Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre Avanture

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre parkiranja

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Ratne igre

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

Facebook


15.05.2016., nedjelja

Mirko

 photo savica_v_zpsan58fhue.jpg

Sinoć sam snio Mirka. Ponovo sam proživljavao lijepe trenutke koje smo imali zajedno. Baš nam je bilo super. Dragi publikume, znam, hranio sam vas raznim prostarijama, kao soma žgancima, i sada vi u najmanju ruku očekujete neku homoerotsku pripovijest, no moram vas razočarati: Mirko je ptica, vrana koja je prije skoro dvadeset godina ispala iz gnijezda i za koju sam se tada pobrinuo. U želji za divljom prirodom i mirom često sam odlazio na Savicu, močvarni dio Zagreba te ondje slikao. Do tog manje znanog gradskog krajolika stiže se krenete li nasipom od Mosta mladosti prema istoku, prođete toplanu i nakon nekih petnaestak minuta s lijeve strane ugledati ćete jezerca. Ima ih dvanaestak. Neka od njih nose zanimljiva imena: Mazutara, Mala graba, Lopočara, Ciganaska, Hawai, Potkova, Vrbova... Bogat je to ekosustav, od močvarnog i vodenog bilja nađe se šaš, trstika, rogoz, žuta perunika, lopoč, močvarne preslice (barska metlica), pokoji vodoljub, srcoliki listovi lokvanja i njihovi dražesni kadmij-žuti pupoljci lipanjski. Ribiči u hladu starih vrba i topola iz mutne vode vade amure dok im ponad glava kriješte riječni galebovi što se hrane na obližnjem gradskom smetlištu. Nađe se tu i ptica vodarica, pokoja divlja patka, zalutali crvenokljuni labud... Naravno vrapčići i seničke su tu. Pa gavranovi, vrane, sove... Lete mušice, leptirići, obadi, komarci, muhe, vretenci u prokleto vrućim, sparnim danima. Dotepe se koji bizantski štakor...
No dosta s tim osnovnoškolskim štreberskim uvodom, prijeđimo na zanimljiviji dio priče.


 photo nedjeljni_slikar1_zpsyngb2m5z.jpg


Sunce je bilo visoko. Razgolićen do pojasa udarao sam kičicom po platnu u ritmu Van Gogha. Više od sat i po radio sam na slici. Iznenada sam iza sebe začuo šum. Osvrnuo sam se te u travi ugledao crna ptića kako se nemoćno batrga. Uzeo sam ga u ruke i pregledao. Desna noga bila mu je povrijeđena. Podigao sam pogled: negdje u visini, van domašaja oka, nalazilo se gnijezdo do kojeg nisam mogao doprijeti. U redu, pobrinut ću se za ovo stvorenje kojem sudbina nije naklonjena, odlučio sam. Na brzinu sam spremio slikarski pribor i požurio u atelijer. Prvo sam pticu napojio na pipetu, a zatim joj mobilizirao nogu načinivši longetu od štapića za roštilj. Okrenuo sam broj prijatelja biologa.
- S čime da je hranim - upitao sam.
- Žumanjcima – odgovorio je on.
Skuhao sam dva jaja i dao joj da ćopa. Ptica je začas pomlatila žute kuglice. Smjestio sam je u kartonsku kutiju od vina i pošao na tržnicu po nekoliko kila domaćih trešnji. U to vrijeme na Dolcu je još bilo domaćih trešnji. Domaće trešnje, naravno, obilovale su domaćim crvima. Naoružan strpljenjem pincetom sam vadio crvuljke iz boba i spuštao ptici niz kljun. Zahvaljujući dobrom tretmanu ptica se oporavila. Ubrzo je iskakala iz kartonske kutije i šetala atelijerom. Nazvao sam je Mirko, bez valjanog razloga. Mirko je najviše volio boraviti na praznim, bijelim platnima u kutu sobe. Ondje je također volio obaviti nuždu. Međutim, nije se ustručavao isprazniti crijeva i po mojim radovima na suprotnoj strani prostorije. Nisam mu branio, pa to je samo art...

 photo nedjeljni_slikar2_zpsazczdtyj.jpg

Jednog jutra, Mirko me zazvao:
- Masteruuuuuu...
Iznenadio sam se.
- Pa ti govoriš – uzviknuo sam.
Potom je rekao:
- Lejla... jebati...
- Sram te bilo – ukorio sam ga.
- Oooooo... lijep kur, lijep kur... daj-daj-daj...

Nasmijali smo se, Lejla i ja. Mališan je upamtio dijelove dijaloga koji smo izgovarali rvajući se grčko-rimskim stilom.

Jednom prilikom u posjet mi je stigla majka. Ispijali smo popodnevnu kavu, a ptica je počela:
- Masteruuuuuu... Lejla... jebati... oooo – ooooo – ooooo... lijep kur lijep kur... aha-aha...
Kao i obično kada su neugodne stvari u pitanju, mati se pravila da ništa ne vidi i čuje. Bezizražajna lica nastavila je prepričavati dijelove biografije Luciana Freuda koje je pročitala u zadnjoj Gloriji.
Sutradan sam priopćio Lejli:
- Mislim da je mali spreman za život.
Kažem mali, a već je bio velik k'o kokoš!

 photo savica_jezero_huc_zpsgsejbfa3.jpg

Odnio sam ga natrag na mjesto gdje je ispao iz gnijezda, otvorio kutiju i pustio van.
Iskočio je i ni makac. Prilijepio se uz nogu kao privržen pas.
- No hajde, drkađijo, plavetnilo te zove - rekoh.
Ništa.
- Hajde.
Ništa.
Napokon se odvažio. Poletio!
To-to, bodrio sam ga u mislima. Dotakni nebo, baćuška! Mili!
Vraga! Kukavički je prizemljio nekoliko metara dalje i zavukao se u neprohodno šipražeje gdje ga nitko nije mogao dograbiti.

 photo savica_jezero_huc1_zpsmlr1dhhr.jpg

 photo savica_zalazak_zpszilo5egk.jpg

Sjeo sam se na kamen i smotao cigaru. Pripalio. Čekao. Zanimalo me što će se zbiti. Dugo vremena nije se zbivalo ništa. Mali kur ustrašeno je ćubio u zelenilu. Razumio sam ga, preveć mogućnosti paralizira čovjeka, sabotira ga, uvlači ga u neku vrst stupora, nedjelovanja. Valjda isto vrijedi za živine. Ili pati od agorafobije, palo mi na um.
Iznenada, otkrio je prisustvo zakreštavši iz sveg glasa. Pa još jednom. I još jednom…
Vrane u obližnjim krošnjama otpovrnule su natrag:
Gaaaaaaaaaa – gaaaaaaaaaaaaaa- gaaaaaaaa…
Pa je opet rekao:
Gaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...
A one njemu:
Ga- ga- ga…
Neko vrijeme odvijao se taj čudesan dijalog. Ptičurine su počele prilaziti sve bliže i bliže, ne bi li ugledale pridošlicu skrivenog u zelenilu.

 photo proplanak_zpsket6n2co.jpg

Bilo je vrijeme da pođem. Uspjet će, bio sam siguran.

 photo nedjeljni_slikar3_zpsgan1egqq.jpg

 photo a_pred_oluju2_v_zpsmfhmrqyz.jpg

Lejla i ja, međutim, nismo uspjeli. Imali smo samo par godina za nas. Ona se pridružila roditeljima u Australiji, a sam ostao da svojevoljno trulim u ovoj uzaludnoj zemlji, s ovim uzaludnim ljudima, kao stara hrvatska duša, odano dijete Europe. U nekom trenutku prestao sam slikati i posvetio se svijetu koncepata. Na Savicu sam također prestao odlaziti.


Muzika za ugođaj: Gustafi - Sve Me Domišlja Na Nju (2003)

- 15:06 - Vox popljuvi (6) - Printaj me nježno - #