Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre Avanture

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre parkiranja

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Ratne igre

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

Facebook


30.11.2015., ponedjeljak

IZLET U NEPOZNATO

 photo she_came_zpssare8but.jpg

ljudi s planom i programom
znaju točno što žele
ne trate vrijeme tričarijama
usredotočeni su na cilj
svaki korak vodi
pobjedi

točni su kao smrt:
u 22 su u krpama
u 6.00 na nogama
naprave par kardio-vježbi
malo statičkog istezanja
pojedu moćan doručak
i –'aus
da dirinče po čitav dan

nastavljaju točno na onom mjestu
gdje su jučer stali

rade sve suprotno od onog što ja činim

njihovim dotjeranim ženama već je pun šešir
luksuza i predvidive dosade

smjelo kucaju na vrata mog atelijera
noseći tek bundu od nerca
na svojoj mirisnoj, pomadicama prožetoj, brižno njegovanoj koži


- 12:30 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

26.11.2015., četvrtak

Problemi s copyrightom

 photo book_blog_zps98dzj0i1.jpg

Jedna za Ivanu M.H.

Nazvala me Elenor i rekla dođi k meni večeras. Opla bato, bit će haba-haba bum-bum-bum, zadovoljno sam protrljao ruke. I tako došao ja, kratko pozvonio na vrata, boca finog vina u jednoj ruci, u drugoj crvena ruža. Sjeli mi na kauč u dnevni boravak, kad ona izvadila debeli svežanj papira, turnula mi ga u ruke i – čitaj.
- Što je ovo – iznenadio sam se.
- Samo čitaj, ja ću nam za to vrijeme napraviti večeru.
- Aj' dobro, kad baš moram – odvratio sam nevoljko. To mi je mrsilo planove. Mislio sam prečicom ćemo do kreveta, a ne Drugi format peti dan i slične kulturno-obrazovne emisije. Ipak i dalje sam gajio nadu da će večer završiti na način koji sam priželjkivao. Počeo sam čitati. Već prvi redovi uvukli su me u priču. Ubrzo sam zaboravio i na Elenor i na seks. Jurio sam kroz redove. Bilo je zabavno, bilo je seksi, bilo je dramatično, bilo je duboko, bilo je motivirajuće, bilo je nepredvidivo, bio je to prvi roman koji je po mom mišljenju odgovorio na zahtjeve vremena. Nakon dva sata sklopio sam korice i zagledao se u daljinu. Iz kuhinje je dopirao zavodljiv miris puževa na burgundski. Ustao sam i dovukao se do Elenor.
- Ovo je fantastično – rekao sam. - Tko je autor ?
- Sjedi, ispričat ću ti kompletnu priču – otpovrnula je natočivši nam čašu crnjaka. – Ima mjesec dana da sam pred buđenje počela sanjati jedan te isti san.
Zastala je, potegla dug guc, pa nastavila:
- Uglavnom, uvijek se zateknem pred tom starom zgradom. Unutra se nalazi spiralno stubište, uspnem se njime do vrha gdje su vrata bez mjedene pločice s imenom. Otvorim ih, virnem – halo, ku-ku, ima li koga ? Nigdje nikoga. Sred prostorije samo težak, starinski stol od hrastovine i na njemu knjiga. Priđem. Uvez je načinjen od crne kože. Vršcima prstiju ispitujem teksturu korica, potom otvaram knjigu nasumice i pogled usmjerujem na početak odlomka. Čitam. Rečenice su nevjerojatne, uvlače me, tjeraju da napredujem. Imam želju ostati ovdje, u području sna, sve dok ne dovršim knjigu, no znam da će uskoro na javi zazvoniti budilica i to me čini tjeskobnom. Doista, nakon svega desetak pročitani stranica začula se zvonjava. Utrnula sam aparat i gonjena neizrecivom potrebom da zabilježim pročitano sjela za radni stol te prionula pisanju. Pisala sam hitro, nastojeći da što vjernije imitiram stil. Odložila sam olovku i pogledala na sat. Bože, kasnim na posao! Odjenula sam se i otrčala niz ulicu.
Sljedeće jutro, sve navlas isto: ponovo sam pred zgradom, ponovo se uspinjem spiralnim stubištem, ponovo nesigurno otvaram vrata, prilazim stolu na kojem zatičem otvorenu knjigu na mjestu gdje sam jučer stala. Nastavljam čitati. I ovog puta znam da mi je vrijeme ograničeno. Nakon petnaestak stranica otvaram oči, minutu ranije no što se oglasila budilica. Ponovo žurim zapisati redove. Ponovo kasnim. Ponovo sve... I tako više od mjesec dana, dok nisam napokon pročitala knjigu. Koliko sam puta zakasnila na posao pravo je čudo da mi nisu uručili otkaz! Nakon toga sjela sam za kompjuter i sredila bilješke. Isprintala sam tekst, revidirala ga, ponovo isprintala i dobila konačni rezultat: verziju koju si maločas držao u rukama.
- Moraš to objaviti, riječ je o bestselleru – uzbuđeno sam rekao. - A način na koji je roman nastao dodatno intrigira i više je nego dobrodošao s marketinškog stajališta.
Zamislila se.
- Mislim da ipak ne.
- Hej, pa kako to – začudio sam se - roman je naprosto genijalan!
- Da, jeste, ali koga ćemo potpisati?
- Tebe, naravno. Kakvo je to uopće pitanje? To su tvoji snovi!
Uzdahnula je duboko.
- Možda jesu moji snovi, ali knjiga je tuđa.
- Joj, daj ne mistificiraj, snovi su izraz tvog nesvjesnog ja, ergo knjiga je tvoja – kliknuo sam nervozno.
- To što kažeš zvuči kao plauzibilan zaključak, međutim slutim da je stvar daleko složenija.
Nastavio sam vršiti pritisak:
- Elenor, ovo je djelo previše dragocjeno e, da ga ne bi objavila zbog nekog mutnog osjećaja. Kvantna fizika dokazala je da se ne možemo pouzdati niti u čula, niti u intuiciju. Nećeš valjda te iznimne redove pustiti da trunu u ladici. Svijet treba tu knjigu! Knjižnice je žude na svojim policama, članstvo pak njenu dostupnost. Osim toga unutra se nude neki svježi društveni i religijski koncepti...
- Louis, molim te prestani! Ti si zaštićen. Neće tebe kroz mračne i vlažne ulice obavijene maglom, kroz zagušljive i pljesnive prostore, distopične urbane ambijente, opustošene apokaliptične predjele sna proganjati uvrijeđeni autor, eventualni Freddy Krueger željan osvete i krvi.
- U redu kako želiš – nafnjio sam nos.
Više mi nije bilo niti do njezinih šiljastih sisca, niti do večere što je tako bajno mirisala. Na pameti mi je bilo samo kako da se dočepam te knjige i objavim je. Pod vlastitim imenom, dakako. Ja, naime, nisam strahovao od autora iz Pakla. Možda sam ipak trebao?

- 15:36 - Vox popljuvi (8) - Printaj me nježno - #

02.11.2015., ponedjeljak

Raskrsnica

 photo lida_joseph_zpsu88p2kw1.jpg

To je jedna od onih raskrsnica – ima ih svega par u životu – kada uvelike određujemo naš daljnji život, našu sudbinu, to je onaj trenutak kada Hitlerov sekretar bane na vrata velikom vođi i uzbuđeno priopći:
- Goebbels je pobjegao!
- Kako pobjegao, kuda?
- Pobjegao sa onom dvadesetdvogodišnjom češkom drocom Lidom Baarovom, u Afriku. La Matinee piše: „na bračno putovanje“…
- Ma nije moguće, usudio se oglušiti na moju zapovijed da napokon svrši s tom aferom?
- Kažu da je uzviknuo: “Ljubav je ipak ponad svega!”
- Naravno, čisti propagandni trik!
- Frau Goebbels je skršena.
- Vjerujem.
- Želi Vas vidjeti.
- Pa dobro, ugovorite sastanak, a za ovim pošaljite Gestapo i neka ga hitno dopremi ovdje!
- Führeru, mislim da se golupčići već nalaze na brodu za Ameriku. Navodno mu je ondje obećan posao u Metro-Goldwyn-Mayeru, a nju čeka uloga Kleopatre...
- Onda se tu više ništa ne može učiniti. Nađite novog šefa propagande i neka ga pošteno diskreditira kao bigamista, izdajnika uzorne njemačke obitelji, izdajnika naše stvari, našeg cilja, naše revolucije, superiorne njemačke nacije i bla-bla-bla... znate već…
- Na zapovijed Führeru. Inače, frau Goebbels je ovdje, u predvorju…
- Sada?
- Da, upravo sada.
- O jebemu… dobro, dovedite je… odradit ću to.… Jel' vidite Martine što sve otac nacije mora rješavati! Da ne povjeruješ.
Herr Bormann se udaljuje, potom, nekoliko sekundi kasnije ulazi frau Goebbels, elegantna ali uplakana…
- O Führeru, moj Führeru … - drhtavim će glasom.
- Draga moja, što vam je taj gad učinio! Sramotno! On mora da je poludio! Sasvim poludio! Nema druge! Lud! Pobenavio!
- O Führeru, moj Führeru…
Frau Goebbels baca se velikom vođi oko vrata. Jako ga stišće. Hitler je blago odguruje, napokon uspijeva izmigoljiti iz njezina čvrstog zagrljaja.
- Dobro, dobro, samo polako draga moja – umiruje ju držeći je van osobnog prostora.
- Pa neka je i otišao, neka je zbrisao, ne treba mi, moje srce ionako pripada samo vama Führeru. Ja sam vaša žena. Od samog početka, samo vaša - obznani frau Goebbels u stanju povišene živčane napetosti. - Želim nositi vašu djecu… nitko neće saznati… ako treba izrodit ću potajice čitavu vojsku malih Führera …
- Magda, uzrujani ste, ne mislite to doista...
- Oh, naravno da mislim!
- Magda, moj život i moje srce pripada velikoj njemačkoj zemlji i velikom njemačkom narodu. Ja nemam vremena za žene. Nipošto!
- Ne tražim da budem Vaša supruga. Samo povremeno utočište vojskovođi, ratniku.
Frau Goebbels se približi Hitleru i posve nenadano primi ga za međunožje.
- Oplodite me Führeru. Penetrirajte sada i odmah. Blitzkrieg!
- Magda – krikne ljutito Hitler - upozoravam vas, vi ste dama. Smjesta se smirite!
- NE! Želim Vas kao što nikoga nikada nisam željela!
- MAGDA, DOSTA! TO JE ZAPOVIJED!
Frau Goebbels spuzne na koljena i poče petljati nešto oko vođinog šlica. On joj tresne šamarčinu.
- Rekao sam da se smirite – oštro je prekori.
Ona se pridigne. Ošine ga pogledom, prkosno.
- Ne! Ovog puta neću odustati. DO KONAČNE POBIJEDE – poviče i pojuri u napad.
Hitler procijeni da je bolje da uzmakne, skloni se iza velikog radnog stola.
- Magda, vi imate sve simptome živčanog sloma. Hitno vas treba hospitalizirati!
- Može, ali tek nakon što vas pošteno obradim, moj Führeru!
Hitler pritisne tajno zvonce ispod stola, u prostoriju se sjuri pretorijansko osiguranje.
- Žurno je vodite u sanatoriji – poviče - Goebbelsovo izdajstvo sasvim joj je pomutulo razum…
- NE! NE! NE! - frau Goebbels galami i mahnito se otima dok je snažni plavokosi übermenschi odnose u nepoznato. – TI SI MOJ FÜHRERU! SAMO MOJ!
Hitler popravi pramen kose koji mu je pao preko oka.
- Šteta tako fine žene…

Američki brod Future u tom se trenutku nalazio negdje na polovini Atlantskog oceana. Crveno sunce baš je zakoraknulo u vodu. Na pramcu su stajali Lida Baarová i Joseph Goebbels. Promatrali su prizor predsobom. Goebbels je s leđa obgrlio svoju mladu ženu. Hladan vjetar tukao im je u lice.
- Mislim da smo učinili pravu stvar - zamišljeno će Goebbels.
- Naravno, dragi…
- Otvorili smo mogućnost Životu. Moj personalni život, tamo u Njemačkoj, bio je poprilično izvjestan. Kako reče Nietzsche: nije neizvjesnost to što ubija čovjeka, pače izvjesnost je to. A ta njemačka izvjesnost smrdjela je na tragediju i smrt. Mi Nijemci ne znamo živjeti, ali umirati, to znamo sjajno!
- Veselim se novom početku…
- Bit ćeš izvrsna Kleopatra…
- A ti ćeš biti izvrstan što god odlučiš raditi, bilo kao fimaš ili producent, propagandist, možda čak i ministar u Američkoj vladi…
- Znaš, prvi put u životu osjećam da držim konce sudbine u svojim rukama. Prvi put u životu osjećam se doista snažnim. Prvi put osjećam da su stvari – iskonski - na svom mjestu. Kladim se da se čak niti debeli, onaj megalomanski ridikulozni ovisnik o morfiju, onaj smiješni zapovjednik Luftwaffe lakiranih noktiju na svim drogama koje je u sebe unio, nikada nije tako snažno osjetio užitak potpunosti kakav ja osjećam upravo sada. Kao da sam ponovo rođen. Ti mi daješ snagu! Mogućnost da imaginiram! Potpuno ti pripadam!
- Ljubav je najjača droga.
- Bogami jest!
- Volim te, dragi.
- I ja tebe, mišiću.

Međutim, u ovostvarnosti te 1939. godine stvari su pošle drugim tijekom. Hitler je zapovjedio Goebbelsu da smjesta okonča ljubavnu aferu i pomiri se sa suprugom. Nedugo prije ministar obrane, Warner von Blomberg, oženio se bivšom prostitutkom i sve je to stvaralo lošu sliku. Goebbels je nevoljko pristao na razdvajanje. Ljubavnici, svaki na svojoj strani, Goebbels u radnoj sobi, nagnut nad dnevnik, Baarová u krevetu hotela u kojem je odsjela, kratko su vrijeme koketirali s mišlju da si oduzmu život. Baarová je nekoliko puta pokušala stupiti u kontakt s Goebbelsom. Gestapo, koji joj je čitavo vrijeme bio za petama osujetio je te pokušaje. Tada je Hitler dodatno presudio: „ Mala je pravi absolut Nervensäge, ekspeditirajte je u Poljsku.“ Noć kada je Baarová prešla granicu Goebbels je zabilježio: „Bit ću čvrst, iako osjećam kao da će mi prepući srce. Sada počinje nov život. Težak i nemilosrdan, posvećen obavezama. Mladost je prošla.“

Mladost je prošla.
Samo nekoliko mjeseci kasnije izvršena je njemačka invazija na Poljsku i započeo je Drugi svjetski rat.
Konačni saldo: preko 60 milijuna stradalih u bojnim okršajima, plus 20 milijuna neizravnih žrtava, 80 milijuna ljudi, brojka u kojoj je Joseph Goebbels kontribuirao svojim entuzijazmom, propagandnim genijem, fanatičnom posvećenošću, govorničkim i organizatorskim sposobnostima, nadasve uspješno.

-----------

1. svibnja 1945. ispred berlinskog führerbunkera Joseph i Magda Goebbels skončali su svoj život samoubojstvom, prethodno otrovavši svoje šestero djece. Za njih život van nacionalsocijalizma bio je nezamisliv.
Lida Baarová preživjela je rat. Optužena je za kolaboraciju s neprijateljem, no optužbe su odbačene zbog nedovoljno dokaza. 1990. objavila je autobiografiju po kojoj je snimljen film.

„Nema sumnje da je Goebbels bio interesantan lik“, izjavila je Baarová 1997., „šarmantan i inteligentan čovjek, i vrlo dobar pripovjedač. Mogli ste biti sigurni da će zabava, s njegovim šalama i upadicama, potrajati dugo u noć.“

Glazba za ugođaj: Zarah Leander - Ich Weiss, Es Wird Einmal Ein Wunder Geschehen

- 11:34 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #