Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre Avanture

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre parkiranja

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Ratne igre

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

Facebook


27.10.2013., nedjelja

Jutro kada sam obolio

Probudio sam se oko podneva – kurac – kurac – kurac – s nelagodnim osjećajem – pička – da se nešto krucijalno promijenilo – sex!
Skuhao sam kavu – jebati! – i pregledao e – mail – jebati – jebati – pičku – KURAC!
Miroslav je imao predavanje u HAZU – smraaaaaad – . Dođi ako želiš, dodao je u post scriptumu – smraaaaad.
Pogledao sam na sat – štrc– štrc– štrc– štrc. Ukolioko mislim stići – vagina – moram se požuriti, pomislio sam – sex – sex– sex– sex .

Stigao sam u zadnji čas – govno!
Miroslav je taman započeo – govno!
Bacio sam pogled u knjižicu – šupak! – s popisom predavača – šupak! – koju sam dobio u predvorju – sex.
«Moderno društvo, s posebni osvrtom na jezik ljubavi», bio je naziv njegovog izlaganja.

- ... multidisciplinarni timovi danas–sutra će – JEBATI!– JEBATI!– JEBATI! – trebati mnoge upute obavještajaca – GOVNO! - Nadajmo se da će ti pitomci znati barem jedan – SEX! – ili dva – SEX! – strana jezika. Elektronski poslovni dosjei – PIČKA! – imaju jasna imena i raspored – JEDI GOVNA! - Razvoj neprestano motreće tehnologije – USRANI PUŠIKARO! – te strojno obrazovana računala koja – SEX!– predviđaju naše ponašanje nastavit će se – zabij – kurac – zabij- zabij - u nedogled. Tražit će sve više i više podataka – LIZAČU GUZICA!

Koji li mu je - ANILINGUS! -, pitao sam se u nevjerici.
– No kako vidimo – nastavio je Miroslav – društvo nazora – GUZICA! – nas ne čini – drek – sigurnima – DREK!CAPI! ŠPAJZA! CAPI ! drek!
Auditorij se polako počeo osipati.
Lica akademika bila su zgađena. – Umočiti– sex – jebati – jeeeeeebati – jeeeebati – sex sex– sex– sex – svršiti .
Miroslav je nastavio.

„ .. u slučaju kada tvrtka – FUCK! – prijeđe – FUCK! društveno prihvaćene granice etičkog ponašanja– FUCK-FUCK-FUCK! jebi! tada nastupa...“


Ustrajao je sve dok u prostoriji – kurac– kurac – nismo ostali tek nas dvojca.
– 'Ajmo – jebati – na piće– rekao je – jebati – mrzovoljno.
– Važi – rekao sam – minđa.
Sjeli smo u Tri guze i naručili žestoko – jebanje – jebanje – jebanje.
– Što se događa - zapitao se Miroslav. – DIVLJA PIČKA!
– Da, što se događa? – zapitao sam se ja. - MRAVCI U GUZICI! – MRAVCI U GUZICI! – KURAC! – KURAC!- OOOOOOO ......
Na vratima je osvanuo Boki.
– JEBATI – JEBATI – JEBATI – dreknuo je zakoračivši u prostoriju.
Ubrzo smo shvatili što nas je snašlo – pičić ko kolačić!
Ljudi se rađaju i umiru na isti dan – KURVO RAZBLUDNA! - to i nije toliko neobično – trljaj-trljaj – ipak da trojica bliskih frendova preko noći obole od – SEX! – Touretteovog sindroma - to je grozomorno fantastično. Kao da nam je netko – mhmmmmm - u program ubacio – SISAJ KARU! - virus. Jebote, fakat smo bijedne – ošaškljani šupćić - holografske projekcije – okus pičke - sa ruba svemira – mhmmmmm…
Nema pomoći – JEBI!. Doduše postoji nada - ZBIČI GA- i vjerujemo da će sindrom nestati kako se i pojavio. – OOOOOOOO...
A ako ne? – ŠUPKOLIZŠĆE!
Tada ćeš do kraja Bloga – fukati-mrčiti-lizati-sisati-zabijati-uvalit-rasturiti-zbičiti-fafati-primiti-svršiti – trpjeti vulgarnost koje poput raka –DAJ! izjedaju ove DAJ-DAJ-DAJ! - božanske – PIČKE! redove.


- 23:19 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

22.10.2013., utorak

Godišnji odmor

 photo hospicij_zpsd5101aeb.jpg

/u vlastitom spravomspisu/

Imao sam 3 tjedna godišnjeg i nisam znao kamo da pođem.
Sjeo sam u vozilo.
- Kamo želite – upitao je satelitski sustav navođenje.
- Soulmate city – ispuknuo sam onako, bezveze.
Iznenadio se kada je automatski vozač spremno rekao
- U redu, vežite se, krećemo.
I tako smo se pošli.
Potražio sam neki film na računalu. Ništa zahtjevno, neku plitku komediju. Pola filma sam drijemao i drijemež se postupno zgusnuo u čvrst san.
Kada sam se probudio bila je noć i bio sam gladan.
- Gdje smo - upitao sam automatskog vozača.
- Na 1455 kilometru - odgovorio je.
- Koliko je preostalo?
- Još toliko - obavijestio je.
- Možemo li negdje stati, moram nešto prezalogajiti.
- Do odmorišta još 30 km, oko desetak minuta.
Zalogajnica je bilo usamljeno mjesto bogu iza leđa; zrak svjež, planinski, iako se u noći bez mjeseca planinski vijenac nije mogao niti naslutiti.
Smazao sam sendvič i srknuo kavu s mlijekom.
Pošli smo dalje.
Pogledao sam još jedan film. Zaspao.
Probudio sam se u rano jutro. Krasna li sunčana dana! ciknuo sam.
Vozilo se zaustavilo pred hospicijem usred ničeg.
- Stigli smo – obavijestio me automatski vozač dodavši - četvrti kat, soba broj 423.
Uspeo sam se slapom stepenica i prošao kroz predvorje.
Recepcionarka se osmjehnula kimnuvši glavom.
Pozvao sam lift. Nakon kraćeg čekanja zakoračio sam u kabinu i stisnuo broj 4.
Odraz u ogledalu otkrio mi je da sam naglo ostario: mogla mi je biti oko sedamdeset i koja. Kada sam pošao imao sam četrdeset i četiri. Ipak, zaprepaštenje je izostalo. Primio sam to instant ostarenje s krajnjom ravnodušnošću. I sam sam se začudio koliko mi je svejedno.
Gnječkao sam ovješene obraze, pratio brazde koje je izdublo vrijeme misleći: poznato mi je to lice. Tada sam shvatio da nalikujem na svog oca. Ako ništa, barem nas starost izjednačuje, pomislio sam.
Potražio sam sobu i ušao.
Spojena na aparate ležala je starica. U prostoriji se osjećao zadah terminalne faze: vonj limfe i fekalija izmiješan sa mirisom sredstva za dezinfekciju.
- Došao si – reče samrtnica ugledavši me.
- Da - odvratih.
- Što te zadržalo – upita.
- Vozio sam se – odgovorih.
- Hoće to... mislim, put da potraje... - nasmiješila se. - Dođi, primi me za ruku.
Prišao sam krevetu i primio ju za ruku.
- Znaš, kada sam bila mala otac i ja svake smo nedjelje imali svoj mali obred. Išli smo kod Pavleka na kavu i sok i... – zastala je - možda neki drugi put…
Glava joj klonu, stisak popusti, iz pluća propišta kao da se jadna zgrčena duša iznenadno izdušila pod silnim pritiskom nemilosrdnog života.
Elektro-kardiograf zatuli obilježivši kraj radne smijene.
U sobu utrčaše dva bolničara i doktor.
Isključiše nesnosan zvuk.
Doktor baci pogled na sat.
- Vrijeme smrti - 8.25h - zabilježi u bolničku anamnezu te doda - Gospodine imate li još toliko vremena da prisustvujete sprovodu?
- Zar nećete obavijestiti rodbinu?
- Nema ona nikoga – reče počešavši obrvu – no ne brinite, brzo ćemo mi. Za sat vremena smo gotovi. Groblje je odmah iza zgrade. Lijepo malo groblje. Možete tamo pričekati dok je ne pripremimo...
- U redu – rekao sam odlučivši i dalje nazočiti u ulozi odanog neznanca.
Vratio sam se u prizemlje i upitao gospođu na recepciji kako da dođem do groblja.
Dala mi je upute i dodala veselo: samo pratite oznake.
Groblje je bio doista malo, poput onih na otocima ili u zabačenim mjestima sa nekoliko desetaka stanovnika.
Sjeo sam na klupu i pustio sunce da miluje ogrubjelo lice. Godilo je.
Kada se zvono na kapelici oglasilo pošao sam k odru. Kovčeg je čekao na kolicima. Svećenik, četiri grobara i ja krenusmo.
Brzo samo se zaustavili.
Na nadgrobnom spomeniku bilo je uklesano ime. - Morita Bobće.
- Je li to njezino pravo ime – u nevjerici sam upitao slugu božjeg, pomislivši da ju možda zakapaju u tuđ grob.
- Tja, naravno - pogledao me omalovažavajuće, kao da je to samo po sebi razumljiva stvar.
Zatim je održao kraći govor i žustrim korakom pošao za svojim „poslom“.
Čuo sam svaku desetu
- … pogani koji nas okružuju udružili su se protiv nas da nas unište… tko žmirka očima taj kuje zlo… i u strašnoj lomljavi začu glas njegov… porazio vođe dušmanske i satro knezove filistejske… i opet gomilahu grijeh na grijeh… na dva naroda gnuša se duša moja… procvale im kosti iz rake njihove… što to ohole kćeri sionske okolo okom namiguju… savjetom divnog, mudrošću velikog…
Vrlo dramatski.
Grobari spustiše kovčeg u raku.
Bacio sam grumen za njim. Isto učiniše i oni, pa krenu zatrpavati.
- Pričekajte – viknuh spazivši grm bijelih ruža u dnu groblja.
Otrgoh cvijet i latice prosuh u jamu.
- Mirno spavaj princezo – rekoh blago.
Dadoh mig onima-koji-su-vješti-sa-lopatom. - Sad može.
Brzo su svršili. Navukli su kamenu ploču i otperjali.
Stajao sam pred grobom kontemplirajući.
Što ovo znači, pitao sam se.
Nisam se mogao domisliti.
Vratio sam se u vozilo.
- Kamo ćemo – upitao je automatski vozač nešto ljudskijim glasom no obično. Vjerojatno je bio ažuriran za mog izbivanja.
- Kući.
- Važi šefe – odvratio je poput kakvog taksista.
Imao sam osjećaj da mi je namignuo. Baš luckasta pomisao.
Potražio sam piće u pretincu. U boci je bila još trećina Jim Beama. Gucnuo sam. Upravo mi je to trebalo.
Krajolik kroz koji smo bešumno jezdili bio je nepregledna, pusta, dosadna ravnica. Zadugo nismo sreli niti jedno vozilo.
Kada smo se uključili na autocestu ponovo sam usnuo.

***

- Stigli smo gospodine – obavijesti automatski opet onim službenim tonom pokornog sluge.
- Dojma sam da smo ovog puta kraće putovali - rekoh zijevajući.
- U pravu ste gospodine. 12 sati kraće!

U liftu sam primijetio da sam opet stari ja, osim što mi je kosa bila kompletno bijela. I gušća. Našušurena kao u Jim Jarmuscha.
- Šarmantno - pomislio sam prolazeći prstima kroz novi friz - spoj mladosti i mudrosti, zbilja rijetka kombinacija.
Svi satovi u stanu pokazivali su da je isteklo vrijeme mom godišnjem. Provjerio sam datum. Doista, bio je dvadeseti listopada. Tri tjedna istopila su se u jednom danu!
Znači, sutra ponovo radno.

***

- Kako si proveo godišnji - upita me Ester zavodljivo napučivši nove silikonske usne, sve više nalikujući na porno-zvijezdu. Bila je to 7 estetska korekcija ove godine.
- Kada bih ti ispričao ne bi vjerovala - odgovorio sam.
- Da kako - javi se sa susjednog stola Bađi - pogledaj ga samo na što liči. Potrošile ga Tajlanđanke. Svu su mu srž na cjevčicu isisale.
- Iskušaj me – reče Ester ne obazirući se na Bađija.
Opet je sve bilo po starom. Samo seks, seks, seks...

- 10:27 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

15.10.2013., utorak

Neispričana priča o Nikoli i Sarah

 photo sarah_tesla_zps33a6d630.jpg

Kroz istraživački laboratorij Nikole Tesle prošli su mnogi znameniti ljudi ondašnjeg vremena: od razno–raznih kraljeva, prinčeva, bankara, poslovnih ljudi, multimilijunaša do ljudi iz kulturnog života: pisaca, glazbenika, glumaca....
Među njima našla se i francuska glumica svjetskog glasa – Sara Bernhardt.
Tesla i Bernhardt prvi put susreli su se 1892. godine. Tesla je tada održao seriju predavanja na starom kontinentu. Šećući u svako doba godine lijepim Place des Vosges, Bernhardt je ugledavši Teslu ispustila uzdah, i dakako maramicu. Tesla je prišao, podigao maramicu i rekao – izvolite madam. Tako je započelo njihovo prijateljstvo.

Po povratku u Ameriku nemalo se iznenadio kada ju je ugledao na predavanju. Poput odanog učenika sjedila je u prvom redu u društvu zajedničkog prijatelja (Swami Vivekananda) i udivljeno promatrala naočitog 37– godišnjeg pronalazača na vrhuncu slave.

Sarah se doista nakačila. U šetnjama New Yorkom grčevito je stiskala pronalazačevu mišicu, navaljujući: „Tesla, nas dvoje bili bi baš lijep par, zar ne?
Mhhhhm, da... – odvratio bi on obliven hladnim znojem.
Nekako u to vrijeme njegove fobije uzele su maha. Posebno fobija od klica. Fizički dodir bio je paklena muka; francuski poljubac ili polni čin, nemoguća misija.
Jedne večeri odlučio je biti iskren.
– Gospođo Bernhardt, moramo prekinuti ovu stvar – rekao je odlučno.
– Koju točno stvar – upitala je ona.
– Naše druženje... iscrpljuje me... Vi imate stanovita očekivanja koja ne mogu ispuniti.
– Na što ciljate?
– Brak, djecu, obiteljski život...
Gumica bješe potresena ovim riječima, ali umješno prikri svoje osjećaje.
– Tesla – uzdahne teatralno – pretjerujete. Ja vas želim u krevetu. Ja vas želim samo poševiti.
– Hm, ne vjerujem vam – odvrati pronalazač i dometne – u ostalom, to je tek nemoguće.
– Zašto, ne diže vam se Tesla? Tako veliki znanstvenik, a mališa mu se ne diže?
– Diže se, ali morate znati da imam veliku moć samokontrole. U većini slučajeva držim ga zauzdanim.
Glumica priđe pronalazaču i stavi ruku na njegovo spolovilo. Ono poče bubriti.
– A sada?
– Imate moć vještice – progovori on gutajući knedlu.
Ona pođe otkopčati šlic.
– Ne–ne tako, dođite ovamo...
Povede je u radnu sobu i posjede na otoman.
– Želio bih vas promatrati dok se dirate – reče nesigurno dodavši – možete li to učiniti za mene?
– Svakako dragoviću, svakako – odvrati ona i kroz vragolast smiješak dometnu – navikla sam na razne kontroverzne uloge.
Tesla priguši svijeta i stavi neku ploču da svira. Nije osjećao netrpeljivost prema Emilu Berlineru koji je nekoliko godina prije izumio gramofon (i gramofonske ploče), iako je taj uređaj u osnovi bio Edisonovo dijete.
Sarah se poče razgolićivati.
– Pomozite mi sa korzetom – reče okrenuvši se.
Tesla raspetlja vezice, polako.
Sarah se razodjene, opruži na otomanu i poče se maziti. Njezin Venerin brežuljak nije bio šumovit i on odahne. Nije podnosio dlake. Još jedna u nizu fobija. Kako li će dovraga, sa svim tim izaći na kraj, pitao se ponekad.
– Sviđa li vam se što vidite, Tesla – upita glumica grizući usnu.
– Aha – odvrati on, priđe sekreteru i izvadi bijele rukavice.
– Jako?
– Neopisivo.
Tesla (na sigurnoj distanci) navuče rukavice i izvadi spolovilo.
Opa – klikne glumica ugodno iznenađena onim što vidi. – Imate dobru alatku Tesla!
– To je dobar stari kur – odvrati on.
– Oh bože, sva sam uspaljena, gorim, popipajte me!
Tesla poče masturbirati u kutku sobe.
Glumica prasne na francuskom
Mhhhmmm, je veux ta bite bandante!*
Pronalazač je po tom pitanju bio poput svih: uzbuđivao ga je francuski. Poče strastveno udarati majmuna.
Oh, oui, baisez– moi!** – prostenje ona.
Bio je to prizor koji ga je doista mogao odsebiti, navesti ga na skliske i opasne stranputice, miljama daleko od njegovih izuma.
Plus fort, plus fort, chéri*** – mumljala je Sarah izvijajući se kao opsjednuta - plus fort...
Pronalazaču sijevne u glavi. Jednom. Još jednom. I još jednom. Velike kugle svijetla.
Je jouis!**** – vrisne glumica.
U to ime i Tesla ispali par počasnih plotuna.

***
Sutradan gđa Bernhardt pokuca na pronalazačeva vrata. Posluga ju obavijesti da je gospodin otputovao.
Otputovao – upita ona u nevjerici.
– Da.
– Kamo?
– Nije rekao.
– Kada se vraća?
– Nije rekao.

***
Tesla je promatrao slapove. Masa nabujale vode u dramatičnom padu strmoglavljivala se u 50 metara duboko grotlo u izmaglici.
Voda što grmi******, doista prikladan naziv, pomisli Tesla.
Sunce se probi kroz golublje–sive oblake i iznad vodopada osvane duga.
Još četiri godine i prva hidroelektrana na svijetu biti će puštena u pogon. 6 ogromnih turbina proizvodit će 4 milijuna kilovata, 55 posto na američkoj i 45 na kanadskoj strani. Dvadeset godina morao je čekati da se izgradi elektrana zasnovana na njegovom principu. Ipak, zauvijek će ostati zahvalan Westinghousu, tom moržu dobroćudnog izgleda, što mu je omogućio da realizira ideju koji je skicirao još u ranoj mladosti. To je doista, neka vrst čuda. I umjetnosti, nadasve, pomisli.
Zatim se okrene i zaputi na visoravan Pikes Peak.
Imao je ideju.

***
Sarah je bila zbunjena, vjerovala je da se one noći njihov odnos produbio. Uz pomoć društvenih pipaka pokušala je ući u trag pronalazaču. Uzalud, nitko nije znao kamo je nestao Tesla. Kao da je u zemlju propao!

Nakon 6 mjeseci na njenu adresu luksuznog hotela u Lexington Avenue 2, stiglo je pismo i paket.
U pismu je stajalo sljedeće:

Draga Sarah,

Duboko se ispričavam što sam netragom nestao, ali trebao sam vrijeme da u miru porazmislim o svemu.
Smatram da se čovjek sa istraživačkim talentom nikada ne bi trebao ženiti niti bi trebao stupati u intimne veze bilo koje vrste. To samo smućuje njegov oštar i napregnut um usmjeren na rješenje problema. Samoća je izumiteljevo prirodno stanište. Samo tamo on može cvasti. Ako se posveti ženi, učiniti će to sa jednakom pažnjom, ozbiljnošću i strašću s kojom se posvećuje nekom tehničkom ili znanstvenom problemu. Žena će s radošću primiti taj dar. No postupajući na taj način pronalazač će obogaljiti svoj um. Mjesto na kojem se rađaju ideje postat će hladno, ogoljeno i jalovo. Čovječanstvo će ostati uskraćeno za izume koji ga mogu unaprijediti. Nastaviti će gacati u blatu i mraku još stoljeće–dva, sve do pojave jednako takva briljantna, potentna i iskričava uma.
Uz to, ja koji bolujem od raznih fobija, pa tako i fobije od tjelesnog dodira, depriviran sam u odnosu na ostale ljude. Osim što mi stvara poteškoće u svakodnevnoj komunikaciji, u potpunosti me onemogućuje da ostvarim fizičko prožimanje s voljenom osobom.
Nadam se da shvaćate, Vi ste iznimna žena, najslavnija žena planete, na vaš mig pali su mnogi, no ja ne mogu drugačije. Žao mi je.
Usrdno Vas molim da više ne kucate na moja vrata.

Srdačno Vaš
Nikola

P.S. Šaljem moj posljednji izum. Načinio sam ga kao izraz moje ljubavi spram Vas. Nadam se da će Vam pružiti užitak koji ja nisam mogao.

Glumica hiperventilirajući odmota paket sa bijelom mašnom i ugleda spravu nalik na pozamašan puščani metak.
Letimice prođe kroz ilustrativne crteže.
... uključiti u utičnicu... uređaj namazati kremom za intimne dijelove... klitoris stimulirati sve dok sok iz rasporka ne poteče u mlazovima... polagano gurnuti u vaginu... postepeno povećavati vibracije do eksplozije nezamislivog užitka.... poslije uporabe pošpricati antibakterijskim sredstvom...
Shvativši, ona se raspali te zagrmi jezovitim urlikom odbijene ženke.
– SVINJO BOLESNA!
Hitro se uredi i požuri u hotelu Baronese da potraži društvo lorda Warwicka.
Te se večeri zagledala duboko u čašu.

***
Nakon 12 mjeseci gospođa Bernhardt se ohladila i po prvi put pomislila kako bi mogla upotrijebit uređaj. Tesla možda jest bio čudak (ali zar nisu to i za nju govorili kada je spavala u lijesu u namjeri da što bolje shvati tragične uloge?), no točno je znao što radi. Svi njegovi uređaji besprijekorno su radili.
Ipak, proći će još 5 mjeseci dok ne posegne za njim.

Bila je blistava pariška kolovoška noć. Ležala je naga na velikom krevetu sa baldahinom i razmišljala o ćaknutom pronalazaču s nježnošću. Zapravo ga je shvaćala. Taj čovjek je bio neka vrst svetca. Dosita, svetca! Čuo je poziv, onako kako ga čuju svećenici i više nije mogao natrag. Uređaj koji joj je poklonio bio je krunski dokaz da ju je doista volio. Volio na svoj način.
Ustala je iz kreveta, navukla kućni ogrtač i potražila dar nadajući se da nije oštećen. Pronašla ga je na dnu jednog ormara. Sada ga je pažljivo osmotrila. Bio je načinjen od čistog zlata. Na poleđini bilo je ugravirano krasopisom: For Sarah With Love, T. Uključila ga je u utičnicu i pritisla gumb. Zazujao je. Odahnula je. Isključila ga je i vratila se u svilene plahte. U mislima je oživjela onu noć. Tesla je stajao kraj sekretara sa svojim dugačkim, uskim kurom u bijelim rukavicama.
Uključila je aparat. Aparat je zazujao.
– Dođi dragi – rekla je.
Tesla priđe.
– Skini rukavice.
On poslušno skine rukavice.
– Uđi u me, dragi...
Tesla se uspe na glumicu i nježno je poljubi. Zatim prodre u nju, polagano.
Comme la vague****** – uzdahne ona i pojača "ton“.


Muzika za ugođaj: Jane Birkin et Serge Gainsbourg – Je t'aime... moi non plus

Dodatak

Sarah Bernhardt preminula je 1923. u Parizu od posljedica zatajenja bubrega.
Nikola Tesla umro je u New Yorku, 7. siječnja 1943., na pravoslavni Božić.
Uređaj koji je Tesla poklonio Bernhardt izgubio se u vihoru drugog svjetskog rata.
Danas su pak vibratori zamijenili dijamante i postali ‘ženini najbolji prijatelji’.

– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –

* Želim taj tvoj tvrdi kurac!
** Da, da kreši me!
*** Jače, jače, srce
**** Svršavam!
***** Niagara– Voda Što Grmi značenje je tog indijanskog imena
****** Poput vala

- 13:36 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

10.10.2013., četvrtak

Pisac na dnu

bip_tulip photo bip_tulip.jpg

Simpatični Giovanni Ribisi (Barney Depra) 36-godišnji je federalni agent, rimski punker i pornofil. Kada napokon upije nagovoriti muža Williama Baldwina (Odjebi Kenjobi) da provedu ljeto u njegovoj obiteljskoj kući gdje je prvi puta izgubio nevinost dolazi do čudnih tenzija između Williama i žarača za kamin. Jedne večeri Giovanni ih zatiče u krevetu, ali pošto se smatra slobodoumnim odlazi spavati na kauč. Sljedećeg dana upoznaju Leu Queen, ženu i susjedu koja je drugačija od svih žena koje poznaju. Ona će ih šarmirati i nagovoriti na grupni seks sa konjem, obećavši im da će im se nakon toga život promijeniti na bolje. Za to vrijeme njezin muž, markantni Vincent Lindon (Porky Gnoos), bivši ministar gospodarstva odlučuje se pozabavit sa lokalnim stanovništvom na nevjerojatno okrutan način.

Ricco Fontanello, pisac zapleta za TV Boing duboko uzdahne i počeše zatiljak.
- Kriste, koje smeće....
Hoću li ovo raditi čitav svoj život, zapitao se. Bio je to 21 345 sažetak koju je napisao u proteklih deset godina. Pomisao da će do kraja života pisati sažetke filmskih zapleta (koji uzgred budi rečeno bitno djeluju na njegov književni izričaj) produbila je u njemu ionako kroničnu tjeskobu.
Odlučio se barem na trenutak riješiti napetosti masturbacijom.
Posegnuo je za web-preglednikom, kliknuo na bookmarks i projurio šumom linkova u direktoriju Pićoni.

--- Blizanke dobivaju porciju analnog seksa od zamamne milfače --
--- Slatka mala zainteresirana za analnu defloraciju ---
--- Prda stvorena za grijeh --
--- Ljepota ženskog orgazma ---
--- Tanušna 19-godišnja amaterka susreće Ogromnu Kitu ---
--- Trojac na biljarskom stolu –
--- Ona ga jednostavno mora imati ---
--- Ovako se papa pica ---
--- Ti shvaćaš da ovo nije dildo? ---
--- Kućni analo ---
--- Piss brother ---
--- Pun spremnik ---
--- Blondina siše tvrdi zatvorski kua -
--- Anal
iziraj ovo ----
--- Napaljene droce dijele romantični kurac ---
--- Pička sa 5 zvjezdica ---


Zaustavio se na:
--- Prekrasna sisata EXača sa tri prsta u svojoj pici ---
Na trenutak je dvojio između Mirte i Terra Verde u
--- Anilingus iz snova ---
Ipak je kliknuo na
---- Prekrasna sisata EXača sa tri prsta u svojoj pici ----
Na ekranu je osvanula Mirta.
Volio je tu malu, po fizionomiji bi rekao da je Ukrajinka. Kada je snimala video zacijelo je bila je nova u poslu jer je pomalo nespretno svirala na svojim rupama. Nekoliko puta pica joj je ispustila onaj zvuk nalik mokrom prdežu, no ona se samo blago osmjehnula i nastavila dalje. Ta svježina, ta nevinost, to je bilo ono što ga je privuklo.
Izvadio je spolovilo i počeo masturbirati. Toliko puta je gledao taj film da je znao svaki frejm. Vremenom su Mirta i on postali gotovo savršeni ljubavnici.
U trenutku kada je zabila prste u picu, i kada se pica oglasila, eruptirao je. Sperma je tresnula na javorov laminat. – Šljap!
---Šljap! ---Šljap! --- Šljap! --- Šljap! ---
Teško ju je izbacio, kao da ejakulira želatinaste grudice. To mu se već nekoliko puta dogodilo. Želasta sperma! Navodno nikakav znak bolesti. Normalna pojava. Štoviše, prednost pri začeću, kako je netko pojasnio na forumu. Gummy sperm, prosurfaj, dodao je netko.
Otišao je u ostavu po zahodski papir.
Kada se vratio Mirta je još uvijek masturbirala. Promijenila je položaj i prste gurala straga u svoj L'Origine du mond.
Sjajna je, pomislio je brišući pimpek. Zbilja sjajna!
Napokon je i ona svršila.
Spustio se na koljena da obriše spermu sa poda. Tada ih je ugledao. Majušni, prozirni crvi gmizali su iz njegove drkotine prema krajevima sobe.
Preplavio ga je užas!
Skočio je i počeo ih gaziti uz histeričnu vrisku. Pod ravnim oplatama papuča crvi su praskali poput gnojnih čireva.
Drhturio je sred sobe obliven hladnim znojem. Kapi na čelu ljeskale su se pod umjetnom rasvjetom. Očne jabučice unezvijereno su pinpongale; nije li mu koji promakao?
Osjetio je svrbež u mokraćovodu. Varka živaca, ponadao se. Spustio je gaćice i u neizvjesnosti čekao. Svrbež je bivao sve nesnosniji. Sve bliži. Iz rupice na vrhu glavića napokon je izmilio crvić, ošinuo ga pogledom i iskočio van.
Zatim još jedan.
I još jedan...
I još jedan...

- 23:15 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

07.10.2013., ponedjeljak

Paradajz lost

 photo 1_zpscdba39b6.jpg

... God's away on business...

 photo 2_zps1ab65a88.jpg

...new morning...

 photo 4_zpsa3587079.jpg

... in between love...

 photo 5_zps1f13edf1.jpg

... a good man is hard to find,
only strangers sleep in my bed...


 photo 8_zps2206f93e.jpg

...everything goes to Hell...

 photo 9_zps65254a20.jpg

...you got to hold on...

 photo 10_zpsa7d9219d.jpg

...I had a dream, Joe...

 photo 11_zps0097fbc6.jpg

...people just ain't no good...

 photo 12_zpsf6fec22b.jpg

...oh and things are pretty lousy
for the calendar girls...


 photo 13_zps99c10e8c.jpg

...when you're falling down...

 photo 14_zps2fe0f91a.jpg

...I don't know why and I don't know how
But she's nobody's baby now....


 photo 15_zps1bae3009.jpg

... rains on me...


- 21:19 - Vox popljuvi (10) - Printaj me nježno - #

03.10.2013., četvrtak

Mirna se razvodi

Nazvala me Mirna.
- Imaš li kojeg dobrog odvjetnika za obiteljsko-pravna pitanja? Niš me ne pitaj, poslije ću ti pričati.
- Žao mi je, ne dužim se sa odvjetnicima - rekoh.
- Okej, čujemo se, ajde bok.
Dakle i Mirna je doživjela bračni brodolom, pomislio sa spustivši slušalicu i požurio u teretnu. Nadao sam se da griješim. Ne volim kada ljubavi-veze-brakovi pucaju, a posebno ako iza njih ostaju djeca. Sve je to – osim što hrani nezajažljivi kapitalistički sustav - dozla boga tužno i nezrelo. Jebiga, ljudski odnosi jednostavno nisu trajni, znam, no ta zatrovanost literaturom u mladenačkoj dobi, taj jebeni truli romantizam još uvijek u meni pušta krojenje. On je poput korova, škrbotine, povijuše – neuništiv, neistrebljiv...! i ja se, s vremena na vrijeme, rastužim.

Đogirao sam na pokretnoj stazi na desetom katu novootvenog Hiltonovog hotela; bio sam na dvanaestom kilometru kada mi se upalila žaruljica: sjetio sam da sam svojevremeno šećući gradom zamijetio prezime odvjetnika koje je ulijevalo povjerenje. Ako će mi ikada zatrebati pravna pomoć ovog ću kontaktirati, zakleo sam se i fotografirao ploču. Kako li se ono zvao? Hmmm...
Došavši u atelijer upalio sam računalo i proroštao direktoriji urban diary...
Nakon duže potrage uspio sam naći željeni foto zapis. Slika govori više od 1000 riječi ili nomen jest omen, kako bi rekla baba Penauša, vječni joj pokoj duši...

 photo odvjetnik_zpse661d5a0.jpg

Okačio sam fotku u atačment i mejl odaslao Mirni.
Fala. Dat ću ti ukoliko me još uvijek želiš, napisala je u odgovoru.
Iako je dugo bila moja tiha patnja i iako je dobro uščuvana, smatram da je prekasno... Jer znate, ja ne karam niti jednu iznad 30-te pa sve da je i Angelina Jolie.
Momentalno drinkam neki makedonski Cavée i mozgam kao da joj to priopćim.

Muzika za ugođaj: Djelem-djelem, Šaban Bajramović

Update

Popio sam čitavu bocu. Dok sam to činio nastavio sam kopati po arhivi. Našao sam još jednu znakovitu fotku koju sam također poslao.

odvjetnik photo odvjetnik1_zpse68d3244.jpg

Kako li će to protumačiti?

Jao, jao samo se zaplićem...

- 23:25 - Vox popljuvi (18) - Printaj me nježno - #

01.10.2013., utorak

-.. .--- ..- .-.. .--- ..- --.. .- .-. .- / ... .- ...- .. -.-.

miki photo miki_zps87910890.jpg

Djevojčice su pisale spomenare samo zbog jedinog pitanja: TKO TI JE SIMPATIJA? (mogu i inicijali)
Ostalo su bili više-manje nebitni detalji.
Onako naočit poput Cary Granta, samozatajan poput stogodišnje jegulje u Arizoni, ili Salingera, mističan poput Aleister Crowleya, bistar kao Aldous Huxley, to sam pitanje redovito ostavljao bez odgovora.
Tog krasnog, ošamućujućeg, neizrecivo ljupkog travanjskog dana ispunjavao sam peti spomenar u posljednjih mjesec dana. Ključno pitanje nalazilo se posred bilježnice i te raskrečene stranice mora da su me podsvjesno podsjetile na žene raširenih nogu u Erotici - iznenada sam osjetio poriv da se otkrijem. Ipak, ne bez striptiza. Morseovom abecedom – crtica-točka-točka ...– ispisao sam puno ime i prezime trebice u koju sam bio luuudo zaljubljen, tj. u koju sam želio biti luuudo zaljubljen, duboko sam vjerovao da to i jesam, toliko duboko da sam se skoro udavio u govnima samozavaravanja. Ipak, u nekoga je valjalo biti zaljubljen, tako je nalagao sustav i ja sam ga poštivao.
Završio sam sa upitnikom i vratio ga opticaj. Očekivao sam da će mi netko uskoro prići, tresnuti me po ramenu i reći
- Dakle tako, ti se ložiš na Đuljuzaru Savić, a?
- Imaš me, lafe...
To se nije dogodilo. Nitko nije probio kod. Čak niti Đuljuzara Savić koja je bila štreberica par excellence.
Pa dobro ljudi, nije to toliko teško, bjesnio sam u sebi, Morse, to su opća mjesta. To zna svaki izviđač. Vi ste djeca uspješnih doktora, arhitekata, inženjera, umjetnika, jebeni genijalci, zavirite malo u tu enciklopediju što skuplja prašinu na polici vašeg dnevnog boravka.
Indolentna marva!
Ubrzo je stigao novi spomenar.
TKO TI JE SIMPATIJA? (mogu i inicijali)
- Arnold Švarceneger – napisao sam.
Sutradan se dogegao Pahuljica, tresnuo me po ramenu i rekao
- Ti si dakle peder?
- Mama ti je peder – odvratio sam.
Ipak svi su me počeli gledati drugačijim očima.

Muzika za ugođaj: How Does It Make You Feel, Air

- 12:15 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #