Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre Avanture

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre parkiranja

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Ratne igre

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

Facebook


29.12.2013., nedjelja

novogodišnja

 photo zimska_fotelja_zps23c7ca3a.jpg



kada se samo sjetim,
bio sam klinjo koji je tek naučio oduzimati i zbrajati
pa sam računao koliko ću biti star kada se zaokruži tisućljeće.
27 izračunao sam kao od šuba.
bože, ti su se dani doimali tako dalekima i čarobnima.
što ću raditi gdje ću biti, pitao sam se.
život je u međuvremenu išao dalje,
povremeno me mlatio kao vola u kupusu
i tada mi se činilo da neću uspjeti.
svi crtani junaci otišli su u mirovinu ili reciklažu
dok su junaci koji su ih zamijenili umirali mladi od tuberkuloze,
sifilisa, pomućene pameti
ili od vlastite britve.
a onda je nekako dopuzao i taj dan:
kraj milenija!
i ja sam se zatekao u tom usranom depresivnom Varaždinu,
u nadsvođenom gradskom podrumu sa gomilom provincijalnih neznanaca.
još na polasku iz Zagreba zarekao sam se da ću se razvaliti
ko životinja!
to naravno nisam priopćio svojoj družici,
njoj se nimalo ne bi svidjela ta ideja.
neprilično ponašanje možda je romantično nezrelim umjetnicima
ali ne i finim gradskim djevojkama.
čim smo ušli navalio sam na piće kao sumanut.
neko vrijeme sam se dobro držao.
čak sam i zaplesao,
a onda su i zidovi zaplesali.
debeli bankovni činovnik naslanjao se na mene, također pijan, i pljuckao mi u uho.
ja sam ovo organizirao da bi se jadnici poput tebe mogli zabavljati, napomenuo je nadmeno.
bravo frajeru, odvratio sam, a sada se napuši svog debelog bankarskog kurca.
kaj buš ti meni...
gurnuo sam ga i on se rasuo po stolu.
krivudajući kroz gužvu požurio sam do wc-a i pošteno se izrigao.
pristigla je moja družica.
zgrožena sam tvojim ponašanjem, priopćila je.
a da mi pridržiš glavu dok bljujem umjesto da neumorno sereš?
neke su je ženske u prolazu pogledale sažalim pogledom.
tonula je u zemlju od srama.
nema šanse, bijesno je prosiktala.
dušo, ti me uopće ne voliš, pobunio sam se.
pričekat ću te vani.
kako ti drago, rekao sam.
svjež i čio! uskliknuo sam zablistavši na dovratku.
pošli smo natrag.
zastao sam, podigao prst i rekao
- trenutak molim.
otrčao sam do školjke i rignuo još malo.
red alkohola, red riganja, tako je prošla ta dugo očekivana velevažna noć.
eto, sad znaš dječače, žao mi je ukoliko sam te razočarao, međutim
milenijska nova godina isto je sranje kao i svaka Nova godina.
za tri će dana 2014.
ne trebamo očekivati ništa veliko. ne trebamo učiniti ništa veliko.
dovoljno je tek preživjeti
i povremeno
ugrabiti
koji
trenutak
istinske
sreće.
a rijetke trenutke ISTINSKE sreće
možemo
ugrabiti
samo ukoliko SAMI odaberemo živjeti SVOJ život
ma koliko god on usran
većinu vremena
bio.


- 07:21 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

27.12.2013., petak

Posjet

buka i bijes photo buka_i_bijes1_zpsb6568635.jpg

Povremeno se zaputim u tu pustoš da posjetim dvoje starih ljudi što žive bogu iza nogu. Napunim prtljažnik namirnicama pa kada pristignem sjednemo u kuhinju, zamezimo uz domaću rakiju i pričamo. Ukoliko je starac kojim slučajem u lovu tada se starica raspriča. Uglavnom se prisjeća nekih njoj važnih trenutaka. Slušam ju sa zanimanjem iako sam pojedine zgode čuo više puta. Ja sam njihov slušač, takvu sam si, naime, ulogu namijenio u ovom odnosu.

Danas mi pripovijeda o svom djetinjstvu u Vukovaru. Govori o ocu, majci, djedu i baki sa majčine strane, o dugim pletenicama... Oči joj pritom sjaje. Iznenadno se pridiže sa stolca i odlazi u pokrajnju sobu. Zapljusne me miris starine, dugo neizvjetrene, memljive prostorije. Čujem cvilež ormara, šušnje vrećica, pomicanje predmeta, otvaranje-zatvaranje metalnih kutija - zvuci uporne potrage. Potom se vraća sa nekolicinom stvari.
- Možeš li mi ovo popravit – pita pružajući mi fotografiju A4 formata.
Sa fotografije se smiješi djevojčica dugih pletenica.
- To sam ja u dobi od osam – pojasni.
Fotografija je u lošem stanju: požutjela, izblijedjela, iskrzanih rubova, prepuna masnih fleka i pljesnivih točkica.
- Mogu – velim.
Iz vrećice izvadi smotuljak papira i iz njega crvene pletenice. Nježno ih miluje kao rijetku relikviju.
- Odrezala sam ih sa četrnaest – veli dodavši – nakon jednog nemilog događaja.
To je sve što veli o tome. O tom nemilom događaju.
Još neko vrijeme premeće po rukama i draga lasi mladenaštva kvrgavim staračkim rukama, potom ih zamota natrag u papir i spremi u vrećicu.
Sjedimo u tišini. Zidni sat tiktaka.
- Nadam se da će Milan uloviti nešto – pripomenem.
Ona nezainteresirano slegne ramenima.
- Moram ići – kažem ustajući.
Ispraća me do auta.
- Ubila sam to dijete - veli jedva čujnim glasom.
Potapšam ju blago po ramenu.
- Zbogom.
Gleda za mnom u retrovizoru sve dok ne zađem iza okuke.
Uključim cd, nastavlja svirati Mozart; staklasti zvuk kristalnih orgulja savršeno se uklapa u ovaj opustjeli, žalostivi zimski krajolik.
Ubila sam to dijete.
Riječi su donijele nemir i neko nelagodno osjećanje. Ne mislim da je doista nekog ubila, zacijelo se radi o metafori, no konstrukcije su dopuštene: možda je riječ o isčupanom plodu zlosretne mladenačke ljubavi (ili silovanju?), u tajnosti izvedenom abortusu koji je pošao ukrivo i zauvijek je odredio kao ženu koja će ostati zakinuta za iskustvo majčinstva. Ili:
jedan sasvim nehotičan pokret i pad djevojčice sa štaglja na zaboravljene vile. Sablastan vrisak zgrožena djeteta te nejenjajuća krivnja zbog ubojstva najbolje prijateljice. Ili:
škripa kočnica, tup udarac, dječje cipelice i krv…
Milijun je pretpostavki, neke su sasvim valjane i vrlo moguće, druge pak graniče sa fantastikom, no riječ je, vjerujem, ipak o metafori. Poput svih od života je očekivala više.
Vraćam se kući, obitelji.
Prve ovogodišnje pahulje lijepe se za šajbu. Uključujem brisače.
Nadam se da ću stići prije noći.

- 21:16 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

20.12.2013., petak

Pjesnik-akademik

 photo buzz_zps00fa6914.jpg

Pjesnik-akademik

mijenjam film, odlučujem: odsad i nadalje bit ću pozitivan lik, nešto poput Brune Šimleše. u svemu ću pronaći nešto lijepo. O, da!
zauzimam o tome gotovo čvrst stav (to je cement u zgrušavanju)
složim kaficu i uzimam u ruke Sabrane pjesme S.M.
spreman da se usidrim za jedan jedini dobar stih.
ali avaj,
pjesnik-akademik
bard hrvatske književnosti
mrtva je voda
lice u muzeju voštanih figura
teatar bez ljudi
boca bez dna
kurbla bez motora
prva violina bez žica
tvornička hala bez strojeva
grad bez stopa
blagoslov privatizacije
zaštitnik jezika
tajnik društva pisaca.

odlažem knjigu na stol...
otpijem guc...

mislim, pružio sam mu šansu kakvu on meni
nikada ne bi...

kava se već sasvim ohladila.

Glumac

Nakon što je savršeno oponašao C. Walkena zamolio sam ga da isto učini i sa rijekom Savom no, molit' ću lijepo, samo bez upotrebe onomatopeje. Našao se u neprilici. Jednostavno nije znao što da čini.
Potom sam u publiku pozvao Tomicu (5).
Mali mu je pokazao kako se to radi.

Vremenska prognoza

Slušam vijesti, Rusi napjevavaju sablasno hladnu zimu. Upitani za mišljenje naši sinoptičari ustvrđuju: nema straha!
Razmišljam: Eskimi su u stanju razlikovati čak petnaest vrsti snijega.


Biti u dosluhu sa zubić vilom

Sa lijeve strane uvela žena,
sa desene strane usahli muškarac
(moguće uveli pjesnik
i usahla pjesnikinja),
na sredini šanka ja,
u čaši zubi Chuck Norrisa.
Bez brige nisam baš toliko hrabar
niti toliko moćan.
Mliječni zubi Chuck Norrisa,
o tome je, naime, riječ.

Prostori

Recimo da već više od 20 godina
prijateljujem sa tom arhitekticom
i da za čitavo to vrijeme nisam uspio vidjeti
kakvo je njezino unutarnje
uređenje.

Mogućnost oduševljavanja

Štopao sam:
zanos je trajao punih
13 sekundi

Dinamičke oznake

Hrlimo-pohrlimo, poput virtuozovih prstića
na tipkama klavira

forte-fortissimo

Mi spori
sposobni samo za

piano- pianissimo

Romanca

Od svih romanci na svijetu preostala mi samo
Romance op.28, Fauré Gabriel,
pomisli starac
i nježno pomiluje svoj suharak.

Tvrda činjenica

najbolje godine života
posvećene
beznađu

Potprogrami

Tko sebe shvatiti može?
Jučer na mjesecu, glavni frajer,
sutra na dnu oceana, pravi društvo posadi Titanika.

Zaključak

Život je nevjerojatno skup s obzirom koliko je jeftin.

Dva revidirana naslova

Predio oslikan krvlju.
Muškarci su u kurcu, a žene isto.

Ljubav ekstroverta

Ljubav ekstroverta naporna je jednako
koliko i ekstrovert sam.

Bilješka iz šetnje

Pa kud baš da se gusta magla spusti na ulicu D. Zbiljskog?

Izmožden

jutros: vratim knjige u knjižnicu i ne posudim druge,
nemam snage za nova razočarenja.

song racun photo song_racun_zps76ccd562.jpg

Hellvis te zove

Njegov nacrt života zapravo je
skica tamnovanja.

Istrošeni sadržaji

podizati desnicu
znači
biti živ zakopan
u govna
svojih
predaka

Umjetnik

Sposoban za sve – nesposoban za išta.

Ne čini se kao ozbiljan posao

Sjedim ovdje i pretačem riječi u slike
i slike u riječi...
Recimo, iz riječi u sliku pretočit ću
ošumljenji nosorog.

Uvid

Noć je moja najdraža ljubavnica.

Oglas

Visokoobrazovana djevojka (33) prihvatljive vanjštine željela bi pronaći finu kurvinjsku crtu u sebi.
Šifra. Magdalena123

- 21:19 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

10.12.2013., utorak

Ovo je moje tijelo

 photo rotella_u_zagrebu2_zpsb206d1f3.jpg

Rasprodao sam svoje organe i prebacio novac na dječji račun.
Ušao sam u garažu. Sve je bilo spremno, obloženo najlonom, kutije za organe stajale su postrance, skalpeli, mašinice i drugo forenzičko oruđe....
Prišao sam Billu.
- Bilo je pravo zadovoljstvo poslovati sa vama – rekao sam i pružio ruku.
- Također – rekao je Bill.
Protresli smo ruke, a zatim sam sjeo na stolac i upalio tv.
Na VH1 Classic Grace Jones je pjevala – I've seen that face before...
Metak je projurio mojom glavom. Srušio sam se sa stolca na tlo. Brzo su me zgrabili, svukli i polegli na operacioni stol. Doc Holliday, tako su zvali tog tipa, posegnuo je za malim kružnim cirkularom i razrezao mi sternum. Raširili su prsni koš metalnim štipaljkama i izvadili jetru, srce, bubrege. Neki drugi tip skinuo mi je rožnice. Požurili su van, sjeli u kola hitne pomoći, upalili sirenu i odvezli se u noć.
Bill i Jelly stajali na vratima garaže.
- Što ćemo sa ostatcima – upitao je Jelly.
- Samljeti u kobase – rekao je. – Imamo narudžbu u Japanu, neki Murakami...
Jelly je fućnuo.
- Hej, Jerry ...
Krupan tip u dubini prostorije se odazva.
- Da šefe?
- Skini meso sa kostiju i samelji pa pošali Rudiju da napravi kobase...
- Važi šefe.
Navukao je bijeli fertun, iz ladice izvadio mesarske noževe i stao ih oštriti trljajući jedan o drugi.
Zik-zik-zik...
Zatim se primio posla.
Gledao sam iz visine kako trančira moje tijelo, čisto odvaja u jednu kacu, a kosti baca u drugu. Znao je svoj posao.
Kraj mene se otvorila crvotočina, tunel.
Krenuo sam polako u susret svjetlosti.

- 13:21 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

08.12.2013., nedjelja

Tomorrow belongs to them2

 photo ljepotica_zpsf88c8f05.jpg
Ein Volk, ein Reich, ein Führer

Imaš li brata ili sestru, pitali su ga, a on je najnormalnije odgovorio da je jedinac ne sluteći pakao. Od tada već danima ne prestaje ponižavanje....
Tebe roditelji ne vole, da te vole skucali bi ti ti seku i bracu, ruga se indoktrinirana dječurlija.
Tužan dječarac naslonjen na školski zid, sasvim malen detalj na slici ljupkog krajolika u suton po kojem glavinja rastuća horda licemjernih hulja.
Tomorrow belongs to them.
Zar doista mislite da ih možete zaustaviti, pita se Micheal York izgubljen u slobodnom prijevodu.
Miki kaže da se ne boji. On sa zvijezdama pleše rumbu, sambu i ča-ča-ča uz uobičajeni kvazi-politički tra-la-la.
Pod njim se otvara bezdana jama, golemi skupni grob države na koju pada mrak.
Tužan dječarac naslonjen na školski zid.
Sasvim malen detalj.
Ni ne slutite koliko crna može biti noć.

- 16:22 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

06.12.2013., petak

HANDS FREE

 photo ruke_zps5ab7b506.jpg

Hands Free bila je prva pomisao kada sam ga ugledao na desetak metara udaljenosti od mene. Nije imao gornje udove, već samo kratke izdanke, kao mlade grane, tek male nesazrjele ruke, poput onih nesretnika bez udova čije su majke gutale prvu anti-bejbi pilulu.
Pristupio mi je i zatražio nešto novaca.
– Nemam – rekao sam.
Nije mi vjerovao. Onako svježe ošišan i obrijan, ispeglan, dobrog stila i uspravna držanja naveo sam ga na krivi zaključak. Ošinuo me pogledom. A doista, nisam imao ni novčića u džepu.
Slegnuo sam ramenima i nastavio dalje razmišljajući o asocijaciji što mi je pala na um: uzaludno je, shvatio sam, moj mozak na pojavnosti reagira otrovnim cinizmom i sudeći po svemu tako će ostati. Prva linija obrane, pomislio sam.
A onda me uhvatila griža savjesti, zbog dobrog zdravlja, zbog naočitosti, zbog prodorne inteligencije, zbog mnogostrukih talenata, zbog naobrazbe, zbog obiteljskog nasljeđa, zbog profinjenih manira, nadasve zbog vanserijskog slikarskog talenta prema kojem se tako nemarno odnosim. - To je kao da Bogu prdiš u lice, prekorio sam se i umjesto da se besmisleno potucam po ulicama u potrazi za komadom tople pice, požurio sam u atelijer. Ondje sam se obrušio na platno veličine 4x2,5m nezapamćenom žestinom. Slikao sam satima, u transu. Kada sam završio odmakao sam se i sagledao sliku u cijelosti: u mene je en face zurila skupina radnika u plavim mandurama, iz njih je izbijao prigušen bijes. Svi su redom bili bez ruku. Posegnuo sam za drugim platnom iste veličine i na njemu naslikao njihove beskorisne, obezvrijeđene, u kontejner odbačene ruke. Ali ne samo da je kontejner bio dupkom pun, već su ruke ležale razbacane svuda unaokolo.
Bio sam iscrpljen. Dosta sa teškim temama za danas, progunđao sam. Imao sam još toliko snage da kliknem na neki pornić. Posegnuo sam za pivom iz friđa, legao na krevet, uključio laptop i potražio Nelu i Mirtu. Te dvije sočne mlade lezbijke danas su igrale dominantne šefice i njene podčinjene zaposlenice. Nela, brineta, glumila je šeficu, a Mirta, platinasta plavuša, zaposlenicu. Na dizajnerskom pisaćem stolu s potpisom Karima Rashida, Mirta je lickala Nelu odanošću dresiranog psića. Radila je dugo i temeljito. Nela je ječala, a onda se u jednom trenutku pridigla, nasaftala gelom desnu ruku i grunula je u Mirtino međunožje gotovo do lakta! Od iznenađenja samo što nisam pao na dupe. Bilo je to zadivljujuće, mislim, s antropološkog stajališta.

- 14:01 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #