Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre Avanture

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre parkiranja

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Ratne igre

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

Facebook


30.01.2018., utorak

Kosa

fabre

Izvadila je iz džepa kutiju dugih šibica i pružila mi.
- Što je to – upitao sam.
- Pogledaj...
Otvorio sam kutiju. U njoj su se nalazili mrtvi skarabeji.
- Ne razumijem – rekao sam.
- Čovjek mora nešto skupljati. Netko skuplja potpise estradnih zvijezdi, netko autografe sportskih legendi, netko kristale, netko marke, netko etikete na bananama, netko duše... svatko prema svojim preferencijama. Ja skupljam skarabeje ili kotrljane, balegare, govnovalje, izaberi oznaku po volji. Kod kuće imam kolekciju od nekoliko stotina.
- Ima li to kakve veze s drevnim Egiptom – zanimalo me.
- Sjeme života uvaljano u savršenu kuglicu govna! Možeš li naći bolju metaforu za ovozemaljsko postojanje – odvratila je.
- Metafora je dobra, no odražava negativistički pristup životu...
- Osim toga, poput skarabeja najbolje se orijentiram noću, prema zvijezdama. Samo tako mogu naći put kući – dodala je.
Zanimalo me poznaje li skulptorski rad Jana Fabre-a, flamanskog umjetnika, konkretnije da li joj poznata Boule Scarabee?
Nikad čula.
- Fabre je poput mahnitog entomologa, strasno prekiva ljudske lubanje insektima, odjevne predmete također, jedne je godine strop Dvorane ogledala briselske kraljevske palače prekrio sa milijun i pol mrtvih Krasnika. Vrlo dojmljivo. Zapravo, mogućnost boje doživjeli smo tek u dvadesetom stoljeću. Drevni narodi bili su ograničeni na zemljane pigmente.
- Hoćeš reći da drevnjaci pod utjecaja Ayahuasce nisu bili u stanju vidjeti svu raskoš boja?
- O tome ne znam ništa. Moja iskustva sa psihoaktivnim tvarima su minorna. Ipak sumnjam.
- Griješiš.
- Ti kao da znaš nešto o tome?
- Da.

Mistična, K. biješe doista rijetka zvijerčica. Kakve li su to bile misaone i jezične bravure! A tek mentalne klopke koje je postavljala po čitavom stanu. Morao si vječito biti na oprezu, naćuljenih ušiju, aktivnog mozga, spreman da preživiš, kao u divljini. Opasna! Još u djetinjstvu je razvila vlastiti jezik: pisala je s desna na lijevo, alfabetom koji kao da je bio spoj znakova skanskrta i Vojnićevog manuskripta, izrađivala je talismane za obranu od zlih duhova, talismane za sreću i magične kvadrate, vrlo lijepe Ankhove; plela je, krojila i šila vlastitu odjeću, pisala hermetičnu poeziju; jutrom bi sjedala za stol i crtala krajolike iz snova ispunjene građevinama-skulpturama nalik Goethenanumu Rudolpha Steinera ili Mendelsohnovu Einsteinovom tornju, ekspresionistička, da ne velim antropozofska arhitektonska zdanja; umjela je svirati klavir, flautu i lutnju; uživala je šetati grobljima, frotažom uzimati uzorak s nadgrobnih spomenika. Njezina mladost i znanje bile su nesrazmjerni i pitao sam se odakle joj tolika širina. O svom podrijetlu nikada nije prozborila niti riječ. Šalila se da ju je donio škanjac što se pretvorio u kravu muzaru. Predložio sam da je hipno-regresijom vratim u prošle živote, no ona je to odbacila riječima da zna što je bila u prošlom životu. Što? – Dah zmaja!

Sjedili smo u dnevnom boravku, ja na istrošenom naslonjaču, ona sučelice, na kožnom otomanu antik smeđe boje. Iz mirisne lampe isparavala se umirujuća kombinacija eteričnih ulja: bergamot, ružino ulje, sandalovina. Čitao sam, mislim Miltonov izgubljeni raj. K. je lakirala nokte u boju žada slušajući Holstove Planete. Zvuci Marsa razlijegali su se prostorijom kada je rasplela svoju raskošnu crnu kosu iz punđe.
- Želim da me ošišaš na ćelavo – izjavila je.
Odigao sam pogled.
- Nisam siguran da to mogu učiniti – rekao sam.
- Ako me voliš učinit ćeš to!
Ta me iznenadna odluka takoreći paralizirala. Sjedio sam skamenjen, nijem, trudeći se osmisliti dobar izgovor kojim bi otklonio neobičan i vrlo lukavo postavljen zahtjev. Osjećao sam bojazan da će čin šišanja u kušnju dovesti našu vezu, ali i više od toga, da je svojevrsni nagovještaj opće kataklizme nesagledivih posljedica. Naravno, to se nisam usudio izreći.
- U redu, učinit ću to – nevoljko sam pristao.

Crni uvojci padali su po terakotnim pločicama kuhinje. Kao da čerupam rijetku crnu pticu, pomislio sam ozlovoljeno.
Je li mi poznato što se čini s ogromnom količinom kose koje frizerke pometu sa podova salona diljem Kine, zanimalo ju je. Nisam znao. Sintetiziraju amino-kiseline, konkretnije l-cistein (E 920), koji se koristi kao dodatak brašnu za izradu komercijalnog kruha, kolača, peciva... l-cistein inače poboljšava elastičnost i kvalitetu tijesta. Naravno, s obzirom na količinu ljudi u Kini, no ne samo ljudi, pošto ga je moguće kemijskim putem izolirati i iz dlake životinja, perja, rogova krava te naftnih nusproizvoda, Kinezi l-cistein izvoze diljem svijeta. Ne sumnjam da ga u probavni trakt unose Ameri, Njemici, Francuzi, a tako i mi, rekla je. Tim više što zakon ne propisuje proizvođačima da označe prisustvo l-cisteina na etiketi proizvoda.
Osjetio sam blago gađenje, a potom ekonomski i libertarijanski ispravno konstatirao:
- Poduzetnički duh plus znanstvena dostignuća recept je za rast BDP-a!
Dodavši:
- Zapravo, to je etičko pitanje: je li u pitanju svojevrsni oblik kanibalizma? Jedući takav kruh jedemo li bližnjeg svoga?
- Nije to etičko pitanje, već pitanje ekstremne osjetljivosti. Za mene to možda jest kanibalizam, dočim je za čovjeka iz Gruda to pitanje koji ne zavrjeđuje niti trenutak promišljanja. Čovjek iz Gruda kaže: ovdje smo da preživimo pod svaku cijenu!
Skratio sam joj kosu, potom uzeo brijaći aparat i nastavak od dva centimetra te dovršio posao. Prošla je rukom preko ćele.
- Rekla sam na nulu – ukorila me ljutito.
- U redu!
Promijenio sam nastavak i učinio traženo.
- A sada me dokrajči britvicom!
Zahtjevima nikad kraja, progunđao sam u sebi, no svejedno, učinio sam i to.

Ganut, promatrao sam djelo vlastitih ruku, moju kuhinjsku Nefretiti, ali ne onu čuvenu terakotnu dugovratu Nefretiti bez oka, već manje znanu, granitnu s izduženim zatiljkom kao u vanzemaljke.
Donio sam ogledalce iz kupaone da ocijeni svoj novi look. Pogladila je ćelu. Činila se zadovoljnom.
Uzeo sam partviš i krenuo mesti pod.
- Pusti to - vrisnula je.
Čemu nervoza, začudio sam se.
- To se odmah mora spaliti!
- Odmah?
- Da, odmah!
- Pa gdje ćeš to učiniti?
- Nasred kuhinje.
- Smrdjeti će kao vrag!
- Nije važno. Sila boga ne pita.
Umotala je kosu u novinski papir i pošpricala acetonom.
- Bolje će gorjeti...
Kresnula je šibicu i bacila je na smotuljak. Planulo je huknuvši. Promatrali smo kako se vatra razgorijeva, potom je papir progorio, a plameni jezičci zahvatili crne lasi. Dlake su izgarale topeći se i pjeneći kao zagoreni prženi šećer.
Požurio sam rastvoriti prozore. Špricnula je još malo acetona da dokrajči oprljenu živinu.
- Sada ćeš ti mene izbrijati do ćele - rekao sam.
- Jasno, k'o dan dragi.

Bila je divna. Bila je luda. Volio sam ju. Čitav taj period bio je halucitantan, onirički. Niti ja tada nisam bio baš svoj. Bio sam gladan, kao ulični pas.

muzika za ugođaj: Gustav Holst - Mars


- 11:31 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

22.01.2018., ponedjeljak

RASPRŠIVAČ ILUZIJA

Upozorenje: Svaka sličnost sa stvarnim ljudima i događajima je nenamjerna; umjesto protagonista imenom Jakov i Kolinda jednako je moglo stajati Jakov i Marija, Mujo i Fatma, Bobi i Rudi, Ginger i Fred...


Jakov se vraćao s posla s ostalim radnim narodom u tramvaju broj 3 što se vukao u smjeru Žitnjaka. Sjedio je nepomično i odsutno promatrao siva pročelja zgrada u ulici prepunoj propalih prodajnih mjesta negdašnjih industrijskih vele-simbola socijalističkog gospodarskog napretka te propalih obrta i obiteljskih slastičarnica. Kužni prostori izmjenjivali su se sa novootvorenim salonima za masažu, second-hand shopovoima, kineskim dućanima mješovitom robom, postojanim alkoholnim trovačnicama, kockarnicama, trgovinama autodijelova... Odjednom je oćutio nevjerojatan miris*. Osvrnuo se ne bi li otkrio izvor te olfaktvne senzacije, međutim vidio je samo četvrtaste glave i grubo tesana, isprazna lica. Ni traga priželjkivanoj zavodljivoj ljepotici iz druge dimenzije! No miris kao da je na neki čudesan** način pokrenuo stanovite procese u njegovom mozgu jer je uslijedila duboka spoznaja, svojevrstan satori u bivšoj ulici narodnog heroja: Jakov je, jasno kao dan, pri punoj i proširenoj svijesti, sa svim pripadajućim dokazima, detaljima i detaljćićima, uvidio da ga njegova žena ne voli, niti ga je ikada voljela! U grudima mu je nešto uzdrhtalo, vjerojatno duša, potom je osjetio gušenje i mučninu. Izišao je na slijedećoj stanici.
Duboko je udahnuo hladan, prosinački zrak pun čađe i smoga.

I što sada, zapitao se. Nije mu bio potreban taj suvišak istine. Objektivna istina malo kad i malo kome treba, ljudi se izvole proizvoljiti (proizvoljiti – proizvoljno tumačiti činjenice ili ih potpuno zanemarivati, oglušivati se o njih; u širem smislu nekritički vjerovati, pozivati se na pravo i čin vjere).
U redu, ne voli ga, no svatko tko traži sreću na ovom svijetu mora biti pripravan na neuspjeh, racionalizirao je. No voli li on nju, morao se zapitati. Nedvojbeno, nekoć ju je ludo i strasno ljubio. Ili? .. ili je to bila tek zaljubljenost koja nikada nije transmutirala u ljubav, banalan slučaj. Nije uspijevao razlučiti, bilo je to tako davno, kao u nekom drugom životu.
Odmahnuo je rukom i zaputio se kući pješice odlučan da potisne samoopstrukcije te zadrži bračni status quo. Međutim, istovremeno, u njegovoj podsvijesti dozrijevala je odluka ne samo da okrene leđa čitavom dosadašnjem život, supruzi, prijateljima, užoj i široj rodbini, već i da napusti posao, a bogami i tu balkansku krčmu kojom harače vuci i hajduci, a upravljaju provincijski poluinteligenti.

Otvorio je ulazna vrata stana, razodjenuo se u hodniku, ušao u kuhinju, iz frižider izvadio Smirnoff votku, natočio čašicu i ispio nadušak. Ponovio je radnju još par puta, potom zakoračio u dnevni boravak.
Kolinda je ležala na kutnoj garnituri pogleda prikovanog za tv i zdušno žvakala orahnjaču. Prsa su joj bila prekrivena mrvicama kolača.
- Pozdrav – reče Jakov s dovratka.
- Mhhhhhmm – odvrati ona punih usta ne skidajući pogled s ekrana.
Pažnju joj je okupirao prilog o Severini i Milanu. Par je imao gadnih poteškoća u braku i sve to, činilo se, neće izići na dobro.
Jakov se nadao, pače priželjkivao, da će mu žena, nakon što završi prilog, uputiti barem usputan pogled, možda upitati kako se osjeća, što se danas zbilo na poslu. No to se, naravno, nije dogodilo. Prilog je završio, a Kolinda je nastavila gledati mozaičnu emisiju. Uslijedio je prilog o neretuširanoj zadnjici Kim Kardashian***. Jakov je ušao u prostoriju, sjeo za radni stol, otvorio laptop i na YouTube-u potražio pjesmu. Pritisnuo je play, a kada je nadošao refren pojačao je ton:

Danas otvaram oči
nakon svih ovih godina
niti ja voljeh tebe
nit' si ti mene voljela
samo stara navika je ostala…

Na napad zvukom Kolinda je uzvratila podigavši glasnoću na TV-u. Jakov je priključio aktivne 2-smjerne stereo zvučnike od 120W i ponovo pustio pjesmu, na najjače. Kolinda je također raspalila TV na najjače. Pod je podrhtavao, zidovi su pucali od decibela. Kolinda je iznervirano zaurlala:
- JAKOVE!!! SMJESTA TO GASI! ČUJEŠ LI?!!! SMJESTA!!!
Jakov je pritisnuo stop. Osvrnuo se. Kolinda je zurila u njega. Pogled nije bio tek ljutit, već pun čiste nepatvorene mržnje.
- Kakva si ti kuja – rekao je mirno i ustao.
Pročitala je riječi s njegovih usta. Stisnula mute na daljinskom.
- JA KUJA? NISAM JA KUJA VEĆ SI TI PRAVI PRAVCATI IDIOT! – izderala se.
- Naravno – odvratio je.
Otišao je u spavaću sobu i iz ormara izvadio veliki putni kofer te se počeo spremati. Domarširala je za njim.
- ŠTO TO MISLIŠ DA RADIŠ?
- Odlazim.
- ODLAZIŠ?
- Da, odlazim.
- Oh, nikamo ti nećeš mili moj! Vidi ovo!
Započela je mrdati kukovima i izvijati se poput trbušne plesačice pjevušeći pritom neki orijentalni melos. A zatim je poletjela odjeća. Jakov je prasnuo u smijeh.
- Ha-ha-ha... Zar zaista misliš da ćeš me zavesti tom zapuštenom pudingastom guzičetinom i tim onemoćalim vimenima? Ha-ha-ha...
Kolinda se nije obazirala na omalovažavajuće riječi i prezriv ton. Znala je što čini. Plesala je naga, a pjesma se pretvorila u šaputavo bajanje. Odjednom je njezin lik počeo podrhtavati kao greška u programu, matrici. Jakov si je podijelio nekoliko žestokih pljusaka. No Kolindin lik je i dalje podrhtavao. Iznenadni poremećaj percepcije pripisao je brzom učinku votke ispijene na tašte. Protrljao je oči... jednom-drugi put–treći... Pred njim je sada stajala najpoželjnija žena svijeta evocirajući vrlo intiman historijski moment:
- ... happy birthday to you, happy birthday mr. president, happy birthday to you...
Jakove, želiš li me jebati – upitala je maznim glasom Merlinka,
- Oh, da – jedva je izustio Jakov dok su mu sline curile niz bradu.
- Naravno da želiš, svi žele jebati ovo tijelo! Dođi!
Merlinka se opružila na bračnom krevetu. Jakov je legao na nju.
- Jakove...
- Daaaa...
- Možda da uzmeš kondom. Bojim se da imam sifilis.
Naravno nije imao kondom. Prošla su stoljeća od kako se zadnji put imao snošaj.
- Nema veze – promrmljao je.
- Jakove, postoji mogućnost da imam i Aids.
Nije mario. Želio je samo da prasne božicu Seksa i crkne.
- Stvarno nije važno – rekao je, izvadio kur i uklizao u l'origine du monde.
----
* Nicole 007; ovaj miris je prava bajka za žene, ovijena u ljubavnu simboliku. Iznimno senzualan ženski miris. sastav: iris, bršljan, grah tonka, ljubičica, anis, vanilija, sladić, badem).

** Jakovu će kasnije biti prišapnuto da je bio pokusni kunić zloglasne američke agencije. Nije to prvi put da se CIA-a za potrebe testiranja novog kemijskog oružja poslužila neameričkim stanovništvom. Poznat je slučaj takozvanog ukletog kruha iz 1951. kada su žitelji francuskog sela Pont-Saint-Esprit iznenada «oboljeli» od halucinacija nakon što su konzumirali kruh koji su prethodno agenti CIA, u sklopu programa kontrole uma, zatrovali LSD-jem. Pritom je najmanje pet osoba poginulo, više njih je hospitalizirano u duševnoj instituciji, a sveukupno stotinjak ljudi bilo je izloženo eksperimentu. Također poznat je i slučaj iz Međugorja, gdje je CIA u sklopu programa kontrole uma, testirala supstancu za kolektivnu halucinaciju...
Prema nalazima iz krvi Jakov je bio izložen SZRI-ju (Sredstvu za raspršivanje iluzija). Navodno su samo tri molekule opakog sredstva dovoljne pa da se čovjeku otvore vrata redovito neželjene i bolne spoznaje.

*** Kim Kardashian izgubila je 100.000 pratitelja na Instagramu zbog neretuširanih fotografija njene stražnjice koje su otkrile da nije tako savršena kako se čini!


Muzička numera za ugođaj: Nakon svih ovih godina



- 09:08 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #