Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre Avanture

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Igre parkiranja

Super ti je blog! Navrati do mene.
- Ratne igre

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

Facebook


07.02.2018., srijeda

Nefrolitijaza

Prije dvije godine imao sam bubrežni napad. Nema dugo da se ponovilo. Bolove u trupu mnogi opisuju kao nepodnošljive, neki idu toliko daleko da tvrde kako su bolovi ekvivalentni porođajnim mukama, no s obzirom da su oboljeli od nefrolitijaze uglavnom muškarci, čak njih 80%, komparacija je vjerodostojna samo iz usta žena-rodilja, a ja takovu još nisam čuo da svjedoči. Bolovi doista jesu jaki, natjeraju čovjeka da se prevrće po krevetu, urla i psuje, pa tako ujebeš mater lekarku aktualnom premijeru, bivšem premijeru ujebeš djeda ustašu, još bivšijoj premijerki ujebeš pdv od 25 posto, ujebeš prvog hr.predsjednika, a usput ujebeš i njegovih 200 bogatih familija, udreš po predsjednici, jasno, opsuješ Boga jer bez njega nema ništa, na poštedi nije niti đava, đava ga odnija. Ali u svete krave nećeš, bogami ni Alaha nećeš, jer nisi načisto iznajmljuju li tvoji susjedi stan na Airbnb-ju ili Bookingu. A opet, što ne? Zaluđeni muđahedin sa zadovoljstvom će ti priklati muke. No neću da jadikujem i žalopojim, hoću da napravim zabilješku o bubrežnim snovima jer oni bjehu zbilja začudni, takovih snova ja još nisam sanjao. Sve se vrtjelo oko prokletog biznisa. Zaspao bih i zatekao se na sastanku upravnog vijeća stanovite korporacije. Debeljko na čelu stola zaneseno je držao govor bez kraja i konca. Nizale su se riječi iz poslovnog rječnika:

organizacijski plan, financijska konstrukcija, međunarodno pozicioniranje, vrste start-upova, strateška orijentacija, filozofija nagrađivanja, platna bilanca, distribucijski kanali, Gordonova metoda, pokazatelj likvidnosti, strategija diverzifikacije, nedostatci akvizacije...

Trudio sam se pohvatati o čemu priča, strahujući da će me pozvati neka pridonesem izlaganju. Omanem li, uslijedit će ekspresan otkaz, naći ću na ulici, a tada sine, zbogom luksuzu, zbogom svim tim divnim skupocjenim stvarčicama koje te okružuju, gadgetima koje obožavaš! zbogom zlatno-žute plaže Sejšela! Znoj mi je probijao na sve strane. - Kvragu, još ću se i ušvicati!

Probudio sam se mokar u ovostvarnosti. Uspio sam se iskobeljati iz kreveta i nekako preodjenuti. Gutnuo sam par voltarena, lupoceta, c-vitamina, natočio se pivom i vratio se u ležeći položaj. Zaspao.

Ekipa iz upravnog vijeća sada se nalazila u nedovršenom industrijskom kompleksu. Nosili smo žute kacige na glavi. Glavni arhitekt i dva pomoćna inženjera pojašnjavali su u kojoj je fazi izgradnje tvornica. Sve se odvija prema predviđenom planu i programu, uvjeravali su. Debeli šef se činio zadovoljnim. Ponovo je počeo mudrosloviti:

dokapitalizacija, efikasnost tržišta, investicijski ciljevi i alokacija, obveznički fondovi, investicijska klasa, upravljanje portfeljem, hedge fondovi, oligopol, indeks relativne snage, Paretova efikasnost, mikro i makro ekonomije, Cobb-Douglasova proizvodna funkcija, optimalni asortiman proizvodnje, model maksimacije profita, multitvornički monopol...

I tako iz sna u san, business as usual. Izmjenjivali su se sterilni poslovni ambijenti, kancelarijske zgrade, tvornički prostori, izmjenjivali su se vojnici biznisa i profita, od zastavnika do general-bojnika, jedino je fanatični debeljko, kao vrhovni zapovjednik sa svojom ubitačnom besjedom bio konstanta.

Oporavak je bio mukotrpan i spor. Kasnije sam pokušao proniknuti u skriveni sadržaj tih snova. Internet je ponudio neka rješenja.

Dreaming about interacting with or going to a networking event with many successful, well-known business people is an ill omen predicting difficulties in achieving your goals. Specifically, this dream sests that the goals you are working toward are not worth the effort you are putting into them because they are either built on false assumptions, impractical, or are soon to be obsolete. Should you persist in your efforts toward these goals, you may find yourself at a dead end with nothing to show for your troubles. Instead of wasting time and energy on things that are not destined to pan out, you should spend time developing the skills and techniques that are needed to raise yourself to the next level as an individual.

Nije mi pošlo za rukom odgonetnuti zagonetku, no ostao je snažan dojam kako su životni koncepti umjetnika i ekonomista toliko udaljeni da se teško možemo podvesti pod istu vrstu. Osim obličja, planete na kojoj živimo i svemirskog vremena koje dijelimo mi nemamo ništa zajedničko. Čak nas niti kataklizma nesagledivih posljedica ne može sjediniti. Riječima Alfreda Sauvya: «Ekonomija je znanost gnusnog, a ne čistoće.» Nota bene: čak se i bogočovjek, prvi i posljednji put u čitavoj Svetoj knjizi, ražestio i postao nasilan glede onih-koji-ostvaruju-profit u Hramu oca Njegova.

muzika za ugođaj: Lonely Boy by The Black Keys

- 09:09 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

30.01.2018., utorak

Kosa

fabre

Izvadila je iz džepa kutiju dugih šibica i pružila mi.
- Što je to – upitao sam.
- Pogledaj...
Otvorio sam kutiju. U njoj su se nalazili mrtvi skarabeji.
- Ne razumijem – rekao sam.
- Čovjek mora nešto skupljati. Netko skuplja potpise estradnih zvijezdi, netko autografe sportskih legendi, netko kristale, netko marke, netko etikete na bananama, netko duše... svatko prema svojim preferencijama. Ja skupljam skarabeje ili kotrljane, balegare, govnovalje, izaberi oznaku po volji. Kod kuće imam kolekciju od nekoliko stotina.
- Ima li to kakve veze s drevnim Egiptom – zanimalo me.
- Sjeme života uvaljano u savršenu kuglicu govna! Možeš li naći bolju metaforu za ovozemaljsko postojanje – odvratila je.
- Metafora je dobra, no odražava negativistički pristup životu...
- Osim toga, poput skarabeja najbolje se orijentiram noću, prema zvijezdama. Samo tako mogu naći put kući – dodala je.
Zanimalo me poznaje li skulptorski rad Jana Fabre-a, flamanskog umjetnika, konkretnije da li joj poznata Boule Scarabee?
Nikad čula.
- Fabre je poput mahnitog entomologa, strasno prekiva ljudske lubanje insektima, odjevne predmete također, jedne je godine strop Dvorane ogledala briselske kraljevske palače prekrio sa milijun i pol mrtvih Krasnika. Vrlo dojmljivo. Zapravo, mogućnost boje doživjeli smo tek u dvadesetom stoljeću. Drevni narodi bili su ograničeni na zemljane pigmente.
- Hoćeš reći da drevnjaci pod utjecaja Ayahuasce nisu bili u stanju vidjeti svu raskoš boja?
- O tome ne znam ništa. Moja iskustva sa psihoaktivnim tvarima su minorna. Ipak sumnjam.
- Griješiš.
- Ti kao da znaš nešto o tome?
- Da.

Mistična, K. biješe doista rijetka zvijerčica. Kakve li su to bile misaone i jezične bravure! A tek mentalne klopke koje je postavljala po čitavom stanu. Morao si vječito biti na oprezu, naćuljenih ušiju, aktivnog mozga, spreman da preživiš, kao u divljini. Opasna! Još u djetinjstvu je razvila vlastiti jezik: pisala je s desna na lijevo, alfabetom koji kao da je bio spoj znakova skanskrta i Vojnićevog manuskripta, izrađivala je talismane za obranu od zlih duhova, talismane za sreću i magične kvadrate, vrlo lijepe Ankhove; plela je, krojila i šila vlastitu odjeću, pisala hermetičnu poeziju; jutrom bi sjedala za stol i crtala krajolike iz snova ispunjene građevinama-skulpturama nalik Goethenanumu Rudolpha Steinera ili Mendelsohnovu Einsteinovom tornju, ekspresionistička, da ne velim antropozofska arhitektonska zdanja; umjela je svirati klavir, flautu i lutnju; uživala je šetati grobljima, frotažom uzimati uzorak s nadgrobnih spomenika. Njezina mladost i znanje bile su nesrazmjerni i pitao sam se odakle joj tolika širina. O svom podrijetlu nikada nije prozborila niti riječ. Šalila se da ju je donio škanjac što se pretvorio u kravu muzaru. Predložio sam da je hipno-regresijom vratim u prošle živote, no ona je to odbacila riječima da zna što je bila u prošlom životu. Što? – Dah zmaja!

Sjedili smo u dnevnom boravku, ja na istrošenom naslonjaču, ona sučelice, na kožnom otomanu antik smeđe boje. Iz mirisne lampe isparavala se umirujuća kombinacija eteričnih ulja: bergamot, ružino ulje, sandalovina. Čitao sam, mislim Miltonov izgubljeni raj. K. je lakirala nokte u boju žada slušajući Holstove Planete. Zvuci Marsa razlijegali su se prostorijom kada je rasplela svoju raskošnu crnu kosu iz punđe.
- Želim da me ošišaš na ćelavo – izjavila je.
Odigao sam pogled.
- Nisam siguran da to mogu učiniti – rekao sam.
- Ako me voliš učinit ćeš to!
Ta me iznenadna odluka takoreći paralizirala. Sjedio sam skamenjen, nijem, trudeći se osmisliti dobar izgovor kojim bi otklonio neobičan i vrlo lukavo postavljen zahtjev. Osjećao sam bojazan da će čin šišanja u kušnju dovesti našu vezu, ali i više od toga, da je svojevrsni nagovještaj opće kataklizme nesagledivih posljedica. Naravno, to se nisam usudio izreći.
- U redu, učinit ću to – nevoljko sam pristao.

Crni uvojci padali su po terakotnim pločicama kuhinje. Kao da čerupam rijetku crnu pticu, pomislio sam ozlovoljeno.
Je li mi poznato što se čini s ogromnom količinom kose koje frizerke pometu sa podova salona diljem Kine, zanimalo ju je. Nisam znao. Sintetiziraju amino-kiseline, konkretnije l-cistein (E 920), koji se koristi kao dodatak brašnu za izradu komercijalnog kruha, kolača, peciva... l-cistein inače poboljšava elastičnost i kvalitetu tijesta. Naravno, s obzirom na količinu ljudi u Kini, no ne samo ljudi, pošto ga je moguće kemijskim putem izolirati i iz dlake životinja, perja, rogova krava te naftnih nusproizvoda, Kinezi l-cistein izvoze diljem svijeta. Ne sumnjam da ga u probavni trakt unose Ameri, Njemici, Francuzi, a tako i mi, rekla je. Tim više što zakon ne propisuje proizvođačima da označe prisustvo l-cisteina na etiketi proizvoda.
Osjetio sam blago gađenje, a potom ekonomski i libertarijanski ispravno konstatirao:
- Poduzetnički duh plus znanstvena dostignuća recept je za rast BDP-a!
Dodavši:
- Zapravo, to je etičko pitanje: je li u pitanju svojevrsni oblik kanibalizma? Jedući takav kruh jedemo li bližnjeg svoga?
- Nije to etičko pitanje, već pitanje ekstremne osjetljivosti. Za mene to možda jest kanibalizam, dočim je za čovjeka iz Gruda to pitanje koji ne zavrjeđuje niti trenutak promišljanja. Čovjek iz Gruda kaže: ovdje smo da preživimo pod svaku cijenu!
Skratio sam joj kosu, potom uzeo brijaći aparat i nastavak od dva centimetra te dovršio posao. Prošla je rukom preko ćele.
- Rekla sam na nulu – ukorila me ljutito.
- U redu!
Promijenio sam nastavak i učinio traženo.
- A sada me dokrajči britvicom!
Zahtjevima nikad kraja, progunđao sam u sebi, no svejedno, učinio sam i to.

Ganut, promatrao sam djelo vlastitih ruku, moju kuhinjsku Nefretiti, ali ne onu čuvenu terakotnu dugovratu Nefretiti bez oka, već manje znanu, granitnu s izduženim zatiljkom kao u vanzemaljke.
Donio sam ogledalce iz kupaone da ocijeni svoj novi look. Pogladila je ćelu. Činila se zadovoljnom.
Uzeo sam partviš i krenuo mesti pod.
- Pusti to - vrisnula je.
Čemu nervoza, začudio sam se.
- To se odmah mora spaliti!
- Odmah?
- Da, odmah!
- Pa gdje ćeš to učiniti?
- Nasred kuhinje.
- Smrdjeti će kao vrag!
- Nije važno. Sila boga ne pita.
Umotala je kosu u novinski papir i pošpricala acetonom.
- Bolje će gorjeti...
Kresnula je šibicu i bacila je na smotuljak. Planulo je huknuvši. Promatrali smo kako se vatra razgorijeva, potom je papir progorio, a plameni jezičci zahvatili crne lasi. Dlake su izgarale topeći se i pjeneći kao zagoreni prženi šećer.
Požurio sam rastvoriti prozore. Špricnula je još malo acetona da dokrajči oprljenu živinu.
- Sada ćeš ti mene izbrijati do ćele - rekao sam.
- Jasno, k'o dan dragi.

Bila je divna. Bila je luda. Volio sam ju. Čitav taj period bio je halucitantan, onirički. Niti ja tada nisam bio baš svoj. Bio sam gladan, kao ulični pas.

muzika za ugođaj: Gustav Holst - Mars


- 11:31 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

22.01.2018., ponedjeljak

RASPRŠIVAČ ILUZIJA

Upozorenje: Svaka sličnost sa stvarnim ljudima i događajima je nenamjerna; umjesto protagonista imenom Jakov i Kolinda jednako je moglo stajati Jakov i Marija, Mujo i Fatma, Bobi i Rudi, Ginger i Fred...


Jakov se vraćao s posla s ostalim radnim narodom u tramvaju broj 3 što se vukao u smjeru Žitnjaka. Sjedio je nepomično i odsutno promatrao siva pročelja zgrada u ulici prepunoj propalih prodajnih mjesta negdašnjih industrijskih vele-simbola socijalističkog gospodarskog napretka te propalih obrta i obiteljskih slastičarnica. Kužni prostori izmjenjivali su se sa novootvorenim salonima za masažu, second-hand shopovoima, kineskim dućanima mješovitom robom, postojanim alkoholnim trovačnicama, kockarnicama, trgovinama autodijelova... Odjednom je oćutio nevjerojatan miris*. Osvrnuo se ne bi li otkrio izvor te olfaktvne senzacije, međutim vidio je samo četvrtaste glave i grubo tesana, isprazna lica. Ni traga priželjkivanoj zavodljivoj ljepotici iz druge dimenzije! No miris kao da je na neki čudesan** način pokrenuo stanovite procese u njegovom mozgu jer je uslijedila duboka spoznaja, svojevrstan satori u bivšoj ulici narodnog heroja: Jakov je, jasno kao dan, pri punoj i proširenoj svijesti, sa svim pripadajućim dokazima, detaljima i detaljćićima, uvidio da ga njegova žena ne voli, niti ga je ikada voljela! U grudima mu je nešto uzdrhtalo, vjerojatno duša, potom je osjetio gušenje i mučninu. Izišao je na slijedećoj stanici.
Duboko je udahnuo hladan, prosinački zrak pun čađe i smoga.

I što sada, zapitao se. Nije mu bio potreban taj suvišak istine. Objektivna istina malo kad i malo kome treba, ljudi se izvole proizvoljiti (proizvoljiti – proizvoljno tumačiti činjenice ili ih potpuno zanemarivati, oglušivati se o njih; u širem smislu nekritički vjerovati, pozivati se na pravo i čin vjere).
U redu, ne voli ga, no svatko tko traži sreću na ovom svijetu mora biti pripravan na neuspjeh, racionalizirao je. No voli li on nju, morao se zapitati. Nedvojbeno, nekoć ju je ludo i strasno ljubio. Ili? .. ili je to bila tek zaljubljenost koja nikada nije transmutirala u ljubav, banalan slučaj. Nije uspijevao razlučiti, bilo je to tako davno, kao u nekom drugom životu.
Odmahnuo je rukom i zaputio se kući pješice odlučan da potisne samoopstrukcije te zadrži bračni status quo. Međutim, istovremeno, u njegovoj podsvijesti dozrijevala je odluka ne samo da okrene leđa čitavom dosadašnjem život, supruzi, prijateljima, užoj i široj rodbini, već i da napusti posao, a bogami i tu balkansku krčmu kojom harače vuci i hajduci, a upravljaju provincijski poluinteligenti.

Otvorio je ulazna vrata stana, razodjenuo se u hodniku, ušao u kuhinju, iz frižider izvadio Smirnoff votku, natočio čašicu i ispio nadušak. Ponovio je radnju još par puta, potom zakoračio u dnevni boravak.
Kolinda je ležala na kutnoj garnituri pogleda prikovanog za tv i zdušno žvakala orahnjaču. Prsa su joj bila prekrivena mrvicama kolača.
- Pozdrav – reče Jakov s dovratka.
- Mhhhhhmm – odvrati ona punih usta ne skidajući pogled s ekrana.
Pažnju joj je okupirao prilog o Severini i Milanu. Par je imao gadnih poteškoća u braku i sve to, činilo se, neće izići na dobro.
Jakov se nadao, pače priželjkivao, da će mu žena, nakon što završi prilog, uputiti barem usputan pogled, možda upitati kako se osjeća, što se danas zbilo na poslu. No to se, naravno, nije dogodilo. Prilog je završio, a Kolinda je nastavila gledati mozaičnu emisiju. Uslijedio je prilog o neretuširanoj zadnjici Kim Kardashian***. Jakov je ušao u prostoriju, sjeo za radni stol, otvorio laptop i na YouTube-u potražio pjesmu. Pritisnuo je play, a kada je nadošao refren pojačao je ton:

Danas otvaram oči
nakon svih ovih godina
niti ja voljeh tebe
nit' si ti mene voljela
samo stara navika je ostala…

Na napad zvukom Kolinda je uzvratila podigavši glasnoću na TV-u. Jakov je priključio aktivne 2-smjerne stereo zvučnike od 120W i ponovo pustio pjesmu, na najjače. Kolinda je također raspalila TV na najjače. Pod je podrhtavao, zidovi su pucali od decibela. Kolinda je iznervirano zaurlala:
- JAKOVE!!! SMJESTA TO GASI! ČUJEŠ LI?!!! SMJESTA!!!
Jakov je pritisnuo stop. Osvrnuo se. Kolinda je zurila u njega. Pogled nije bio tek ljutit, već pun čiste nepatvorene mržnje.
- Kakva si ti kuja – rekao je mirno i ustao.
Pročitala je riječi s njegovih usta. Stisnula mute na daljinskom.
- JA KUJA? NISAM JA KUJA VEĆ SI TI PRAVI PRAVCATI IDIOT! – izderala se.
- Naravno – odvratio je.
Otišao je u spavaću sobu i iz ormara izvadio veliki putni kofer te se počeo spremati. Domarširala je za njim.
- ŠTO TO MISLIŠ DA RADIŠ?
- Odlazim.
- ODLAZIŠ?
- Da, odlazim.
- Oh, nikamo ti nećeš mili moj! Vidi ovo!
Započela je mrdati kukovima i izvijati se poput trbušne plesačice pjevušeći pritom neki orijentalni melos. A zatim je poletjela odjeća. Jakov je prasnuo u smijeh.
- Ha-ha-ha... Zar zaista misliš da ćeš me zavesti tom zapuštenom pudingastom guzičetinom i tim onemoćalim vimenima? Ha-ha-ha...
Kolinda se nije obazirala na omalovažavajuće riječi i prezriv ton. Znala je što čini. Plesala je naga, a pjesma se pretvorila u šaputavo bajanje. Odjednom je njezin lik počeo podrhtavati kao greška u programu, matrici. Jakov si je podijelio nekoliko žestokih pljusaka. No Kolindin lik je i dalje podrhtavao. Iznenadni poremećaj percepcije pripisao je brzom učinku votke ispijene na tašte. Protrljao je oči... jednom-drugi put–treći... Pred njim je sada stajala najpoželjnija žena svijeta evocirajući vrlo intiman historijski moment:
- ... happy birthday to you, happy birthday mr. president, happy birthday to you...
Jakove, želiš li me jebati – upitala je maznim glasom Merlinka,
- Oh, da – jedva je izustio Jakov dok su mu sline curile niz bradu.
- Naravno da želiš, svi žele jebati ovo tijelo! Dođi!
Merlinka se opružila na bračnom krevetu. Jakov je legao na nju.
- Jakove...
- Daaaa...
- Možda da uzmeš kondom. Bojim se da imam sifilis.
Naravno nije imao kondom. Prošla su stoljeća od kako se zadnji put imao snošaj.
- Nema veze – promrmljao je.
- Jakove, postoji mogućnost da imam i Aids.
Nije mario. Želio je samo da prasne božicu Seksa i crkne.
- Stvarno nije važno – rekao je, izvadio kur i uklizao u l'origine du monde.
----
* Nicole 007; ovaj miris je prava bajka za žene, ovijena u ljubavnu simboliku. Iznimno senzualan ženski miris. sastav: iris, bršljan, grah tonka, ljubičica, anis, vanilija, sladić, badem).

** Jakovu će kasnije biti prišapnuto da je bio pokusni kunić zloglasne američke agencije. Nije to prvi put da se CIA-a za potrebe testiranja novog kemijskog oružja poslužila neameričkim stanovništvom. Poznat je slučaj takozvanog ukletog kruha iz 1951. kada su žitelji francuskog sela Pont-Saint-Esprit iznenada «oboljeli» od halucinacija nakon što su konzumirali kruh koji su prethodno agenti CIA, u sklopu programa kontrole uma, zatrovali LSD-jem. Pritom je najmanje pet osoba poginulo, više njih je hospitalizirano u duševnoj instituciji, a sveukupno stotinjak ljudi bilo je izloženo eksperimentu. Također poznat je i slučaj iz Međugorja, gdje je CIA u sklopu programa kontrole uma, testirala supstancu za kolektivnu halucinaciju...
Prema nalazima iz krvi Jakov je bio izložen SZRI-ju (Sredstvu za raspršivanje iluzija). Navodno su samo tri molekule opakog sredstva dovoljne pa da se čovjeku otvore vrata redovito neželjene i bolne spoznaje.

*** Kim Kardashian izgubila je 100.000 pratitelja na Instagramu zbog neretuširanih fotografija njene stražnjice koje su otkrile da nije tako savršena kako se čini!


Muzička numera za ugođaj: Nakon svih ovih godina



- 09:08 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

29.11.2017., srijeda

PRAVO NA BESMISLICU

(ili đemajući đem s Anais Nin, Anne le Brun, Mihailom Bakunjinom)

«... ali gospodine Sažimatelju znanstvenih radova ovog puta niste u pravu», reče francusko-američki pisac, esejist, književni kritičar i filozof. Na kavi nam se pridružio i Majstor ljubavi. U ruci je držao Anthologie historique des lectures érotiques, Jean-Jacques Pauverta. On predloži da pođemo u Bordel muza. A možemo i u Mouline Rouge, nadoda. U bordelu sam odabrao onu koju su jedni zvali Amalgamka, drugi pak Marija Anđeoska, a treći Herkulina Milonska. Izgledala je kao genski križanac Dick Tracyja tj. Warrena Beattyja i Elizabeth McGovern. Zapravo, nalikovala je na Anais Nin. U sobi, umjesto snošaja insistirao sam – pošto bi pljunuta Anais - da mi pripovijeda o incestu koji je imala s ocem na dan kada je oslobođen Krim. Ili Knin? Ne sjećam se baš najbolje. Ona se zgrozi, reče da nikada nije imala polni odnos s srodnikom, a kamo li na Dan oslobođenja Krima. Tj. Knina! Rekoh da ću platiti duplo. Troduplo! Pristade na pogodbu, pa poče prepričavati zgodu iz hotela Astorija u Zaragozi gdje su to prvi puta učinili:

«...Sinoć je bila fešta San Juana. Prekrasna noć za našu sjedinjenost. Sagorjeli smo sve predrasude. Zapalili smo novu strast. Nikad, nikad nisam osjetio nešto tako apsolutno. Kako sam se predao tebi! Svi drugi trenutci ljubavi, sada to shvaćam, bili su nepotpuni – tek igra. Sinoć sam shvatio što ljubav jest. Izlio sam čitavo svoje biće u tebe.»
«...Noću-milovanja. Moli me da se skinem i legnem uz njega.»
«... Na trenutke sam imala osjećaj da je tu doista Don Juan, Don Juan koji je posjedovao više od tisuću žena, i ja sam tu ležala učeći od njega, a on mi je govorio kako sam talentirana, kao posjedujem nevjerojatnu ljubavnu senzibilnost, kao sam prekrasno usklađena i primljiva. Zapanjen bogatstvom mog meda. «Hodaš poput kurtizane iz Grčke. Kad hodaš, izgledaš kao da nudiš seks.»
«... Dok sam hodala niz mračni hodnik do svoje sobe - s maramicom među nogama jer mu je sperma bila preobilna...»
«... Iduće noći, kada je bio slobodniji u pokretima i kada je legao na mene, bila je to orgija, i penetrirao je u mene tri, četiri puta bez stanke i povlačenja – njegova nova snaga, nova želja, novi mlaz, dolazili su poput valova jedan iza drugog...»
«... Rekao je: Je n'a ai plus de Dieu! – Izgubio sam Boga.»


Njezino pripovijedanje probudilo je moj libido što se počivao u komi posljednjih nekoliko mjeseci. Želja je navirala u eksponencijalnim valovima. Napokon sam je grubo stisnuo uza zid i učinio ono što se čini u bordelima.
No to nije bilo dovoljno! Naša vesela družina, kao čopor divljih vukova, željela je još Zbilje. Zbilje! Predugo smo sažvakavali glupe knjige i živjeli u svijetu koncepata, hraneći ego, tijelo i vjeru naših profesora-mediokriteta u vlastitu velevrijednost e! da bih pristali na išta manje od 24satne izloženosti topničkoj vatri Zbilje.
U ulici Jevgenij Aleksejevič Preobraženskog susreli smo Lucasa R., znanog kao Crveny Dandy, istaknutog člana Situacionističke internacionale – on je ujedno bio neformalni duhovni vođa naše skupine. Neki su ga nazivali Učiteljem stvarnosti.
«Pa kamo ćete jebači», upita veselo.
«Još zbilje! tražimo još Zbilje!», uzviknu Majstor ljubavi.
«Zbilje, zbilje nam dajte, jer utjehe nema u Ideji!», povikasmo uglas.
«Imam nešto benigno za vas pošto smatram da još niste spremni za suočavanjem s pravom, nazovimo to tako, bakunjinovskom istinom. Dakle: Reality Tours u režiji Global Exchangea specijalizirana je agencija za putovanja na mjesta bijede i eksploatacije. Na meniju su obilasci i čitanje poezije u maloljetničkim zatvorima; susreti s eksploatiranim radnicima u zemljama trećeg svijeta; Bingo ili izvuci Zelenu kartu u Meksiku; nogomet s odrubljenom glavom u jednom od mnogobrojnih afričkih salmova; prezentacija džeparenja u romskom naselju; koktel party - konzumacija benzodiazepina tj. trankvilizanta tj. anksiolitika, tj. hipnotika tj. diazepama tj. alprazolama tj. lorazepama tj. oksazepama tj. klonazepama pod liječničkom kontrolom u psihijatrijskoj ustanovi; predstava Life is life u centru za podršku suicidalnim ljudima; ručak u pučkoj kuhinji; noćenje u prihvatilištu Sweet Dreams; vježba nasilja – Bulling za svakog! - s invalidnim osobama kao i osobama s posebnim potrebama; deratizacija narkomansko-političkog gnijezda, pučka veselica/dernek u visokom nacionalnom domu i još štošta...»
Dandy na papiriću ispiše adresu putničke agencije te reče da neće s nama jer ide na antiglutenski protest. Dignut će u zrak pseudo-događaj! najavio je iskezivši lijepe bijele zube taj visoki, naočiti muškarac srednjih godina s luđačkim sjajem u očima.
U Reality Toursu kategorički smo zahtijevali: «STVARNOST SAD I ODMAH!»
Službenica nas je pokušala urazumiti.
«Budite realni, tražite nemoguće, morate pričekati nekoliko dana», opetovano je ponavljala.
«MAINTENANT!», ustrajavali smo u našim željama.
Napokon je prekopala papire i pronašla tri slobodna mjesta na putu za Slavensku Federaciju #3.
«Imamo dojavu da se sutra u Varšavi sprema ustanak. A za cijeli taj pothvat zaslužna je notorna ruska "farma trolova" iz Sankt Peterburga!»
«To nam se sviđa, uzimamo!»
«Autobus polazi za pet minuta. Požurite.»
U zadnji tren uskočili smo u bus. Vozač se predstavio kao kralj Ubu, oficir kralja Venceslasa, odlikovan ordenom Crvenog zmaja Poljske, bivši kralj Aragona i grof Sandomira!
«A sada via Poland, ihaaaaaa», uzviknuo je i pritisnuo papučicu gasa do daske.
Njegova žena u ruke nam turnu nekoliko knjiga anarhističke biblioteke. Mene je dopala Baknunjinova Bog i država. Otvorio sam je nasumice i počeo čitati:

«Jedna legenda orijentalne crkve priča da su se dva pustinjaka svojevoljno povukla na nekoliko desetaka godina na pusti otok, i odvojivši se čak jedan od drugoga, provodili su noć i dan u razmišljanju i molitvi, i s vremenom zaboravili govoriti; od čitavog rječnika pamtili su još samo nekoliko riječi koje zajedno nisu imale nikakav smisao, ali su ipak pred Bogom izražavale najuzvišenije težnje njihovih duša. Naravno da su živjeli od korijenja kao biljožderi. S ljudskog su gledišta to bila dva slaboumnika, dvije lude, ali s božjeg, koje pretpostavlja besmrtnost duše, pokazali su se kao bolji račundžije od Galileja i Newtona. Žrtvovavši nekoliko desetaka godina ovozemaljskog uživanja, stekli su pravo na vječno blaženstvo i božji duh.»

«Koji kur???», začudio sam se i nezadovoljno sklopio knjigu.
Dok smo prolazili kroz Dresden iz kuta tolerancije snajperom je usmrćena kritička misao – but hey it's ok! Sve je to orkestrirani kaos, unaprijed smišljen proces višedimenzionalnih kozmičkih Elita udobno smještenih u trećem kvadrantu Galaktike koje imaju neometan pristup higgsovom polju i visokim pećima za proizvodnju elementarnih čestica.
U jednom trenutku Majstora ljubavi, tog nedozrelog pobunjenika, obuzela je malodušnost.
«Dosta mi je svega, iscrpljen sam, zaželio sam se dobrog starog Ništavila, čovječe!», uzviknuo je poprilično antirevolucionarno.
Na papirnatoj maramici naškrabao je srcedrapateljnu oproštajnu poruku majci od koje mi se, kada sam je kasnije pročitao, povraćalo. Potom je skočio u Vltavu.

«Draga mamam, ova će ti vijest doći kao grom iz vedra neba, razorit će ti srce! Ali nemoj ubiti glasnika. on nipošto nije kriv. Moraš znati, ja se sada nalazim na mnogo boljem i pravednijem mjestu. Neko vrijeme bit će ti teško, ali neka ti upravo ova misao pomogne da prebrodiš tugu. Jedina žena i trajno sunce u mom životu bila si ti. Ostale žene nisu ti bile niti do polovice nožnog palca. Jako te volim. Tvoj Miško

Osobno, kada su u pitanju oproštajna pisma, preferiram i preporučujem minimalizam. Recimo, stanoviti si je nadrealist na rever okačio tek noticu «Zgađen». Potom si je pucao u glavu. No, to se zove Stil!
«Pažnja!», upozori vozač Ubu «ulazimo u područje pravne nesigurnosti, ovdje ima vrlo opasnih paragrafa i vrlo dobro skrivenih članaka, građanin kao pravni subjekt ovdje ne postoji! Naravno, sve se odvija pod krinkom smrtne ozbiljnosti!»
«Gdje smo», upitah.
«Hrvatska», šaptom će Ubu.

(...)


- 12:12 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

04.11.2017., subota

PapaGuy

Osjećao sam se usamljenim. Poželio sam kupiti neko živo biće da mi pravi društvo. Pas se činio kao prevelika obaveza iako je njegova ljubav neupitna. Mačke zaudaraju. Hrčci isto. Možda gušter, kameleon, tarantula... razmišljao sam. Na kraju sam uzeo kakadua. Stavio sam ga u dnevni boravak i pošao pripremiti objed. Kako je boravak spojen s kuhinjom mogao sam svog novog ljubimca držati na oku. Stavio sam u mikrovalnu lazanje iz Lidla. Brzo su bile gotove. Sjeo sam za stol i tek što sam prinjeo vilicu k ustima ptica započe:

Dragi Bože!
Hvala ti za tvoju žetvu i kruh svagdašnji što nam pružaš,
hvala Ti na najmanjem zrnu koje raste da bi nas nahranilo,
hvala Ti na toliko okusa i tekstura, boja i aroma.
Mi ostajem mali i ponizni nad svim tim čudima i poklonima što nam pružaš!
Amen!


Počeo je zobati zrnje.
Vilica mi se objesila od čuda. Je li on to upravo izrecitirao molitvu ili sanjam? Bit će da sanjam, uvjeravao sam se.
Pojeli smo hranu, svaki svoju, i više se nije oglasio.
Poslijepodne sam proveo uz televizor. Zatim sam otišao prošetati gradom, ništa zanimljivo, vratio se doma, ponovo gledao tv, dremuckao. Bilo je bliže ponoći kada sam se odlučio preseliti sa tvrdog kauča u spavaću sobu. Plahtom sam prekrio krletku. Od ispod se začuo tanušni dječji glas:

Sanak meki sada me zove,
neka Bog dragi čuva zidove ove,
nek' me zakrili i sačuva milošću svojom,
nek' me vodi kroz snove i kroz mrak
kad zora zarudi da budem jak!
Ukipio sam se od straha.


- Ovo neće ići – procijedio sam.


Sutradan sam se zaputio u Pet centar.
- Izvolite – reče prodavač vedrog raspoloženja.
- Prodali ste mi rabljenog papagaja – rekoh ljutito.
- Kako to mislite?
- Pa lijepo, prodali ste mi papagaja koji se moli svaki put kada pođem jesti ili kada pođem na počinak...
- A vi ne želite takvog papagaja – upita u prodavač čudu.
- Ne, nipošto, ja sam ateist - rekoh ponosno.
- Oh, trebali ste to napomenuti pri kupnji. Naime, kršćanske papigice pravi su hit. Nije u pitanju greška, mi ih proizvodimo, kao u ostalom i papige za sve druge potrebe. Zar niste čuli za najnoviji trend?
- Nemam pojma o čemu govorite.
- Dođite, pokazat ću vam.
Prodavač preko razglasa pozva zaposlenicu po imenu Ljerka da ga zamijeni na pultu, a mi prođosmo kroz vrata u dnu prostorije te se počesmo spuštati dugim, uskim hodnikom u podzemne prostorije. Ostao sam iskreno impresioniran. U podnožju zgrade nalazilo se prostrano postrojenje (veličine dva nogometna igrališta) za proizvodnju i dresing papiga. U pomno tempiranim inkubatorima uzgajala su se jaja, dok su u staklenim boxevima dreseri u bijelim kutama kondicionirali papige da se služe određenim frazama, parolama, stihovima...
- Imate li kakvih preferencija - upita me prodavač.
- Na što točno mislite – upitah sumnjičavo.
- Mislim, imate li kakav određen svjetonazor, nešto što vam je religijski ili kulturološki blisko...
- Paa... volim Beatlese... - rekoh ne mogavši se sjetiti ničeg pametnijeg u tom trenutku.
- Odlično, imamo Beatlese - uzvikne prodavač. – Pođimo!
Dok smo se kretali prema Boxu 66 jedna su vrata bila odškrinuta i ja začuh zbor od desetak papigica kako kao mujezin s minareta arlauču, pa potom kliču ALAH AKBAR!!!
Također, iz drugog boksa začuo sam papigice da pjevuše:
You can't always get what you want...
- Oh, imate i Stonse - prokomentirao sam.
Prodavač se osmjehne.
- Da, Beatlesi ili Stonesi, vječno pitanje. Kao i gdje si bio 91.?
Na trećem mjestu papigice su pjevale:
vjetre s Dinare hej zaustavi se...
Na četvrtom:
evo zore evo dana, evo Jure i Bobana...
Na petom:
ay Carmela...
Napokon smo pristigli do Boxa 66. Kada smo stupili unutra papigice zapjevaše:
Let me take you down/ 'cause I'm going to/ Strawberry Fields/ Nothing is real/ and nothing to get hung about...
- Dobre su, zbilja dobre – obradovah se iskreno.
Njihov dreser ponosno reče:
- Ove majušna bića u stanju su otpjevati šezdeset i šest najvećih hitova legendarnih Beatlesa, u notu, bez greške!
- Zar doista?
- Jamčim vam - reče dreser.
- Sjajno, uzet ću dvije da pjevaju dvoglasno, po mogućnosti u terci, kao John i Paul.
- Možda da uzmete i Georga – pripomene dreser – on može pripomoći s kvintakordima.
- Koji je George?
- Ima ih više. Ovi s bijelim ovratnikom, oni su George.
- U ostalom na tri dobivate dvadeset posto popusta – pridoda prodavač sa strane.
Pa to je sjajno, naprosto sjajno, rekoh i uzeh sve tri, i Johna i Paula i Georga.

Living is easy with eyes closed, misunderstanding all you see...


- 14:48 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #