Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre Avanture

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre parkiranja

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Ratne igre

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

Facebook


30.01.2015., petak

Portret umjetnika u mladosti /skica/

fotelja za djeda mraza photo ex_fotelja_zpsdbcdbf41_1.jpg

Njezine slikarije bile su ovješene po zidovima luksuznog stana. S pažnjom sam ih razgledao.
Prišla je noseći mi pivo.
- Nije loše – rekao sam iz kurtoazije. Radovi su bili osrednji.
Zapuhnuo me njezin parfem. Bio je agresivan i pretjerano nanesen na kožu; gospođa je mirisala za oboje i još tri žene pride.
- Nisi ti još ništa vidio. Najbolje su slike u spavaćoj sobi – napomenula je znakovito.
- Može biti – otpovrnuo sam i gutnuo pivo.
- Najbolji su u spavaćoj sobi – pederskim glasom potvrdio je i Vecchio Bellinzago, kustos galerije Palaguza koji nam se pridružio u predsoblju.
- Aha – nabacio sam kiseli smiješak.
Preselili smo se u primaću sobu. Njih dvoje su pijuckali Campari, vermut, punč, grog ili takvo što. Ja sam naravski cuclao pivo.
Izbor tema o kojima su poluživo raspredali izvaljeni na bidermajer sofi bio je uspavljujuć, i sami su kanda živnuli kada su se dohvatili trančiranja nekih meni nepoznata imena; potom su se prešli na umjetnost. Kriste!
Dovršio sam piće i požurio u friđ po još.
Nedugo zatim, Vecchio Bellinzago, potpomognut kapljicom i opijen iluzijom o vlastitom značaju, rumenog i sjajnog lica (od mikro-kapljičnog znoja), zakurblao je nezaustavljiv turbo-intelektualni solilokvij. Grande orator ispaljivao je rečenicu za rečenicom koje kao da su ispadale iz kakvog online generatora postmodernističkog žargona, pri čemu je akcentirao imena belosvetskih umetnika na francuski način, garnirajući završetke parajezičnih literarnih pasaža latinskim izrazima per se. Ubrzo se prostorija zapunila tolikim izmima da se ondje jedva moglo disati. Bio je to pravi pravcati Assism!
U frđu je ponestalo piva.
- Odoh ja sada – obznanih svoje namjere.
- Vani je hladno, smrznut ćeš se - brižno reče domaćica nastojeći prikriti vidno razočarenje jer dižem sidro.
- Dobro će mi doći malo zraka – odvratio sam.
- Uzmi moj auto…
- Ili moj - dodao je Vecchio Bellinzago snatreći blago uklizavanje…
- Fala, k'o da jesam...

Na ulici je bila ledara, negdje oko minus pet. Noćni tramvaj zgiljao mi je pred nosom. Sljedeći je sa okretišta polazio tek za sat vremena. Podigao sam ovratnik kaputa, turnuo ruke u džepove i poguren produžio korak kroz puste i sumorne novozagrebačke zgradurine, kroz tužnjikav urbani krajolik. Dakako, propisno sam se smrznuo, ali kada samo pomislim da sam ih još jednom susreo, umro bih od dosade prije no od aidsa, od kojeg su kako čujem, oboje skončali nekoliko godina kasnije.


- 08:33 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

22.01.2015., četvrtak

Twilight zone

 photo zona_sumraka_1_zps3ce75163.jpg

Dugo sam čekao tramvaj, čitavu vječnost. Kada sam ga ugledao kako dolazi iza ugla osjetio sam nešto nalik sreći. Ušao sam i poništio voznu kartu. Ubrzo sam zamijetio da mi lica putnika izgledaju poznato, štoviše neki su bili moji jako dobri prijatelji, drugovi, šulkolege, znanci iz studenskih dana, bila su tu i dva tri daljnja rođaka, ali i nekolicina susjeda, dvije trgovkinje iz mjesne trgovine, automehaničar, zubarica itd. Međutim, oni nisu moje lice našli poznatim. U želji da me zamijete, počeo sam se gurati prema prednjem dijelu vozila, o rođake sam se očešao, dok sam intimne prijatelje prilično jako podbo laktom u rebra. Po njihovim nepatvorenim, bijesnim pogledima isključio sam mogućnost da je u pitanju namještena scena, stanovita televizijska smicalica gdje će svakog časa svi uglas zavrištati – aha, jesmo te! Da stvar bude još čudnija pojedinci su bili nenačeti vremenom, izgledali su do u dlaku isto kao prije dvadeset i više godina. No, njihova odjeća bila je suvremena, vidjelo se da prate modne trendove. Dobro, rekoh sebi umirujuće, ovo je očigledno jedna od onih surealnih situacija u kakvima se katkad zateknu likovi iz Zone sumraka. Ne preostaje mi ništa drugo nego da promatram u kome će se smjeru razvijati priča. Tijekom vožnje putnici su se izmjenjivali, jedni su izlazili, drugi ulazili, no svi redom bili su moji znanci. Ipak, nitko niti u jednom trenutku nije zastao i uzviknuo – Hej! Huc, bok, kako si? Što ima?

Sišao sam dvije stanice ranije, zapalio cigaretu i prošetao do kuće. Zapuhao je jak sjeverozapadni vjetar. Tamni oblaci gomilali su se preko Medvednice. Spremala se žestoka oluja. Taman sam ušao u haustor kada je počelo lijevati kao iz kabla. Natočio sam si šljivu, prišao prozoru i promatrao potop. Krupne kapi bijesno su tukle po prozorskom staklu. Pošao sam u kuhinju i ondje pripremio prežganu juhu. U teflonskoj tavi prepržio sam par kockica starog kruha. Srčući glasno juhu pomislio sam: prežgana juha zavrjeđuje svoju pjesmu, jednog dana ću je napisati. Nakon toga mi se pridrijemalo, pa sam otpočinuo na otomanu uleknutih federa. Kad pomisliš da su te opruge stlačila tijela i snovi mojih predaka prođe te neka bolna sjeta. Sva ta postojanja, sve te zaboravljene egzistencije!

Prenuo sam se, sobom je vladao mrak. Ustao sam, upalio svijetlo, posegnuo za nekoliko knjiga koje sam istovremeno čitao i preselio se u naslonjač. Međutim, svjetlost umjetne rasvjete bola je oči. Poželio sam da kao nekoć u ladanjskoj kući čitam uz svijetlost lampaša. U podrumu još uvijek mora postojati jedan, pomislio sam i ne budi lijen, pošao dolje. Doista, bio je tu, na polici, skupa sa bocom petroleja i trakom pamučnog fitilja prošitog po sredini tamnoplavim koncem. Otpuhnuo sam prašinu, natočio gorivo u spremnik, namjestio fitilj i kresnuo šibicu. Miris gorućeg petroleja izazvao je dječju radost. Malčice sam skratio plamen, pogasio umjetnu rasvjetu, sjeo natrag u naslonjač te nastavio čitati.

Bilo je to prije godinu dana, krajem rujna, i od tada nije se zbilo ništa slično.

- 08:40 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

21.01.2015., srijeda

Kako pišem?

pismo photo grafiteri_zpsb878682a.jpg

KAKO PIŠEM?

Pitaš me kako pišem?
Stavim madež pod mikroskop i dešfriram nepoznato pismo.
Eto kako!


- 21:06 - Vox popljuvi (6) - Printaj me nježno - #

20.01.2015., utorak

Midieval reloaded

midieval reloaded photo pesji_skok_klanjec_zpse045dd58.jpg

Midieval reloaded


dašak vjetra donosi krikove mržnje
il faut savoir

--------------------------------------------------
oni žive svoj tradicionalni tjelesni život
svakodnevicu doživljavaju kruto
tijela se gibaju točno određenim stazama
poštujući zakone Newtonove fizike
fizička stvarnost jedina je stvarnost

naravno, ustrašeni su!
užasava ih mogućnost mogućnosti! strava koncepata!
kaos u snovima!
Huni pred vratima!

dok na mobitel tipkaju poruku lascivnog sadržaja
žderu plodove s drva spoznaje koje su za njih njegovali
oni koji su - uz prostačke povike gomile - spaljeni na lomačama

ma, nema veze!
nema veze!

religijski interpretatori stvarnosti cvatu (preporođeni)
slijedi duhovna obnova
nakon stoljeća i stoljeća zadrške
evo nam napokon i izdanje Malleus maleficarum na hrvatskom
s latinskog preveo Juraj Jezerinac (ili ipak neki dominikanac iz sjene?)
a tu je i 291 hereza biskupa Tempiera (po naputcima pape Ivana XXI), također na hrvatskom

u Beču kvantna teleportacija fotona,
u Švicarskoj hadronski sudarač porodio božju česticu, (božju česticu! ha, kakva blasfemija!)

sve je to nepotrebno (nepraktično!) rasipanje novaca
(koliko se samo povijesnih filmova domoljubnog karakter moglo snimiti za tih 10 milijardi CERN-ovskih dolara, koliko samo smazati paškog sira, janjetine, odojaka, pršuta, tartufa!!! )
kada mi dođem na vlast, eh, kada mi dođemo na vlast
sve će to biti vrlo brzo zaboravljeno... sve će to biti ad acta…

u orbiti astronauti sniju snove oslobođene terora gravitacije

a ti moli za nas,

moli za nas grješnike, (banalnost zla) Marijo milosti puna
moli za (banalnost zla) nas grješnike, Marijo milosti puna
moli za nas grješnike, Marijo milosti puna (banalnost zla)
(banalnost zla) moli za nas grješnike, Marijo milosti puna
moli za nas grješnike, Marijo (banalnost zla) milosti puna
moli za nas grješnike (banalnost zla), Marijo milosti puna
moli (banalnost zla) za nas grješnike, Marijo milosti puna
moli za nas grješnike, Marijo milosti (banalnost zla) puna



muzika za ugođaj:
Thibaut de Champagne, Seigneurs, sachiez qui or ne s'en ira, par René Zosso


- 10:11 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

12.01.2015., ponedjeljak

Repeticije

 photo zebra_tree_zpsca946f51.jpg

Repeticije

U mračnoj ravnici
usamljena voćka cvate.

Podno voćke
opružen, nag
stranstvujem.

Odjednom, nalet vjetra!
zašumori krošnja,
zadrhće i posljednji listić,
iz mrkline zastre me
behara bijelih
snijeg.

Tonem u san
što ne dopušta stranputice,
san uvijek navlas isti…

Sanjam te Laura!
nimfice, ljepoto svježa
kako iz grobova razvaljenih
ždereš gvalje zavičajne zemlje natopljene
krvlju djevica i sjemenom vlastodržaca i njihovih pasa
pa zadovoljna i sita liježeš na humak uzdaha
u kurvin krevet,
da me sanjaš podsmješljivim snom
što ne dopušta stranputice,
snom uvijek navlas istim:

Hladan vjetar poljem arlauče,
u visini vrane gaču, kriješte, slave:
Bit će gozba! Bit će gozba!
Pjesnik je,
lud od snova, lud od snova!
napokon, skončao od vlastite ruke!

Čujem jošte, konop škrguće……..
…….. i hropac vlastiti samrtni jošte čuti mogu ……..
…. i posljednje trzaje pobunjenog tijela osjećam ….
……. pogled se muti…… svijest gasne…. napokon…

„Pričekaj do ploda moga“, iz sna me dozva nečiji glas.
Trgnem se. Osvrnem. Nigdje nikog.

U mračnoj ravnici
usamljena voćka cvate.

Podno voćke
opružen, nag
stranstvujem.


mr gumby photo ulicna_umjetnost1_zpsc1261340.jpg


Prigodan dodatak:

Predsjednički izbori
(dok čitam André Frénauda)

Predsjednički izbori: sajmišna buka
Predsjednički izbori: plesači na mjestu
Predsjednički izbori: naličja prokleta
Predsjednički izbori: povici mržnje
Predsjednički izbori: kružno pijanstvo
Predsjednički izbori: prazna naklapanja
Predsjednički izbori: masna pljuvačka
Predsjednički izbori: mutne rabote
Predsjednički izbori: smijači u očaju
Predsjednički izbori: lica gomile
Predsjednički izbori: muhara što blista pod ognjem naših rana
Predsjednički izbori: nevini su polegnuti u travu
Predsjednički izbori: hodi, vjenčat ćemo se u nekoj jasnijoj zemlji


glazba za ugođaj: Gustav Holst - Mars

- 03:43 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

08.01.2015., četvrtak

Venerina delta

U ovoj glupoj, p'janoj noći sasvim opijen sobom
tvoje mlado nago požudno tijelo, evo klešem,
put alabastreno bijelu do visokog sjaja, poliram,
ruke moje u božanski grijeh strmoglavljuju
mladiće golobrade,
provincijske snagatore,
bauštelce znojne,
mudroslovne sveučilišne profe,
oslijepljene knjiške moljce,
revnosne učenike Freudove sljedbe,
bankarske sužnje u odjelima od finog štofa,
sluđenike u teatru okrutnom,
kako Amora tako i Psihu,
kako Apolona tako i Dafnu,
kako Henryja tako i
Otta i Antonina i Hugha,
muškarce i žene,
muževe i supruge,
sve redom…

Stvorena si da koračajima izmamljuješ
uzdahe,
vatre u posteljama nijemim da podmećeš,
na barjak razvrata nabijaš ćudoredne i smjerne!

Jer ja sam Pigmalion,
otac tvoj,
Joaquin Nin,
Anais! kćeri! Trajni saveze moj!


Muzika za ugođaj: Joaquin Nin (1883 - 1949) - Suite Espańola


- 08:27 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

05.01.2015., ponedjeljak

Moja nova prija

u nebesa photo u_nebesa_zpseed1e4ad.jpg

Moja nova prija

U mojoj trinaestoj godini majka mi je rekla:
«Ja ne znam kako bi te odgajala,
ti si zbilja čudno dijete.
Misliš da si bolja od ostalih, zar ne?»
U mojoj trinaestoj godini majka mi je
zadnji puta kupila cipele.
U mojoj šesnaestoj godini pala je prva granata na grad.
U gradu je bilo 15 000 gardista
i 1000 civila.
Granate su padale na sve strane.
Bili smo kod mog najboljeg prijatelja.
Nas petero nerazdvojnih!
Kada je započeo napad sklonili smo se u kupaonicu.
Tamo nije bilo prozora.
Moj najbolji prijatelj repetirao je gan.
«Ako idemo... idemo svi skupa», rekao je.
Nitko nije imao ništa protiv.
Sa devetnaest sam napustila rodni grad.
Živjela sam posvuda.
Zagreb, Milano, Pariz...
Brata nisam čula niti vidjela već deset godina.
Zadnji puta kada sam ga vidjela pušio je travu
i tupo gledao u prazan zid.
On je također indigo.
Drogirala sam se, pijančevala.
Sa šesnaest sam bila pravi alkos.
Sada je sve to iza mene.
Živim na selu.
Imam osam mačaka.
Kućanica sam.
Moj dragi je divan,
ali boja njegove aure je crvena.
U zadnje vrijeme ne ide nam baš najbolje.
Kao dijete rezala sam žile,
i bratimila sam se sa najboljim prijateljem.
On je sada mrtav.
Moj bivši šef mi je rekao da sam mu razjebala čitav život.
Ispred mene je vrijeđao svoju ženu.
Nisam to mogla slušati.
Dala sam otkaz.
Radila sam kao konobarica.
Moja prva ljubav je propala zbog malograđanštine.
Njegovi roditelji bili su javne osobe.
Nisu htjeli da im sin završi s konobaricom.
Rastali smo se i on se odmah nakon toga oženio.
Sad imam para.
Ma nemam ja ništa, moj dragi ima para.
Ako to pukne,
ja sam doslovno na cesti, bez ičeg.
Moj dragi, to je duša od čovjeka.
Neki dan uzeo mi je sve kartice.
Podizala sam lovu i davala je prijateljima.
Meni je nezamislivo da ja imam, a oni ne.
Ha! Eto ti komunizam!
Prodaju mi priču, ti moji prijani,
treba im za ovo za ono,
a zapravo kupuju dop.
Prevelik sam konformist da se oko toga svađam.
Što sad da radim? Reci mi, radi toga te trebam!
Moj dragi, on je introvertan.
Nismo se seksali godinu i pol.
Imala sam tumor na maternici,
on kasnije neke bakterije.
Eto, godinu i pol!
Svaki dan popušim jednu đoju.
Moj dragi to ne zna.
On uopće nema potrebu pušiti niti piti.
Stariji je od mene petnaest godina.
Njegov otac je svetac.
Jučer je otišao u šumu i nabrao mi stručak ljubičica.
Vjerojatno ti je ovdje veoma teško, rekao je stari.
Ma, taj sve kuži.
Oduvijek su me zvali luda Gabi. Ha-ha! Zamisli, luda Gabi!
Kada sam bila mala crkva je bila moje utočište.
Jedino tamo sam se osjećala dobro.
Moja majka je fina gospođa.
Građanska obitelji i stan u centru grada.
Fina gospođa i četvero vanbračne djece.
Svako s drugim muškarcem.
U dvadesetprvoj potražila sam oca.
Nije bio previše zainteresiran.
Sisala sam do svoje treće godine,
kao da sam znala da je to jedino
što ću u životu dobit
od svoje majke.
Kada dođem kući sva sjebana,
meni je dovoljno da čujem mog dragog
kako diše u snu
i odmah se smirim.

Malena,
........ ti si nabujali potok
...................... u kaskadama slivaš se u pjesmu,

podižem čašu u tvoje zdarovje.


Živili!


muzika za ugođaj: Fleetwood Mac - Need Your Love So Bad

- 12:51 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #