Hrvatski Bosnjaci

subota , 28.11.2015.

Bilder hochladen

Hrvatski Bosnjaci

Hrvatski Bosnjaci, rodoljubi i Hrvatine,
Borili se srcem za Hrvatsku do Drine.
Nasa vjerna braca su bili i ostali,
Neka ih se nikada ne zaboravi.

Da je hrvatski nacionalist izjavio je muski,
Dzafer-Beg Kulenovic, Doglavnik Ustaski.
Bosna je Hrvatska po rijecima njegovim,
Smjer i nadahnuce narastajima novim.

Hrvati bi ostali bez slavne Crne Legije
Da legendarnog Becira Lokmica bilo nije.
Sarajlije branise Hrvate od cetnika i partizana.
Pod vodstvom Becira, Ustaskog revolucionara.

Ibrahim Piric-Pjanic, Vitezom proglasen,
Kao vojnik od nitkoga nadmasen.
Nastavio je rat i poslije rata,
Za veliku drzavu svih Hrvata.

Samo hrabri junak za svoju zemlju gine -
Poput Vejsila Keskica i Bosanske Krajine.
Legendo Hrvatskog revolucionarnog bratstva,
Zahvalna Ti je cijela rodoljubna Hrvatska!

Oni su Starcevicevo hrvatsko cvijece,
S njima u srcu pokrenimo novo proljece.
Idimo pravim putem hrvatskih junaka,
Krvne brace, nasih dobrih Bosnjaka!

Darko Tolic

Ljevicar

Bilder hochladen

Ljevicar

Ja sam tvrdoglavi blesavi ljevicar,
Po pameti nisam ni smecar.
Nemam pojma sto je fasizam -
Ipak se pozivam na antifasizam.

Omrzeni roditelji su mi bogati,
Zato ih moram odlucno prijezirati.
Lopove, siromahe i beskucnike velicam,
Uspjesne i marljive ljude treba biti sram.

Mrzim svoj narod i sebe,
Zelim da nas stranci istrjebe.
Homice i feministice podrzavam,
Tako svoj rod brze smanjivam.

Zidovski neomarksisti me stvorili,
Preko mene bi sve vrijedno rastvorili.
Hoce da se spolno volimo i drogiramo
I kroz drzavne institucije marsiramo.

Mrzimi i svoj nesretni muski spol,
Kao muskarac osjecam stid i bol.
Neka nas ohole matrone dominiraju,
Kroz zivot vode i stalno kritiziraju.

Da sam bezvrijedan i lud znam,
Najbolje je da se brzo pokopam.
Dabogda svijet ima od mene mira,
Neka ljevicarska ideologija krepira!

Darko Tolic

Hinduisticko i islamsko prorocanstvo

subota , 21.11.2015.

Bilder hochladen

Po svetim spisima Hinduizma, u sadasnjem vremenu prolazi Mracno doba Kali Yuga. Poslije Mracnog doba slijedi Zlatno, Krita Yuga.

U "Vishnu Puranas" se Mracno doba ovako opisuje:

"Obozava se samo bogatstvo. Strast je jedina veza izmedju spolova. U pravnim sporovima je himbenost jedino sredstvo za uspjeh. Na zene se gleda samo kao na objekte za puteno zadovoljstvo. Nasilni vladari, raspad zemlje i moralnih vrijednosti, dobrovoljan pobacaj, nepostovanje bozanskih zakona, pervertacija svijeta, agnosticizam medju ljudima. Poslije Toga slijedi Novo doba."


Islamska tradicija (Kuran i Haditi) poznaje razne predznake koji predhode Sudnjem danu (Quiyamah):


"Hadhrat Abu Musa Ash'ari: Quiyamah dolazi kada govornici javno lazu, kada su ljeta hladna a zime tople, kada se putovanje (koje inace traje jedan dan) obavi za malo sati, kada se cijeni zene bez djece, kada vladaju potiskavanje, ljubomora i pohlepnost, kada ljudi slijedi svoje pozude i raspolozenja, kada nasilje, krvoprolice i anarhija postanu uobicajenost, kada necudorednost i besramlje postanu dio javnosti, kada djeca budu za svoje roditelje razlog za brigu i bijes.


Hadhrat Abdullah Ibn Mas'ood: Quiyamah kolazi dada glazba i glazbeni instrumenti budu prisutni u svakoj kuci, kada se ljudi odaju homoseksualnosti, kada bude puno vanbracne djece, kada se ljudi vezu uz strance i prekinu vezu sa svojim rodjacima, kada licemjeri vode drustvo i zlikovci mare za biznis, kada lopovi i zlikovci imaju nadmoc, kada se pije vino (kroz muslimane).


Auf bin Malik: Quiyamah dolazi kada posasti ubiju puno ljudi, kada bogatstvo bude toliko veliko da netko sa sto Denara ne bude zadovoljan, kada svagdje anarhija i krvoprolice vladaju, kada Banil Asfar (Rimljani, Krscani) prekrse mirovni sporazum i ratuju s muslimanima."

Hrvatska: u susret višerasnome kaosu

subota , 14.11.2015.

Bilder hochladen

Dr. Tomislav Sunić
www.tomsunic.com

Umjesto da hrvatska vlada nastoji milom dovesti tisuće Hrvata iz iseljeništva, uskoro će ona, na zapovijed euro-komesara, morati silom uvesti tisuće neeuropskih useljenika. Pred masovnim dolaskom Azijata i Afrikanaca u Europu, hrvatska politička klasa mora se zborno zgražati nad pomisli o gradnji Madžarskog zida. U najmanju ruku kao da su se u povijesti zidovi gradili iz avanturističkoga hira. Stoljećima je Hrvatska slovila kao Antemurale Christianitatis. I Hadrijanov zid u Velikoj Britaniji i višekilometarski Kineski zid, nisu bili građeni iz turističkih pobuda, nego da se zaštiti domaće stanovništvo od dolazaka barbara. A kako to da se nitko ne zgraža nad dosad izgrađenim zidom, dugačkim 400 kilometara, kojeg gradi Izrael—velikim dijelom uz pomoć američkih poreznih obveznika? I vile čelnika hrvatske političke klase, bilo u Istri, bilo na Braču, bilo na Hvaru, omeđene su glomaznim zidovima, a ne mostovima. Da je Hrvatska imala Dunavski zid pred Srbijom, vjerojatno se Vukovar i Ovčara 1991. ne bi nikad dogodili. Ured Predsjednice Hrvatske i njene svite na Pantovčaku u Zagrebu, omeđen je kilometarskim žicama nad kojima bdiju kamere i do zuba naoružani policajci. Neeuropski imigranti, čiji je prosjek inteligencije niži nego kod Europljana,[i] a čije su radne navike upitne, a sklonosti kriminalu znatne, znaju napamet da europski bezgranični političari pate od patološkog osjećaja povijesne krivnje i paničnog straha da ih mediji ne proglase rasistima, fašistima, ustašama i ostalim desničarskim zvijerima. Neeuropski imigranti također uživaju moralnu potporu nad-države Vatikana i njenog čelnika Pape Franje, koji je za razliku od svojih prethodnika, čovjek osrednje kulture i osoba bez povijesne vizije. No Papine floskule u korist neeuropskih imigranata imaju veći svjetski domet nego svi zakoni i sve višerasne „multikulturalne“ fraze lijevo-liberalnih medija. Papini kardinali u Americi javno podstiču na ilegalni dolazak južnoameričkih imigranata u SAD, kao i Afrikanaca u Europu, u nadi da će na taj način najbolje proširiti katoličko bijelo stado u nestajanju. Anacionalne homilije američkih kardinala Timothyja Dolana iz New Yorka ili Francisa Georgea iz Chicaga više sliče na riječi bivših jugoslavenskih kultur-boljševika nego na Očenaš onozemaljskog života. Riječi američkog kardinala Georgea „kako se moraju zaustaviti deportacije ( imigranata) jer deportacija uništava obitelj“ [ii], više sliče na sentimentalne prodike transrodnih uličara iz Zagreba, nego na riječi visokog svećenika zaduženog za život vječni. Hibridni svijet bez granica, bez rasa, bez naroda, bez povijesnih korijena, bez imena i bez nacionalne svijesti, konačno je danas ujedinio krupni kapital, Katoličku crkvu i antifašiste. Hrvatskom kapitalističkom tajkunu svejedno je da li mu je kupac Srbin, Hrvat ili Marsijanac; njemu je jedina svetinja bezgranični protok robe i financijski profit. Komunisti pak, i njihovi moderni izdanci antifašisti, tzv. Antifa, mrze državu jer im svaka država i nacija smrdi na ustaštvo i fašizam. Kršćanski kler pak, niti uz najbolju volju, ne smije biti zagovornik zidova i granica, budući da im je njihov učitelj, konvertit Sv. Pavle, davno govorio u svojoj Poslanici Galaćanima (3, 28): “Nema više Židova niti Grka; nema više roba ni slobodnjaka; nema više muškoga ni ženskoga: svi ste jedno u Isusu Kristu .“

Hrvatska bajna, bijela enklava

Premda je Hrvatska nakon 1945. godine genetski osiromašena, politički zastrašena, kulturno izprovincijalizirana i financijski uništena, za razliku od mnogih EU članica ona je uspjela nekako zadržati svoju etničku i vjersku homogenost. Zasad, siromašna Hrvatska nije mamac za afro-azijatsko-levantinske imigrante, upravo iz razloga što su njihove oči uprte na besplatne azilantske stanove u Švedskoj ili na širokogrudna financijska davanja zvanih „Hartz IV“, koje im velikodušno pruža njemačka vlada i njeni ljutiti porezni obveznici. Neslužbeno, Hrvatska ima prednost o kojoj europski i američki političari i njihovi novinari ne vole u javnosti govoriti, da ih se ne proglasi rasistima. No potajice, svi od reda, barem sezonski-paušalno-turistički, zajedno sa svojim obiteljima, sanjare o hrvatskoj oazi bijelog mira i spokoja. Kod razdraganih stranih diplomata u Hrvatskoj, dakako uz privatnu kapljicu vina na skrivenoj terasi na splitskom Peristilu, ili u polutami kafića nasuprot Sv. Vlaha u Dubrovniku, Hrvatska neslužbeno slovi kao bajna bijela enklava u srcu Europe. Na golišavom hrvatskom Zrču, za razliku od nudističke plaže Gigaro u francuskom St. Tropezu, nema zasad afro-arapskih voajera koji iz busije satima kibiciraju bijele euro-ljepotice. No zato je u Veneciji, kod Sv. Marka, nemoguće danas bijelom turistu zaobići horde Roma iz Rumunjske koji uredno ordinariju u planskom džeparenju. Po imigrantskom nepisanom pravilu u blizini svih europskih kolodvora, počevši od glasovitoga Hbf Münchena do Gare de L’Est u Parizu, čuče i čekaju skupine došljaka iz Somalije i Nigera. Socijalna država blagostanja, međurasni suživot, sve ono o čemu su komunisti oduvijek teoretizirali, i svoje narode terorizirali, puno se elegantnije i uspješnije provodi na Zapadu. Zakonske odredbe u EU ili u SAD-u omogućuju danas afro-arapskim-azijatskim imigrantima pravne lagodnosti u kojima oni, u svojim bivšim zemljama, nisu mogli niti sanjati. Blage su kazne u zemljama Europske unije i Amerike za političara, bankara ili glumca optuženog za pedofiliju, šverc droge, ili bankarske prijevare, kao što je nedavno bio slučaj sa bankarskom korporacijom Goldman Sachs ili Lehman Brothers u Americi. Bankarski špekulant dobit će 3 do 5 godina zatvora, no uz dobrog pravnika možda ga prorežimski mediji proglase seksualnim herojem, a ne kriminalcem, kao što je to nedavno bio slučaj sa bivšim čelnikom Međunarodnog monetarnoga fonda, Dominiqueom Straussom Kahnom. Ali ako neki nadobudan političar ili profesor dobije medijsku etiketu „ rasist“ , „ ustaša“, „ fašist“ , ili „ antisemit,“ onda to znači siguran poljubac smrti u karijeri, ali i vjerojatno visoku novčanu i zatvorsku kaznu. Takve drakonske kazne već odavno su na zakonskoj snazi za heretike u Francuskoj i Njemačkoj.[iii]

Statistika smrti

Sa svojih 50 milijuna neeuropskog stanovništva u Europi, europski Pariz i München prestali su biti gradovi iz filmova Jean Gabina ili Line Venture. Kriminal i banditizam dobili su u Europi drugu boju lica. U Americi, u kojoj je broj bijelog stanovništva u zadnjih četrdeset godina pao na 65 posto, tj. na cca 200 milijuna, od ukupno 320 milijuna stanovnika, mnogi bijeli Amerikanci u kasne sate, uz čašu vina Zinfandel, sanjare o svom Clark Gableu, slušajući retro arije šansonjera Pat Boonea. Bijeli američki san odavno je prešao u bijelu američku moru. U polumrtvom i bankrotiranom gradu Detroitu, nekoć prijestolnici američke teške industrije, broj stanovnika se u zadnjih dvadeset godina preplovio. Od 2 milijuna stanovnika grad se sveo danas na milijun ljudi, i to isključivo na Crnce-Afroamerikance i na Hispance. Preostali Bijelci iz Detroita, ili barem oni koji su to mogli priuštiti, dali su odavno petama vjetar u pravcu još donekle homogenih bijelih saveznih američkih država Oregona i Washingtona. Nakon 20 sati nepisana zadaća u centru Detroita znači: kako preživjeti. Južnije, u Kaliforniji, u famoznom Los Angelesu, nalazi se Potemkinovo mjesto zvano Holywood, o kojem masa mladih Hrvata u Hrvatskoj filmski sanja kako će i oni postati Šerbedžije i Višnjići. No nešto niže, nešto južnije od velike zračne luke, u pravcu nekad ribarskog hrvatskog iseljeničkog naselja — danas meksikaniziranog San Pedra–, nalazi se naselje Compton u kojem žive i životare isključivo Crnci. Svaki bijeli Amerikanac, čak i sa svjedodžbom promiskuitetnog Antifa- ljevičara, čak ako voli sve ljude svijeta i ljubi sve vrste peradi, čak ako je pobornik pederastije, zoofilije i nekrofilije, čak ako je zagovornik istospolnih međurasnih brakova, nema u Comptonu apsolutno što tražiti. U Comptonu, upravo kao i u stotinama drugih crnačkih i hispanskih gradskih dijelova diljem Amerike, vrijede druga pravila života i smrti. Svaki bijeli prolaznik koji tamo bane, bez obzira na svoje ekumensko-komunističko ili liberalno-promiskuitetno ponašanje, predstavlja bijelu provokaciju za Crnce. Čak ako Bijelac, koji tamo skrušeno i nacional-mazohistički traži pokajanje za navodni rasizam svojih predaka, lagano može ostati ne samo bez novčanika nego i bez svoje glave.

O navodnom bijelom rasizmu i o tzv. jadnim žrtvama Crncima u Americi, ili o navodnim ubogim arapskim i muslimanskim došljacima u Europi, ore se sentimentalne priče na svim medijskim i akademskim valnim dužinama. Razlog tome je dugogodišnja liberalno-marksistička propaganda u američkom i europskom školstvu, uz stalne samozatajne prodike skrušenih bijelih političara. Nakon Drugog svjetskog rata, a pogotovu nakon sloma Sovjetskog saveza, Amerika i EU grade svoj politički identitet isključivo na povijesnom kajanju. No ako već danas lažu tzv. ekstremni desničari ili tzv. fašisti, ne lažu zato vladine statistike. Crnci čine 13 % građana Amerike, dočim je njihov udio u ubojstvima u Americi veći od 53% – i to prvenstvo u međusobnim sukobima (cca 8.000 ubijenih godišnje ).[iv] Crnci također čine više od 50 % razbojstva godišnje i više od 70% silovanja. Crnci imaju udio 40% u ubojstvima američkih policajca. Nedavno je i vrlo liberalni bivši gradonačelnik New Yorka, Rudy Giuliani, nehotice izlanuo općepoznatu činjenicu –i ostao živ: “mi ne spominjemo činjenicu da je 93 % Crnaca ubijeno od drugih Crnaca“.[v] Kao što prenosi jedan u nizu američki provladinih dokumenata u posljednjih pedeset godina „ dvadeset i dva trilijuna dolara, (22 tisuće milijardi američkih dolara ) utrošeno je na ‘Borbu protiv siromaštva’, a taj trošak, uzevši stopu inflacije, prelazi tri puta troškove svih američkih ratova počevši od Američke revolucije“. [vi] No Crnci, tj. Afroamerikanci i nadalje pokazuju loše rezultate na prijemnim ispitima[vii] , dočim njihov broj od ukupno 2,5 milijuna zatvorenika u Americi, prelazi 50%. Neokomunističkim, liberalnim i LGTB agitatorima i njihovim teoretičarima, za cijelu ljudsku dramu, kao i jad i bijedu Afrikanaca, Hispanaca i južnih Azijata snosi odgovornost ekonomsko-politička sredina i poslovični nemilosrdni rasisti Bijelci. Nipošto oni ne žele prihvatiti željezni zakon prirode: različite rase, biološko nasljedstvo i geni također igraju važnu, ako ne i najvažniju ulogu u nečijem političkom, apolitičkom ili kriminogenom ponašanju.

Riječ „rasa“ danas je omrznuta u svim europskima i američkim institucijama i pravosuđu, te ona pomalo nasilno izlazi iz političkog govora, osim dakako kada je riječ o poslovičnim negativcima, „bijelim rasistima“. Skorim dolaskom neeuropskih imigranata u Hrvatsku, hrvatska politička klasa otvara vrata neviđenim međurasnim i višenacionalnim sukobima, i to povijesnih razmjera. Hrvatska politička klasa ništa nije naučila iz pogubnog „bratstva i jedinstva“ naroda bivše Jugoslavije…

Bilješke:

[i] Richard Lynn, Race Differences in Intelligence (Washington Summit Publishers, 2006), na stranici 14., po svojim mjerenjima IQ ( kvocijenta inteligencije) označuje Hrvate, kao i narode na Balkanu, sa prosječnim IQ 90—što je 10 posto manje od srednje- i zapadnoeuropskih naroda čiji je prosjek (IQ) 100. „ To je izazvano miješanjem europskih i turskih gena.“ Lynn je dobro upoznat sa jugo-komunističkim genocidom nad Hrvatima nakon Bleiburga i negativnom socio-biološkim selekcijom u Hrvatskoj. U novom mjerenu kvocijenta inteligencije (IQ) kod studenta prigodom školskih uspjeha, načinjenih u 107 država, Lynn, zajedno sa Prof. G. Meisenbergom, u akademskog časopisu Intelligence (Elsevier) br. 38 (2010), str. 357, „National IQs calculated and validated for 108 nations“, daje nove rezultate o prosječnom hrvatskom kvocijentu inteligencije: oni iznosi IQ 99– isto kao kod Nijemaca, Austrijanaca, Madžara, itd.

[ii] Robert Klein Engler, “Illegal Immigration and the Catholic Addiction to the Democratic Party, American Thinker (14. veljače 2014).

[iii] U Francuskoj, zakonska odredba iz krivičnog zakona, br. 90-615, od 13. srpnja 1990.g., poznata pod nazivom „Fabius –Gayssot“ . U Njemačkoj, paragraf 130, stavka br. 3. od 1994 i 2015, iz krivičnog zakona, pod naslovom „Volksverhetzung“.

[iv] Dr. Erika Harrell, U.S. Department of Justice (Bureau of Justice Statistics), “Black Victims of Violent Crime”, rujan 2007.

[v] Michelle Ye Hee Lee, “Guiliani’s claim that 93 percent of black murder victims are killed by other blacks”, The Washington Post, 25. prosinca 2014.

[vi] Robert Rector i Rachel Sheffield, “The War on Poverty After 50 Years”, The Heritage Foundation, 15. rujna 2014.

[vii] US Department of Education, “How Black and White Students in Public Schools Perform on the National Assessment of Educational Progress”, 2009.

Hrvatska: u susret višerasnome kaosu (2)
TSunic-GoricaDSC07735Dr. Tomislav Sunić na tribini kao kandidat HČSP-a za EU parlament
Izdaleka je lijepo govoriti o toleranciji i o višerasnim integracijama. Docirati iz američkog bijelog geta ili iz bajne vile sa zagrebačke Medvednice o čarima međurasnog suživota, ne predstavlja rizik, ali pruža čistu savjest. Nitko od bijelih liberala ne želi živjeti u višerasnim četvrtima njemačkog Neuköllna u Berlinu, a kamo li tek obitavati u južnom Los Angelesu u Americi. Ako već Vesna Pusić i Ivo Josipović, i tisuće hrvatskih političara zagovornika integracija neeuropskih imigranata žele biti vjerodostojni, tada bi mogli započeti svoje kampanje vlastitim pedagoškim primjerima. Umjesto Tovarnika u Slavoniji, rodnog mjesta pjesnika A.G. Matoša, zbirni centri neeuropskih valova emigranata morali bi u Hrvatskoj biti na obalama rijeke Mirne u Istri. Povremeno bi Vesna Pusić, koja ljetuje u blizini, mogla učiti afroazijske emigrante hrvatski jezik čitanjem stihova Drage Gervaisa: „Pod Učkun kućice bele, za dom spremne Crnce vele.“ U blizini rodbinske Baške vode, sa recepcije hotela „Berulia“, Ivo Josipović bi mogao držati predavanja stotinama novih afroazijskih hotelskih sustanara o ljepoti post-jugoslavenskog bratstva i jedinstva, kojeg danas medijsko-politička klasa naziva „suživot.“ No višerasna stvarnost nije u praksi bajna, što zapadna Europa i Amerika dnevno i dramatično isprobavaju. Dolaskom nekoliku tisuća ne-Europejaca u moguće prihvatne centre na Braču i Hvaru—ode hrvatski turizam dođavola, što hrvatski integracionisti i europeisti dobro znaju. Na nedavna štura priopćenja u engleskom tisku o silovanju stotine bijele engleske djece od strane pakistanskih useljenika u gradu Rotherhamu, u Velikoj Britaniji, prethodile su godine službene samocenzure i apsolutnog medijskog tajca. „Politička korektnost primorala je vlasti da šute i da zanemare zviždače“.[i], kao što to piše američki neokonzervativni National Review. Zna se zašto. Svaki lokalni bijeli općinski službenik iz Rotherhama pravio se Englez: živio je u patološkom strahu da ne bude optužen za „rasnu netrpeljivosti prema Pakistancima“. Izbjegavanje prozivanje etničkog, nacionalnog i rasnog podrijetla stranih kriminalaca postalo je medijsko, zakonsko i policijsko pravilo u cijeloj Europskoj uniji. Osim, dakako, kada je riječ o „bijelim desničarima“ i ubojicama, čiji pridjev „bijeli“ resi tada sve novine svijeta.

Njemačka EU-krava muzara

Zato je najbolje citirati izvatke iz prorežimskih novina i vladine službenike, budući da njihove riječi neizravno bolje govore o kaosu višerasnog i višeetničkog društva. Glavni šef njemačke policije Jörg Ziercke i njegov šef, ministar unutarnji poslova Savezne Republike Njemačke, Thomas de Mazičre, rekli su prije godinu dana stvar koji svaki Nijemac desetljećima zna napamet, ali ne smije javno reći: „Većinom skupina organiziranog kriminala, koje djeluju u Njemačkoj, rukovode strani državljani.“[ii] Da je za to kriva imigracijska politika nitko ne želi priznati. Nitko javno ne voli spomenuti niti glavnu činjenicu, tj. da je Njemačka vojno okupirana zemlja, američka gubernija, vazalski entitet, na čijem teritoriju obitava 60 tisuća stranih vojnika, i zemlja koja još uvijek, sedamdeset godina nakon Drugog svjetskog rata, po Člancima 53, 107, Klauzule Povelje Ujedinjenih naroda, slovi kao “neprijateljska država“. Odatle i silna emigrantska pomama za njemačkim beneficijama, hospicijima i tržištem (ne)rada. „Brojke su poražavajuće. Imigranti su dva put češće bez posla, dobivaju dva puta vise državnu pomoć i nadasve, dva put češće se bave kriminalom nego usporedna godišta građana njemačkog podrijetla. Masa imigranata mrzi njemačko društvo upravo zato jer je to društvo prema njima širokogrudno,”[iii] pisao je prije par godina prorežimski liberal-konzervativni dnevnik Die Welt. Nije teško dokučiti psihologiju emigrantskih kriminalaca, bilo da su oni podrijetlom sa Kosova, iz Bosne, iz Turske, ili iz Afrike. U svojim bivšim domovinama emigranti bi za najmanje krivično djelo bili do smrti prebijeni od domaćih policajaca. Neće zato oni tražiti azil kod svojih bliskih vjerskih i rasnih zemljaka u bogatoj Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu ili Omanu, nego više vole doći u prenapučenu i malu Njemačku. U povijesno-politički kastriranoj Njemačkoj, kao i ostalima EU članicama, koje pate od nacističkog-fašističkog-ustaškog-kolonijalnog kompleksa manje vrijednosti, brojni balkanski, levantinski i afrički imigranti, pred njemačkim sudcem istražiteljem, sebe vješto brane kao „žrtve njemačke rasne i etničke netrpeljivosti“. U Njemačkoj, službeno ima cca 8 milijuna stranaca, dočim cca 17 milijuna njemačkih građana ima strano podrijetlo. No ne smije se zaboraviti da velik broj neeuropskih kriminalaca u Njemačkoj ima dvojno državljanstvo. To se najljepše vidi i osjeti u njemačkim zatvorima u kojima je više od pola zatvorenika neeuropskog podrijetla. U Austriji je situacija sa neeuropskim došljacima slična. „Svaki drugi zatvorenik nije Austrijanac“, piše liberalni i prorežimski dnevnik Die Presse.[iv] U Francuskoj je situacija u nekim detaljima dramatičnija, jer do nedavno je Francuska bila kolonijalna sila koja je kontrolirala pola Afrike. Nitko ne zna točan broj neeuropskih emigranata, s obzirom da veliki dio njih ima francuske putovnice, pa se stoga u policijskim statistikama vode kao „građani francuske nacionalnosti“. Francuski je parlament (Nacionalna skupština), nedavno zakonom ukinuo riječ „rasa“, jer po riječima socijalističkih zastupnika „riječ ‘rasa’, je bezvezni pojam koji je služio kao temelj najgorim ideologijama i koji nema mjesto u pravnom poretku“[v].

To je dodatni znak kako policija jezika i policija misli u Francuskoj, slično kao u Njemačkoj, i isto kao u komunizmu, kontrolira intelektualna, akademska i nekonformistička kretanja, kao i svaki kritičan stav prema neeuropskim došljacima. Prošle godine, najveći književni događaj u Francuskoj bila je knjiga Le suicide français (Samoubojstvo Francuske), Erica Zemmoura, francuskog književnika židovskog podrijetla, koji je inače popularan među francuskim nacionalistima. U knjizi autor govori o islamizaciji Francuske i multikulturnoj katastrofi koja prijeti Europi. Nije Zemmour zato ostao bez kazne za svoje javne i televizijske istupe. Morao je platiti kaznu od 5.000 eura, jer je u nedavnoj radio emisiji rekao kako „bande stranaca džepare, siluju i kradu.“ „Ne kažem ja da su svi Crnci i Arapi delikventi“, kaže dalje Zemmour. „Ja samo kažem da se njih više kontrolira jer među njima ima više kriminala.“[vi] Europska unija, doduše, puno voli govoriti o slobodi misli i govora—dočim je ona jedan on najrepresivnijih sistema u povijesti Europe, koji se danas vješto skriva iza imenica „demokracija“, „integracija i „tolerancija“.

Tamno lice hrvatskog iseljeništva

Broj Nijemaca bez posla penje se ove godine na cca 2,7 milijuna ljudi; u susjednoj Austriji na pola milijuna. U Francuskoj ima danas cca 6 milijuna nezaposlenih, od čega samo pariška regija broji cca 3 milijuna nezaposlenih. U Španjolskoj, koja zajedno sa Njemačkom velikodušno danas otvara vrata hrvatskim radnicima, ima cca 6 milijuna nezaposlenih. Po nemilosrdnoj logici liberalno-kapitalističkog „outsourcinga“ (ili prevedeno na pučki hrvatski: „ukidanje domaćih radnih mjesta i korištenje jeftinije neeuropske radne snage od strane domaćih oligarhijsko-kamatarskih krugova), dolazak neobrazovanih emigranata iz Azije i Afrike dodatno će utjecati na pad mjesečnih dohodaka hrvatskih i europskih radnika, kao što je to već godinama praksa u Americi. Bombastične izjave malog broja inozemnih Hrvata u hrvatskim medijima kako su se „vani snašli“, treba uzeti sa dozom opreza. Od nekoliko stotina tisuća Hrvata, koji su se u posljednjih dvadesetak godina iselili na mitski Zapad, malen broj njih su postali Modrići, Višnjići, ili Mandžukići. I broj mladih Nijemaca sa završenim fakultetom prilično je visok i kreće se na cca 200 tisuća ljudi bez posla, sa još većim brojim fakultetski obrazovanih mladih Nijemaca koji rade na minimalnim plaćama[vii]. Postoji odnedavno u Hrvatskoj i pomama, pogotovo među lječničkim krugovima, kako Njemačka vapi za puno liječnika. No kao što piše 2013. njemački Ärzte-Zeitung (Liječničke novine), i na temelju analiza njemačkog Instituta za ekonomiju (IW), „neće biti nedostatka liječnika u narednih15 godina.“ „To je mit lobističkih krugova.“[viii] Dapače, krajem 1998. Njemačka je imala suvišak od 31.000 liječnika, dočim je pola njemačkih liječnika otišla raditi u inozemstvo.[ix] Prema službenim statistikama, Njemačka je 2014. imala 481 tisuće liječnike, “odnosno 2,3 % više nego prethodne godine“[x]

O kvaliteti svoga života — a ne uvijek o svojoj kupovnoj moći — stotine tisuća novih hrvatskih iseljenika ne vole u javnosti govoriti. Nije isključeno, pod uvjetom da Hrvatska zadrži svoju nacionalnu homogenost, da će se u narednim godinama masa hrvatskih iseljenika vraćati u Hrvatsku — kako je to bilo i zamišljeno lijepe 1991. Razlozi što većina nove generacije iseljenih Hrvata nerado govore o svom novom životu „ vani“, psihološke su naravi. Teško je njima, iz mitskog Zapada, uvjeriti kolege u domovini: „ Čuj stari, nisam postao bogataš, živim teško“. Treba pitati i mlade Hrvatice u Beču, na primjer u okrugu Margareten, što misle kada šalju djecu u vrtiće u kojem su većina djece muslimani i ne-Europljani. Bečki okruzi Ottakring ili Leopoldstadt, sa svojih 30 % neaustrijskog stanovništva, više sliče na alžirsku kazbu ili turski bazar, nego na barokni srednjeeuropski grad.

Dolaskom neeuropskih emigranata i super jeftine neobrazovane radne snage u Hrvatsku, i shodno ukazima EU komesara, nije isključeno da će hrvatska politička klasa pojačati represiju protiv Hrvata koji upozoravaju na neeuropske valove useljenika i na barbarsku logiku liberalnog kapitalizma. Hrvatska politička klasa vjekovima je bila bolji sluga od svojih stranih gospodara, bilo da gospodar sjedi u Vatikanu, u Beogradu ili u Bruxellesu. Prije fingiranog zgražanja nad rasizmom i nedavnog zločina bijelog rasiste protiv Crnaca u Americi — zločini koji u pravilu zauzimaju puno više medijskog prostora nego kada Crnci, Arapi ili Azijati serijski ubijaju Bijelce ili bijele policajce — treba sagledati uzroke međurasne mržnje. Bivša komunistička, umjetna i višeetnička tvorevina Jugoslavija uvijek može poslužiti kao klasična formula za višeetnički i višerasni kaos.

Bilješke:

[i] Dennis Prager, „ 1. 400 English Girls Raped by Multiculturalism,“ National Review ( 9. rujna 2014)

[ii] Bundesministerium des Inneren BRD (Ministarstvo unutrašnjih poslova SR Njemačke) , „Sicherheit- Kriminalitätsbekämpfung“ (Izjava za tisak; 1. listopada, 2014).

[iii] Mariam Lau, „Mädchenfußball entscheidet nicht über Integration“, Die Welt (10. lipnja 2009).

[iv] Michael Laczynski, „Jeder zweite Häftling ist kein Österreicher”, Die Presse (11. veljače, 2015).

[v] Le Monde i AFP (16. svibnja, 2013), „L’Assemblée nationale supprime le mot “race” de la législation“.

[vi] Le Monde i AFP (26. lipnja, 2015), „5. 000 euros d’amende requis contre Eric Zemmour pour ses propos sur « les bandes » d’étrangers“.

[vii] Der Spiegel, „Hunderttausende Akademiker arbeiten zu Niedriglöhnen“ (19. siječnja, 2014).

[viii] Deutsche Gesundheits-Nachrichten, „ Ärztemangel ist ein Mythos der Lobbyisten“ (4. listopada 2013).

[ix] Deutsches Ärzteblatt, „Ärztliche Arbeitslosigkeit: Vom Fremdwort zum Langzeitproblem“ (1998).

[x] Bundesärztekammer ( Savezna liječnička komora) „Gesamtzahl der Ärzte; Ärztestatistik“ ( 2014).

(I i II), objavljeno u HT 2.7 i 9.7. 2015.

Helden und Rebellen im heutigen System

Bilder hochladen

Zusammenfassung der Rede von Tomislav Sunic anläßlich des Europakongresses in Riesa am 10. Oktober 2015

Wir müssen unterscheiden zwischen den mythischen Helden aus unsern Fabeln und Sagen und den Helden unserer Geschichte. Tausende mythischer Helden sind mittlerweile bekannte Namen für uns geworden. Das wichtigste Heldenmerkmal ist der Opfersinn. Der Held kämpft nicht für sich selbst, sondern für das Überleben seines Stammes und seiner Gemeinschaft.

Dr. Tomislav Sunic

Mythische Helden, einschließlich Achilles oder Hector, die vor den Mauern von Troy gegeneinander kämpften, stellten immer die Interessen ihrer Gemeinschaft über ihre eigenen Privatinteressen. Für den europäischen Helden, sei er ein Mann, sei sie eine Frau, bedeutet ein Leben ohne Gemeinschaft den Rückfall ins Chaos. Im Nibelungenlied begegnen wir dem Helden Siegfried und seinem Herausforderer, dem Helden Hagen, die beide allein, ohne jegliche Hilfe von außen, gegeneinander kämpften, doch die immer bereit waren, zum Wohle ihrer Sippe ihr eigenes Leben zu opfern. Es gibt unzählige Beispiele von Helden in unserer Literatur. Der Titan Prometheus ist ein gutes Sinnbild des europäischen Helden. So wie Goethes Wahrheitssucher Faust. Wenn man sich kurz die Psychologie des Helden Prometheus anschaut, den der Gott Zeus wegen Ketzerei für die nachfolgenden 30 000 Jahre an die Felsen des Kaukasus angekettet hatte, entdecken wir sofort einen Helden, der alle Angebote, alle Kompromisse, auch jene mit den Göttern, ja sogar mit seinen eigenen Titanen ablehnt. Er verkauft sich niemals und niemanden. Er ist ein Mann der Ehre und Tat.
Wir müssen einen weiteren Unterschied machen, diesmal zwischen den mythischen Helden aus unsere(s) m literarischen Erbe(s) (?) und den Helden aus unserem politischen und historischen Leben. Hier sollte man den deutschen Krieger Herrmann erwähnen. Oder einen echten europäischen Helden, den französisch-italienisch-serbisch-kroatisch-österreichischen Helden Prinz Eugen, der im 18. Jahrhundert die Türken aus Zentraleuropa herausgeworfen hat. Natürlich gibt es noch Tausende anonymer Helden vom Balkan bis zum Baltikum, die gegen den Kommunismus an der Ostfront während des Zweiten Weltkrieges gekämpft haben.
Sagen wir es deutlich: Ein heroischer Mann muß nicht unbedingt ein bewaffneter Recke oder ein Soldat sein; er kann auch als Schriftsteller, als Bauer, als Lohnarbeiter auf der Suche nach Wahrheit tätig sein. Oder er kann beides sein. Es gab begabte europäische Schriftsteller, wie Ernst Jünger und Ernst von Salomon, die sehr gut wußten wie man mit der Feder und der Pistole gleichzeitig umgehen kann.

Helden oder Terroristen

In Bezug auf den Helden gibt es in unserem modernen System entstellte Begriffe. Unsere europäischen Helden und Rebellen werden vom System mehr und mehr als Dämonen geschildert und ihre ehemalige heldische Tätigkeit wird als Dämonologie von zeitgenössischen Hagiografen dargestellt. Friedrich Schiller, ein großer europäischer Dichter, schildert in seinem Stück »Wilhelm Tell« einen Helden, dessen Freiheitsbotschaft heute in akademischen und politischen Kreisen oft und falsch zitiert wird. Dieser schweizerische Held namens Wilhelm Tell, hatte mit seiner Armbrust aus dem Hinterhalt den österreichischen Gouverneur getötet. Obgleich Schillers Held zwar noch immer als beliebtes Fach in den Schulen gilt, kann man nicht ausschließen, dass Schillers heldische Protagonisten eines schönen guten Tages von der »Bundesprüfstelle für jugendgefährdende Medien«, als Terrorist eingestuft werden. Die heutigen Meinungsmacher könnten, gemessen an der bisherigen Indizierungspraxis, bald auch Schillers Werke auf den Index setzen.
Die erste Schlußfolgerung, die wir hieraus ziehen sollten, ist , daß in unserem tagespolitischen Leben, besonders in der BRD, ein Denker, ein Dichter oder ein national -gesinnter weißer Aktivist, immer Gefahr läuft, daß seine Arbeit, seine politischen Überzeugungen oder seine politische Tätigkeit dämonisiert werden. Ehe das System zu den bewährten Werkzeugen der »Lügenpresse« greift, entstellt es politische Begriffe und den Sinngehalt der Worte - wie das schon vor langer Zeit der Staatsrechtler Carl Schmitt gelehrt hat. So wird zum Beispiel unser heutiger Gastgeber, die Jungen Nationaldemokraten und viele von uns von den Systemmedien verhöhnt und verleumdet. Auch viele große zeitgenössische Dichter und Denker, die sich heute kritisch über den liberalen Mythos äußern, laufen Gefahr, ihren Arbeitsplatz zu verlieren oder im Gefängnis zu landen. Ihre Worte entsprechen nicht den politischen Vorgaben und Sprachregelungen des heutigen Systems.
Doch in welchen Zusammenhang steht das heutige nicht-europäische Migrationschaos mit unserem Heldenbegriff? Wie sollen wir handeln? Es wäre Zeitverschwendung, an dieser Stelle auf die tagespolitische Streitigkeiten inmitten der europäischen politischen Klasse einzugehen. Rufen wir uns lieber die drei wichtigsten und zerstörerischsten Leitideen ins Gedächtnis, die dieses Migrations-Chaos herbeigeführt haben. Dies sind: a) der Fortschrittsglaube, b) das Gleichheitsdogma und c) das Endzeitdogma. Diese drei Leitideen sind heute in folgenden drei politischen Kategorien verkörpert: Der linken Antifa, dem »Big Business« und der Kirche. Dieses Trio bildet heute die dreifaltige Heilige Allianz. Die Antifa, gemäss ihren früheren bolschewistischen Mentoren, lehnt die Idee der Völker, Rassen, Länder und Grenzen ab. Der Kapitalist, der Geschäftsmann, hat seine Heimat nur, wo er finanzielle Gewinne machen kann. Die Kirche, und das wird oft vergessen, muß durch ihre eigene ökumenische Offenbarungslehre grundsätzlich immer global und ohne Volksbezug gesinnt sein. Deutsche Bischöfe, wie auch amerikanische Kardinäle sind seit Jahren die lautesten Befürworter für den Zuzug weiterer Millionen illegaler nichteuropäischer Einwanderer.
Die heutige BRD ist das beste Sinnbild des hochneurotischen Neueuropäers. Deutschland ist ein besetztes Land und seit Jahrzehnten dem Gehirnwäscheprozeß, gemäß der UN-Feindstaatenklausel, ausgesetzt. Daher sollte nicht verwundern, daß die BRD Politiker täglich der ganzen Welt beweisen müssen, die BRD sei »demokratischer« als alle anderen Staaten der Welt. Die BRD-Politiker müssen ständig ihre Bußkultur und ihren Selbsthaß pflegen und demzufolge alle Zuwanderer aus aller Herren Länder ins deutsche Land willkommen heißen. Dieser schizoide national-masochistische Reue-Reflex sendet jedoch gefährliche Signale an die Zuwanderer.
Doch sind es nicht die nicht-europäischen Migranten, welche die Schuld an solchermaßen entstellten BRD- EU-Selbsttäuschungen tragen. Vielmehr ist es die herrschende Klasse in der BRD, der EU sowie in der (den) USA und ihre Meinungsmacher – das sind die Hauptverantwortlichen dieses Chaos. Sie ähneln dabei den einstigen papistischen Weltverbesserern, die im 8 Jahrhundert ganz Europa mit Bibel und Beil bekehren wollten.
Doch wie bekämpfen wir die postmoderne linksliberale Antifa am besten? Einigen wenigen Unverbesserlichen sei an dieser Stelle gesagt: Man benötigt dafür keine provozierenden Kennzeichen oder Slogans mit speziellem historischen Bezug, die nur kontraproduktiv sind. Jeder Verweis auf Hollywood-Nazis, jedes Schimpfwort gegen unsere heutigen Feinde legitimiert nur weiter das System. Den Kampf gegen die Lügenpresse des Systems kann man viel besser führen mit einem Hochschulabschluss oder einem guten Anzug als mit exotischen Zeichen oder martialisch anmutenden »Reichskleinodien«.
Zuguterletzt fordere ich, daß wir um jeden Preis unsere Stammesstreitigkeiten beilegen müssen; die Konflikte vergangener Zeiten wie z.B. Deutsche gegen Polen, Serben gegen Kroaten oder Katalanen versus Spanier müssen der Vergangenheit angehören! Immer müssen wir uns fragen, wer von unseren Stammeszwisten am meisten profitiert. Unsere nationale Aufgabe ist kein Hobby - sie ist unser gemeinsames Schicksal. Die Probleme, denen unsere deutschen Freunde gegenüber stehen sind dieselben wie jene unserer russischen und polnischen Freunde. Seien wir nicht zu pessimistisch - die Geschichte ist immer offen. Heutige politische Entwicklungen, die mit riesigen asiatischen und afrikanischen Migrationswellen begleitet werden, haben gerade erst begonnen. Das Chaos wird bald noch viel schlimmer sein. Wir alle hier stehen vor schwerwiegenden und langwierigen Auseinandersetzungen, vielleicht sogar bürgerkriegsähnlicher Natur und ethnischen Konflikten, bei denen es schwer sein wird, zwischen Freund und Feind zu unterscheiden. Deshalb müssen wir alle Aspekte des Helden verkörpern. Und das heißt den Pflug und das Schwert gleichermaßen zu führen.

Zur Person

Dr. Tomislav Sunic, Jahrgang 1953, (www.tomsunic.com) ist ehemaliger Professor für Politikwissenschaft, ehemaliger kroatischer Diplomat und Schriftsteller. Seine zalhreiche Aufsätze und Bücher hat er in kroatischer, englischer, französicher und deutscher Sprache veröffentlicht. Sunic befasst sich mit einer Reihe von Themen; Religion, Zeitgeschichte, Rassenlehre, Liberalismus, Kommunismus, sowie die moderne Zivilreligion des Multikulturalismus. Sein Vater war ein bekannter kroatischer und katolischer Anwalt in Kroatien bzw. ehemaligem Jugoslawien, der zweimals im kommunistichen Gefängnis, wegen „antikommunistischer Propaganda“ sass. Aus der Sicht eiens europäisch-amerikanischen Beobachters, seziert Sunic die Leitideen und die Mythen, die hinter jedem politischen Prozess stehen. Als jemand, der auf den beiden Seiten des „Eisernen Vorhangs“ gelebt hat, bietet Sunics Prosa kritische Einblicke in heutiges System.
Sunic erhielt in 1977 seinen B.A. in Literaturwissenschaft und Fremdsprachen an der der Universität Zagreb, Kroatien. Nach seiner Emigration in die USA und nach seiner Magisterabschluss in Internationeler Politik an der California State University, Sacramento, erwarb er in 1988 sein Doktorat im Politischer Theorie an der University of California, Santa Barbara. Sunic erforscht in seinen Werken semantische Verschiebungen in den modernen politischen Begriffen sowie neue Formen geistiger Zensur und Selbstzenzur. Sunic is auch Vorstandsmitglied der „American Freedom Party“.

SILOVANJE NJEMAČKE

Bilder hochladen

Slučaj na onoj ...."običnoljudskoj" razini vjerojatno postoji iako ....teološki gledano ....ni tu ga ne bi smjelo biti.

Na onoj, političkoj razini, pozornici .....za sigurno ga nema.

Potvrda toga jest činjenica da su kod tzv. izbjeglica zamijećene upute tiskane na njihovim materinjim jezicima a koje se osvježavaju prateći aktualnu situaciju. Izvori govore, tvrde da iza toga manje više otvoreno stoji ...... notorni Georg Soros ili Soroš, već kako vam drago. Židovski magnat i navodno .....čovjekoljubac.
...

Dakle ..... slučaja nema.

Ali što je motiv ?????

Pod egidom humanizma, Soros i ekipa onih koji se hrane iz korita u njegovom dvorištu ( a takvih je i u Hrvatskoj sijaset) promoviraju i s uspjehom ostvaruju tzv. New Age odnosno New World Order a što je ... u suštini ... napad na ostatke kršćanstva i koliko toliko normalan, prirodni-Božji način življenja.

Od svih kršćanskih denominacija preostalo je još Pravoslavlje i Katolištvo kojeg se agonija daje naslutiti onom tko je pratio tijek netom završene "Sinode o obitelji" a gdje je, istina je , ostvaren izvjestni time-out ali zidovi Vatikana već su ozbiljno potkopani i u tijeku je pregrupiranje pederskih hordi a aktualni Papa svojim izletima na skliske terene ne ulijeva nadu da će Crkva dobiti rat. Sva je prilika da će istinski sljedbenici Isusa Krista uskoro ponovno u katakombe. Sreća je za Pravoslavlje što ima "Majku Rusiju" pa će i odpor dulje potrajati.

To je jedan aspekt , onaj duhovni.

Onaj materijalni aspekt izvire iz neskrivene želje američkih cionista da cijeli svijet pa i svemir podvrgnu svojim interesima, odnosno kontroli, odnosno moći, jer od kad je ekonomija(u Americi najprije, dakako) napustila "zlatni standard" .....novac, zapravo, nije više nikakav problem. Krizama se pažljivo upravlja i cijela je stvarnost partija šaha u kojoj se pobjednik zna ali se ne možete kladiti na njega jer se oklade ne primaju. Najviše što možete dobiti je par Rolexa i sličnih drangulija te slabije oglodane kosti. I to ima svoju cijenu jer morate biti Merkl ili Sanader ili tome slično. Ako imate takav želudac.

U prošlom se stoljeću Njemački Feniks dvaput digao iz pepela i krilima zasjenio Britanski imperij koji je agilniji sastavni dio masonsko –cionističkog tima i upravo je u novom usponu unatoč svim gaženjima i poniženjima koje istinski Nijemac trpi.

Naprosto je nevjerojatno koliko je taj germanski gen odporan . Ne bi li ga razvodnili ubacili su u spaljenu i srušenu civilnu (Drezden itd.) Njemačku, poslije zadnjeg rata, milijune Turaka i Njemačka ne samo da ih je odgojila nego je i Turska upravo zahvaljujući interakciji izrasla u respektabilnu ekonomiju (moglo bi s reći kako su i Hrvati bili u sličnoj poziciji no interakciju su pojeli crveni jugoslovenski skakavci jer ...... naime ..... u Turskoj ....... nacionalizam nije "persona non grata").

Ubacili su Nijemcima sav moguć razvrat i nakaze svih tzv. orijentacija ne bi li iznutra srušili njemački duh .....i ..... i ništa.

Kad to nije dalo rezultat natovarili su im na leđa Eurobsku Juniju ........ Teutonci su izdržali ..... i .....Valkyre su izabrale i VW je kupio Bentley a BMW Moris i Rollce-Roys a vjerojatno je posebno bolno bilo to što je BMW "ispljunuo" Rover. Da ne govorimo o poniženju činjenicom da je "podkontinent" kupio Jaguar- Land Rover.

ONI naravno, neće nikad odustati i sad šalju stotine tisuća sirijskih i afganistanskih i iračkih i ko zna čijih "studenata" garniranih pokojom trudnicom i nejači ne bi li hrvatski i Sorosevi koritaši suze lili nad tužnim sudbinama.

"Stvari" treba nastojati promatrati ili dosegnuti u njihovim krajnjim posljedicama .... odnosno ....."vibrirati ih" .

Od kud nekom pravo da svoju sreću i "bolji život" potraži u tuđoj kući samo zato što taj netko čija je obitelj generacijama stvarala marljivo radeći i skrbeći ima nešto što on nema ?

Zar bi bilo tko od nas trebao dopustiti da mu neki "goljo" uleti u dom i nahrani se za našim stolom i legne u našu postelju samo zato što mu je neki Soros rekao da je to njegovo pravo ?

Ovo što se događa je esencijalni komunistički napad na privatno vlasništvo.

Tu se ne radi o ljudskoj, kršćanskoj solidarnosti koja ipak implicira dragovoljnost jer ja ne želim biti prisiljen na solidarnost zato što to neki Soros naređuje. Ja kad dajem želim o tome sam donijeti procjenu i odluku ... dajem li profesionalnom prosjaku ili čovjeku u potrebi ili nasilniku koji upada u moj dom mašući nekakvim svojim pravima.

Prava ne postoje sama po sebi.

Prava su stvorena i uokvirena civilizacijskim trenutkom.

Ta tzv. prava također ne govore o kvaliteti civilizacijskog trenutka jer suvremenimo da postojanje nekih "prava" zapravo vraća kotač povijesti u doba divljaštva i neuređenosti i razvrata ......u doba prije no što je Oganj s neba spalio Sodomu i Gomoru ...... i širu okolicu (za svaki slučaj) .

Oni koji jauču nad pravima tzv. izbjeglica bez imalo krzmanja odriču začetim Hrvatima pravo na život i propagiraju i promoviraju pravo tzv. majke da dade ubiti neželjeno djete.

Nedavno sam slušao jednog kretena koji je izjavio da je rješenje demografskog deficita u Hrvatskoj ........ u Opatovcu ????

Taj kreten ne uvažava činjenicu da Hrvatskoj nedostaje Hrvata a ne Sirijaca i Afganistanaca.

Hrvatskoj ne trebaju Sirijci i ostali jer oni imaju svoje domovine i njima pripadaju.

Hrvatskoj ne trebaju ni Hrvati koje kroz institucije plaća hrvatski narod e da bi oni hrvatstvo svodili na banalnost.

Brojne su slike i svjedočenja da tzv.izbjeglice na rezolutan pa i divljački način zahtijevaju realizaciju tih svojih "prava" te su paljevinom i nasiljem spremni požurivati ostvarenje cilja koji su si odredili.

Dakle oni pomoć ne mole .... oni pomoć zahtijevaju .... a to je nešto sasvim drugo.

Može se samo pretpostaviti kako će se u buduće ponašati u sredinama koje ih udome.

Otkako je otvorila vrata ljudima s "pravima" Švedska bilježi porast silovanja malo manje od 1500 posto a sukladno tome i rast svih ostalih oblika kriminala.

Uostalom ..... ako već netko mora realizirati ta njihova "prava" pa neka to bude Amerika koja i potiče i vodi ratove na Bliskom istoku pod egidom "zaštite svojih prava".

Kako to da su bogate zemlje Zaljeva spremne obilato financirati udomljavanje svoje arapske subraće u Europi ali ne i primiti ih u svoj dom ????

Možete li zamisliti što bi bilo da tzv. izbjeglice ignoriraju državnu granicu Saudijske Arabije ????

I još da su te izbjeglice kršćani koji će svojim pravom držati podizanje crkava u Arabiji ????

Ne mislim da treba vratiti doba "Željeznih zavjesa" ali granica je nužna crta dostojanstva, digniteta svake nacije. Granica je "privatno vlasništvo". Nedopustivo je da netko ponižava Hrvatsku ignorirajući granicu Hrvatske jer ta je granica privatno vlasništvo hrvatske nacije (da ne bi bilo zabune treba znati i pojmiti da je nacija za razliku od naroda ... politički termin i podrazumijeva sve one koji imaju legitimno pravo državljanstva neovisno o narodnosti).

Jer onaj koji je danas ignorirao granicu Hrvatske sutra će ignorirati ulazna vrata na mojoj kući.

A ja to ne želim.

Ja oduzimam mandat svakom onom tko moja ulazna vrata pretvara u sprdnju.

U moju kuću, u moju Hrvatsku pustit ću samo onog kog želim.

Promislite .... tisuće godina stvaranja i reguliranja ljudskih odnosa srušenih u trenutku.

Oni sebi prisvajaju pravo doći u Njemačku zato što se tamo bolje živi ????

Ne uvažavajući činjenicu da Nijemci ne žive dobro zato što žive na teritoriju koji se zove Njemačka.

Nijemci žive dobro jer su marljivi i pametni i ako ih preselite u Siriju oni će i u Siriji i u Afganistanu i bilo gdje .... živjeti dobro.

Naposljetku .... zar će se problem riješiti ako svi zgubidani ovog svijeta dođu u Njemačku ????

Neće !

Jedino se može dogoditi da i Njemačka postane "Sirija" ili "Afganistan" a to momci s početka priče i žele jer njima treba pustinja i kaos kako bi vladali svijetom i dobro mijenjali zlom i to ne zbog novca jer novca imaju koliko žele nego iz čiste želje da budu Bog.

Mladen Šepić – Barba

A-HSP, Vrbovsko

Poziv Hrvatima na otpor

subota , 07.11.2015.

Bilder hochladen

Hrvatski narode,

sve više i brže se ostvaruje ono od čega su dosljedni rodoljubi u porobljenoj Hrvatskoj i izvan nje upozoravali: da marionetske vlade u Europi provode ono što im plutokratski i masonski gospodari iz sjene naređuju, a to je stvaranje izmješanog europsko-afričko-azijskog naroda kojim će se po planovima plutokrata moći lakše i bolje manipulirati. S rodnom ideologijom, pedersko-lezbijskom promidžbom, feminizmom, abortusom i promicanjem slobodne "ljubavi" sustavno smanjuju broj domorodačkih europskih naroda dok istovremeno uvoze vitalne afričke i azijske kolonizatore, tako da će Europa za nekoliko desetljeća biti kontinent na razini Trećeg svijeta s ogromnim brojem kriminala, siromaštva i krvavih sukoba. Poplavi ilegalnih civilnih okupatora, lažno zvanim izbjeglice, se izdajnički i zločinački europski političari ne želi odupirati. Europski narodi su se u prošlosti junački borili protiv naoružanih osvajača iz Azije i Afrike a sada nam lažu da ne mogu zaustaviti nenaouružane kriminalne uljeze. Uz biološki genocid se provodi i duhovni. Divna hrvatska narodna tradicija je zamjenjena američkom nekulturom nasilja, vulgarnosti i promiskuiteta. Kao pravaški rodoljub se borim za slobodnu i neovisnu Hrvatsku i preporod hrvatske narodne tradicije. Zalažem se za zdravu i čistu domovinu koja će poticati rađanje hrvatske djece. Potrebni su nam novi naraštaji kojim će biti čast služiti domovini i narodu, istini i pravdi, lijepoti i dobroti. Pozivam glasače da glasaju za A-HSP, stranku koja se od prvog dana bori beskompromisno za Hrvatsku Hrvata a ne globalističkih graditelja tiranskog Novog svjetskog poretka.

Bog i Hrvat !
A-HSP NJEMAČKA
Darko Šime Tolić

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.