Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre Avanture

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre parkiranja

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Ratne igre

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

Facebook


29.03.2017., srijeda

zriju divojke

zriju divojke
u mračnim vlažnim podrumima
njihove radišne majke, ponekad kućanice
pišu javne ispovjedi na blogu
njihovo nezadovoljstvo je toksično

zriju divojke
u tajnom vrtu punom ružičastih tulipana
iluminiraju poput florescentnih žabica
uskoro će biti spremne
da se nage izlože
pogledima
očeva
najboljih prijateljica

zriju divojke
na putu za Emaus
u ružičnjacima, šljivicima, usnulim gajevima
professor emeritus u svom imaginariumu
napinje njihova tijela
poput Amorova luka

zriju divojke
još prije ponoći postat će svjesne
vlastite preobrazbe
njihova moć
kršit će krtu mušku silu
lakše no teška ruska artiljerija

sudbina, to je samo glupa riječ
u mračnim vlažnim podrumima

zriju divojke

- 12:37 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

20.03.2017., ponedjeljak

VIA JOINT

 photo david_byrne_zpsuc0sdmzg.jpg

u spinalnoj tekućini naselile mi se žabe krastače
u epifizu sam poslao kopače zlata iz 1890., iskustvo s Aljaske dobro će im doći
užitak se mora kusati, to je imperativ
pripaljujem joint umjesto da se penjem na planinu iako je novčić odlučio u korist vite active i zdravog života
uzimam u ruke Telecaster, udaram Cmaj7, prozračan akord bruji sobom
kada odem ostavit ću ti u amanet dahovinu u kacama u podrumu, Fmaj7
David Byrne je prošetao u kostimu oguljenog čovjeka mesnicom
čovjek, oguljen, poput vola
ubrzo je to postala moda, svi su ulicom hodali bez kože
samo krvavi crveni mišići i bijele tetive
doduše malo teže smo se prepoznavali u takvom stanju, zamjećivali i utvrđivali statusne razlike
bio je to kraj individualističke mode, ali ne i adekvatna uniforma hrvatskog čovjeka
antislavenski desničari i divlji bogovi za taj su trend okrivili pedere i njihovu prevlast u mondenom svijetu
udbaše koji su promijenili spol, jugonostalgičarske kuje, vanbračne sinove J. Broza, trule dekadente, potomke partijske elite, sramotnike rase, ružičaste generatore preseravanja
prežvakavala se tema tjednima, u dnevnim novinama, političkim mjesečnicama, televizijskim emisijama i ljetopisima
vrhunski teoretičari mode i modni agenti 007 s dozvolom za štepanje te zamjenik ministra za modna pitanja bili su puni velikih riječi
iako, bio je to u suštini neobjašnjiv proces
19 od deset na Jakobovoj ljestvici užasa
THC me je počeo obljubljivati
iza mene je ostao mazohizam svakodnevni
i stroj za život
i vrijeme ukočenosti

- 13:51 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

10.03.2017., petak

Subject matter

Probudila sam se jutros sa željom
da budem zla.
Lako je biti zao.
… Odjenula sam na sebe mamin poslovni komplet
duga tanka štikla – kao muštikla – naravno!
… ušla u fensi bar,
pila martini
osmatrala
kao što lovac s čeke osmatra polje na koje će izbiti gladna lovina...
Bio je tu taj par,
on u svojim pedesetima
ona u svojim tridesetim...
Solidno očuvani slavili su nešto,
možda godišnjicu braka
ili godišnjicu preljubništva
whatever
Prišla sam
za njihov stol…
“Znaš li ti da on voli prašiti mlade sedamnaestogodišnjakinje
u dupe?”, obratila sam se ženi. Iznenađeno je rekla:
“ Što?”
I on je u nevjerici (možda nisam dobro čuo?) upitao:
"Što?"
Planula sam:
“Dobro ti znaš što gade,
dužan si mi 300 eura!”
Svi su se u baru okrenuli…
“Gospođice, zamijenili ste me s nekim”, pravdao se neuvjerljivim glasom.
“Nipošto, dobro pamtim lica”, odvratila sam drsko
i odšetla manekenski, noga ispred noge
princeza iz predgrađa, buduća migthy queen
ostavljajući ih da rasprave
subject matter
duboko u noć
s neizvjesnih ishodom…



- 10:56 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

06.03.2017., ponedjeljak

Otok

 photo zalazak_zpszqlfgi1a.jpg

postoji otok osunčan
nekima od nas od davnina znan
o njem od djetinjstva razmišljam
a sad je stigao i taj dan...


Kasnog poslijepodneva u mjesecu maju 2017. godine Ivan Goran donio je čvrstu odluku da će sutradan dati otkaz. Potom je u vrlo kratkom roku rasprodao čitav svoj imetak, svoje pokretnine i nekretnine, skupocjeni automobil, motorkotač, rodnu kuću, veliku kamenu kuću za odmor na dalmatinskoj obali koju je vlastitim rukama izgradio njegov otac... Riješivši se vlasništva odvezao je brod i krenuo u stanovitu potragu. Naime, neki se ljudi rađaju s određenim predznanjem o životu; oni, poput Nostradamusa znaju točan datum i vrijeme svoje smrti. Drugi pak, poput Ivana Gorana oduvijek imaju jasnu predodžbu o mjestu na kojem će skončati.
Godinama su trajala Ivan Goranova brođenja, godinama je on plovio morima, uplovljavao u stare lučke gradove, sidrio u ribarskim selima, zaštitničkim zaljevima ne bi li napokon doplovio do svog svršetka.
A sada je napokon bio tu, na zlatno-žutoj plaži zaboravljenog otoka u indonezijskom arhipelagu.
Još iz daljine prepoznao je mjesto; kada se približio slika pred očima u detalj se preklopila sa slikom koju je vazda imao u glavi.
Uzeo je ranac s nekoliko stvari i potopio brod.

Potom se kupao. Sunčao. Kupao. Sunčao...


U predvečerje je zapuhao hladnjikav vjetar. Obukao je toplu odjeću i na plinskom kuhalu pripremio čaj. Topla tekućina djelovala je okrepljujuće. S nogama u vodi do gležnja, bez naročitih misli, promatrao je crveni sunčani krug kako dotiče horizont, utapa se u moru...

Podmetnuvši ranac pod glavu, opružio na još uvijek toplom pijesku. Iz čiste znatiželje potražio je mrežu. Začudo, za-pravo-čudo! postojao je signal u ovoj nigdini, prilično jak. Pogledao je najnovije vijesti; ništa od važnosti, uobičajena sranja, jad i bijeda suvremenog čovjeka. Potom je otvorio adresar i skrolao imena. Zastao je kod jednog, dugo zurio u nj, naposlje stisnuo tipku Zovi. Negdje daleko mobilni je uređaj dosađivao vlasniku. Odazvao se pospani ženski glas:
- Halo...
- Zdravo Marijo!
- Tko je to?
- Ivan.
- Koji Ivan?
- Ivan Goran.
Tajac.
Potom:
- Što želiš?
- Želio sam još jednom čuti tvoj glas...
- Oh, bože kakav kliše – zgrozi se ona.
- Imali smo lijepih trenutaka, nas dvoje, zar ne – nije se dao smesti njezinom primjedbom.
- Ne mogu reći da se sjećam – odvrati ona zajedljivo.
- O da, itekako – ustraje on.
- ...
- Mare...
- ...
- Mare?
- Šta je?
- Jesi li sretna – upita.
- Možeš se okladiti da jesam!
- To je dobro. Želim da budeš sretna.
- Nije važno što ti želiš, zar ne?
- Udana? Djece? – Ivan Goran je bio uporan.
- Naravno, dvoje divne djece, velika kuća s travnatom okućnicom, suprug – ugledan član društva...
- To je sjajno Mare... Baš sjajno...
Ivan Goran stavi otrov pod jezik. Imao je gorak okus.
- Drago mi je da sam te čuo...
Smrt je bila trenutna, respiratorni i srčani arest.
Neko vrijeme Marija je osluškivala šum valova što zapljuskuju obalu.
- Ivane?
- ...
- Ivane, nemoj me zvati nikad više. Jesi čuo, NIKAD više!
Prekinula je vezu.
- OOOO JEBENA BUDALA!!! KOG VRAGA HOĆE?!!! – proderala se bijesno.
Nenadan poziv izbacio ju je iz takta. U kuhinji je smiksala seven up i vodtku te strusula piće naiskap. Ruke su joj tresle od uzbuđenja.
- PETNAEST DUGIH GODINA! A ON ZOVE! «ŽELIO BIH TI JOŠ JEDNOM ČUTI GLAS!». BOŽE, KAKVO SRANJE!
Vratila se u spavaću sobu i bacila na krevet. Nije tu bilo nikakvog uglednog muža, nikakve djece. Samo mala bijela pahuljica, živahan i nježan maltezer koji joj je doskakutao u krilo. Podragla je psića.
- Prošlost je prošlost! Valja je ostaviti na miru – rekla je tužno.
Psić je zalajao. Bila je uvjerena da je razumije.

muzika za ugođaj: Darko Rundek, Otok

- 13:21 - Vox popljuvi (9) - Printaj me nježno - #

02.03.2017., četvrtak

Ukiseliše li ti se dudice

Tromo nedjeljno poslijepode u centru grada

 photo majka_dijete_zpsdks7qns0.jpg

Bliješti sunce, ispijam kavu na terasi nekog kafića, ispod sunčanih naočala skriciram buduća putovanja.
Iznenada me iz izmaštaja prenu neki glasovi, slike se rasprše, svijest lokalizira:
žirafa i hibrid ninja kornjače i spidermana!
majka i dijete.
- Maškare, maškare – pjevuše oni predamnom. Trude se ostaviti lakrdijaški dojam dok im gori pod petama.
- Dajte nama novčić-dva/ da ne pjevamo zabadava!
Posežem rukom u džep i vadim sitniš koji imam. Dok kovanice padaju na žirafin dlan, pomišljam: kovanice, hrana za ljude-golubove…
Nakon što je transakcija izvršena, uz škrto hvala (ali tko bi im zamjerio) odlaze za susjedni stol.
Veljača je ove godine milostiva prema potrebitima: toplo sunčano vrijeme, a ispod maske barem na nekoliko dana moguće je legalno sačuvati mrvu dostojanstva.
- Maškare!

Ukiseliše li ti se dudice

 photo ukiseljene_dudice_zpsgjgypavh.jpg

U maškarama sam spazio zgodnu žensku. Skinula je venecijansku masku s lica i pila viski za šankom. Prišao sam, predstavio se, nabacio par ok fora pa smo zapodjenuli razgovor. Runde su se nizale. Rekla je da je kantautorica, iza sebe ima nekoliko hitova.
- Jesi li čuo Nešto od zvijeri – upitala je.
- Ne - skrušeno sam priznao.
- A Oči djeteta?
- Ne...
- Raskoli me?
Ponovo ne.
Pokušao sam se opravdati time što ne slušam radio.
- Ma, nema veze, ti si lijep muškarac, mislim ono, baš lijep muškarac – konstatirala je i otpila guc.
Slegnuo sam ramenima.
- Čime se inače baviš?
- Ja sam vodoinstalater.
- Lažeš k'o pas! Niti jedan vodoinstalater nema tako lijepe crte lica i tako duboke oči! – graknula je.
- U pravu si, ja sam slikar – priznah.
- Opet lažeš: niti jedan slikar nema tako lijepe crte lica i tako duboke oči!
Zamislio sam se. Bilo je u tome neke istine.
A onda ju je puknuo teži crnjak. Pripita i očajna, započela je svoju tragičnu životnu priču. No njezina nečuvena patnja nije ni blizu bila toliko velika koliko se njoj činilo da jest. Ipak, slušao sam pozorno, bez zajedljivih opaski, upadica, primjedbi, podsmjeha, čak bi se tu i tamo utješno osmjehnuo, zavrtio glavom u nevjerici. Jasno, svakome je njegovo breme najteže. Na kraju reče kako je na rubu i da će se ubiti. Gimme freedom or gimme death! Utihnula je i zapiljila se u prazno. U zraku je ostala visiti napetost. Nisam izdržao težinu trenutka, zabio sam nos u njezin dekolte. Vonj je u tom području bio jak. Pomislio sam: Auuu, ukiseliše li ti se duduce!
-Mili moj, pofimo k meni – profufljala je.

Sutradan sam naslikao Kisele dudice.

Tromo nedjeljno poslijepodne na rubu grada

 photo superman_drinking_zpsdtkiv7wk.jpg

Đanko je stajao za šankom i ispijao treću pivu. Konobar Slavko listao je dnevne novine. Nikoga nije bilo u kafiću osim njih dvojice. Svirao je radio:Nešto od zvijeri...
U kafić uđe čovjek u kostimu Supermena. Žurno priđe šanku.
- Dupli viski – reče.
U glasu i kretnjama očitavala se dobra doza lošeg filinga, nervoze. Čelo orošeno blještećim kapljicama znoja.
Slavko bez riječi natoči viski te pruži Supermenu. Supermen iskapi čašu. Krajnje neočekivano Đanko se stvori pred njim i uputi mu razoran kroše. Supermen se složi na podu i ostade ležati u nesvijesti.
- Koji ti je kurac – graknu Slavko – zašto si to učinio?
- Razbio sam pedera da razbijem dosadu – reče Đanko podsmješljivo pa se vrati piću.
U kafić uđe Jagodica Bobica. Žurno priđe šanku.
- Dupli viski – reče.
...


- 15:35 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #