Teze o Europi

nedjelja , 26.08.2012.

Photobucket

Teze o Europi

Mladen Schwartz

Sablast kruži Europom –
sablast Europske Unije

PREAMBULA. Neizmjerna je odgovornost što leži na nama današnjima; ona je ništa manje doli odgovornost za budućnost, štoviše, za uzčuvanje nacija, ljudskih pasmina, samoga života, protiv globalne ugrozbe što proizlazi od udruženih sila nivelacije u režiji svjetskoga hegemona USA i njegovih globokratskih, kozmokratskih, cionističkih pomagača. Nijedan narod nije izuzet iz smrtne pogibli, i nijedan, bio on velik ili mali, nije kadar sam se obraniti. I upravo zato nama europskim nacijama ne preostaje drugo nego pronaći putove jedni drugima radi zajedničke borbe: protiv uništenja, a za novi početak koji će počivati na onomu najboljem što smiemo nazvati našom zajedničkom europskom bašćinom.

Euroutopija. Nakon smrti komunizma kao globalno djelujuće pseudoeshatologije i sekularnoga mesijanizma, za mnoge je europeizam postao fiktivno izpunjenje kolektivnih ovozemaljskih čežnji. Uz euroskepticizam i euronihilizam, na dnevnom je redu i euromanija.

Sastojci europskog identiteta. U podpunu sliku Europe spada ovo troje: uz grčko-rimsku bašćinu (1) tu je i barbarsko-germansko-kršćanska tradicija (2), kao i kontinuum Moderne: Renesansa – Reformacija – Prosvjetiteljstvo – Revolucija, s vrhuncem u znanstveno-tehničkoj civilizaciji XIX i XX stoljeća (3).

Nastanak današnje Europe. Poviestno je europska ujedinitba nastajala uviek kao posljedak velike poviesti, kao djelo velike politike, kao čin velikih muževa. Tako je bilo s Rimskim Carstvom, tako i s tisućljetnim Svetim Reichom Karla Velikoga, tako, napokon, s muževnim, ratničkim podhvatima jednoga Napoleona i jednoga Hitlera. Današnja je pak integracija započela trivijalno, s ugljenom i čelikom (po kojemu je, uzput, i angloamerički saveznik Staljin dobio svoj nadimak); iz ovih se nadaje i sadašnja biedna tehno-birokratska tvorba „europska unija“: posve bez bogova, bez duha, bez junačtva.

Judeo-masonski temelji. U današnjoj Europi, uobličenoj kao EU, za vrhovne zakone vriede židovski zakoni, koji obvezuju nežidovske države njegovati židovske svetinje te služiti židovskom probitku: pomislimo na bezkrajne reparacije što se izplaćuju židovima, na diskriminirajuće prožidovsko zakonodavstvo u službi religije holokausta, ili na glavni njemački grad Berlin unakažen ogavnim holomal-om, spomenikom mrtvim židovima. Masonski pak element zrcali se u agnostičko-ireligioznom (svakako i nekršćanskom), ali navlastito antinacionalnom, globokratskom temeljnom stavu sa skrajnjim ciljem u svjetskoj državi kojoj će EU biti provincija, u amalgamu bez rasa, naroda i bilo kakvih razlika među ljudima.

Despocija prosjeka. Bezimeni aparatčici EU gospodare bez ideja, ideala i vizija; rutinski, centralistički i totalitarno. Većinu se nacionalnih zakona donosi odozgor, a za njihovo provodjenje skrbi jedna čudovištna koliko i skupa birokratska klika, koja se do najmanjih pojedinosti groteskno petlja u politički, gospodarski i medijski život, podpuno zabacujući nacionalne običaje i potrebe.

Neoeuropska ideologija. Vjerna svojim temeljima, EU propovieda postmoderni miš-maš od neoliberalizma i permisivizma, feminizma i ljudopravnih bedastoća, antinacionalizma i multi-kulti-dogme. Na jednakoj je distanci od poraženog fašizma i od uklonjenog komunizma. Kao alternativa nameće se liberal-demokratska tiranija sparena s uobičajenim parlamentarnim blebetanjem. EU je egalitaristička, nivelatorska, plebejska.

Europa i Islam. Nakon neuzpjelih poviestnih pokušaja obuhvatnog i trajnog arapskog pa turskog osvajanja, današnja se Europa nalazi na najboljem putu pasti žrtvom jedne zapravo mirne islamske invazije. Umjesto što po nalogu cionističko-američkog imperijalizma vode ratove protiv Europi inače sklonih islamsko-arapskih država, europske bi se nacije trebale posvetiti borbi protiv tudjih uljeza na vlastitom, europskom tlu. Nedvojbeno nam u tom pogledu predstoji jedna prava reconquista (Guillaume Faye).

Europa kao grobnica narodâ. Nadnacionalna tvorba EU ugrožava sve svoje sastavnice, velike jednako kao i male. Velike nacije Europe, predstavljene svojim autentičnim, zdravim elitama (a ne svojim izdajničkim službenim vladama), tuže se na gubitak suvereniteta (egzistencije), a isto tako i identiteta (esencije). Sve gospodarske ili socijalne nevolje vezane uz članstvo u EU tek su iz ovoga izvedene. Manje članice EU pak računaju s osobito nepovoljnim posljedicama kao što su nekonkurentna proizvodnja, porast ciena, masovna bieda. Sve zajedno, medjutim, izložene su strahovitoj poplavi tudjinaca, pretežito iz područja Europi stranih pasmina i kultura.

Europa slobodnih nacija. Afrika je crna, Azija žuta, u Americi i Australiji crvene i negroidne pasmine stopile su se s bielom, ili ih je ova iztisnula. Ono što posve bezuvjetno obuhvaća cio naš europski kontinent, to počiva na bieloj rasi, koja je zaslužna za najveće misli i najveća djela sveukupnoga ljudstva. Kao mnoštvo u jedinstvu, Europa može preživjeti samo ako njezine nacije, u slobodnoj igri silnica, ostanu samostalne, a njezine države suverene. Umjesto toga, današnja je Europa, kao EU, jedna nenarodna i protunarodna zbrka, koja je više i afrička i azijska, američka ili židovska, negoli što je zapravo europska, i stalno je izložena prietnji otvorenoga rasnog rata.

Europa Europljanima! U Europi nema mjesta za azijatske države poput Turske ili Izraela. Rusku ideju euroazijatizma, što ju je preuzeo i obnovio Aleksandar Dugin, treba očistiti od rusko-imperijalnih natruha, a Rusija kao euro-azijska sila unutar Europe može uživati samo poseban, što ne znači i podredjeni status.

Država, nacija, rasa. Debatu o primatu što se uztrajno vodi u desnim krugovima, a posve je relevantna za buduće preobličje Europe, valja relativizirati: veli se naime, nacional-socijalizam je za naciju, a fašizam za državu. Ali i u Trećem Reichu država je jaka, i u Duceovoj državi priznaje se, pače i slavi, Talijanstvo, a čak i Rimstvo, kao etničko-nacionalno-rasni temelj. I fašistička Italija, uostalom, u kasnijem razdoblju preuzima rasističko zakonodavstvo.

Pitanje religije. Ono kršćansko u europskoj biti zadnjih je stoljeća, tiekom napredujuće sekularizacije, postupno potisnuto. No u EU-ustavu ime bi Božje bilo suvišno već i stoga, jer je mjesto Bogu u Nebu, a ne u ustavu. Medjutim, legitimni su pokušaji povratka starim germanskim božanstvima. Ali religijsko pitanje nije nacionalno pitanje (pa da bi, recimo, bolje bilo umjesto židovskoga prigrliti njemačkoga boga), a vjerski ratovi ne mogu imati mjesta u Europi što ju kanimo obnoviti.

Europa i Desnica. Oživljavanje i preoblikovanje Europe može se očekivati samo od desnih snaga. Plemenitaški slojevi, medjutim, s kojima je još Julius Evola računao nakon II Svj. rata, pretežito su izcrpljeni i izopačeni. U europskim se nacijama moraju stvoriti nove elite. One moraju nastupiti u okviru jedne Nacionalističke Internacionale za Novu Europu, svakako i na tragu proslavljenih inozemnih SS-postrojbi iz prošloga velerata.

Euro-Reich. Kao cilj treba postaviti organsko-harmoničnu konfederaciju suverenih europskih nacionalnih država, povezanu mrežom bilateralnih ugovora. Prema vani: oštra razgranitba spram drugih kontinenata; prema unutra: ogorčena borba protiv dekadencije; prema vani i unutra: za sakralni Novi Eon veličine. Novi Euro-Reich treba prizvati u život dijalektičko jedinstvo kontinenta, nacije i regije, a njemačkoj naciji kao najvećoj i središnjoj europskoj naciji treba osigurati ulogu jednoga primus inter pares, možda pod simboličnom europskom krunom nekoga njemačkog kneza.

Metolodoški naputak. Preoblikovanje bieloga kontinenta ne može se sbiti kroz „slobodne i poštene izbore“ i parlamentarne brbljarije. Sadašnju pseudoEuropu treba destruirati iznutra. Pritom se ne može izključiti i primjese konspirativnog, tajnog, legitimno-ilegalnog, subverzivnog. Razmišljati nam je o uzporednim nacionalnim revolucijama, o dopunjujućim se nacionalnim diktaturama, pače, i o kontinentalnom udaru odozdol i odozgor. U tom okviru može biti mjesta i za sredstva kao što je ELLA (European Legitimate Liberation Army) i EUR (Europska Revolucija), prema uzorima domino-revolucijâ iz 1848, 1968 i 1989. Europa žurno treba i nestrpljivo izčekuje novoga bika koji će ju ponieti!

Veličina. Nova Europa treba velike muževe, velike ciljeve, velike ideje. Ona treba veliku politiku, velike duhove: genije, heroje, proroke.
Dolje Europska Unija! Život – umjesto EU! Sloboda – umjesto EU! Nacija – umjesto EU! Europa – umjesto EU!

PS I: Ovdje ponudjene točke predstavljaju ujedno nabačaj jedne obsežne knjige posvećene budućoj Europi.
PS II: Teze o Europi nastale su izvorno na njemačkom jeziku, za objavu na njemačkom i drugim europskim jezicima, te za uporabu našim europskim kameradima. Specifično hrvatska problematika stoga je ovdje izostavljena i prepuštena jednoj sliedećoj prigodi.

11 Problema Republike Hrvatske

Photobucket

11 Problema
Republike Hrvatske

Mladen Schwartz

U nastavku izložit ću sažeto jedanaest ključnih, bitnih problema s kojima se suočava Republika Hrvatska, i koji joj ugrožavaju kako dublju esenciju, tako i formalnu egzistenciju. Zapravo bi bilo točnije ove teze nasloviti: Republika Hrvatska kao svoj vlastiti jedanaesterostruki problem. Na kraju ću naznačiti područje na kojemu nam je tragati za spasonosnim rješenjima.

Nesuverenost.
Zakržljali identitet.
Smanjeno tlo.
Uništena Vojska.
Liberalna demokracija.
Prevlast Antihrvatske.
Neriešen srbski problem.
Gospodarski kolaps.
Dekadencija, anomija i depresija.
Slabost desnice.
Demografska propast.

Problemi

Nesuverenost. Već i ovoga časa praktično nesuverena, bez svoje samostalne vanjske i unutarnje politike, vlastitog gospodarstva i novčarstva, bez spomena vriedne i nacionalnim ciljevima posvećene vojske, RH je upravo na putu postati quantité négligeable u superjugoslaviji zvanoj „europska unija“. U njoj, RH će izgubiti i one zadnje reliquiae reliquiarum svojega suvereniteta koje se do toga časa možda još i sačuvaju. U superdržavi RH izgubit će, naravno, i svoje državne granice, što će konačno otvoriti vrata nekontroliranom masovnom nadiranju egzotičnih pasmina i neprijateljskih naroda. Time će ona dokraja izgubiti sve značajke koje čine državu. Od tada, moći će se govoriti samo o koloniji, protektoratu ili okupiranom području.

Zakržljali identitet. Više se zapravo ne zna što je Hrvatska. Iztočni dio „zapadnog balkana“? Bivša jugo-republika a buduća euro-republika? Mala zemlja za velike navale turističke ološi? Mala zemlja za još manji novac? Židovski protektorat s misijom da u Jasenovcu slavi religiju „holokausta“? Hrvatski narod pretvoren je u sliepu rulju „gradjanki i gradjana“. Nacionalno jedinstvo nestalo je u moru stranaka i strančica, nevladinih udruga, interesnih skupina, sebičnih klika, nacionalnih i svjetonazornih manjina, regija, županija i obćina. Hrvatska je poviest kriminalizirana i bezostatno prepuštena na procjenu neprijatelju. Hrvatski jezik ugrožen je naplavinama srbskog i engleskog, tudjinskim pravopisom, a nadasve posvemašnjim ravnodušjem. U RH gotovo da i nema ozbiljne, više kulture. Sve je doslovce budalaština i svinjarija, kič, šund i porno. Svakim danom sve je više stanovnika koji i osobno otjelovljuju ove značajke. Etos i ukus srozali su se na najniže grane.

Smanjeno tlo. RH je mala i slaba; nije kadra riešiti čak niti razmjerno sitne teritorijalne priepore sa Slovenijom, Srbijom ili Crnom Gorom. Umjesto da je obnova državnosti 1990 dovela i povratu u nacionalni korpus svih dielova izgubljenih u jugoslavijama, danas u RH zatražiti obnovu hrvatskog suvereniteta nad Bosnom i Hercegovinom, Bokom Kotorskom, iztočnim Sriemom ili Bačkom, znači navući na sebe psihijatrijske dijagnoze. Što li bi tek doživio onaj koji bi izrazio pretenzije i na Alpsku i Crvenu Hrvatsku? Hrvatsko je tlo prepolovljeno, granice RH su nenaravne, nepoviestne, smiešne i neobranjive, a i takve neprijatelj dovodi u pitanje, eda bi hrvatsko područje sveo na okolicu Zagreba.

Uništena Vojska. Hrvatsku vojsku nije porazio Beograd, nego Zagreb. Nakon dobivenog obranbenog i osloboditeljskog rata, Hrvatsku vojsku dotukli su zagrebački jugoidni politikanti. Pobjedničke vojvode zaplotnjački se, pučistički svrgnulo, kriminaliziralo ih se skupa s cjelokupnom vojskom i ratom, prepustilo ih se domaćim i inozemnim, neprijateljskim sudištima. Junačku vojsku svelo se dobrim dielom na smušenu i organizacijski razcjepkanu rulju invalida, umirovljenika, ludjaka i prosjaka. Naoružanje je zastarjelo, neuporabljivo, nepostojeće. Nikada se i nigdje takvo što nije dogodilo s pobjedničkom oružanom silom.

Liberalna demokracija. Uza sve fatalne obće nedostatke kojima su obterećeni ta ideologija i politički ustroj (v. moju knjigu „Laž, zločin i smrt demokracije; 101 razlog protiv pukovlađa“ [2003]!), liberal-demokracija neprijateljima naroda poput hrvatskoga služi i kao instrumentum regni, da bi se narod ponizio, izcrpio i zaludio, da bi mu se onesposobila samoobrana te raztočila nacionalna substancija, i da se tako njime što lagše i jače ovlada. To se provodi preko dekadencije, bordelizacije ili ljudskih prava, dogme koja omogućuje nametanje pogubne prakse zaštite i povlastidbe protudržavnih manjina (Srbi, cigani, židovi, partizani i sl.)

Prevlast Antihrvatske. Vladajuća klika izroda i veleizdajnika, lišena imalo nacionalne samosviesti, nesposobna i nezainteresirana za nacionalnu strategiju, za velike vizije, beznadno je otudjena od svojega naroda, i u svojem djelovanju oslanja se na prešutnu koaliciju unutarnjeg i vanjskog neprijatelja. Pritom se misli na sve silnice zaokupljene uklonitbom hrvatske države, a time i hrvatskog naroda, iz svieta i iz poviesti. Hrvatskom vlada protuhrvatski savez fantomske „medjunarodne zajednice“, judeo-masonske globalističke, kozmopolitske internacionale, snaga judeo-američkog imperijalizma, lažne „europske unije“ i svjetske imperijalne soldateske „nato“, s domaćim protivnicima hrvatskoga identiteta i suvereniteta kao što su srbski petokolonaši, neprijateljske nacionalne manjine, skupine za različite vidove neopartizanske jugo-tito-restauracije, postmoderna ljevica s anarhistima, neokomunistima, feministima, političkim homoseksualcima, borcima za životinjska prava itd.

Neriešen srbski problem. Hrvatske zemlje preplavljene su negdašnjim Vlasima i Hrvatima-pravoslavcima koji su, po Srbskoj pravoslavnoj crkvi posrbljeni, te možda za sva vremena odtrgnuti iz hrvatskog nacionalnog korpusa. Dok su hrvatski osloboditelji kriminalizirani, srbski su zločinci abolirani. Objeručke ih se vabi da se vrate, smješta ih se na mjesto zločina kao normalne gradjane te obasipa svim povlasticama. Oni, naravno, trajno glumataju nezadovoljne, i samo je pitanje vremena kada će zatražiti i dobiti autonomiju. Ali, koji god status imali u hrvatskoj državi, oni su uviek produljena ruka beogradskog mini-imperijalizma, petokolonaška država u državi, činbenik nestabilnosti i propasti, i bit će opet Beogradu na razpolaganju čim se taj odluči na revanš.

Gospodarski kolaps. RH ubrzano srlja u gospodarsku katastrofu, u kompletni bankrot, u doslovnu glad. Umjesto proizvodnje trguje se, umjesto izvoza uvozi se. RH živi od zaduženja, razprodaje, kriminala i turizma. Taj se problem ne može rješavati izključivo uz pomoć gospodarskih stručnjaka, čak i kada su oni možda u posjedu najboljih ekonomskih strategija i taktike. Za zdravo gospodarstvo hoće se zdrave politike, suverene vlasti i velikih ovlasti. Tek tako dadu se provesti fundamentalne, revolucionarne reforme, jedini jamac oporavka.

Dekadencija, anomija i depresija. Kako osobni, tako i nacionalni spas dolazi od duha. Gospodarstvo nije područje na kojemu se smie slutiti spasonosni zahvat. Gospodarski problem izvedenica je političkog, a ovaj duhovnog, problema s hrvatskom nacionalnom dušom. Ona u sebi više ne nalazi snage za novi početak. Ona se prepušta nižim porivima, bezzakonju, posvemašnjem malodušju i zdvoju. Nacionalna duša mora se izliečiti, i to je zadatak odgovornih nacionalnih elita. Mora se narodu podići osjećaj časti, ponos i dostojanstvo. Mora se u njemu roditi nova samosviest, nova strast, nova čelična volja. Bez toga nema novog početka, nema spasa, nema obstanka Narodu Hrvata.

Slabost desnice. Očita je nedorastlost razpoloživih desno-konzervativnih, nacionalističko-državotvornih snaga količini i kakvoći nastalih veleproblema. Desnica je bezidejna, trivijalno konzervativna, provincijalna, razjedinjena, sklona umjerenjačtvu i pokoravanju okvirima sustava te njegovoj legalističko-demokratskoj dogmi i praksi, umjesto da im pruži odlučan nacionalni odpor. Nema na vidiku odgovarajućeg markantnog, karizmatskog vodje niti skupine oko koje bi moglo započeti okupljanje zdravih snaga nacionalnog spasa. U najmanju ruku, nedostatna je volja potrebna za takav podhvat.

Demografska propast. Prema svim relevantnim pokazateljima, hrvatski narod užurbano srlja u demografsku smrt, što sve druge probleme i njihova rješenja čini posve bezpredmetnima. Hrvatski nacionalni prostor, razmjernim porastom smrtnosti (opadanjem stope radjanja), nesmiljenim desetkovanjem pučanstva metodom genocidnog pobačaja te novim valovima izseljavanja, postupno se prazni. Time se izpunja bitna predpostavka za njegovu popunitbu tudjinskim elementom, koji će svojom nazočnošću dodatno i konačno polučiti nestanak hrvatskoga naroda s lica Zemlje. Osim toga, izkvarena je kakvoća hrvatske nacionalne substancije: s jedne strane Bleiburžkim aristocidom (smaknućem najboljih), a s druge izostankom zdravog odgoja novih naraštaja zbog rasapa obitelji izazvanog feminizmom te inim vidovima dekadencije.


Ima li nade, što činiti?


Da, nada još nije posve izhlapila, spas je još uviek moguć, čak je na dohvat ruke, ali traži se odlučne, izravne akcije! Najjači i najspremniji muževi, elitne legije, moraju ustati iz dubina nacionalnoga bića. Moraju se povezati, organizirati i odvažiti na legitimni pučki puč, na benigni prevrat u obranu nacionalne časti, bitka i obstanka. Nacionalna revolucija, u srdcima, u odnosima, u poredku vrednota i stvari, ima otvoriti put Nacionalnoj diktaturi kao aristokratskoj, hijerarhijskoj, autoritarnoj, stegovnoj, totalnoj vladavini čelične šake od Naroda i za Narod: plebiscitarnom legitimacijom i na obće dobro. Podvući nam je crtu, zabaciti puke uresne popravke, pokrenuti korjenite, prevratne reforme, započeti Sve Novo. Taj pak podhvat uključuje i uzdizanje hrvatskoga naroda iz stanja puka-po-sebi u stanje Nacije-za-sebe. To znači – stvoriti Novi Narod Hrvata u snažnoj i velikoj, liepoj i dostojanstvenoj, vječnoj, slobodnoj, suverenoj, nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koja može postati svjetlo Europi i Svietu. U njoj bit će zdrave snage objedinjene i vojnički organizirane, vojska pobjedonosna, narodnost homogena, nacionalne manjine asimilirane, i novi će se naraštaji nesmetano u izobilju i sreći radjati i množiti, a narodna duša bit će preodgajana u duhu hrvatske slobode, junačtva i borbenosti, nacionalne sviesti i bezuvjetne odanosti. Razdoblje časti i veličine za Hrvatski Narod nije puka utopijska himba i tlapnja; ono je ostvarivi cilj naših dana, ako se unovači tomu potrebna volja, mudrost i strast.

U Zagrebu, 1. svibnja 2012

Poglavnikov govor

Photobucket

Poglavnikov govor
[Hrvatski krugoval Toronto, 19. kolovoza 2012]

Mladen Schwartz


Hrvatski narode!
Hrvatska braćo i sestre!
Slušajte!
Već 14. kolovoza 1941 godine Nezavisna Država Hrvatska donijela je s Poglavnikovim potpisom Zakonsku odredbu o hrvatskom jeziku, njegovoj čistoći i pravopisu. Ta je država od prvih dana skrbila za hrvatski jezik, a današnja sljednica Titova Avnoja prepustila ga je na milost i nemilost postmodernoj filologiji, posvemašnjem neredu i ravnodušju, srpskom i engleskom. A dočim se u ovoj avnojskoj Posthrvatskoj već dva desetljeća na tekućoj vrpci mijenjaju školski udžbenici, i korak po korak približavaju se apsolutnom jugo-europskom standardu, tako da u njima ne ostane niti „h“ od Hrvatske, u Poglavnikovoj se državi već od prvih mjeseci radilo u školama sa savršeno nacionalnim udžbenicima jezika i književnosti, povijesti i zemljopisa.
Tako je već 26. kolovoza 1941 odobrena čitanka za IV godište pučkih škola u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Čitanki je naslov „Za Dom – Spremni!“, a na naslovnici mali hrvatski školarci lijepim ustaškim pozdravom odaju štovanje šestinskom kipu Oca Domovine Ante Starčevića. Na 246 stranica ova knjiga nudi začudno obilje materijala iz nacionalnih predmeta, domoljubne i ustaške pjesme, povijesne prikaze, osobito o nastanku Nezavisne Države Hrvatske, navode hrvatskih velikana, vjerske tekstove, uključiv i muslimanske, naputke za zdrav narodni život i poljodjelstvo, pouke o prirodoslovlju i veleobrtu, pučke mudrosti te opis svih hrvatskih krajeva, pa tako i bosansko-hercegovačkih.
Kroz sadržaj ove čitanke raspoređen je i niz izreka iz govora hrvatskoga Poglavnika Ante Pavelića. Poglavnik govori:
Hrvatski je narod doživio svoje veliko i slavno uskrsnuće. Nu svatko znade, da to uskrsnuće nije došlo preko noći. Bio je dugi niz desetljeća, a i stoljeća, priprava za to hrvatsko narodno i državno uskrsnuće. Kroz vjekove u vremenu ropstva, u vremenu okrnjene slobode, hrvatski je narod davao iz svoje sredine sinove, koji su bili preteče, koji su pa i kroz sav svoj život radili i borili se za ono, što mi danas imademo. Nu napose u posljednjih 20 godina hrvatski je narod dao iz sebe borce, dao iz sebe sinove, koji su pripravljali i zadnje putove, koji su učinili zadnje čine, zadnja djela za potpuno oslobođenje hrvatskog naroda.
Braćo Ustaše! Mi smo se 10, 12 godina spremali. Spremali smo sve, što je bilo potrebno za veliki čin oslobođenja. Nu ja sam svjestan, da je u našoj pripremi jednu od najvećih uloga igrala naša svijest i naša vjera. Naša vjera je i pobijedila. Braćo Ustaše! I došao je čas, u koga smo svi vjerovali. Ispunile su se naše nade, unatoč tome, što su neprijatelji sva sredstva, koja se samo mogu zamisliti, protiv našeg rada i uspjeha bili upotrijebili.
Sve grane našeg narodnog života jednako su važne. I nije među njima ni po vrsti ni po redu zadnja grana naša državna i narodna obrana. Hrvatski narod jest vojnički narod. To znade cio svijet. To je hrvatski narod kroz vjekove u svim zgodama, u svim prilikama i neprilikama na najjači način dokazivao i dokazao. Slava hrvatskog imena pronašana je svijetom kroz vjekove oružjem hrvatskih vojnika. Svaki Hrvat je vojnik i bit će i ostat će vojnik. To nam leži u prošlosti, to nam leži u našoj krvi.
Danas je hrvatski narod uz bok slobodnih naroda, danas je hrvatska država ravnopravna sa svima slobodnim i nezavisnim državama! Ona je to danas, ona će to biti sutra, ona će to biti u vječnosti, jer za to jamči Ustaški pokret! Za to jamči hrvatska ustaška vojska, za to jamči Hrvatska državna vojska, za to jamči cijeli hrvatski narod!
U Hrvatskoj će vladati red i rad! Hrvatska država bit će uređena i na putu je uređivanja na osnovama tradicija hrvatskog naroda i na najsuvremenijim načelima, koja su kod naših velikih prijatelja i saveznika pokazala, da su u današnje vrijeme jedina u stanju stvoriti red, dati rada, pribaviti kruha i uspostaviti redovan život. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bit će unutarnji poredak takav, kakvog ga hrvatski narod treba, kakvog zaslužuje, i kakav će mu donijeti sreću i blagostanje.
Mi ćemo svoju narodnu i državnu slobodu braniti uvijek svojim životima. Mi ne ćemo dopustiti da u našoj domovini neprijatelji hrvatskog naroda ruju i truju, ne ćemo dopustiti da prolivenu hrvatsku mučeničku krv i hrvatske borce pogrđuju, ne ćemo dopustiti i ne dopuštamo, da hrvatsku narodnu seljačku i radničku muku troše i razgrabljuju. Prošla su vremena, kada je hrvatski narod bio predmetom. Sada je hrvatski narod gospodar, a sve će drugo biti njegovim predmetom.
Mi kao zahvalni sinovi hrvatskog naroda prigibamo svoja koljena pred svima onim velikanima, pred svima znanima i onima po imenu neznanima, koji su kroz desetljeća i kroz vjekove uzidali svoje živote u temelje Nezavisne Države Hrvatske. Od Petra Svačića, od bega Gradaščevića, od Zrinskog i Frankopana, od Ante Starčevića i Eugena Kvaternika, od Stjepana Radića do Stipe Javora i do onih, koji su u samom času oslobođenja lili svoju krv, svoje živote za slobodu hrvatskog naroda i Hrvatske Države dali – mi se klanjamo, klanjamo se pred njihovim velikim uspomenama, pred njihovim sjenama, i kličemo: Slava im!
Jedna od glavnih žila što raznosi krv po tijelu narodnom, jeste narodno gospodarstvo. Mi ćemo narodno gospodarstvo u Hrvatskoj Državi postaviti na takove temelje, da će nam mnogi i mnogi zaviđati. Hrvatski će narod u njemu naći svoje zadovoljstvo i svoje blagostanje. Naša zemlja je bogata, naša zemlja je u mnogim granama najbogatija u cijeloj Europi, a naš narod je najmarljiviji i najradiniji. Sva prirodna bogatstva služit će u prvom redu hrvatskom narodu. Sva dobra na zemlji, ispod zemlje, vlasništvo su po Ustaškim načelima samo hrvatskog naroda, i samo on će njima raspolagati. Njima će se moći služiti samo onaj i onoliko, koji i koliko to bude hrvatski narod želio, trebao i odredio.
U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ne će biti klika, ne će biti pljačkanja, nego narod koji radi, i Ustaše koji se bore, bit će prvi razred. Naše je staro ustaško geslo: Plug i brana Hrvatu su hrana, a Ustaša, to mu je obrana. Hrvatski seljački narod, kako Ustaška načela kažu, nije samo izvor svakog dobra, nego je on narod i sam po sebi, te je nosilac svih vlasti u Hrvatskoj Državi. Nezavisna Država Hrvatska jest, bit će i ostat će samo sredstvo, koje služi hrvatskom seljačkom i radnom narodu.
U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj mora biti takovo društvovno uređenje, da ne bude bogatih i siromašnih, da ne bude onih koji rade, i onih koji uživaju, da ne bude onih koji pljačkaju i onih, koji se krvavo znoje.
Eto, tako govori Poglavnik, tako on formulira viziju hrvatske države, i tako poučava od prvoga dana Država Hrvatska hrvatsku mladež. Desetgodišnjaci slušaju i čitaju o Narodu i Državi, o istinskom narodnom suverenitetu, o junačkoj borbi i vojničkim krepostima, o narodnim velikanima, o vladavini državotvornih elita, o poštenom ustroju od naroda i za narod, o radu u sreći i blagostanju. Mladom se naraštaju usađuje svijest o svetom tlu i krvi, o povijesti, o narodnom jeziku i uljudbi. Odgaja ga se za čast, ponos i dostojanstvo. Tako je to nekad bilo, u onoj državi. U ovoj, umjesto narodnih vrednota, đacima ispiraju mozak i dresiraju ih u duhu podgrijanoga bratstva-jedinstva, antiustaštva i partizanije, ravnovjesja krivnje, pacifizma, globalizma i židovske mitologije takozvanog „holokausta“.
Dvije hrvatske države imali smo u XX stoljeću. Bile, pa prošle. Prva je bila nacionalna država hrvatskog naroda. Uslijedilo je drugo jugo-ropstvo s drugaricama i drugovima te Hrvatskom kao republikom Hrvata i Srba. Avnojska Hrvatska, budući da je juge nestalo, proglasila se hrvatskom državom, a drugarice i drugovi oktobarske revolucije zamijenjeni su građankama i građanima francuske revolucije. Tako smo dospjeli još korak dalje: Hrvatska je, kažu njezini vlastodršci, država svih onih koji u njoj žele živjeti. Nije dakle ništa.
Obnoviti nam je Državu Hrvatsku. Bude li Hrvatske, bit će i naroda. A ako valja država, bit će i narod kako valja.
Za Dom Spremni!

Vuk, Dodik i Zoki

Photobucket

Vuk, Dodik i Zoki
[Hrvatski krugoval Toronto, 19. kolovoza 2012]

Ana Lučić

Drage Hrvatice i Hrvati!
Govori vam Ana Lučić.
Ljevičarski „Jutarnji list“, zbog svoje orijentacije pučki zvani „Yu-list“, objavio je nakon Knina neku vrstu eseja pod naslovom „Država nije i ne može narodu biti majka...“ Eseju je autor neki Vuk Perišić, uglavnom nepoznat svat, ali zna se i vidi se da je žestoki protivnik nacionalizma i da zastupa anarho-liberalno shvaćanje države. To znači da po Vuku države bolje da i nema, i bolje da s njom ne moramo imati posla. Ona je nužno zlo. Dolje Država i dolje Nacija – mnije Vuk. Što ostaje? Ostaje rulja iskorijenjenih egoističnih apsolutnih pojedinaca, koji ono što smije ostati od države podvrgavaju svojoj nesmiljenoj kontroli i kritici. Država ne smije biti totalna, ne smije je ni biti, ali zato posve totalitarna mora biti kontrola po nekakvoj i takozvanoj javnosti. Kako se ta javnost konstituira i organizira, kako ima djelovati, ako ne kroz državne institucije? To samo Vuk zna. Vjerojatno kroz „Jutarnji list“. On prosvjetiteljski i u duhu francuske revolucije naivno vjeruje u dobrog čovjeka, razumnog, razboritog građanina, pa ako je takav, valjda će već nekako prisiliti državu da i ona ne bude posve zla i da kako spada služi hirovima individua zvanih građani.
Naravno, ovdje nam nije do Vukovih mudrolija, koje on ne baš originalno baštini od dva i pol stoljeća liberal-demokratske ideologije. Zanima nas nešto drugo. Vukov esej ima za povod kninski govor Zorana Milanovića i podvrgava ga žestokoj kritici s ultraljevičarskih pozicija. Zoki zaziva državu majku i to bi trebala biti država dobra za građane. Ali po Vuku država ne smije biti majka, jer tada građane se svodi na malodobnu djecu, nestaje njihova racionalnog razbora i autonomije, a hladni i poslovni odnošaji, kakvi bi trebali biti s državom kao sluškinjom građanskih potreba, dobivaju neumjesni osjećajni vid. Država-majka se prikazuje kao izvor ljubavi pa kao takva građane sili na bezuvjetnu poslušnost.
Jednom riječju, ovdje se demokrata Zorana Milanovića optužuje za najveći grijeh: da zastupa autoritarnu, totalitarnu državu u kojoj su građani svedeni na puki objekt prijevarne vlasti. Naravno, to je obiteljski prijepor, to je sukob u demokratskom podzemlju. Sigurno je da bi se Zoki, u četiri oka, s Vukom spremno suglasio. Ali eto, izletjela mu je metafora države-majke, jer mu je valjda neki zločesti savjetnik (neslužbeni, naravno) savjetovao takvu retoriku koju će lakše podnijeti fašistoidni branitelji na njihov militaristički blagdan Oluje.
Da nam je potrebna samozatajna, što slabija, što sivlja i ogavnija država, tu bi se ljevičari Vuk i Zoki lako usuglasili. I pritom obojica bili u krivu. Jer nama doista treba upravo država-majka, država-otac, jaka i totalna država koja odgovorno skrbi za sva područja narodnog života na dobro naroda i na višu slavu Kroacije. I dok se hrvatski ljevičari prepuštaju starom, olinjalom anarhističko-komunističko-liberalnom snu odumiranja države, srbenda Milorad Dodik iz negdašnjeg hrvatskog glavnog grada Banje Luke odašilje poruke o jakoj, što jačoj i većoj državi, srpskoj državi. Poziva Srbe na okup, poziva na objedinjavanje svih Srba, svih područja koja oni svojataju. I javlja nam kako je njegova takozvana „republika srpska“ prava država, za razliku od BiH. Javlja nam kako se sa Srbijinim predsjednikom Nikolićem dogovorio da oni skrbe o svim Srbima. Opet Srbi svi i svuda: Srbija, Srpska (koja je pola Bosne i Hercegovine), Vojvodina, Kosovo, Crna Gora i, vidi-vidi, Hrvatska.
Dodik i njegova četnička banda nisu zagovornici minimalne države, države-noćobdije, dosadne i bezlične građanske države koja je nužno zlo i u kojoj se na svečane simbole, na sveti stijeg, gleda kao na šarenu krpu, kako to čini Vuk Perišić. Srbi hoće jaku Srbiju, ali slabu Hrvatsku, baš kao i Vuk, koji sa čitavom svojom anarhoidnom esejistikom ne predstavlja drugo negoli nesvjesnog, a bit će zapravo svjesnog, korisnog idiota u službi velikosrpskog miniimperijalizma.
I tako, srpski imperijalizam ponovno diže glavu, vrlo otvoreno, neuvijeno, konkretno. Užurbano se sastavljaju velikorspske strategije, a vizija je jasna: danas, sutra ili preksutra osvojiti ono što nije uspjelo jučer ili prekjučer. Za to vrijeme, nelegitimni predstavnici hrvatskog naroda ne vide ni prst pred nosom, ne znaju tko im glavu nosi, a po mišljenje idu u Brussel ili u Beograd. Za to vrijeme, ostatci ostataka hrvatske države propadaju, mladež se sve masovnije iseljava kao pod Khuen-Héderváryjem ili Broz-Titom, i na TV-ekranima, dok novi iseljenici Darko i Josip sretno priopćuju da se više nikada ne kane vratiti u Hrvatsku, Nemanja uzvikuje: ne pada mi na pamet otići, ovo je moja zemlja! I dok se Srbi sve žurnije i sve uvjerljivije ispočetka uživljavaju u ulogu hrvatskog dušmanina, Hrvati, takozvani Hrvati, pripremaju povlačenje tužbe protiv Srbije zbog počinjenoga genocida. Savršena koordinacija između unutarnjeg i vanjskog neprijatelja!
Što nam je dakle potrebno? Potrebna nam je država koja je i otac i majka, za razliku od današnje, države-keve. Ako hoćemo da nam opstane narod Hrvata. Ako ne ćemo, držimo se i dalje Vuka, Dodika i Zokija Milanovića!
Za Dom Spremni!

Bilderberg grupa isisala iz sustava 21 tisuću milijardi USD za totalno uništenje globalne ekonomije

nedjelja , 19.08.2012.

Photobucket

Bilderberg grupa isisala iz sustava 21 tisuću milijardi USD za totalno uništenje globalne ekonomije
James Henry, bivši glavni ekonomist konzultantske tvrtke McKinsey & Co. otkriva kako izvan dohvata poreznika o skrivenom novcu brinu banke povezane s Bilderberškom skupinom te američkim obiteljima Rockefeller i Rotschild, Goldman Sachs, JM Morgan Chase itd.

Autor: Damir Grund

- Svjetsku financijsku krizu namjerno su kreirali najmoćniji ljudi svijeta, bankari, političari i s njima povezani milijarderi okupljeni oko poznate Bilderberške skupine i američkih obitelji Rockefeller i Rotschild. Iz međunarodnog gospodarskog sustava odjednom su povukli ogromne količine novca. Pojedine države, koje su bile oslonjene na vanjsko financiranje, tako više nisu mogle nabaviti sredstva i jedna po jedna počele su upadati u dužničku krizu. Ona će završiti kad ti isti moćnici ostvare svoje političke i gospodarske ciljeve te odluče povučeni novac vratiti natrag u sustav - provokativna je izjava koju je nedavno iznio poznati svjetski geopolitičar William Engdal predstavljajući knjigu 'Bogovi novca'.

Nije trebalo dugo da njegove riječi dobiju i potvrdu u stvarnosti.

James Henry, bivši glavni ekonomist ugledne konzultantske tvrtke McKinsey & Co. upravo je ovih dana objavio studiju u kojoj otkriva kako je globalna super-bogata elita krajem 2010. godine u tajnim poreznim oazama držala skriveno najmanje 21 bilijun dolara. O kolikom iznosu je riječ slikovito govori podatak da je ta brojka jednaka zbroju vrijednosti cjelokupnog američkog i japanskog gospodarstva!

Je li istražujući za Tax Justice Network, Henry slučajno nabasao na skriveni novac povučen iz svjetskog gospodarskog sustava, kojeg spominje Engdal?

Financijska 'crna rupa'

- Naše istraživanje fokusiralo se na ogromnu 'crnu rupu' u svjetskoj ekonomiji koja do sada još nikada nije bila istražena. To su privatni 'offshore' računi na kojima smo otkrili enormnu količinu novca, koja nikada nije bila oporezivana - istaknuo je James Henry u studiji 'The Price of Offshore Revisited', u kojoj je bio glavni istraživač.

Za svoje je istraživanje koristio podatke Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i nacionalnih vlada. Podaci koje je prikupio odnose se samo na financijska sredstva, koja se čuvaju u bankama i ulagačkim računima.

Zanimljiva je i činjenica da za privatne vlasnike o bilijunima skrivenim iza off shore računa brinu najveće svjetske banke, iste one koje su na vrhuncu krize dobile najizdašniju državnu pomoć financiranu novcem poreznih obveznika.

Među deset najvećih nalaze se upravo one koje su najuže povezane s američkih bankarskim obiteljima Rockefeller i Rotschild.

Državna pomoć za odabrane

Banka Goldman Sachs, koji je lažirajući stanje grčke ekonomije zaradila milijune, upravlja s ukupno 840 milijardi dolara skrivenih na off shore računima svojih klijenata. Na vrhuncu krize primila je 1,4 milijarde dolara pomoći od američke vlade.

Američki kongres dao je 'zeleno svjetlo' i za financijsku pomoć banci JP Morgan Chase. Istovremeno je otkriveno kako ona upravlja s čak 297 milijardi skrivenih na tajnim off shore računima diljem svijeta.

Tu je i Bank of America, banka koje je pored švicarskog UBS-a financijska institucija s najjačim kapitalom na svijetu, te još nekoliko njemačkih, švicarskih i kanadskih bankarskih divova.

Sve one brinu o privatnom novcu do kojeg porezne vlasti jednostavno ne mogu doprijeti. Zakonska uređenja pojedinih off shore destinacija to im onemogućavaju. Novac će, čini se, ostati na tajnim računima sve dok ga njihovi vlasnici ne odluče odande povući i vratiti u sustav. Kada će to biti, nitko zasigurno ne može znati.

- Kada ostvare svoje političke i ekonomske ciljeve - tvrdi Engdal ne navodeći niti jedan od njih. No, dovoljno je pogledati primjerice Europsku uniju ili neke arapske zemlje danas i prije pet-šest godina. Političke i gospodarske promjene su više nego očite.

Deset najvećih banaka iza kojih milijarderi kriju novac na off shore računima:

UBS

Credit Suise

Goldman Sachs

Bank of America

HSCB

Deutsche bank

Wells Fargo

Morgan Stanly

JP Morgan Chase

Pictet

Izvor: The Price of Offshore Revisited

http://www.dnevno.hr/vijesti/novac/na_tajnim_racunima_otkriveno_21_bilijun_usd_kada_novac_bilderberg_grupa_vrati_u_sustav_kriza_ce_pre/868398.html?fb_action_ids=434706123235269&fb_action_types=og.likes&fb_source=aggregation&fb_aggregation_id=288381481237582

Govor Šime Tolića u Srbu 2012.

subota , 11.08.2012.



Drago mi je da sam ovdje sa najboljim dijelom hrvatskog naroda i da zajedno branimo čast naše nacije dok joj plaćenički foteljaši pljuju u lice.

Mene su četnici kao dječaka otjerali sa zemlje mojih djedova. Zapalili su kuće Hrvata kako bi proširili velikosrpski projekt koji još nije dovršen. Taj ružni san još traje i zato moramo osigurati da naši potomci nikada više ne dožive sličnu sudbinu kao naši protjerani, osakaćeni i mrtvi.

Ostali su nam ostatci ostataka naše nekada ponosne domovine. Ostao nam je zadnji kutak za naše buduće naraštaje i ne predajemo ni milimetar zemlje krvnicima našeg naroda. Uz to tražimo našu okupirana zemlju nazad.

Neokomunisti izazivaju nacionalne tenzije da bi mogli glumiti mirotvorce i pobornike za slobodu i prava. Za njih su kape sa petokrakama poruka ljubavi i mira - ali istina je da su crveni režimi ljubavi i mira odgovorni za najviše masovnih ubojstava novije povijesti.

Iza riječi tipa "sloboda" i "prava" se krije okrutna obmana.

Te fraze su u današnjem kontekstu drugi nazivi za slobodu odricanja nacionalnog dostojanstva i prava za sve što razara i sramoti naciju. To misle današnji, sluganski petokolonaši kada koriste takve slatke riječi gorkih nakana - to su parole Novog svjetskog poretka. Masoni otvoreno priznaju da grade svjetksu banku, valutu, vladu i naciju.
Naopakost u ovoj nehrvatskoj državi se provodi po diktatu tih vladara svijeta, koji žele slabe, ponižene i nedostojne ljude u svojoj totalitarnoj globalističkoj mrtvačnici koju prodavaju kao slobodni demokratski svijet.

Zapadni svijet je danas sinonim za drogu, abortus, homoseksualizam, pedofiliju, prostituciju, masovnu emigraciju, izumiranje nacija i slične druge plodove. Njihov interes leži u kreaciji poslušnih, potrošačkih pijuna bez ikakvih viših životnih ideala.

Zapad traži prava za manjine, jer u njihovom kavezu mora da se grli i ljubi sve i svašta. "Red iz Kaosa" je geslo Novog svjetskog poretka. Stoga se provodi sva ta luda neomarksistička politika koja vodi u kaos, anarhiju i rat. Od ratova žive internacionalistički profiteri. Zato Zapadni svijet okuplja na najužem prostoru i Turke i Kurde, i Arape i Židove, i Srbe i Albance, i crnce i bijelce, i islamiste i laiciste. Ratovi su profitabilni za elitu. Možda se i zato rehabilitira četništvo u državi koja bi trebala služiti hrvatskom narodu.


Masonski lešinari kroje našu sudbinu. Vazali na vlasti su samo izvršitelji smjernica globalističke elite.

Ako se ne probudimo ćemo nestati kao narod. Novi svjetski poredak će nas progutati, sve za što su se borili naši preci će biti izgubljeno i sva prolivena krv branitelja uzaludna.

Ne vjerujem da se je i jedan branitelj borio za globalističku, pedersku i četničku Hrvatsku.

Ostala je spasonosna iskra u nama, draga braćo i sestre. Mi, kao nacionalna tvrđava smo zadnji ratnici naše voljene Hrvatske. I nećemo ju predati ni pod cijenu smrti. Posebanu vrijednost imaju naši mladi sokolovi, oni su sol buduće nacije.

Našim Pravoslavcima poručujem: nedajte se iskoristi od globalista i crvenih aždaja. Danas imamo Hrvatsku Pravoslavnu Crkvu i nema više potrebe za besmisleno krvoproliće. Neka naši potomci zajedno rade za život hrvatske nacije. Nedajmo se ugurati u nove sukobe koje žele izazvati masonski globalisti i neokomunisti.

Internacionalistički vampiri: manite se našeg svetog tla. Ovdje će te zagristi na granit. Pravaška desnica se je tijekom povijesti junački borila za Hrvatsku i spremni smo tom velikom tradicijom nastaviti, sve dok ne ostvarimo zlatno kraljevstvo Hrvata koje su sanjali naši velikani, koji nas sada ponosno gledaju iz hrvatske Walhalle.
Učinimo ih ponosnim.

Bog i Hrvati

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.