Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre Avanture

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre parkiranja

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Ratne igre

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

Facebook


25.03.2015., srijeda

Ja Svamiđi

Posežem za knjigom s hrpe i nasumično otvaram stranicu:

Ako osoba koja se bavi Yogom, procesom samospoznaje, na neki način ne završi proces daje joj se još jedna prilika; rađa se u porodici čistog brahmane* ili bogataša. Ako je dovoljno srećna da se rodi u takvoj porodici, dobija sve pogodnosti da shvati važnost samospoznaje. Od samog početka života, naša deca svesna Krsne imaju priliku da nauče da pevaju i plešu, tako se kada odrastu neće promenti, već automatski napredovati. Veoma su sretna. Bez obzira da li je rođeno u Americi ili Europi, dete će napredovati ako su mu otac i majka bhakte. Dobija tu priliku. Ako se dete rodi u porodici bhakte, znači da je u prošlom životu već započelo proces yoge, ali ga na neki način nije moglo završiti. Stoga se detetu daje još jedna prilika da ponovo napreduje, uz brigu dobrog oca i majke. Na taj način, čim upotpuni svoj razvoj svesnosti Boga, ne mora se više roditi u ovom svetu, već se vraća u duhovni svet.

Nauka o samospoznaji. Knjigu sam, pamtim, kupio u sedmom razredu osnovne škole. Na vrata učionice pod velikim odmorom banuo je neki tip, možda upravo Braco sa Srebrnjaka u povojima. Nabacio je par rečenica o procesu samospoznaje koje su me zaintrigirale. Knjigu sam si priuštio s lovom za sendvič. I Laura je također kupila knjigu s lovom za sendvič. Nitko drugi nije osjetio poriv da kupi knjigu. Sad, zašto je Laura odlučila da žrtvuje sendvič ne znam, nije mi djelovala nimalo spiritualno s tim svojim naprednim sisicama i licem seljanke. No bit će da niti ja njoj nisam izgledao produhovljeno. Žarko sam se želio družiti s njenim dudama i opetovano sam eksplicirao tu želju, no ona je jasno rekla – ne! Stoga mi nije preostalo ništa drugo već da u glavi režiram zaplete, npr: Laurini roditelji polaze na ladanje, ona ulazi u kadu, namače se, dodaje morsku sol i razne pomadice, osjeća poriv da se Marguerite Duras, kada netko zazvoni. Navuče bijeli frotirasti ogrtač, proviri kroz ključanicu, kad tamo - Ljubavnik. Šta ćeš ti tu, pita me. Došao sam na sok i kolače. Ajde dobro, uđi, veli ona. Ali upamti, ništa od haba-haba bom-bom i mogli bi malo pup-pu-rabu. Naravno, odvratim. No čim zatvori vrata savlada nas strast, bacamo se jedno drugom u divljački zagrljaj, rastvaram joj ogrtač, ljubim je podatnu i vlažnu...
Na žalost, sve je ostalo u domeni seksualnih fantazija i čestih noćnih polucija. Djevojke spremne na pipkanje (a neke i više od toga) nisu me palile, kao u ostalom niti knjige. Knjige su bile čista bol u dupetu, koju na sreću poznam tek kao rezultat loše prehrane i mukosernog tvrdog govna, a ne kao posljedicu grubog prodora krutog penisa vozača kamiona Čistoće znanog kao Kalahari. Tip je bio zbilja oduran, najgora noćna mora, 150 kg čiste vage, mastan i glup. Jednom prilikom dohvatio me je na dvorištu. Držao me u čvrstom zagrljaju i požudno promatrao moje usne. «Imaš divne usne. Baš za fafanje», napaljeno je rekao. Prestravio sam se. «Trebao bi se zvati Fafalo Bill» dodao je. Moja se škvadra nasmijala toj šali. Zamjerio sam im. Kada me je počeo odvlačiti prema parkiralištu samo je Lucky pošao za nama. Ostali su nastavili igrati nogomet. Vjerujem da mi je kurblu namjeravao ubaciti između automobila, on sam auto nije imao. No Luckyjevo uporno prisustvo kvarilo mu je plan. Napokon me pustio. Otrčao sam glavom bez obzira. Nije to bio prvi put da su na mene bacili oko seksualni predatori, pedofili i olinjali guzoljupci iz Bacchusa, no već sam se isuviše udaljio od onog što želim reći, sto mu gromova Upanisade!
Dakle, knjige me nisu zanimale. Lektiru jedva da sam čitao, uglavnom bih je prepisao od štreberčića čiji su roditelji bili pisci. Trećerazredni, ali ipak dovoljno dobri za napisati lektiru svom dragom sinčiću. Stoga fakat da sam tada kupio knjigu može se slobodno svrstati u red svjetskih čuda. Pogotovo knjigu o putovima samospoznaje duhovnog učitelja Sri Srimad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupade; hej, pa ja jedva da sam znao gdje se nalazi Indija, a kamo li što je to hinduizam, sanskrit, Krsna, vede, asrami, dharma, karma, rajas, Bhagavat-gita, joga, kama, maya, omkara, reinkarnacija…
Iste večeri bacio sam se na štivo. Bilo je krajnje nerazumno i vjeđe su se same sklopile.
Tjedan dana kasnije, ponovo sam pokušao, ovog puta u poslijepodnevnim satima. Opet nije išlo. Odložio sam knjigu natrag na stalažu i sjurio se stepeništem na ulicu u vječnoj potrazi za nevoljama. Navodno su se martićevci muvali po Opatovini. Trebalo je suzbiti redove. Ta neće valjda opet Peleovoj majci u poštanski sandučić staviti govno!
Nekoliko puta, u raznim životnim etapama i intelektualnim stadijima, pokušao sam pročitati tu vražju knjigu. Bez uspjeha.

Danas zauvijek napuštam prostor svojih predaka, jedan ocvali svijet zagrebačke buržoazije, ujedno i prostor mog djetinjstva, stari firtl koji zaudara na drek i pišaku kućnih ljubimaca novih gospodara. Osim sjećanja sa sobom ću ponijeti i nekoliko knjiga. Put samospoznaje nije među njima. Ipak ovih par uvodnih redova na koje sam nabasao došli su kao neočekivan dar, kao iznenadni paket blagotvorne istine. Osviješten i oterećen mogu dalje. Knjigu sam, uviđam, kupio baš zbog ovog trenutka.

Muzika za ugođaj: Arsen Dedić, Čistim svoj život

---------
*brahmane - svećenici, učitelji i intelektualci
**bhakta- predani štovatelj Svevišnjeg Gospodina

- 10:36 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

15.03.2015., nedjelja

Sretan

 photo yue_minjun_untitled_zpsfdenuiql.jpg
Yue Minjun

Sretnem ga neki dan, sretan sam veli.
- Sretan, sretan, sretan!
- Okej, shvatio sam, sretan si.
- Al' ono fakat sretan, nikad nisam bio sretniji.
- Dobro, super, drago mi je zbog tebe.
- Želiš li znati koliko sam sretan?
- Pa baš i ne.
Iz unutrašnjeg džepa jakne izvadi britvu i s rastegnutim smiješkom na licu zasječe dlan. Iz brazgotine brizne krv.
- A, što veliš?
Bez teksta sam.
- Hoćeš da ti još pokažem koliko sam sretan?
- Fala, ovo je više nego dovoljno.
Ponovo zasječe dlan.
- Toliko sam sretan da uopće ne osjećam bol! A pazi sad…
Polako pređe oštricom preko vrata. Zašprica me krv iz karotidne arterije.
- Kladim se da ti nikada nećeš biti toliko sretan!
Izmičem se njegovoj liptećoj krvi.
- Nema šanse – doviknem na sigurnoj udaljenosti.
Ubrzo se skljoka na tlo. Nepomično leži u lokvi krvi.
- Zovite hitnu – poviče netko.
- Radije mrtvozornika, gotov je – velim. – A bio je tako jebeno sretan.

Glazba za ugođaj: Bobby McFerrin - Don't Worry Be Happy

- 03:42 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

11.03.2015., srijeda

Walden 2

the garden photo the_garden.jpg
Paul McCarthy, Across the River and Into the Trees


Bilo je rano proljeće. Hodao sam šumom i skrenuo s puta. Tada sam ju ugledao – divna bukva! Nikada ljepše i zanosnije bukve ja vidio nijesam! Bješe to ljubav na prvi pogled. Priđoh i rekoh – Bok mala, šta radiš?
Prolazio sam dlanovima po njenoj savršenoj kori.
- Mmmm, sjajna si, kakve obline – milovao sam je.
- A ovo, što to imamo ovdje? Uvalio sam dva prsta u rupicu taman u visini mog pimpeka. Nije se bunila. Otkopčao sam šlic, pljunuo u šaku i nježno ga porinuo.
Počeo sam pumpati.
- Sviđa ti se to, kuravo?
Njezina šutnja me uzbuđivala.
- Reci, sa kim se sve karaš dok ja arbajtam po čitave dane? Pojačao sam ritam.
Nije se oglasila.
- Reci droljo? Tko je on?
Svršio sam i zemlja je zadrhatala. Dosita, seizmografski uređaji zabilježili su blaži potres u okolici Zagreba, provjerio sam naknadno.
Okrenuo sam se, promatrala su me četiri životinjska oka: Bambi i Lupko.
- Šta je pervertiti, šta gledate – rekoh šeretski, kroz smijeh.
Životinje se trgoše i zbrisaše.
- Kako ti je uopće ime – upitao sam. – Jasna? Ime ti je Jasna, jelde?
Izvadio sam džepni nožić te u koru urezao: Jasna + Jerko, 14. 4. 2014. Opcrtao sam imena velikim srcem.
- Idem sad, obaveze zovu, ali vidimo se sjutra.
Sjutradan sam donio malo mineralnog, dušičnog gnojiva.
- Samo za tebe, draga.
Nakon što sam dobro nagnojio okolnu zemlju ponovo smo vodili ljubav, ovog puta nježno. Nerado priznajem, nije to muskulino, ali suze mi od ganuća pođoše na oči. Naša ljubav trajala je svakodnevno šest mjeseci, a onda...
.. oprostite...
a, onda jednog dana...
(...).......................(...)......................(...)
a, onda jednog dana zatekel sem ju srušenu, mertvu, gospon dragi; stvarno ne znam tko je mogel to fčiniti, tko je mogel biti tak zlobni, tak pokfareni, jer šumari to nisu fčinili, ne, ni moja puca bila označena, niti jedne drevce v blizini ni blo vznačeno. U pitanju je dakle čista ljubomora nekog gada, neke ništavne egzistencije. Znaš šta, da ja znam tko je taj koji je ubio moju ljubav, e, da ja znam, ja bi tom đubretaru bez grižnje savjesti povadio oči, ali prvo bih ga mučio, o kako bi ga mučio mamicu mu jebem. Prvo bih mu...

( Sestro, dajte još jedan koktel za gospodina Alđaharija (olandix 10mg / haldol 2mg/ ahineton 2mg/ rivotril 2mg/, postaje agresivan...)

muzika za ugođaj: John Paul Young - Love Is In The Air

- 08:10 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

06.03.2015., petak

Kolekcionar

 photo razglednice_iz_atelijera2_zpsc7gtdqwe.jpg


Zastali smo kod skulpture srednje veličine.
- I što mislite – upitao me je vremešni gospodin, vlasnik taverne Zaton.
Riba je bila vješto izrađena, ali ništa više od toga.
- Ok je – rekoh.
- Zar samo to – on će pomalo razočarano. Očekivao je značajniji komentar.
- Pa ono, realizam, ne?
- Pogledajte bliže – natukne.
Pažljivo sam osmotrio umjetninu. Nisam zapazio nikakav detalj koji bi joj naglo podigao vrijednost.
- Ljuske, obratite pažnju na ljuske!
Ubrzo sam shvatio na što cilja: ljuske su, naime, bili počupani ljudski nokti, u to nije bilo sumnje, pogotovo kada sam stvar stavio u kontekst povezujući informacije sa udaljenih područja. Nastojao sam zadržati ravnodušno lice pred tim spomenikom nesvakidašnjeg zločina dok su mi pred očima iskakale slike okrutnog mučenja.
- Nokti – konstatirao sam forenzičarski hladno.
- O, da – rekao je s nasladom – ljudski. Podsjetnik na uzbudljiva vremena.
Mislio je na rat.
- U svakom slučaju to je zanimljiv koncept – dometnuo sam neodređeno. To mu se svidjelo.
U glavi sam se već počeo spremati. Zatvarao sam kofer kada sam začuo poznati stih:

where is my mind...

- 03:39 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

05.03.2015., četvrtak

Too much love will kill you

 photo fish_up_zpsrihgfgvy.jpg

Priča mi Gorči:

Imao sam zbilja gadno vrijeme s tom malom, mislim nakon prekida, baš sam se bio zalijepio, ono fakat zalijepio za nju. Moja srodna duša, moja druga polovica, vjerovao sam.
Bili smo skupa jedno osam mjeseci kada je rekla:
- Odoh ja do kioska po cigarete! Odmah se vraćam.
Ali nije se vratila. Jednostavno je nestala, kao u urbanim mitovima, čovječe. Da ne povjeruješ!
Mjesec dana kasnije dobio sam razglednicu iz Istanbula. Na poleđini je sitnim rukopisom bilo ispisano:

nije to cesta što me zove

Iduća je ubrzo stigla iz Tripolija:

gibli, rascvjetana pustinja, kamene ruže i pješčani bastioni

Neko vrijeme ništa, zatim Pariz:

brujež velegrada, vonj seksa što se valja ulicama u vrelini ljetne noći

Potom Bangkok:

valovi oplakuju smaragdne obale

Miami:

magle nad oceanom


Osaka:

u osvit

Reykjavik:

dragi, ti imaš više ljubavi no što ja mogu podnijeti

zbogom, tvoja C.

Kartoline su prestale dolaziti.
Gorči otpije gutljaj piva.

Bilo je to prije deset godina.







Mislim još uvijek je volim, čovječe...


...................................................................................

nije to cesta što me zove
gibli, rascvjetana pustinja, kamene ruže i pješčani bastioni
brujež velegrada, vonj seksa što se valja ulicama u vrelini ljetne noći
valovi oplakuju smaragdne obale
magle nad oceanom
u osvit
dragi, ti imaš više ljubavi no što ja mogu podnijeti

zbogom, tvoja C.

...................................................................................


muzika za ugođaj: Tom Waits - The Part You Throw Away

- 04:50 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #