Ozdravimo obitelji
Neke radikalne feminističke, gay i druge udruge tvrde da je obitelj najgore mjesto za dijete. Ludi, zatucani, nasilni roditelji uništavaju djecu. Treba ih dati državi: školi, liječnicima, pedagozima, udrugama; oni će dijete dovesti na pravi put. To bi značilo da ludih, zatucanih i nasilnih ravnatelja, profesora i liječnika nema. Zbog pojedinačnih "nezdravih" roditelja, treba dijete i djecu odmaknuti iz tog nezdravog, gnusnog, konzervativnog i fanatičnog obiteljskog gnijezda (uf "obiteljsko gnijezdo" - contradictio in se).
Ta argumentacija nije danas ništa novo. Ona čak ide dalje. Smatrati da bi dijete bilo sretnije svugdje osim u svojoj obitelji slično je, danas raširenom mišljenju i življenju tolikih muževa koji smatraju da bi bili najsretniji sa svakom ženom osim s onom koju su izabrali za svoju suprugu (i obrnuto, naravno).
No, da skratim. Nema sigurnijeg mjesta za dijete od obitelji. Nema onoga tko dijete voli više od njegove majke ili oca. Kad obrazovni sistem ispljune dijete/čovjeka na tržište rada, ono na burzi rada postaje samo broj, a vrlo često i onda kad se zaposli nije ništa drugo nego broj. Svojoj majci i ocu čovjek nikada, ali NIKADA neće biti broj (unatoč svim njihovim mogućim "pogrješkama" u odgoju). A roditelji nikada ne griješe u odgoju kada su prisutni, tijelom i duhom u svojoj obitelji, kad se druže sa svojom djecom te kada se međusobno istinski vole i žrtvuju jedno za drugo. Dijete koje se kupa u nesebičnoj ljubavi majke prema ocu i obrnuto, izrast će u zdravoga čovjeka.
E sad smo došli do nekih problema; do razloga postojanja "nezdravih obitelji". Razlog broj jedan je što roditelji više nisu prisutni u svojoj obitelji (prema podacima iz emisije "Provjereno", roditelji danas provode u prosjeku 4,9 sati tjedno sa svojom djecom) i dva: roditelji su počeli zaboravljati što je to nesebična, požrtvovna ljubav. Često se zapravo vjenčaju dva egoizma, a ne dvoje ljudi koji se istinski vole. I onda se obitelji raspadnu (svako četvrta) a djeca ispaštaju.
Tu su problemi duboki i ima ih više. Naravno, da je velikim dijelom problem U DRUŠTVU ogrezlom u materijalizam i trku za zaradom. To društvo vidi samo valute zaboravljajući vrijednosti. Radno vrijeme se povećava i roditelji nemaju vremena za biti s djecom. "Obitelj" im postaje radno mjesto gdje borave više nego kod kuće, pa se čak dogodi i da kolegicu s posla suprug bolje upozna od svoje supruge i...eto ti nevolje. Zasnovati obitelj u Hrvatskoj, a i šire, postaje prava umjetnost.
Što se tiče nesebične i požrtvovne ljubavi, tu je također opći kolaps. Znamo se baliti i pipati i žvaliti...ali ne znamo se voljeti. Za nas vjernike to je porazno jer to znači da smo izgubili kontakt s Izvorom ljubavi. Nema više osobne molitve, razmatranja sv. Pisma, molitve u obiteljima, redovitog sakramentalnog života. Bog nas uči kako ljubiti, a samim time i kako živjeti. No, mi mu stišćemo "ignore".
Tu stoje problemi današnjih mladih. Ne stoje problemi u nedostatku edukacije, već u sve većem nedostatku zdravih obitelji zbog društvene i duhovne nezrelosti. Bog, koji je izvor ljubavi i života, te zdrave obitelji koje hrane svoje zdravlje Božjom ljubavi, najbolji su i najsigurniji kompas djeci na životnom putu. Nikakav Milanović, Jovanović i ini.
Ovog došašća ozdravimo obitelji i doprinesimo ozdravljenju društva!
Marin Periš
