srijeda, 31.10.2007.

LOL ili, što bi u Dalmaciji rekli, za krepat od smijeha

Piše: Stipo Gabrić Jambo

Sinoć sam se vratio sa jako uspješna skupa u Gabela Polju. Za one koji ne znaju, moj Metković je igrom povijesnih okolnosti završio na samoj granici između nekadašnje Mletačke republike i Otomanskoga carstva. Na svu sreću s OVE strane granice. A na nesreću svekolikoga hrvatskog puka koji je ostao s ONE strane. Gabela Polje je novije naselje smješteno između stare Gabele u Bosni i Hercegovini (tamo gdje Salinas Price vidi Troju) i grada Metkovića. Mnogi stanovnici toga naselja, koje je i prostorno spojeno s Metkovićem, rade u Metkoviću, gdje im i djeca idu u školu. Po svemu to je dio Metkovića, ali u drugoj državi. Dijeli ih jedna od najsmješnijih ulica na svijetu – ulica Marka Marulića u kojoj su kuće s lijeve strane u Hrvatskoj, a one s desne u Republici BiH.
Vrativši se umoran i zadovoljan doma, sjednem pred televizor i gledam vijest kao je HDZ svojim blogerima zabranio daljnju aktivnost na blogu. Pazite, ne tamo nekim hadezeovcima, nego, ni glavom ni bradom, ministru Kirinu, Berislavu Rončeviću i sličnu kalibru. Ništa čudno. Sa HDZ-om i njegovim strahom od naprednih tehnologija, a naročito onih koje omogućuju slobodno mišljene, imam debelo ružno iskustvo. Možda i prvi u Hrvatskoj. Vjerujem da se svi sjećate kako je HDZ 2004. raspustio Gradsko vijeće Metkovića i namjestio svoga povjerenika, misleći kako će se Metkovci prepasti i prihvatiti ih kao osloboditelje. Tada je na lokalnoj web stranici stajala anketa gdje su se građani mogli izjasniti za koga će glasovati na prijevremenim lokalnim izborima. Panika među, zna se kime, nastala je kada je anketa pokazala da moja nezavisna lista vodi sa 37.58% ispred HDZ-a koji je imao 23,43%. Meštri iz kazališta lutaka promptno su povukli nekoliko povjerenikovih konaca pa je on uredniku web stranice dao nalog da skine anketu. Urednik to nije htio napraviti pa je „ukinuo“ cijelu stranicu stavivši na nju faksimil povjerenikova naloga. I tada je eksplodirala cijela Internet zajednica. Vijest je stigla do najznačajnijih hrvatskih medija pa se moćni HDZ brže-bolje povukao uz „nemušta“ objašnjenja. No, prošli su puno gore nego što je pokazivala anketa. Ja sam osvojio više nego duplo više od HDZ-a.
Jutros gledam Kopernikanski obrat. HDZ je „vratio“ svoje blogere, opet uz „nemušta“ objašnjenja. Kažu: „S obzirom da smo bili u eksperimentalnoj fazi, zbog velikog broja posjeta i komentara došlo je do tehničkih poteškoća i bili smo prisiljeni nakratko maknuti blogove sa naših web stranica.“ Za umrijet od smijeha. LOL, je li tako danas kažu mladi? Kao da su oni (HDZ) programeri blog aplikacije. Nisam sveznalica, ali iz moga tima mi kažu da je servis blog.hr stabilna aplikacija koja već godinama servisira na tisuće blogova dnevno. Bit će prije da su poteškoće nastale u HDZ-ovim glavama koje nisu spremne prihvatiti otvorenost što je blogovi omogućuju i gdje svaki posjetitelj može ostaviti svoj komentar. Čuo sam da je na Kirinovu blogu bilo čak 400 komentara koji su sad izbrisani. Mogu mislit kakvi su bili.
I što zaključiti? Stranka, koja se predstavlja kao jamac našega ulaska u EU, blamira se pružajući javnosti objašnjenja kojima se smije i posljednji hrvatski Internet klinac. Ništa nisu naučili na projektu Metković 2004., a sudeći prema njihovu mentalnom ustroju, nikad ni neće.

Objavljeno u 16:18 Komentari (6) • Isprintaj#

utorak, 30.10.2007.

Sagnimo se, bit ćemo bliži onima koji nas biraju

Piše: Stipo Gabrić Jambo

Jučer sam sa stranačkim prijateljima otišao u Jezero, područje jedinstveno po tome što je na jednom mjestu zasađeno oko osam milijuna trsova vinove loze. To geografski, povijesno i u svakom drugom smislu jedinstveno područje dijele dva grada i jedna općina, a da bi sve skupa bilo još kompliciranije i dvije županije. U dubrovačko-neretvanskom dijelu Jezero pripada gradu Pločama i općini Pojezerje, a u splitsko-dalmatinskome gradu Vrgorcu.
Predvečer smo stigli u Staševicu, mjesto sa 250 stanovnika koji, gotovo svi, žive od poljoprivrede. Tamo je skup organizirao njihov ogranak HSS-a i prvo što sam uočio jest da je u dvorani nedostajalo stolica. Organizator je postavio pedesetak stolica, a okupilo se stotinjak članova i simpatizera HSS-a iz Staševice i okolnih mjesta, što me više nego ugodno iznenadilo. Iako sam točno znao gdje dolazim i koji problemi najviše muče te ljude, prema njihovu pozornom slušanju pa i reakcijama na moj govor, stekao sam dojam da među te ljude nitko nikada nije došao, naročito političar koji je kandidat za saborskog zastupnika, a koji s njima može razgovarati na ravnopravnoj nozi. Da, upravo tako, jer obično je obrnuta situacija. Mnogi političar, držeći svoju glavu visoko iznad oblaka, nije u stanju s narodom razgovarati na ravnopravnoj nozi. A dovoljno se samo malo sagnuti, sjesti, kleknuti ako treba pa se puno bolje vidi i čuje. I narod to osjeti. Osjeti političara s ljudskim likom, sa svim njegovim manama i vrlinama, političara koji nije okružen kratko šišanim likovima sa slušalicama u ušima, koji dođe pred izbore, obeća brda i doline, a nakon toga nestane na neodređeno vrijeme. Našem seljaku je dosta priča koje dolaze iz centara političke moći, priča koje su razni spin doktori precizno skrojili upravo za tu i takvu prigodu. Smiješno, kao da netko ne zna razliku između juhe iz vrećice i one što se kuhala domaćem loncu.
Poslije Staševice odlazimo u obližnju Kobiljaču, mjesto u općini Pojezerje, s tek tridesetak stanovnika više. Tamo se održala Osnivačka skupština Općinske organizacije HSS-a. Okupili smo se u derutnom seoskom domu, naslijeđu socrealističkih vremena kada su se slični domovi radili po principu ho-ruk, malo betonskih blokova, grede, crijep, metalni otvori i vrata. Opet se ponavlja ista slika. Na skup poslije Osnivačke skupštine dolazi više od pola sela. Pazite, ne radi se o organiziranom članstvu koje na skupove dolazi po dekretu. Kad okupite pola sela to znači da su ljudi znali tko im dolazi i da su došli čuti nešto blisko njihovu uhu, nešto što im je potpuno razumljivo te nekoga tko njih potpuno razumije.
Staševicu i Kobiljaču mogu uzeti kao paradigmu za sva seoska područja koja sam obišao tijekom aktivnosti oživljavanja djelovanja HSS-a na području X. izborne jedinice, a sada i tijekom predizborne kampanje. Staševica i Kobiljača strašno osjećaju blesavi zakon od 0,0 promila te nemar ove države koja dopušta uvoz grožđa što u Hrvatsku uđe kao stolno, a onda završi u vinarijama. Ne znam nikoga tko je u prometu ugrozio sebe ili nekoga drugoga zbog popijene čaše-dvije vina. Promet ugrožava nekoliko tisuća kubika i stotine konja pod papučicom gasa, neodgovorna mladost i još neodgovorniji roditelji koji im poklanjaju skupe igračke, brzine od dvjesta i više kilometara na sat, 3 i više promila alkohola u krvi, droga…
Kao što zakon o nula promila muči stanovnike Jezera, isto tako stanovnik srednjodalmatinskih otoka na svojoj koži itekako osjeća neodlučnost i nesposobnost aktualne vlasti da proglasi ZERP. Deseci tisuća vagona hrvatskoga vina nemaju kupca, a stotine milijuna eura svake godine slije se u džepove talijanskih ribara koji bahato love u hrvatskim vodama ne plaćajući niti centa.
Upravo stoga ZERP i ukidanje zakona o nula promila predstavljaju središnja mjesta od kojih HSS neće odstupiti u pregovorima sa budućim koalicijskim partnerima s kojima ćemo formirati novu vlast nakon izbora.
Mislio sam se u ovome postu dotaknuti i najnovije odluke Vlade o (ne)isplati štete od suše, ali to je toliko velika sramota da ću njoj posvetiti sljedeći post.

Objavljeno u 16:49 Komentari (4) • Isprintaj#

ponedjeljak, 29.10.2007.

Jubito ili sigurnost na hrvatski način

Piše: Marijana Petir


Ovo smo ljeto svakodnevno brojili mrtve na cestama, rastao je broj različitih oblika kriminala, a na kraju, na Kornatima, totalno se urušio vatrogasni sustav rezultirajući najvećom katastrofom hrvatskog vatrogastva ikada i smrću mahom mladih ljudi pred kojima je bio čitav život. Ministar Kirin u trenutku njihovog stradanja šetao je Varaždinom, uopće ne smatrajući da treba na bilo koji način odgovarati ili posjetiti stradale. I nakon svega, ostao je u svojoj fotelji. Nažalost, statistika dovoljno govori o njegovim ostvarenjima tijekom mandata.

Na primjer, u 2006. godini ubijen je 81 hrvatski građanin. Broj ubojstava drastično je povećan za više od trećinu (37 posto ili 22 slučaja) u odnosu na 2005. godinu. U istom razdoblju ubilo se gotovo 800 ljudi, što je, istina, nešto manje u odnosu na godinu prije, ali još uvijek alarmantno. Ovaj podatak sasvim dovoljno govori o svakodnevnoj sigurnosti odnosno porastu nesigurnosti hrvatskih građana.

Stanje sigurnosti u prometu je još i gore. Naime, u 2006. godini u prometnim nesrećama poginulo je 659 ljudi, što je drastično povećanje u odnosu na godinu prije kada ih je na našim cestama poginulo 597 osoba. U navedenom se razdoblju dogodilo 58 283 prometnih nesreća, što je za 151 prometnu nesreću ili 0,3 posto više nego u 2005. godini. Od tog broja, 551 prometna nesreća bila je s poginulim osobama, što je za 21 prometnu nesreću ili 4 posto više nego godinu prije. Također, dogodilo se 16 155 prometnih nesreća s ozlijeđenim osobama, što je za 1 004 prometne nesreće ili 6,6 posto više nego u 2005. godini.

Što se tiče prometnih nesreća s poginulim osobama u kojima su sudjelovali pješaci, evidentirano je da je tijekom 2006. godine poginulo 126 pješaka, što je za 25 osoba ili 24,8 posto više nego 2005. godine, kada je u prometu poginuo 101 pješak. Isto tako, u 2006. godini u prometnim nesrećama poginulo je 26-ero djece, što je za 44 posto više nego 2005. godine kada je poginulo 18-ero djece. Na 100.000 stanovnika u Hrvatskoj je u prosjeku nešto više od 14 smrtno stradalih, što je za 40 posto više od plana iz nacionalnog programa Vlade Republike Hrvatske i ministra Kirina. To je ujedno i gotovo dvostruko više od standarda razvijenih europskih zemalja.

Zabrinjava i to da su u prvom ovogodišnjem tromjesečju na cestama poginule 133 osobe, što je 10 posto više nego u istom razdoblju lani, kad je smrtno stradala 121 osoba, a prema podacima MUP-a, u prvih šest mjeseci ove godine na hrvatskim cestama bilo je 28.519 nesreća, što je 8,4 posto više nego lani u to doba, poginulo je 287 osoba ili 10 posto više, a ozlijeđeno 11.613 osoba ili gotovo 15 posto više. Ovi trendovi zabilježeni u prvom dijelu godine govore da će ukupan broj poginulih na cestama ove godine svakako preteći prošlu godinu koja je bila jedna od rekordnih u novijoj hrvatskoj povijesti.

Zato se još jednom treba javno upitati: Ministre Kirin, koliko još ljudi i na koji način treba izgubiti život da biste priznali da ne radite svoj posao dobro?

Objavljeno u 17:27 Komentari (5) • Isprintaj#

Stjepan Radić konačno u srcu Zagreba

Piše: Josip Friščić

Ne postoji tema koja bi bila bolja za otvaranje prvog bloga od pisanja o događaju na koji smo mi, HSS-ovci, tako dugo čekali i na koji smo posebno ponosni.

U subotu, 27. listopada 2007. godine nešto iza 12 sati, u središtu Zagreba, na uglu Jurišićeve i Petrinjske ulice svečano sam s predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem otkrio spomenik Stjepanu Radiću, osnivaču Hrvatske seljačke stranke.
Prije svega, moram reći da je podizanje spomenika za HSS jedan on najvažnijih događaja u novijoj povijesti. HSS je podizanje spomenika smatrao svojom moralnom dužnošću i bio spreman učiniti sve kako bi podigao spomenik i ispravio nepravdu prema svome osnivaču i učitelju. Tu smo nepravdu u subotu konačno i ispravili.

Pored brojnih prisutnih građana i članova HSS-a iz cijele Hrvatske, na svečanosti su bili predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, gospođa Đurđa Adlešić, kao predstavnik koalicijskog partnera HSLS-a te ostali uzvanici iz političkog, javnog i vjerskog života Hrvatske.
No, moram reći kako mi je posebno drago da su događaju prisustvovali i brojni članovi obitelji Radić, te počasni predsjednik Međunarodne paneuropske unije Nadvojvoda Otto von Habsburg.

Na trgu, u govoru sam istaknuo kako je Radić zagovarao ideje suradnje, da različitost Hrvatske u to vrijeme nije doživljavao kao prijepor nego kao bogatstvo, i da danas, kao logični nastavak takvog promišljanja, (mi u HSS-u) ističemo potrebu ravnomjernog razvoja Hrvatske uz uvažavanje regionalnih posebnosti. Suočeni s novim izazovima u djelovanju (a sada i s našim koalicijskim partnerima), trebamo imati i mudrosti i staloženosti da znamo braniti svoje interese i ugraditi ih u temelje buduće zajednice. Radićeve ideje i dalje žive, i a danas predstavljaju izazov za hrvatsku politiku i HSS.

Na Trgu bana Jelačića mogli su se vidjeti i mnogobrojni članovi HSS-a iz svih županija, koje sam obišao s predsjednikom Mesićem nakon otkrivanja spomenika.
Na štandovima su predstavili prehrambene proizvode i pića svoga kraja, a svi koji su se našli tamo mogli su vidjeti i mnogobrojna kulturno-umjetnička društva koja su pred prisutnima nastupali sa svojim programom.

Ovom prilikom im se zahvaljujem što su svojim dolaskom uveličali ovu svečanost.

Na kraju moga prvog članka na blogu htio bih samo još dodati kako mi je drago da je upravo HSS zalaganjem svojih članova uspio podignuti ovo vrijedno umjetničko djelo u centru glavnog grada koje će građane Zagreba i cijele Hrvatske podsjećati na svoju bogatu povijest i gdje će svojom pojavom spomenik Stjepana Radića podsjećati na svoju ideologiju koju i danas HSS pokušava prenijeti hrvatskom narodu.

Vjera u Boga i seljačka sloga !

Objavljeno u 17:25 Komentari (10) • Isprintaj#

Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se