Teze o Europi

nedjelja , 26.08.2012.

Photobucket

Teze o Europi

Mladen Schwartz

Sablast kruži Europom –
sablast Europske Unije

PREAMBULA. Neizmjerna je odgovornost što leži na nama današnjima; ona je ništa manje doli odgovornost za budućnost, štoviše, za uzčuvanje nacija, ljudskih pasmina, samoga života, protiv globalne ugrozbe što proizlazi od udruženih sila nivelacije u režiji svjetskoga hegemona USA i njegovih globokratskih, kozmokratskih, cionističkih pomagača. Nijedan narod nije izuzet iz smrtne pogibli, i nijedan, bio on velik ili mali, nije kadar sam se obraniti. I upravo zato nama europskim nacijama ne preostaje drugo nego pronaći putove jedni drugima radi zajedničke borbe: protiv uništenja, a za novi početak koji će počivati na onomu najboljem što smiemo nazvati našom zajedničkom europskom bašćinom.

Euroutopija. Nakon smrti komunizma kao globalno djelujuće pseudoeshatologije i sekularnoga mesijanizma, za mnoge je europeizam postao fiktivno izpunjenje kolektivnih ovozemaljskih čežnji. Uz euroskepticizam i euronihilizam, na dnevnom je redu i euromanija.

Sastojci europskog identiteta. U podpunu sliku Europe spada ovo troje: uz grčko-rimsku bašćinu (1) tu je i barbarsko-germansko-kršćanska tradicija (2), kao i kontinuum Moderne: Renesansa – Reformacija – Prosvjetiteljstvo – Revolucija, s vrhuncem u znanstveno-tehničkoj civilizaciji XIX i XX stoljeća (3).

Nastanak današnje Europe. Poviestno je europska ujedinitba nastajala uviek kao posljedak velike poviesti, kao djelo velike politike, kao čin velikih muževa. Tako je bilo s Rimskim Carstvom, tako i s tisućljetnim Svetim Reichom Karla Velikoga, tako, napokon, s muževnim, ratničkim podhvatima jednoga Napoleona i jednoga Hitlera. Današnja je pak integracija započela trivijalno, s ugljenom i čelikom (po kojemu je, uzput, i angloamerički saveznik Staljin dobio svoj nadimak); iz ovih se nadaje i sadašnja biedna tehno-birokratska tvorba „europska unija“: posve bez bogova, bez duha, bez junačtva.

Judeo-masonski temelji. U današnjoj Europi, uobličenoj kao EU, za vrhovne zakone vriede židovski zakoni, koji obvezuju nežidovske države njegovati židovske svetinje te služiti židovskom probitku: pomislimo na bezkrajne reparacije što se izplaćuju židovima, na diskriminirajuće prožidovsko zakonodavstvo u službi religije holokausta, ili na glavni njemački grad Berlin unakažen ogavnim holomal-om, spomenikom mrtvim židovima. Masonski pak element zrcali se u agnostičko-ireligioznom (svakako i nekršćanskom), ali navlastito antinacionalnom, globokratskom temeljnom stavu sa skrajnjim ciljem u svjetskoj državi kojoj će EU biti provincija, u amalgamu bez rasa, naroda i bilo kakvih razlika među ljudima.

Despocija prosjeka. Bezimeni aparatčici EU gospodare bez ideja, ideala i vizija; rutinski, centralistički i totalitarno. Većinu se nacionalnih zakona donosi odozgor, a za njihovo provodjenje skrbi jedna čudovištna koliko i skupa birokratska klika, koja se do najmanjih pojedinosti groteskno petlja u politički, gospodarski i medijski život, podpuno zabacujući nacionalne običaje i potrebe.

Neoeuropska ideologija. Vjerna svojim temeljima, EU propovieda postmoderni miš-maš od neoliberalizma i permisivizma, feminizma i ljudopravnih bedastoća, antinacionalizma i multi-kulti-dogme. Na jednakoj je distanci od poraženog fašizma i od uklonjenog komunizma. Kao alternativa nameće se liberal-demokratska tiranija sparena s uobičajenim parlamentarnim blebetanjem. EU je egalitaristička, nivelatorska, plebejska.

Europa i Islam. Nakon neuzpjelih poviestnih pokušaja obuhvatnog i trajnog arapskog pa turskog osvajanja, današnja se Europa nalazi na najboljem putu pasti žrtvom jedne zapravo mirne islamske invazije. Umjesto što po nalogu cionističko-američkog imperijalizma vode ratove protiv Europi inače sklonih islamsko-arapskih država, europske bi se nacije trebale posvetiti borbi protiv tudjih uljeza na vlastitom, europskom tlu. Nedvojbeno nam u tom pogledu predstoji jedna prava reconquista (Guillaume Faye).

Europa kao grobnica narodâ. Nadnacionalna tvorba EU ugrožava sve svoje sastavnice, velike jednako kao i male. Velike nacije Europe, predstavljene svojim autentičnim, zdravim elitama (a ne svojim izdajničkim službenim vladama), tuže se na gubitak suvereniteta (egzistencije), a isto tako i identiteta (esencije). Sve gospodarske ili socijalne nevolje vezane uz članstvo u EU tek su iz ovoga izvedene. Manje članice EU pak računaju s osobito nepovoljnim posljedicama kao što su nekonkurentna proizvodnja, porast ciena, masovna bieda. Sve zajedno, medjutim, izložene su strahovitoj poplavi tudjinaca, pretežito iz područja Europi stranih pasmina i kultura.

Europa slobodnih nacija. Afrika je crna, Azija žuta, u Americi i Australiji crvene i negroidne pasmine stopile su se s bielom, ili ih je ova iztisnula. Ono što posve bezuvjetno obuhvaća cio naš europski kontinent, to počiva na bieloj rasi, koja je zaslužna za najveće misli i najveća djela sveukupnoga ljudstva. Kao mnoštvo u jedinstvu, Europa može preživjeti samo ako njezine nacije, u slobodnoj igri silnica, ostanu samostalne, a njezine države suverene. Umjesto toga, današnja je Europa, kao EU, jedna nenarodna i protunarodna zbrka, koja je više i afrička i azijska, američka ili židovska, negoli što je zapravo europska, i stalno je izložena prietnji otvorenoga rasnog rata.

Europa Europljanima! U Europi nema mjesta za azijatske države poput Turske ili Izraela. Rusku ideju euroazijatizma, što ju je preuzeo i obnovio Aleksandar Dugin, treba očistiti od rusko-imperijalnih natruha, a Rusija kao euro-azijska sila unutar Europe može uživati samo poseban, što ne znači i podredjeni status.

Država, nacija, rasa. Debatu o primatu što se uztrajno vodi u desnim krugovima, a posve je relevantna za buduće preobličje Europe, valja relativizirati: veli se naime, nacional-socijalizam je za naciju, a fašizam za državu. Ali i u Trećem Reichu država je jaka, i u Duceovoj državi priznaje se, pače i slavi, Talijanstvo, a čak i Rimstvo, kao etničko-nacionalno-rasni temelj. I fašistička Italija, uostalom, u kasnijem razdoblju preuzima rasističko zakonodavstvo.

Pitanje religije. Ono kršćansko u europskoj biti zadnjih je stoljeća, tiekom napredujuće sekularizacije, postupno potisnuto. No u EU-ustavu ime bi Božje bilo suvišno već i stoga, jer je mjesto Bogu u Nebu, a ne u ustavu. Medjutim, legitimni su pokušaji povratka starim germanskim božanstvima. Ali religijsko pitanje nije nacionalno pitanje (pa da bi, recimo, bolje bilo umjesto židovskoga prigrliti njemačkoga boga), a vjerski ratovi ne mogu imati mjesta u Europi što ju kanimo obnoviti.

Europa i Desnica. Oživljavanje i preoblikovanje Europe može se očekivati samo od desnih snaga. Plemenitaški slojevi, medjutim, s kojima je još Julius Evola računao nakon II Svj. rata, pretežito su izcrpljeni i izopačeni. U europskim se nacijama moraju stvoriti nove elite. One moraju nastupiti u okviru jedne Nacionalističke Internacionale za Novu Europu, svakako i na tragu proslavljenih inozemnih SS-postrojbi iz prošloga velerata.

Euro-Reich. Kao cilj treba postaviti organsko-harmoničnu konfederaciju suverenih europskih nacionalnih država, povezanu mrežom bilateralnih ugovora. Prema vani: oštra razgranitba spram drugih kontinenata; prema unutra: ogorčena borba protiv dekadencije; prema vani i unutra: za sakralni Novi Eon veličine. Novi Euro-Reich treba prizvati u život dijalektičko jedinstvo kontinenta, nacije i regije, a njemačkoj naciji kao najvećoj i središnjoj europskoj naciji treba osigurati ulogu jednoga primus inter pares, možda pod simboličnom europskom krunom nekoga njemačkog kneza.

Metolodoški naputak. Preoblikovanje bieloga kontinenta ne može se sbiti kroz „slobodne i poštene izbore“ i parlamentarne brbljarije. Sadašnju pseudoEuropu treba destruirati iznutra. Pritom se ne može izključiti i primjese konspirativnog, tajnog, legitimno-ilegalnog, subverzivnog. Razmišljati nam je o uzporednim nacionalnim revolucijama, o dopunjujućim se nacionalnim diktaturama, pače, i o kontinentalnom udaru odozdol i odozgor. U tom okviru može biti mjesta i za sredstva kao što je ELLA (European Legitimate Liberation Army) i EUR (Europska Revolucija), prema uzorima domino-revolucijâ iz 1848, 1968 i 1989. Europa žurno treba i nestrpljivo izčekuje novoga bika koji će ju ponieti!

Veličina. Nova Europa treba velike muževe, velike ciljeve, velike ideje. Ona treba veliku politiku, velike duhove: genije, heroje, proroke.
Dolje Europska Unija! Život – umjesto EU! Sloboda – umjesto EU! Nacija – umjesto EU! Europa – umjesto EU!

PS I: Ovdje ponudjene točke predstavljaju ujedno nabačaj jedne obsežne knjige posvećene budućoj Europi.
PS II: Teze o Europi nastale su izvorno na njemačkom jeziku, za objavu na njemačkom i drugim europskim jezicima, te za uporabu našim europskim kameradima. Specifično hrvatska problematika stoga je ovdje izostavljena i prepuštena jednoj sliedećoj prigodi.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.