Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre Avanture

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre parkiranja

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Ratne igre

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

Facebook


27.07.2015., ponedjeljak

She came in trough the bathroom window

she photo she_came_in_from_zpsuqzlmsa4.jpg

(skica za radio dramu, treći program hrvatskoga radija)

Roger je drkao u kadi kada je začuo dreku.
Stani, mamicu ti jebem! Stani! vikao je promukao glas.
Potom pucnjevi. I bolan vrisak.
Nastavio je drkati, nije se tu imalo što napraviti.
U glavi je kreirao scenu. Tu je bio i redatelj i glavni glumac.
Ušla je u stan kroz prozor kupaonice i zurila u nj.
Što radiš u mom stanu, otresla se.
Gospođice, mislim da ste pogriješili, ovo je moj stan.
Ne, rekla je ona, ovo je moj stan!
Gledaj draga, nije mi do prepirke ili mi ga izdrkaj ili idi. Nemam vremena za ova sranja. Vani su upravo ubili čovjeka.
Hoće li ovo biti jedna od onih seks i smrt priča, upitala je ona.
Bit će to kurac od ovce priča, otpovrnuo je on.
Dobro, učinit ću to ako me pustiš da prespavam kod tebe, posvađala sam se sa Stanleyem.
Pomislio je, jebemu svijet je i onako apsurdan, što ne?
Spavat ćeš na kauču, rekao je.
Ok.
A sada… Pokazao je prstom nadolje.
Ah da, naravno.
Spustila se na koljena, primila ga s dva prsta i počela vrškom jezika lickati rupicu na vrhu penisa, onako na brzo i na sitno, kao mačkica koja pije mlijeko.
Koji je ovo kurac, začudio se.
Ona je i dalje pičila po svom.
Okej, treba joj vremena, mislio je. Iznenadit će ga kada najmanje očekuje. Oblizat će mu jaja, možda i šupak, a zatim ga cijelog strpati u usta. Obradit će ga kao nitko do sada. Svu leđnu moždinu posisat će mu na kur. Od njega će ostati samo suha grančica.
Ali ona je samo lickala na sitno lic-lic-lic-lic-lic...
Bio je to najgore pušenje ikad!
Maco, jel se ti to pokušavaš izvući?
Ne, tako ja pušim. Ne sviđa ti se? Stanley obožava moj način.
Stanley je retardiran, zar ne?
Da se nisi usudio vrijeđati Stanleya, graknula je, on je sto puta bolji čovjek od tebe. Samo je ponekad malo živčan.
Znaš što, zaboravimo ovo. Jesi li za piće?
Namrgodila se. Bio je to hračak na njen ženski ego.
Otišao je do hladnjaka, izvadio bocu plavca malog, natočio. Dodao je i nekoliko kockica leda. Sjeli su za kuhinjski stol. Otpio je dug gutljaj.
Nego, kako ti je ime Vesna?
Ne zovem se Vesna.
Ne samo da nije znala pušiti, već joj manjkao i smisao za humor. Ništa novo.
Dobro srećo, kako ti je ime?
Maja, reče ona i gutne vino.
Drago mi je. Ja sam Roger.
To ti je pravo ime?
Mislim, piše na ulaznim vratima – Roger. Ali to mi nije pravo ime. Tako su me nazvali roditelji. Pravo ime ti je ono koje si sam daš.
A to je?
Egon.
Egon?
Aha.
Sviđa mi se.
Majo, biti će ti ugodnije skineš li tu haljinicu, vruće je kao u Paklu. Osim toga naslućujem da si skladno građena.
Čudan si ti tip, nimalo ne okolišaš.
Okolišam čitav svoj život. Otkako imam rak, više ne.
Imaš rak?
Još dva mjeseca i finitio.
Žao mi je.
Ne mora ti biti. Živio sam prilično usranim životom, kao i većina ljudi. S obzirom da nisam imao muda da se ubijem prijevremeni odlazak smatram nekom vrstom zgoditka na lotu.
Ja fakat očajno pušim, osjeti ona potrebu da bude iskrena.
U redu je, nemaju svi osjećaj za feeling. Niti su sve žene kurve, nit su svi muški pederi!
Razodjenula se. Ostala je samo u francuskim boksericama.
U pravu si, ugodnije je ovako.
Imaš krasne sisice, dvije slatke breskvice. Iste takve dojke imala moja majka u mladosti.
Kako to uopće možeš znati?
Moja najranija sjećanja sežu duboko...
Kubaš me...
Kubam. Kada je umrla pronašao sam njezine snimke…
Želiš reći da si gledao porniće vlastite majke?
Bilo mi je dosadno. A u to sam vrijeme i puno pio.
Ti si fakat jedan bolesni gad.
Nije to ništa kakvih ima, odmahnuo je rukom. Recimo Stanley…
Rekla sam ti, ne diraj Stanleyja, on je svetac, raspalila se.
Šta ja znam, možda i je dođavola…
Tata mu je bio partijski sekretar, u procesu tranizcije stekao je tvornicu i darovao mu, ali on je odlučio život posvetiti Bogu!
Zanijemila je i zagledala se u daljinu.
Ne znam što se zbiva s njim, nastavila je, govori da mu Bog poručuje neka promjerni spol pa pođe u Španjolsku i ondje se preda pokori i molitvi kao bosonoga Karmelićanka.
Jebeš ga, ako Bog ima planove s nekim, tu se ništa ne može učiniti.
Kako možeš biti siguran da ti govori Bog, a ne Sotona?
Ne možeš, oba su u prednosti pred tobom barem u 10 poteza.
Pogledao je kroz prozor i vidio kako u zgradi do susjeda Bara zariva kuhinjski nož u leđa supruga Miljenka. Stvari postaju gadne tek kada ih počneš uzimati za ozbiljno, pomislio je. Pritom je mislio na čitav ljudski rod. Odlučio je promijeniti temu.
Slušaj Majo, s obzirom da umirem bi li mi učinila uslugu? Daj se opruži na krevetu i poigraj malo sa sobom. Recimo da Stanley večeras polazi za Španjolsku, i vi vodite ljubav posljednji put. Ja ću odavde gledati.
Razmišljala je nakratko, zatim je iskapila čašu do dna, skinula gaćice i opružila se na krevetu. Počela je trljati svoj L'Origine du monde. Nije imala pojma zašto to čini, nije bila čak niti pijana, no osjećala da čini ispravnu stvar. Rogeru je kur skočio u čeličnoj erekciji. Pljunuo u šaku i počeo lagano drkati. Zabavljao se neko vrijeme, potom je prišao i počeo rukama kliziti po njenom tijelu.
- Dođi – prošaptala je.
Legao je na nju. Potražila je njegov ud i uvela ga unutra. Bila je posve otvorena. U meku, vlažnu pulpu moglo je stati i više od čitavog svemira.
- Ah, Stanley – uzdahnula je.
- Mamice – prošaptao je on.
Bacio se na posao. Radio je snažno, junački nabijao. Nakon desetak minuta osjetio je umor, pa se svalio se na leđa. Odmah ga je opkoračila i podbola u galop. Ravno do Big Banga. Pružili su užitak vlastitim tijelima, i usnuli. Pun mjesec na prozoru poprimio je lice novorođenog djeteta. Promatrajući izmorena bijela tijela na krevetu osmjehnuo se zadovoljno. U tom sparivanju bilo je, dakako, i njegove zasluge.

muzika za ugođaj: The Beatles - She Came In Through The Bathroom Window

- 23:31 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

22.07.2015., srijeda

Razgrađivači

pogreb photo sprovod_zpsmweia7rc.jpg

Harry je izbjegavao sprovode i vjenčanja. Za njega je sve to bilo jedno te isto sranje. Ali danas je bio tu. Bob je bio njegov najbolji prijatelj i upravo je pokapao oca.
Stari svećenik mrmorio je nad otvorenim grobom.
Harry je iz prvog reda promatrao Bobovo lice. Niz obraze kotrljale su mu se krupne suze. Ulagao je silan napor da se ne raspadne.
Otkud sad to, čudio se Harry znajući koliko su se Bob i stari Fritz mrzili. Pod krovom tog nemilosrdnog vojnika Bob je otrpio isuviše nepravdi, prečesto je bio obezvrijeđen, prezren, okrutno kažnjen i ismijan da bi samo tako oprostio. Što se Harryja ticalo, imao je legitimno pravo da svakog dana u 7 ujutro, uz zvukove nacionalne himne, piša starom po grobu.

Haryja je mučio trbuh. Bolovi su započeli i prije no što je došao na pogreb. Krvio je za to poširana jaja od jučer, kozji sir i domaći ajvar tete Dragice. U crijevima se zbivala prava mala digestivna drama, neprestano je nešto klokotalo, cviljukalo, zavijalo, čule su se mukle podvodne detonacije. A onda ga podbode oštra bol u donjem dijelu abdomena! Trenutno poblijedi ispustivši prigušen jauk. Malo se presvine u struku, ne bi li si olakšao muku, a zatim poče ritmički naprezati trbušne mišiće sve dok bol ne posusta. Odahne. Uspravi se. U unutrašnjem džepu sakoa potraži pamučnu maramicu. Otre s čela krupne kapi znoja. Huh, muke po Harryju, pomisli. Utaman pristigne nova pošiljka bola. Postupi navlas isto. Tja, što mu je drugo preostalo nego da sišće-napinje-stišće-napinje taj zapušteni musculus rectus abdominis. Kontrakcije na kraju istjeraše pasanca iz rupe! Glasan prdež propara zrak. Brzinu zvuka ubrzo sustigne nesnosan smrad. Tužan skup se skanjivao čepeći noseve. Sumpor, zatrepće upozoravajuća crvena lampica u sektoru svećenikovog mozga zaduženog za nadnaravno.

Bože, koliko sveti možemo biti s tom tjelešnoću, pravdao se Harry pred samim sobom, sa svim tim prđenjem, smradnim šupcima, kiselim zadahom iz usta, pokvarenim zubima, vonjem mokraće, isparavanjima, izlučevinama, neukrotivim dlakama, zastrašujućim izraslinama, rascvalim bradavicama, prištićima, aknama, lišajevima, gljivama, krvavim periodama, noćnim polucijama, gumastom spermom, rasprslim hemeroidima, mirisom govana i krvi, zelenom sluzi, naslagama smegme te ostalim užasima svakodnevice. A tek bolesti! Jednom je pročitao da prosječan zapadnjak tijekom života iz svoje stražnjice iskipa 15 tona izmeta. 15 tona iz tog sićušnog, patetičnog rektuma! Zbilja impresivna brojka.
U tom trenutku imao je viziju. Stari Fritz čučao je nag na vrhu brda od poserotine, kenjao je svoje posljednje govance. Crvenu u licu ječao je kao svinjče. Mučio se, nesumnjivo. A onda je napokon uspio ispustiti ciglicu. Spazivši Harryja, uputio mu je značajan pogled, visoko podigao pobjednički palac i rasplinuo se u Ništavilo.

Surealan prizor, tako apsurdan, a opet toliko moćan u svojoj metaforičnosti, najbolji prikaz naših života i nastojanja stigao je kao nenadano otkrovenje, natjeravši Harryja u luđački smijeh. Počeo se smijati glasno i nezajažljivo. Smijao se i smijao, nikako da prestane. Ubrzo su sve oči bile uprte u njega. No čovječe, saberi se, koji ti je vrag! Nemoj od pogreba činiti lakrdiju! Sramotno! Stari moj, za ovo mi duguješ dobro objašnjenje, u mislima ga je korio Bob. Čak je i svećenik prestao s čitanjem Novog zavjeta. (Možda se to ipak Belzebub muva ovuda.)
Oprostite, izustio je Harry slegnuvši ramenima u znak isprike, a onda iznova prasnuo u smijeh.
Nije bilo pomoći. Morao je pobjeći. Sjurio se niz Aleju tišine, no još dugo je među nadgrobnim spomenicima odzvanjao njegov smijeh.

Glazba za ugođaj: Samuel Barber - Adagio for Strings, op.11

- 18:52 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #