Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre Avanture

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre parkiranja

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Ratne igre

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

Facebook


28.05.2015., četvrtak

Brzi i žestoki 5

 photo dobro oko_zpszqa0w2z5.jpg

Tratio sam vrijeme potucajući se po gradu koji sam odavno prestao smatrati mojim. Tu su sada bili neki drugi ljudi sa svojim običajima, navikama, sa svojim čudnim naglascima, glasni, a zapravo ustrašeni, furajući stajling koji je iziskivao dubok džep. Bio sam frustriran, bez posla, bez kinte, bez ljubavi i ideje što da uopće započnem kako bih se izvukao iz govana u koja sam upao nakon što sam dobio otkaz i nakon što mi se u bezdan survao brak.
Neki hipster, mogla mu je biti dvadeset-i-jedna, kretao se desetak metara ispred mene. Bio je uznemiren. Neprestano se osvrtao uhodi li ga tko. Živciralo me to.
- Jebeni paranoik – progunđao sam u sebi.
On se i dalje osvrtao. Osvrtao. Osvrtao. Najednom sam oćutio navalu gnjeva. Naglo sam ubrzao i prilijepio mu se za dupe. Gotovo sam mu dahtao za vratom. Kada se idući put osvrnuo ugledao je moje namrgođeno lice i protrnuo od straha. Produžio je korak želeći odmaći. Pratio sam ga u stopu. Potom se dao u bijeg. Potrčao sam za njim. Jurio je ulicama kao lud. Neprestano sam mu bio za petama. Na kraju je odustao. Iscrpljen, oslonio se na zid neke oronule zgrade i ondje dahtao kao izmoreno pseto. Zgrabio sam ga za kragnu i odvukao u obližnji haustor.
- Što želite od mene – upitao je ustrašeno.
- Ti vrlo dobro znaš što – rekao sam prijeteći.
- Nisam ja kriv – pravdao se.
- Ako nisi ti, tko je?
- Bijeli je vozio…
- Bijeli, a?
Zgurao sam ga uza zid i stisnuo mu grkljan podlakticom. Izvadio sam skakavac, kliknuo dugme, oštrica je bljesnula. Vrh noža stavio sam lopuži pod oko.
- Bijeli?
- Da, Bijeli.
- Sereš, ti si običan lažljivi kurvin sin!
- Majke mi, Bijeli ju je ubio, nisam ja, nisam ja – zaplakao je kao dijete.
Svom snagom tresnuo sam ga šakom u trbuh. Presavinuo se od boli. (– Đubre jedno! – prosiktao sam.)
- Gdje je on?
- Pobjegao je u inozemstvo…
- Kamo?
- Ne znam, rekao je da će se javiti.
- Daj mi novčanik – zapovjedio sam.
Izvadio je novčanik iz stražnjeg džepa i pružio mi ga. Prebrojao sam 600 kn plus American Gold, Maestro, Diners … To sam si uzeo. Bacio sam mu novčanik natrag pod noge.
- Slušaj Kiki – ime sam pročitao na osobnoj karti – mi ćemo se ubrzo ponovo vidjeti, a onda ćeš mi reći gdje je Bijeli, jel to jasno?
- Da – procijedio je jedva čujno.
- Da gospodine – upozorio sam ga.
- Da, gospodine – ispravio se.
- GLASNIJE! – dreknuo sam.
- DA GOSPODINE!

Potom sam nestao, jednostavno sam se izgubio u tom moru bezveznih lica.

U kvartovskoj trgovini mješovitom robom kupio sam cigarete, 6pack i juice votku za kasnije. Pogledao sam na sat. 23.32. Noć je bila mlada.
Zavalio sam se u naslonjač i krcnuo pivo. Bilo je mlako, no pet preostalih hladilo se u friđu. Kresnuo sam TV. Na programu su bili Brzi i žestoki 5. To mi je pasalo. I sâm sam danas bio brz i žestok, pomislio sam zadovoljno se osmjehnuvši. Zakratko, moji su problemi bili riješeni. Više od toga, u tom trenutku, ionako se nisam usuđivao tražiti…

muzika za ugođaj: Assembling The Team (Brian Tyler)

- 14:22 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

22.05.2015., petak

Instruktor realnosti

god bless our nation photo rogovi_zps3ihu4xfb.jpg

Tijekom svih ovih godina Nicky je uspio do visokog sjaja ispolirati sposobnost da se neodoljivo dopadne ljudima i da tu svoju dopadljivost debelo okrene u svoju korist. Nije manipulirao njima koristeći tehnike nlp-a ili hipnoze, njemu je to dolazilo prirodno. Visok, zgodan, plav, blistavog osmjeha, neposredan, besraman i nadasve slatkorječiv naprosto bi omađijao ljude svojom pojavom.

Nick je upravo završavao sa renoviranjem svog stana u samom centru grada. Trošak građevinskih radova uspio je, kao i obično, tim famoznim šarmom skresati na pola cijene. Jedno što je još ostalo da se učini bilo je da se pokreče zidovi. Čovjek kojeg je po preporuci svog frenda, pravnika angažirao bio je toliko mučatljiv i distanciran da se Nicku činilo kako nikada neće uspjeti postići onu razinu bliskosti nakon koje cijene drastično padaju. A onda je treći dan načeo temu o oružju.
- Zanima me oružje, volio bih nabaviti neki gan – reče – i gađati glinene golube.
Majstor se trgne.
- Kakav te pištolj zanima – upita.
- Nisam još sasvim siguran, možda češka zbrojovka, 9mm...
Bilo je to dovoljno da majstor počne raspredati o pištoljima kao da čita iz kataloga. Netko sa strane lako je mogao pomisliti kako to govori prekaljeni trgovac oružjem, a ne običan soboslikar. Tolika je bila njegova upućenost.
- Dobro se razumiješ u pljuce - zaključi Nicky. - Odakle ti to?
- Bio sam u ratu...
- Protiv koga si ratovao?
- Protiv Srba...balija... i svih ostalih gadova...
Nicku sine: pa to je trigger!
- Moje djed je bio ustaša – reče ponosno – preživio je križni put i nakon toga pobjegao u Buenos Aires.
Bila je to istina, baš kao i to da je brat njegovog djeda bio partizan, da se prsa o prsa borio s njemačkim vojnicima i domaćim izdajnicima po raznim bojištima te kasnije postao važna faca u KPH. Naposlje, da tih sto kvadrata koje renovira baštini od jalove komunjare.
Majstor započe pripovijedati o ratnom razdoblju, svakom rečenicom otkrivajući sve više i više stravičnih detalja. Sa žarom u očima, bez trunke griže savjesti hvastao se počinjenim zlodjelima. Neka su zvučala toliko nadrealno da je Nick u sebi mislio, kako da ne, ma kubaš me stari, to se ne događa, gledao si ti, mili moj, preveć holivudskih filmova. No kada je majstor rekao – imam sve snimljeno, želiš li pogledati– Nick se našao zatečenim. Nije znao što da kaže. Bilo je to previše za nj.
- Mislim, ipak ne – ustuknuo je kukavički.
Majstoru se nije svidio odgovor. Namrgođen, zurio je u Nicka, a onda se ljutito okrenuo i pošao u radnu sobu.
Do kraja dana nije izustio niti riječ.

Sutradan ujutro Nick zatekne majstora kako skida najlon sa televizora u dnevnom boravku.
- Što to radiš – upita ga s šalicom Nescafea u ruci.
- Sjedni – opovrne ovaj gurnuvši usb stick u televizijski uređaj. Nick nasluti o čemu je riječ.
- Rekao sam ti da neću to gledati.
- A ja sam ti rekao da sjedneš – zareža majstor.
U glasu se osjećala ozbiljna prijetnja i Nick sjede. Nije bilo vrijeme za konfrontiranje. Ako je i zrnce onoga što je izlajao istina onda je lud kao puška, mislio je Nicky. U ostalom ubrzo će saznati.
Na ekranu zaredaše mučni prizori. Nick je zaprepašteno gledao kako majstor čeličnom žicom, uz bučno odobravanje p'jane bagre postrance davi nekog suhonjavog siromaha; u sljedećoj sceni divlja je horda raščerečila čovjeka autima; a zatim klasična koljaža – udarac nožem u trbuh, presijecanje grkljana, kopanje očiju, dekaptacija jednim udarcem mačete, ali i hommage otomanskim vremenima: famozno nabijanje na kolac. Nick je čitavo vrijeme nastojao ostati emocionalno distanciran na način da konstatira tek puke fakte: ruke mu vežu 5mm čeličnom žicom... auto u koji sjedaju je Lada Niva boje trule višnje, drugi automobil je Audi 80 91...ovo je Bowie nož, baš onakav s kakvim smo se na dvorištu igrali kao djeca... Bilo je tu još mnoštvo opačina, grozota, i mislim da se slažemo da fino zagrebačko građanstvo, tu indolentnu građansku marvu, ne valja uznemirivati stravičnim pojedinostima. Spomenut ću još samo to da je ratni snuff završio grupnim silovanjem dvanaestogodišnje djevojčice.

Majstor vrati najlon na tv uređaj i pođe dovršiti preostali posao.
Nick je skamenjeno sjedio na kutnoj garnituri, blijed kao krpa.
Tolike grozote, tolike okrutnosti, tolika mržnja… čemu sve to? Ne razumijem.
Iz susjedne sobe dopre veselo fićukanje.
Nick ustane i zastavši na dovratku obavijesti majstora:
- Idem van, vratit ću u četiri.
- O ovome nikome ni zuc – napomene majstor. – Znaš, ja imam mnogo dobrih prijatelja.
- Upućen sam u to – s gnušanjem odvrati Nick.
Dugo je hodao gradom pokušavajući razbistriti misli. Potom je sjeo u Bulldog i naručio piće. Još jedno, konobar. Još jedno. Slike koje je vidio nisu ga napuštale. Platio je račun i otišao u knjižaru. Ondje je prelistavao knjige s puno fotografskog materijala, ipak grozomorni su ga prizori salijetali između dvije stranice.
Vrijeme je poticalo sporo, poput lijene mase blatne riječne vode.

Vratio se točno u četiri sata. Majstor je zgotovio posao. Spreman za odlazak pušio je u kuhinjici.
Nick pruži kovertu na kojoj je pisalo 2000kn.
- Mislim da mi duguješ još novaca – napomenu majstor.
- Zar?
- Aha, za film.
- Za film koji nisam želio pogledati – progunđa Nick.
- To je vrlo specifičan film za kakve ljudi plaćaju gomilu para.
Nicka prođu hladni srsi kičmom.
- I koliko će me to vandredno filmsko iskustvo koštati?
- Za prijatelje petnaest kuna – naceri se ovaj.
- 15 kuna?
- Da, kao u videoteci.
Bio je to stravičan cinizam.
- U redu – reče Nick vadeći iz novčanika 200kn. – Zadrži ostatak.
- A ne, 15kn, čist račun–duga ljubav.
- Nemam sitno.
- Razmjeni, ja mogu čekati, imam vremena.
Nik stisne zube i opsuje u sebi. U kuhinji potraži staklenku u koju je odlagao sitniš, prebroji novac i pruži ga majstoru.
- Zanima li te još zbrojovka, imam jednu – upita ovaj sipajući kovanice u stražnji džep traperica.
- Ne, hvala, nabavio sam ga – izlane Nick.
- Jesi li – majstor će s podrugljivim smiješkom.
- Da.
- Onda zbogom.
Skupocjena protuprovalna vrata tiho škljocnuše.
Prvi put u životu Nicky je loše odigrao partiju. Bio je to trenutak potpunog građanskog poraza.

Moj stric je bio Ustaša ( Hrvatske domoljubne pjesme )

- 15:21 - Vox popljuvi (9) - Printaj me nježno - #