno nasao i da se kraj mog humanitarnog rada priblizava.
To „NESTO“ je zapravo doslo prije dvije godine kada sam ugledao jedne male nasmijane plave okice, koje su me svojim osmijehom odmah osvojile. Tog trenutka sam shvatio da sam docekao ono „NESTO“ sto sam cekao skoro cetrdeset godina. To „NESTO“ je doslo u liku malog andjela u liku male princeze po imenu Anja Kostanjevecki. Image and video hosting by TinyPic "Svima“ je polako svrseno proslo vrijeme a „sadasnje“ je obitelj male Anje, obitelj Kostanjevecki. Ta hrabra obitelj i njihova prekrasna kcerkica Anja su moji andjeli snova oni su moji ono „NESTO“!
Oni su ti koji od sada pa sve do moje smrti mogu racunati na moju pomoc.
Kako sam se povezao sa obitelji Kostanjevecki, kako sam u malom andjelu Anji pronasao ono „NESTO“ koje sam cekao skoro cetrdest godina citajte u mom sljedecem postu.

Do novog posta lijepi pozdrav wave od Vaseg humanitarca niskozemca.

  • 23:56* Komentara (12) * print * link posta