Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

24.07.2014., četvrtak

Korak san do sna

photo dvorac_zps3efc8625.jpg

Muškarac i žena, oni leže na bračnom krevetu, svatko sanja svoj san. U jednom trenutku krajičkom svijesti muškarac, budnim uhom, na javi, čuje uzdahe ljubavi. To njegova žena, negdje, s nekim drugim vodi ljubav. Da se probudim i uđem u trag gadu što mi nabija rogove, zapita se. Ima to rezona jer njegova zakonita zna govoriti u snu i tako nesmotrena, mogla bi se izlanuti. No on je usred svog sna, hoda kaldrmom u smjeru dvorca na vrhu brda i osjeća da će u tom prastarom zdanju pronaći odgovore. Ali mhmmm, stenje mhmmmmm njegova supruga na domak polne eksplozije. Zastaje na trenutak. – Možda bih se zbilja trebao probuditi, a potom nastavlja naprijed, ka dvorcu...

U osvit usnut će drugi san, jedan od onih grozomornih snova kakve ponekad znaju snivati anksiozni roditelji: njihovo četverogodišnje dijete progutala je rijeka, nasilno ga odvukla na dno. On se bacio za onemoćalim tijelom, iščupao ga iz vodenog ždrijela, i eno, upravo upuhuje zrak u ta majušna pluća, masira to majušno srce, ne odustaje, ne, neće odustati! niječe smrt. Ne predaje se niti nakon 96 pokušaja, no dijete je izdahnulo i sve je to prokleta noćna mora.

Budi se s nijemim vriskom na usnama i osjećajem neizrecive krivnje, kao uništen čovjek, kao ljudska olupina. Njegova žena tvrdo spava. Na licu joj je blaženi smiješak. Sretnica, pomisli.

Sada je ustao i pristavio kavu. Dok čeka da voda uzavrije, čeka da prebrodi san, foton po foton. Iznenada se prisjeća kaldrme i dvorca, a potom i vlastite žene u ljubavnom klinču sa neznancem.

- Svršavala si jučer u snu – smračeno će nešto kasnije, dok za kuhinjskim stolom ispijaju jutarnju kavu.
- Sanjala sam da se ljubimo – odvrati ona spremno, pa ispripovijedi san pod radnim naslovom Paris, grad ljubavi ili upuštanje u ljubavne pustolovine u mračnim vežama grada svijetla, ukratko snošaj sa nadahnućem.

On je i dalje sumnjičav.
- Koga si sanjala?
- Tebe - veli ona.
- Ne vjerujem ti...
Nozdrve mu se šire, drhću.
Ona ustaje, unosi mu se u lice.
Pogledaj mi oči. – Tebe!
Promatra joj zjenice. Nisu se stisle od laži. Ali ipak joj ne vjeruje. Sumnjiči pravosudnog policajca, njezinog radnog kolegu. Žene padaju na autoritet, moć, same su mu tako rekle. A i nedavni članak u dnevnim novinama kao da potvrđuje tu tezu.
- Dobro, u redu...
- Što dobro u redu?
- Vjerujem ti - kaže neuvjerljivo.
- 01:53 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

18.07.2014., petak

PANONIUM SILENZIO MORTALE

Jučer sam primio telefonski poziv.
Glas me obavijestio da je stara žena pokušala samoubojstvo.
„Predozirala se muževim inzulinom
ali sada je u dobro,
hospitalizirana je u mentalnu instituciju.“

Nekoliko godina prije, njezin suprug Rajko,
na isti način – inzulinskim metkom – također se pokušao riješiti očaja
bezuspješno
što čitavu stvar čini tragikomičnom.

«U mom slučaju to su tablete, taj jebeni ptsp, rat,
ali ona, ona je totalno munjena u glavu», pravda se Rajko nakon što sam ga nazvao.

«Jesi li je posjetio?“

«Jesam, jučer, srolao sam staroj ludi
200 cigareta ručno, baš onako kako voli.“
- 10:56 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

17.07.2014., četvrtak

18,5 cm

Jutro ce promijeniti nista photo jutro_zpsb83b33ed.jpg


18,5 cm


oh, ti bi želio da joj se približiš
da saznaš sve o njenom djetinjstvu
prođeš kućom u kojoj je rođena
prolunjaš ulicama gradića
čiji je asvalt njena majušna dječja noga
derala kročeći u ženu

želio bi da ti kaže sve o ocu i majci, sestri i bratu
i rođacima podlim, podmuklim
prljavim-ružnim-zlim
što žive tek za spletku
i želio čuti govor ljubavi
– na njenom jeziku –
želio bi da ti priča o prvoj ljubavi
i kazuje o posljednjem muškarcu
onom što je tu bio prije tebe
bez srama da zbori o svojim
potragama
lutanjima
zabludama
grubim porazima i veličanstvenim pobjedama

oh, ti bi želio, tako žarko želio,
da prodefilira ovim prostorom
naga u svojoj nutrini

pa da zaploviš
njenim vodenim tokovima
divljim rijekama, uskipjelim morima, bijesnim oceanima
da osvojiš
oštre i zlokobne gorske vrhunce
da prehodaš sve te pustinje, stepe, ravnice
probiješ se kroz negostoljubive džungle i prašume
spustiš se u najdublje ponore
prodreš do same njene srži
i ondje se izliješ
da postanete
jedno biće
jedna egzistencija

ali 18,5 cm
tih jebenih 18,5 cm
najdalje je dokle ćeš ikada doprijeti

svijetlost se uvlači kroz prozor
tvoje skučene sobe
i evo, ona se budi, iskače iz kreveta
žuri u kupatilo, pod tuš
potom se vraća
u žurbi nespretno navlači gaćice
umalo se ruši na krevet
nalaziš to dražesnim, nipošto smiješnim
zakopčava ljetnu haljinu od laganog materijala
sa uzorkom krupnih glava rascvjetanih ruža
i nervozno četka gustu kovrčavu kosu
volio bi da nešto kaže

na izlasku jedva da izusti – bok, vidimo se

18,5 cm
jednima nedostižno
drugima više no dovoljno

dakako, i male su ljubavi dobre, tješiš se

ipak, u svanuće ostaješ
iscrpljen
nepotpun
nedovršen
portret čovjeka tek blago naznačen crvenim kreonom
tužniji od svih
kanalizacijom otisnutih fetusa

okrećeš se na bok
jastukom prekrivaš glavu
pokušat ću odspavati još malo, kažeš iznutra
- 11:09 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

16.07.2014., srijeda

Tetovirani čovjek

Zivot je more photo zivot_je_more_zps5aabac39.jpg


Tetovirani Čovjek


Čovjek atletske građe
baštinik Doriforovih gena
pristigao je na plažu,
razodjenuo se
i sjeo na
greben.

Čitavo njegovo tijelo prekriveno je
istetoviranim riječima.
Tako ispisan, slovima kao rožnatim krljuštima,
nalik je na velikog zelenog guštera
što planduje se na suncu.

Mnogo je to riječi, a opet
u pitanju je tek jedna jedina riječ
ispisana na svim živim i mrtvim jezicima
i pismima svijeta.

Prošla su dva sata.
Tetovirani i dalje nepomično sjedi na grebenu
Pogled je usidrio za horizont
- čeka!

Jedna jedina riječ.

UPOMOĆ!

No nitko ne prilazi, svi zaziru
uključujući i mene.
- 14:13 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

14.07.2014., ponedjeljak

25 red, sjedalo broj 13

photo fish_izlog_zps30dcbaed.jpg



25 red, sjedalo broj 13



odavde


jasno mogu vidjeti kako se rađa
snježna pahulja
i mnoštvo debelih bijelih tijela
što nikada neće upoznati ljubav
i d.m., porno djevojku iz sjene
i dominu iz centra za socijalni rad
u crnom korzetu s korbačem u ruci
leži na otomanu okružena bijelim ružama
i pokućstvom u stilu Louisa XV
na kratkoj uzici drži čovjeka u kostimu Smrti
i Rubensove crteže konja u propinjanju
i čovjeka zadavljenog najlonskom čarapom
i dječji crtež jazavčara što u sumornom kišnom pejzažu
njuška krepanu vranu
i Leonarda Nimoya u pustinjskoj eksploziji ludila
gdje siluje kapetana Kirka

moguće smo neustrašivi traperi
moguće smo izuzetni matematičari
moguće smo prekaljeni klavirski virtuozi
moguće smo radikalni umjetnici

u bjesomučnom djelovanja trudimo se
životu podariti Smisao

ipak naša su nastojanja uzaludna
nemamo privilegij da Shvatimo

skvrčenih umova čudimo se
«ta gdje su svi?»

tri krajcara na Eugeniku
jedan na Transhumanost

neprimjetno smo prekoračili događajni horizont
i konji danas slabo trče

zaključno: sredstvo smo nepoznate namjene


Glazba za ugođaj: Philip Glass - Koyaanisqatsi
- 15:12 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>