Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre Avanture

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre parkiranja

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Ratne igre

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

Facebook


24.11.2013., nedjelja

Perverzni kurvin sin

Neki dan otvorio sam jedan hr news portal i ugledao vjesticu koja mi je privukla pažnju.

Bizaran video pojavio se na YouTube kanalu, a objavio ga je korisnik Alexandros Malikides. Naime, tijekom posjete zoološkom vrtu on je stao pokraj akvarija u kojem se nalazio delfin te je snimio neobičan prizor u kojem se veseli morski sisavac igrao s mrtvom ribom. Ne bi to bilo neobično da ju je išao pojesti. Ono što je delfin radio dok su ljudi prolazili, zapanjilo je mnoge. Svoj spolni organ gurao je mrtvoj ribi u usta te se tako zabavljao.

Kliknuo sam na link i iznenadio se: kurvin sin doista ga je trpao mrtvoj ribi u usta s pokvarenim osmijehom na licu!!!
To me zbilja razveselilo. Ostvario mi se dječački san. Napokon sam uspio ugledati Flipperov penis. Jer oduvijek sam bio radoznao. Sjećam se, hodao sam sa bakom i djedom po zoološkom i kada smo došli do tih neobičnih ribo-sisavaca upitao sam
- Bako, imaju li delfini pimpilimpić?
Baka je djedu prebacila vruć krumpir.
- Ti mu odgovori na to pitanje – rekla je osorno.
- Imaju – ustvrdio je djed erudit.
- A zašto se ne vidi?
- Nije u akciji.
- U akciji?
- Aha.
- Kakvoj akciji?
- Kopulacijskoj akciji.
- Kopulacijskoj akciji?
- Da.
- Što to znači – upitao sam.
Djed je odgovorio jednako kao i moji roditelji kada su bi se susreli sa neugodnim pitanjima šestogodišnjaka.
- Kad odrasteš kaz će ti se samo – rekao je on imitirajući Srbina iz Kikinde.
Tada još nisam odustajao samo tako.
- A ti? Jesi li ikada vidio delfinov pimpić?
- Pa, iskreno govoreći nisam - priznao je djed.
- Kako onda znaš da ga ima?
- Znam jer sam čitao.
- Gdje si čitao?
- U knjigama.
- A u novinama?
- I u novinama.
- Kojim?
- Vjesniku, Ninu, Večernjem... u raznim novinama – vrdao je starac.
- U redu, kada sljedeći puta bude u novinama moraš mi pokazati.
- Važi.
Naravno da mi nije pokazao.
Ponekad bih dok je ispijao jutarnju kaficu i čitao novosti u prolazu upitao
- Ima li što o delfinima?
- Ma jok – kimao bi glavom. – Samo pulitika.
Jednom sam ga iznenadio.
- Jel Đuro Pulitika – upitao sam.
Smeo se.
- Odakle ti znaš za Đuru Pulitiku?
- Rekao mi Antun Masle – rekao sam i zagonetno se osmjehnuo.
Bilo je vrijeme da i ja njega malčice ostavim u čudu.


- 12:39 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

16.11.2013., subota

Izlazak iz ormara


protiv photo protiv_zps118091cd.jpg





Sve mi je dopušteno, ali sve ne koristi“ 6, 12.
Pavao, prva poslanica Korinćanima


Vrijeme božićnog ručka.
- Želio bih nešto priznati - reče najstariji sin Adam
Svi podigoše pogled.
- Ja sam gej- reče.
- A? - otac će.
- Gej.
- Peder?
- Da, peder.
- Kada smo već kod toga i ja imam nešto za priznati - reče
srednji sin, Fran. - I ja sam gej.
- I ti si peder, a - otac će u nevjerici.
- Jap.
- Super. Još da i Mića prizna da je peder pa da zaokružimo ovu
igru iskrenosti.
- Kmmm - nakašlja se Mića - pa, zapravo jesam.
- Kužim - reče stari - hoćete me dignuti na trik. Malo sutra. Nisam ja vesla sisao.
I nastavi sa ručkom.
- Ne oče, ja sam fakat peder - reče Adam.
- I ja - nadoveže se Fran.
- I ja - potvrdi Mića. Nije šala.
- Nije šala?
- Ne.
- Ne.
- Ne.
- Zakunite se u ovu vašu jadnu mater da ste krivojebci!
- Makle mi, ja sam peder - reče Adam i stavi ruku na srce.
- Majke mi ja sam peder- potvrdi Fran.
- Majke mi ja sam peder - potvrdi i Mića.
- Dakle, pederi, a? - otac će i dalje u nevjerici.
- Pederi.
- Samo tako, preko noći - pederi?
- Pederi.
- Sad mi još recite da se međusobno karate u dupe.
- he-he-he...
- he-he-he...
- he-he-he...
- To ipak ne.
- Iako se nikada ne zna...
- he-he-he...
- Niste vi pederi, majku vam staru, vi ste razmažena gamad! Egoisti! bez trunke osjećaja za zajednicu. Što mislite kako je meni svih ovih godina? Skrivam se, prikrivam, glumim, zamećem tragove, podižem obitelj, trpim žensku psihu, a pod krinkom poslovnih sastanaka hrlim u francusku po malo crnačke kite. No stoički nosim svoj križ kako i priliči pravom kršćaninu. Život nije samo duga, šareni bomboni i gej parada. Da sam se ja tako ponašao vas nikada ne bi bilo! Da su se drugi ponašali poput vas propala bi država, izumro bi ovaj napaćen narod. Nama je na pameti bilo nešto iznad samog kurca i navlaženog šupka. Mi smo se žrtvovali. Mi smo marili za boljitak i za zajednicu. Mi smo bili pravi PEDERI, A vi? Vi ste obični gejevi. Upravo tako. Gejevi. Evo, već po zvučnosti, gej: niti smrdi niti mirše! Sram vas bilo!
- Antiša, što to govoriš - upita žena.
- Što govorim? Govorim da sam ja PRAVI peder, a ne ovi bijednici.
- Ti peder?
- JA peder!
- O majko Isusova - reče ona, prekriži se i pade u nesvijest.
- Vidite što ste učinili?
- Pa nismo mi - promrmlja Mića.
- Uskratili ste meni i ovoj požrtvovnoj ženi – jer nije lako živjeti sa pederom, pogotovo ako si lezbijka - radost starih dana: unučad!
- Čekaj-čekaj, mama je lezbijka? - veselih očiju će Fran.
- Uskratili ste nam mogućnost da zaokružimo životni vijek kao kompletna ljudska bića. Da ostvarimo svoj puni potencijal.
- Daj ne drami stari - reče Adam već pomalo raspižđen ovim popovanjem s visoka - ako ti je već do djedovanja nabavit ćemo ti nešto slatko crno iz Somalije, pa uživaj. Djeduj do mile volje.
- To je tvoje rješenje? Ti misliš da novcem možeš riješit baš svaku stvar?
- Da.
- Ma more marš iz moje kuće. Svi. Pizda vam materina.

- 10:58 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

08.11.2013., petak

modernizacija


 photo za_zpsd897a5e0.jpg

Jake and Dinos Chapman susreću hrvatsku državu



Za socijalizma dnevni se zadatak sastojao u tome da se hrpa cigli prebaci s jednog mjesta na drugo, obično 10 metara dalje. Tako se stvarao privid aktivnosti, rada.

Postoji ministarstvo, a zasigurno nije jedino, koje svakih šest mjeseci donese odluku kako valja mijenjati službeni font. Pa su tako određeni državni službenici jedno vrijeme pisali
Arialom,
potom Timesom
pa opet Arialom,
Timesom,
Verdanom,
Calistom,
Timesom...


U grafičkom dizajnu postoji nešto što se naziva knjigom grafičkih standarda. U njoj je jasno definiran logotip (pozitiv, negativ, odnos veličina, preporučene veličine, minimalni zaštitni prostor), tipografija (primarna i sekundarna) i boje (Pantone sustav boja (ofsetni tisak); cmyk sustav boja (novine)...
Također u knjizi je definirana primjena standarda u sredstvima komunikacije: kuverta, posjetnica, diploma/priznanje, oglas, poslovna mapa, cd, bilboard, fax, PowerPoint obrazac, majica, plakat, memorandum, fasadni natpis, natpis na vozilu ...
Dosljednom primjenom tih pravila postiže se konzistentan vizualni identitet ustanove, tvrtke, organizacije, robne marke i sl. On svjedoči o ozbiljnosti i ulijeva povjerenje.

Postoji li u pomenutom ministarstvu itko svjestan toga?
Ako postoji, ne mari. Ili ako mari, nemoćan je.
Mora se steći dojam da se u središnjici nešto radi.

U dojmu je sve, misle. Samo to više ne pali. Neka im netko kaže.

- 04:34 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

06.11.2013., srijeda

Skoro pa basna

 photo strsljen_zps90eeb34f.jpg

Oko svjetiljke pod trijemom kuće redovno se skupe noćni leptiri i mušice. Prošle večeri pridružio im se stršljen sa krizom identiteta. Zvrndao je ustrajno i neumorno kao da je jedan od njih. Neka ga, pomislio sam i otišao čitati knjigu zaboravivši utrnuti svijetlo.
Ponovo sam izišao oko dva da razbistrim um i zapalim jednu. Još je bio tu, još je bronzzzikao oko lampe.
Šteta, pomislio sam u hinduističkoj maniri anticipirajući buduće događaje, jer sutra će i dalje biti ovdje, na zidu, daleko od svoje gnjezdaste zadružine; bit će potencijalna ugroza i ja ću ga iz predostrožnost zgromiti: ne želim da ubode mališane ili mene osobno dok budem motorkom rezao trupce za ogrjev.
Legao sam spavati.

U devet je na vrata pokucala susjeda Vera. U rukama je držala tepsiju svježeg Prevrnutog kolača sa višnjama. Njena aktivnost prenula je korventiranog stršljena. Oglasio se onako, atavistički dnevno, reda radi
... bronzzz...bronzz...zzz...
I nastavio spavati.
Susjeda je vrlo usporenim pokretima odložila tepsiju na vanjski stol, skinula klompu, uspela se na klupu i TRES!nula nesretnog stvora po glavi. Ošamućen, sunovratio se na tlo.
Jao-jao što me snašlo, cvilio je jadan-bidan bronz-bronz.
Hitrošću mačke skočila je sa klupe, tapnula nogom i dokrajčila vespa crabro. Hitinski omotač je krcnuo i životna se tekućina razlila po terakotnim pločicama kao istisnuti prišt.
- Sada počisti to – naredila je ona neuobičajeno grubo, valjda pod utjecajem nepovoljnog izvješća Vivian Reding Europskoj komisiji o Lex Perkoviću.
Uzeo sam metlu i poslušno odgurao ostatke u travu razmišljajući kako nema goreg nego kad zabriješ da si nešto što nisi.
Samo kako da budeš siguran da si doista (postao) ono što jesi.
Što ostaje kada iz puke radoznalosti samelješ osobnu paradigmu u prah?
Okrljašteni identitet?
Jastvo?
Gola duša?
Drek?

- 01:20 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #