Pravaška poruka britanskoj masoneriji

utorak , 29.05.2012.

Photobucket

Ministarstvo vanjskih poslova službeno je uputilo javnu kritiku hrvatskim vlastima. Povod: zabrana splitske Gradske uprave da se završni skup Split Pridea 2012. održi na Rivi

'Zabrinut sam izvješćima vezanim uz nedavne događaje oko Gay Pridea, uključujući nasilje i diskriminaciju protiv sudionika i organizatora, kao i otkazivanje događaja od strane lokalnih vlasti', poručio je Jeremy Browne, ministar za ljudska prava pri Ministarstvu vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva.

'Ujedinjeno Kraljevstvo osuđuje svako takvo nasilje i diskriminaciju. Ohrabrujem vlasti na djelovanje kojim će osigurati svim ljudima, uključujući građanke i građanke koji su lezbijke, gay, biseksualci i transvestiti, slobodu da žive svoje živote u sigurnom i pravičnom okruženju. Svi pojedinci trebali bi uživati pravo na slobodu izražavanja, slobodu udruživanja i mirnog okupljanja i uvijek ćemo podržavati one koji pozivaju na okončanje diskriminacije prema LGBT osobama', zaključio je Browne u ime Foreign Officea.

Podsjetimo, Grad Split odlučio je da će se završni skup održati na Prokurativama umjesto na Rivi, udovoljavajući tako prošlotjednom zahtjevu skupine Splićana okupljenih u građansku inicijativu da se promijeni trasa jer se kretanjem povorke Đardinom, Marmontovom ulicom i Rivom, smatraju, ugrožava pravo građana koji nisu

http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/196592/Foreign-Office-osudio-zabranu-Gay-Pridea-na-Rivi.html

Mi, hrvatski pravaši, poručujemo britanskim masonima da se ne miješaju u unutarnju politiku hrvatske države. Svaki narod ima pravo na otpor agresivnim i degeneričnim napadima na zdravo društvo. Hrvatski narod ne želi biti u toj mjeri dekadentan kao nacije koje su već duže vrijeme pod masonskom čizmom. Naše prostituke na Vlasti ste kupili, ali neće Ti i zadnju bastiju hrvatskog narodnog otpora. Znamo zašto propagirate homoseksualizam, znamo zašto dozvoljavate abortus, znamo zašto širite blasfemiju, znamo zašto legalizirate drogu i zašto dovodite Afroazijce u Europu. Znamo istinu a i široke mase ju sve više osjete, narodni bijes se skuplja. Naša osveta će biti silna.

Pederima poručujem da se ne daju iskorisiti kao ponižavajuće sredstvo globalističkih plutokrata. U biti vas preziru i smatraju korisnim budalama za razaranje narodnog morala. Mi zaista držimo do vas. Vjerujemo da će te skužiti obmanu "modernog" društva. I za vas ima nade, što vam vladajuće marionete ne žele reći. Studirajte knjigu "Psihologija i patologija ljubavnog života" psihologa, filozofa i liječnika Josefa Rattner, u njoj je postavio tezu da se homoseksualizam da u svim slučajima izliječiti. Idite našim prijateljima u Beograd, u kliniku za lečenje homoseksualnosti i pozdravite ih od nas. Vratite se živi i zdravi bez manje samomržnje, stresa i depresije.

Srdačno

Šime Tolić
Dopredsjednik Autohtone- Hrvatske stranke prava

Hrvatski je narod - hipnotiziran!

četvrtak , 24.05.2012.

Photobucket


Piše: Rudi Tomić

Ne znamo na koji bismo drugi način mogli objasniti aktualna zbivanja u Republici Hrvatskoj, a da, ipak, ne uvrijedimo hrvatski narod, koji je opterećen s gospodarskom ugroženošću, s nacionalnim otuđivanjem, s krivotvorenjem povijesne istine, s omalovažavanjem viteških bojovnika, s vjerskim podcjenjivanjem i homoseksualnim ucjenjivanjem – kao hipnotiziran čami zbunjen i nepomičan! (Hipnoza /grčki: hypnos – san/ je sugestijom izazvano stanje, slično snu ili polusnu, praćeno podčinjavanjem volje spavača volji upravljača.)

Krize u društvu stvaraju prilike da se učini nešto novo ili bolje, jer se ne može ostati na istom. Hrvatski je narod u svim mogućim krizama (političkim, gospodarskim, moralnim, vjerskim, intelektualnim, rodoljubnim, domoljubnim, seksualnim i drugim), izuzev raskoši za spomendane ''antifašizma'', balkanske predstave i športske igre u regionalnim ligama!

Hrvatski narod, u ''regiji'' sa šovinističkim susjednim narodima, ima dodatne neprijatelje - prijatelje hrvatskih neprijatelja; ima domaće izdajice - kolaboracioniste (kvislinge) koji ruše temelje hrvatskoj državotvornosti i samostalnosti, kako bi stvorili preduvjete za priključivanje Balkanskoj regiji, ili Eu(ropskoj) uniji.

Unije (zajednice) se sklapaju među ravnopravnim narodima, a hrvatski narod nije ravnopravan ni u svojoj domovini, neće biti ravnopravan ni u Balkanskoj regiji, ni u Europskoj zajednici. Današnje socijal-komunističko političko vodstvo u RH – niti ima hrabrosti, niti ima razuma, niti ima nacionalne svijesti, ali imaju vlast i svojevoljno uvode (ne)zakonske odredbe u ''demokratskoj'' Republici Hrvatskoj! I nema općeg revolta! Izgleda, da je svjetina pripravna i na gore.


Trostruko tugovanje

U isto vrijeme: na tri mjesta, u tri države - obilježena je tragedija hrvatskog naroda. Naime, ovogodišnja komemoracija hrvatskim žrtvama u Bleiburgu, odlukom ''hrvatskog'' Sabora degradirana je, minimalizirane su tamošnje žrtve pokolja. ''Skup na Bleiburškom polju je bio odavanje počasti NDH'' kazao je Mesić, te u nastavku dodao: ''… da su poruke s Bleiburga izravni udar na Ustav Republike Hrvatske i ustavom uspostavljeni poredak…'' Ono što Mesić govori su riječi predsjedništva i vlada RH, srpske manjine i njihove crkve, također Beograda, Banja Luke i Sarajeva.

Bivši jugoslavenski i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, koji je među nama u hrvatskoj (ustaškoj) emigraciji, u Norvalu (Torontu) pjevao ode Pavelićevoj NDH, nije ni svjestan koliko je zloban. Ljudi koji su došli na komemoraciju u Bleiburg, nisu došli na ''ustaški dernek'' nego na Misno slavlje za svoje pokojne, i za sve one koje su masakrirali Titovi četnički partizanski i Mesićevi ''antifašisti'' – uz odobrenje Churchila.

Ružičasti komunisti, koji su danas na vlasti u RH, izravno udaraju na Ustav RH i ustavom uspostavljenom poretku, jer ne poštuju Ustavni amandman od 26. srpnja 1990. godine, u kojem stoji: Hrvatski Sabor je prihvatio sveopću rastavu (divorce) od bivšeg komunističkog sistema i od komunističkog establišmenta, uključivši i komunističke državne simbole. Dakle, protuustavno trgovi i ulice u RH nose ime najvećeg balkanskog zlotvora – Tita!

(1) Komemoracija u Bleiburgu

Od 1945. godine hrvatska je emigracije vodila brigu o krvlju natopljenom polju i u Bleiburgu simbolično komemorirala sve nevine žrtve nakon sloma NDH. Uspostavom slobodne i samostalne Republike Hrvatske – Hrvatski je Sabor preuzeo pokroviteljstvo komemoracije u Bleiburgu. Tako je bilo sve dok nije bila izabrana crvena Kukuriku koalicija na vlast, koja je u kratkom vremenu donijela veliki broj zakona i odluka koje su štetne za hrvatsku samobitnost, među njima i odluka o skidanju saborskog pokroviteljstva, odnosno skidanje odgovornosti za pokolj u Bleiburgu, s obrazloženjem da se tobože na tom mjestu ''odaje počast NDH!''

Mnoštvo hodočasnika bilo je okupljeno i ove godine u Bleiburgu na komemorativnom Misnom slavlju, kojeg je predvodio uzoriti šibenski biskup Ante Ivas, čija je propovijed bila poruka i poslanica hrvatskom narodu. Na Bleiburškom polju nisu se okupili ''izopćeni'', kako kaže Mesić, nego čestiti ljudi, sinovi, kćeri i unučad mučki ubijenih najplemenitijih domoljuba – s porukom: ''Mi umiremo sa slikom tvojom na srcu. S imenom tvojim na usnama, s vjerom i pokojem u duši da ćeš živjeti vječno, naša besmrtna Hrvatska!''

(2) Spomendan u Teznom

Međutim, da ne bude upadljivo odricanje od odgovornosti, i ne provođenje sudskih postupaka protiv počinitelja genocida, koji su još i danas utjecajne osobe u političkom životu u RH, predsjednička troyka (Josipović, Milanović i Šprem), koji su se ranije oglasili … u Jasenovcu, došli su s tridesetak sljedbenika u Tezno (Maribor), kako bi odali počast ''Žrtvama Križnog puta'' koji su ''ubijenima bez suđenja''. Nakon polaganja cvijeća na spomen ploču poginulima, Milanović je rekao: ''ovo je mjesto na koje se treba dolaziti.''

Nisu izustili riječi o Hrvatima, koji su na najmučniji način ubijeni u Teznu, nego su govorili o žrtvama Križnog puta (valjda ''svemircima''!), kako su pogubljeni ''bez suda''; nisu spomenuli ni broj otkrivenih masovnih grobnica, mjesta na koje se također treba dolaziti: 650 u Sloveniji, 750 u Hrvatskoj i 120 u BiH. Oni koji su odgovorni za maskiranje hrvatskog naroda, neki od njih – a većinom njihova djeca, opet su došli na vlast u RH!

Može li itko pretpostaviti što bi se moglo dogoditi u Izraelu kada bi židovska Vlada donijela odluku skidanja pokroviteljstva nad Aushwitzom ? Ili, da se bošnjačka Vlada odrekne pokroviteljstva nad Srebrenicom? Odricanjem pokroviteljstva nad žrtvama u Bleiburgu je negacija genocida kojeg Bleiburg simbolizira za sve pobijene Hrvate nakon Drugog svjetskog rata.

(3) Obeščašćenje u Haagu

Suđenje hrvatskim generalima u Haagu (15. svibnja 2012.) uživo su pratile televizijske postaje, kao i cjelovita obraćanja Ante Gotovine i Mladena Markača. Međutim, HTV nije u živo prenosila sudsko raspravljanje i obraćanje hrvatskih generala iz Haaga, gdje se je očitovala istina o akciji ''Oluja'' i pobila tvrdnja o ''zločinačkom pothvatu'', što haško sudstvo vjerojatno neće uzeti u obzir, jer predrasude su već utemeljene. Vlada u RH je prepustila Haagu da izriču kazne hrvatskim vitezovima kao ''ratnim zločincima'', jer su u Domovinskom ratu oslobodili Hrvatsku od domaćih četnika, beogradskog velikosrpstva i jugoslavenskog imperijalizma.

Nisu samo u Haagu bili obeščašćeni hrvatski generali, nego i Zagrebu od Vlade, koja preko medija kontrolira vijesti i nameće svoja jednoumlje o nacionalnim vrednotama hrvatskog naroda. No, HTV-e je državna televizija koju narod plaća i u kojoj uzdržava veliki broj službenika, među njima također veliki broj nesposobni, ali podobni, koji svojim nastupima i izjavama nanose sramotu hrvatskom narodu i pljuju u lice građanima koji ih hrane!.

Premda odgovorni čimbenici u HTV-e nisu ''našli za shodno'' prenositi obraćanja hrvatskih generala iz sudnice u Haagu, ali dopustili su prenositi uživo izbore u Srbiji, gdje su ''usput'' snimili nekoliko posebnih emisija, koje su bile prikazivane tijekom izborne kampanje Tadića i Nikolića. HTV-e također ima vremena i prostora za mnoge trećerazredne programe, ali kada su u pitanju hrvatski branitelji, njihovi problemi i veliki broj samoubojstava, onda se o tome izvješćuje ukratko ili nikako! Uzmimo primjera radi slučaj jedne romske obitelji u Škabrnji, zbog čega su se oglasili Predsjednik i Vlada RH, sveukupna Kukuriknu koalicije i medija u osudi mještana, zaboravivši da su upravo oni bili najveća žrtva pokolja zbog dobro-susjedstva.

Zaključna misao

Nismo čuli takvu njihovu odlučnost kada je riječ o srpskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj, koja progoni hrvatske obitelji iz mjesta u kojima su nekada oni vladali. Naime, nazočnost četnika u Republici Hrvatskoj očituje se svakodnevno, sa napisanima na hrvatskim spomenicima, nacionalnim, kulturnim i vjerskim, uznemiravanjem hrvatskih obitelji diljem Hrvatske, promicanje četnika u državne i društvene institucije. Četnici su privilegirani u Republici Hrvatskoj. kao što su nekada partizanki prvoborci bili privilegirani u Jugoslaviji. Tko prati medije u RH - nisu im potrebna daljnja objašnjavanja.

Stanje u Hrvatskoj je takvo kaotično, koje može zadovoljiti samo one, koji unaprijed kalkuliraju kako Hrvatsku gurnuti u novo ropstvo, rasprodati hrvatska dobra i osobno se obogatiti. A protiv toga nema, ponavljam nema masovnih prosvjeda!

Stoga nije isključivo, da se u hipnotiziranom hrvatskom narodu ''probudi'' nekoliko Breivika. Hrvatski narod doveden je u situaciju da misliti samo na jedno: kako da eksplodira. ''Sloboda teži ostvarenju, bez obzira na žrtve, svoje ili tuđe, jer pripada ljudskoj naravi.'' (Ivan Oršanić)

Tito i titići; priče iz zemlje smrti

Photobucket

Piše: prof. dr.TOMISLAV SUNIĆ

Uz ime bivšeg jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita vežu se imena i njegovih suradnika. Tražiti da se makne s jednog lijepog trga u Zagrebu ime J. B. Tita, neizbježno zahtijeva micanje Titova imena sa desetine ulica i gradova širom Hrvatske. Nadalje, ako je već Tito simbol zla za mnogobrojne Hrvate, potrebno je preispitati uloge i mnogobrojnih 'titića', od kojih su još mnogi živi i koji mnogo toga znaju.

Suprotno raširenom, ali i krivom uvjerenju brojnih hrvatskih građana, Bleiburg nije samo simbol sjećanja na mrtve. Svaki simbol svake žrtve, svaka toponimija grobišta, svako pisanje povijesti, oduvijek je bilo i bit će izuzetno konfliktne naravi. I današnje hrvatsko žrtvoslovlje, kad-tad, dovest će do još jače društvene polarizacije i mogućnosti građanskog rata. Paralela ima napretek: Proglašenje samostalne Hrvatske 1991. g. i Tuđmanove kritičke analize o logoru Jasenovac, bili su glavni pokretači straha kod Srba u Hrvatskoj, njihove pobune, i agresije JNA.

Uvijek je u politici presudna predodžba. Komemoracija na Bleiburgu ne ostavlja samo predodžbu moljenja očenaša ili oprost neprijatelju. Svaka komemoracija hrvatskih žrtava komunizma, u očima brojnih hrvatskih i srpskih postkomunista i neokomunista vodi k njihovoj još većoj mržnji prema svakom vidu hrvatstva i prema svakoj žrtvi Bleiburga. Evo primjera: U uvjerenju da Franjo Tuđman ruši svetinju jasenovačke priče, a time i cijelu komunističku historiografiju, Srbi iz krajine zajedno s JNA, započeli su 1991.g. rat protiv Hrvatske. Bit političkog upravo leži u različitom tumačenju simbolike žrtava sukobljenih strana, odnosno u nemilosrdnom raspoznavanju prijatelja od neprijatelja.

Do dandanas službena Hrvatska nije ništa pravno niti historiografski sredila sa službenom Srbijom glede svog vlastitog žrtvoslovlja tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, ali niti glede hrvatskog poimanja srpskog žrtvoslovlja u Hrvatskoj u istom razdoblju. Ono što jednom Hrvatu može biti jasno glede komunističke likvidacije njegove obitelji, ne može biti i ne će nikada biti jasno potomku jednog partizana koji je ubijao u Zagrebu na Dotršćini ili Maksimiru, sredinom svibnja 1945. S psihološkog motrišta Hrvatska se danas nalazi u sličnoj situaciji kao 1989. godine. Ali s dvjema bitnim razlikama: s jedne strane dolazi do naglog urušavanja globalnog kapitalističkog sustava i stvaranja idealnih okvira za izvanredno stanje. S druge pak strane, pojam 'prijatelj vs. neprijatelj' brojni Hrvati ne rabe više za opis poslovičnog srpskog neprijatelja, već za opis svojih novih neprijatelja: hrvatskih komunista, neokomunista i današnjih postkomunista.

Titoizam: neodoljivost komunizma

Tvrditi da su samo Tito, Ozna i Udba krivi za Bleiburg, za Goli otok i za polustoljetnu represiju u komunističkoj Jugoslaviji, nije točna. Takva olaka tvrdnja potvrđuje nepoznavanje fenomena masovnosti i demokratičnosti komunizma. Kod većine Hrvata ta se tvrdnja svodi na jeftini antikomunistički 'redukcionizam', ili rečeno pučkim rječnikom, na traženje apstraktnog udbaškog žrtvenog jarca ili nekog bivšeg 'komunjare' koji sjedi u Saboru ili Vladi.

Za komunistički teror u Jugoslaviji od 1945. do 1990. nije bio samo kriv 1,5 milijun komunista, Ozna i Udba. Komunizam je teror većine protiv manjine, a ne teror manjine protiv većine. Ni Tito, ni malobrojna Udba, ni Partija, nikako ne bi uspjeli održati komunistički aparat bez prešutnog odobravanja i samocenzure ogromne većine jugoslavenskih građana. Kada bi se samo naveo broj novinara, tzv. inozemnih dopisnika, veliki broj profesora s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Politološkog fakulteta, Fakulteta prava, itd., koji su radili kao sitni Udbini denuncijanti, (jer jedino su tako mogli karijerno napredovati) lista osumnjičenih imena pomoćnih egzekutora bila bi zastrašujuće duga. Veliki broj Hrvata čini klasičnu pogrešku tumačeći Udbu samo kao masu ružnih snagatora i psihopata. No psihopati su izvršitelji zločina, ali ne i organizatori zločina. Glavni mozak, nerv, glavni pokretač Udbe nalazio se u komunističkom Zagrebu, na televizijskom Prisavlju, u lokalnim dnevnicima, poput Vjesnika ili Borbe, i na katedrama fakulteta. To su bila središta moći koja su Titu i titoističkoj Jugoslaviji davali potreban legitimitet u zemlji i u inozemstvu.

Dakle, ako se već ide na skidanje Titova znakovlja i prozivanje Udbinih operativaca – potrebno je prozvati tisuće, a možda stotine tisuće titića, novinara, 'kulturnih radnika', koji su intelektualno legitimirali teror u Jugoslaviji. A da paradoks bude još i veći, upravo je i sam Tuđman nakon 1991. progurao masu istih udbogenih novinara i jugodiplomata u hrvatsku diplomaciju, a i sam se okružio ministrima i savjetnicima koji su ne tako davno aktivno sudjelovali u likvidacijama i ušutkivanju Hrvata. Prozivati danas na odgovornost Josipa Broza, automatski podrazumijeva pozvati na krivičnu odgovornost tisuće, ako ne i stotine tisuća titića koji su bili neizbježni kotač u jugoslavenskom aparatu.

Upravo fenomen komunizma leži u tomu što je on krajnji oblik apsolutne demokracije koja svakom pojedincu, bez obzira na njegov socijalni status, daje mogućnost da javno izrazi svoje najgore skrivene psiho-biološke impulse: zavist, jal, prevrtljivost, sklonost denuncijaciji, radnom fingiranju, psihološkoj mimikriji, kao i nerealnoj predodžbi stvarnoga svijeta. Teror jugo-komunizma nije se slijevao iz vrha vlasti prema dnu jugoslavenske društvene ljestvice. Titoizam je demokratski nastajao iz dna društva i penjao se do vrha komunističke moći.

Primjera ima napretek. Tko nije upoznao za vrijeme bivše Jugoslavije tisuće i tisuće titića, masu brahijalnih i patogenih tipova, masu ljudi s kriminalnim kromosomima i genetskim predispozicijama za lopovluk, veliki broj profesora i režimskih intelektualaca sklonih pseudo-znanstvenim fantazijama o socijalističkoj svijetloj budućnosti? Pod plaštem Tita i titoizma, u svakom tzv. radnom kolektivu ili općinskoj zajednici bivše Jugoslavije, masa titića postajala je 'titskija od Tite'; drmala je i oblačila i doslovce uništavala tisuće inteligentnih i moralnih Hrvata – ali i Srba. Slobodno se može reći da ostati potpuno 'čist' Hrvat u komunističkoj Jugoslaviji, značilo je ili pobjeći iz Jugoslavije, ili otići u komunistički zatvor u Jugoslaviji.

Titoizam, kao oblik komunizma, nije samo ideologija; titoizam je posebna vrsta psihologije i antropologije, koja je stvorila posebnu vrstu komunističke civilizacije s vlastitim uzusima, s posebnim tumačenjem dobra i zla, i posebnim moralnim sudovima. Jedan od glavnih razloga što je danas Hrvatska zemlja bez ikakva identiteta i bez ikakve perspektive je taj što od 1945. godine hrvatski narod živi u vrsti političke shizofrenije. Od 1991 .g., s jedne strane službena obilježja Hrvatske (zastave, valuta, ikonografija, jezik, državni protokol) podsjećaju na obilježja propalog NDH. S druge pak strane, gotovo cjelokupna politička klasa u Hrvatskoj, sastoji se od bivših komunističkih, bivših skojevsko-afežeovskih dužnosnika, ili pak od bivših kolaboracijskih kotačića bivšeg jugoslavenskog sustava. Svoj samonametnuti kompleks ustaštva pred EU i inozemstvom hrvatski političari danas nadoknađuju busanjem u prsa s retorikom antifašizma. Smatraju, naime, da jedino fingiranjem antifašizma, kao oblikom negativnog državnog identiteta, oni mogu odstraniti lošu primisao EU birokrata i lošu predodžbu službene Srbije, da je današnja Hrvatska tihi nastavak NDH. Nema veće političke groteske nego promatrati kako vladajuća klasa u Hrvatskoj sjedi i piše zakone i donosi važne političke odluke ispod istog znakovlja koji je ona u bivšoj komunističkoj Jugoslavije prozivala i kažnjavala kao terorističko, ustaško i fašističko znakovlje.

Hiperrealna zemlja, anakrono transpolitičke mimikrije

Odatle i stalni 'Ersatz' koji hrvatski političari traže u zoološkom rječniku, služeći se alegorijama o ustaškim zmijama, fašističkim aždajama i desničarskim monstrumima. Faunski rječnik prastara je praksa komunista kojom se čak koristio i pjesnik Ivan Goran Kovačić u svojoj psihopatskoj stanci:/Mrzimo vas!/Mrzimo vas, hulje,/ Mrzimo, krvnici,/…. Kroz kost će vam gmizat, Pobješnjele kuje/ Crijeva će vam lizat/ Muhe zukavice i smrdljivi crvi.. Za pobjede nove, nova nadahnuća/.

A što se dakle moglo očekivati od jednog partizana u Zagrebu, Varaždinu i u ostalim hrvatskim gradovima u ljeti 1945.g? Zmije nisu ljudi, a ako nisu ljudi, treba ih ubiti. Teoretičar međunarodnog prava Carl Schmitt davno je napisao u svojoj kritici dogme o 'ljudskim pravima':'Ako se nekog pojedinca stavi izvan kategorije ljudstva, tada se ljudska prava na njega više ne odnose'. Takvu se kreaturu mora zgaziti. Stoga, ako već hrvatska politička klasa želi u potpunost odagnati svaku inozemnu sumnju ili svaku sumnju službene Srbije na recidive ustaške nemani u današnjoj Hrvatskoj, najbolje je da ona stavi na službena mjesta u Hrvatskoj i u svoje ambasade slike antifašista Jakova Blaževića i Mike Špiljka uz male petokrake na ulazu u uredske prostorije. Druga i bolja mogućnost je da jednostavno ukine Hrvatsku. No postavlja se onda sudbonosno pitanje: A što će onda biti sa sinekurama hrvatske političke klase, koje su im upravo pripremili i omogućili od 1991. do 1995. hrvatske ustaše ('ustaše'?) i ustaša ('ustaša'?) Ante Gotovina?

Rečeno postmodernističkim rječnikom, Hrvatsku bi se danas moglo nazvati hiperrealnom zemljom anakrone transpolitičke mimikrije. Hrvatska se već punih dvadeset godina nalazi u političkom grču i administrativnoj anarhiji, gdje rame uz rame po državnim uredima sjede žrtve komunizma i njihovi komunistički egzekutori. Bivše titoističko nasljeđe nastoje amortizirati danas isti ljudi koji su bili stvaratelji toga nasljeđa. Gledano pak sa didaktičko-pedagoškog ili turističko-promidžbenog ugla, Hrvatska bi ipak mogla imati financijske koristi u dolazećoj ljetnoj sezoni. Nema pedlja Hrvatske gdje titići nisu ubijali. Na sjeveru, na graničnom prijelazu Bregana, potrebno je staviti znak sa opisom mjesta gdje su partizani likvidirali razoružane njemačke trupe, pripadnike Waffen SS 'Prinz Eugen'. Kad pak veliki brodovi, prepuni stranih turista uplove u luku Gruž, potrebno je posjetiteljima skrenuti pozornost na idiličan otok Daksu – gdje su partizani likvidirali 'civilno društvo' (tj. građanstvo) Dubrovnika. Na otoku Rabu, oko njega, i iza hotela 'Imperial', strani studenti arheologije mogli bi iskapati i studirati morfologije lubanja stotine njemačkih vojnika. I svemirski otoci Sv. Grgur i Goli, gdje dolaze imućniji strani nudisti i prolazni pederasti, nisu nimalo daleko, te tamo u malim uvalama oni mogu vježbati i učiti sve čari hrvatskog eko-etno i sado-mazo turizma. Konačno, u smislu jačanja državnog proračuna i likvidnosti, Hrvatska turistička zajednica mogla bi postaviti četverojezične natpise, urešene tropletom na svim graničnim prilazima: Dobro došli u zemlju smrti!, Welcome to the Land of Death!, Willkommen im Land des Todes! Bienvenue au pays de la mort!

Sociobiološka katastrofa koju je Hrvatska doživjela 1945. ne može se više ispraviti. Hrvati u Hrvatskoj nisu danas ista vrsta ljudi koja je ovdje živjela prije 1945. godine. Početkom svibnja 1945. godine u smjeru Austrije, nije kradomice i po mrklom mraku preko Sv. Klare preko starog savskog mosta bježala zalutala mala ustaška satnija. To je bio masovni i milijunski zbjeg naroda iz čitave jugoistočne Europe; od Kozaka, folksdojčera, Hrvata, Srba i ogromnog broja njemačke vojske 'Heeresgruppe E'. 'Bleiburg' je najveća seoba naroda u povijesti Europe.To što hrvatski titići govore da nisu znali što se zbiva na hrvatskim cestama i puteljcima, oblik je titoističke propagande i psihološkog samozavaravanja. I slijepac je mogao vidjeti što se zbiva u svibnju 1945. godine u Hrvatskoj. Od više desetaka tisuća NOB penzionera, koji i dalje žive na proračunu Hrvatske, ima jako velik broj njih koji bi znali – kada bi pravno morali – pričati, pjevati i svirati u svim oktavama i na svim eko instrumentima o svim komunističkim stratištima jedne čudnovate zemlje smrti – Hrvatske.

Tomislav Sunić (www.tomsunic.com) je autor knjige, Postmortem Report; Cultural Examinations from Postmodernity (Wermod and Wermod, 2010).

EUROPSKA AKCIJA

utorak , 08.05.2012.

Photobucket

Europa mora opet postati zdravom i jakom. Danas je bolesna i slaba, jer je u 20. stoljeću
doživjela istinski sumrak bogova. Nakon što se bijeli narodi u dva svjetska rata bijahu rastrgnuli, na Zapadu je slavio pobjedu razuzdani Rotschild-kapitalizam, a na istoku marksističko strahovlađe. Između SAD-a i SSSR-a, oba ta žrvnja istoga mlina, samostalna Europa bijaše zdrobljenom. Sovjetsko carstvo su u međuvremenu iskopčali. Sile pobjednice su se na čudan način našle na gubitničkoj strani: englesko i francusko carstvo je nestalo, a njihovi matični narodi trpe pod tuđim odlukovrhovništvom i pod najezdom tuđinaca kao i pobijeđeni Nijemci. Rusija je nakon prekida komunističkog eksperimenta smanjena i pozapadnjačena. Na ruskom istoku i jugu useljuju se Kinezi i tamo stvaraju gotove činjenice kao i Turci u Njemačkoj, Sjeverno- i Crnoafrikanci u Francuskoj ili Azijci u Engleskoj i Nizozemskoj. Svi ti osvajači u civilu nisu ovdje slučajno: križanje rasa i naroda spada u program Novoga svjetskog poretka, a njihov zaštitnik su Sjedinjene Države sa svojom vojnom mašinerijom. Trupe SAD-a stoje u tu svrhu raspoređene po mnogim zemljama u svijetu.Doduše, javna je tajna, da Amerika kontrolira svijet - ali izraelski lobi Ameriku. Taj lobi i s njime povezani gornji sloj Sjedinjenih Država su zapravi i jedini pobjednici svjetskoga rata. Priobćajnicama, politikom i odgojem manipuliraju oni skupa sa svojim voljnim pomagačima -izvršiteljima javno mnijenje u cijelom zapadnom svijetu - također i posebice u Europi. Iz toga stalnog ispiranja mozga proizišle su zabrane mišljenja „političke korektnosti“. One su u međuvremenu u mnogim europskim zemljama prerasle u kaznenopravno utvrđene zabrane govora. Na temelju takvih zakona-brnjica sjede kod nas politički zatvorenici godinama u zatvoru. Rezultat posljednjih sto godina: ponosna europska kultura postupice je propadala. Udjel bijeloga svjetskog pučanstva pao je od 30 na oko 10%. Raznoliki i posvudašnji neprijatelj nadzire naš dio zemaljske kugle politički, vojno, demografski, kulturno i privredno. Trojedinstvo Wallstreeta, Pentagona i Hollywooda, čini se, posvuda u svijetu sve ima u rukama. Unatoč tomu: ima naznaka, da se taj orijaš počimlje klimati - očito je već prekoračo vrhunac svoje moći. Došlo je vrijeme: zajednički napor svih Europljana može dovesti do slobode. Ta borba za samostalnost našega kontinenta jest zadatak, što si ga je postavila EUROPSKA AKCIJA. Neka se nitko ne oslanja na stranke i vlade! Najveći dio njih je kupljen i ucijenjen. Sloboda mora proizići iz bistrih glava i odvažnih srdaca, kao što se one okupljaju u EUROPSKOJ AKCIJI.
Uzor je oslobođenje Španjolske od maurske tuđinske vlasti prije tisuću godina. Ondašnja ideja vrijedi danas za cijelu Europu: REKONKISTA - iznovično osvojenje! Zajedno smo jaki. Ali skrajnje je vrijeme prekinuti s uspavanošću, srcedrapateljnošću i kukavištvom, prije nego „Novi svjetski poredak“ sve slobodarski nastrojene pošalje u Guantanamo. Sedam ciljeva su smjernice našega djelovanja. Tko se rječju i djelom za njih založi pripada time EUROPSKOJ AKCIJI, osloboditeljskom pokretu budućnosti.
Na nama je izbor: REKONKISTA – ili REQUIEM!
IN MEMORIAM
MILTIADES – LEONIDAS – SCIPIO – AËTIUS – KNJAZ TERWEL – KARL MARTELL – EL CID – HERZOG HEINRICH – JOHANN SOBIESKI – PRINZ EUGEN

SEDAM CILJEVA EUROPSKE AKCIJE
EUROPSKA AKCIJA je nadstranačka i izvanparlamentarna. Obuhvaća sve one Europljane, što djeluju u smislu sljedećih sedam ciljeva. Te ciljeve postiže s jedne strane prosvjećivanjem što širih krugova u svim europskim zemljama, a s druge izobrazbom stanovitoga sloja budućih nositelja odgovornosti. Obrojidba tih ciljeva ne treba označivati vremenski slijed niti utvrđivati prvenstvo – s izuzećem cilja 1: uspostava slobode mišljenja je uvjet za sve ostalo, arhimedska točka, iz koje se sadašnji ubitačan sustav mora iz temelja promijeniti.
Cilj 1: Iznovična uspostava slobodnoga govora.
Hoćemo slobodu izražavanja mnijenja, izviješća i pisanja povijesti i zalažemo se proti zakonima -brnjicama, kao što su paragraf-„huškanja naroda“ u Saveznoj Republici Njemačkoj, „Zakon zabrane“ u Austriji, „Zakon proti rasizmu“ u Švicarskoj ili odgovarajuće nepravde u drugim državama.
Cilj 2: Povlačenje svih tuđih trupa.
Hoćemo povlačenje Amerikanaca iz Europe kao i ostalih zapadnih saveznika iz Njemačke, sukladno povlačenju Sovjeta iz Njemačke Demokratske Republike i istočne Europe nakon 1990.
Cilj 3: Repatrijacija izvaneuropskih uljeza. Hoćemo kraj doselidbe iz ostalih dijelova zemaljske kugle i programe za povratak tuđinaca izvaneuropskih kontinenata. Ono što je razumno, jest politička, gospodarska i humanitarna pomoć Europe na licu mjesta, umjesto prijevoza izbjeglica u Europu.
Cilj 4: Državno samoodređenje za Nijemce u Saveznoj Republici Njemačkoj i Saveznoj Republici Austriji. Hoćemo kraj tuđega odlukovrhovništva u Njemačkoj i supripadnoj Austriji. Savezna Republika Njemačka, Njemačka Demokratska Republika i Savezna Republika Austrija su nakon rata po Saveznicima na način protivan međunarodnom pravu uspostavljene kao vazalne države. Zahtijeva se europski mirnodopski poredak sklapanjem od 1945 izostaloga mirovnog sporazuma s Njemačkom.
Cilj 5: Stvaranje Europske prisegnute udružbe.
Europski mirovni sporazum omogućuje izdvajanje iz Europske unije i Sjevernoatlantsko ga saveza pomoću europskoga saveza sa zajedničkom vanjskom i obrambenom politikom, pri po mogućnosti najširoj slobodi zemalja članica u unutarnjoj, kulturnoj, naobrazbenoj novčanoj i gospodarstvenoj politici. Povrh toga težimo uskoj suradnji s Rusijom.
Cilj 6: Prijenos novčarstva i priopćajnica u narodno vlasništvo.
1.) Bankama za tiskanje novca i vrijednosnica ubuduće trebaju ne samo teoretski, nego činjenično upravljati državni organi.
2.) Država treba privatno uzimanje kamata lišiti pravne zaštite.
3.) Pravo vođenja poslovnih banaka trebaju imati samo po državi, gospodarstvu i kulturi priznate družbe.
4.) Također i priopćajnice smiju objavljivati jedino pod nadzorom takvih odgovornih družbi, kojima se jednoznačno može utvrditi identitet. Njihova sloboda i raznolikost su samo tako mogući.
Cilj 7: Obnova baštine - borba proti dekadenciji i uništavanju prirode.
Dosta je bilo rastakanja kulture. Ogranci europske baštine moraju se iznovice preuzeti i dalje razvijati. Posebnu važnost polažemo na zdravlje mladeži i obitelji, na zaštitu prirode, biološku poljoprivredu (uključivo decentraliziranu proizvodnju sjemena) i na organski, naravisukladan razvitak u liječnistvu, prometu, komunikaciji i proizvodnji energije.

www.europaeische-aktion.org

Information:
Central Office of European Action
Jürg Vollenweider, VFB "Europäische Aktion", CH - 8910 Affoltern
zentrale@europaeische-aktion.org
Mobil: +41 78 790 44 91
Fax: +41 44 767 08 70
Training material: Ghibellinum-Verlag, PO Box 44, CH–8264 Eschenz

Pismo Safeta Babića Joachimu Gaucku

Photobucket

NPD-Trier
Poštanski pretinac 2822
54218 Trier
munjopis: NPDTrier@aol.com
međumrežje: www.npd-in-trier.de

Saveznom predsjedniku Savezne Republike Njemačke
gospodinu Joachimu gaucku
Dvorac Bellevue
Spreeweg 1
10557 Berlin

Trier, 8. svibnja 2012
Bjelorusija i Ukrajina poštuju narodnu volju više negoli SRNjemačka!
Veleštovani gospodine Savezni predsjedniče,
Velikim ste riječima ovih dana otkazali svoje putovanje u Ukrajinu u povodu europskog nogometnog prvenstva, jer tamo po Vašem mišljenju oporbene političare ne tretiraju sukladno načelima pravne države. Vaš primjer želi slijediti veći broj ministara, pa se u Bundestagu već raspravlja o bojkotu svjetskog prvenstva u hokeju na ledu u Bjelorusiji.
Kao zabrinuti građanin i pokrajinski predstavnik jedne male, ali na samoobranu spremne (wehrhaft) političke manjine, htio bih Vas podsjetiti na staru poslovicu: neka svatko počisti pred vlastitim vratima.
Ako vam pravna država i demokracija uistinu leže na srcu, morat će Vas zanimati slijedeći slučaj: jedan oporbeni djelatnik osuđen je zbog pogibeljne tjelesne ozljede, premda je čak i u sudskoj presudi ustvrđeno da on navodnu žrtvu nije uopće niti dotaknuo.
Zahtjevi za izuzećem zbog pristranosti bili su odbijeni, premda se predsjedajući sudac dokazano nepovoljno izrazio o optuženikovom političkom spektru („smeđa baruština“) i čak je s nadgradonačelnikom u predsjedništvu jedne zaklade, usmjerene protiv optuženikove stranke.
I upravo taj nadgradonačelnik politički izrabljuje dotičnu osudu te u Gradskom vijeću postavlja zahtjev za isključenjem u lipnju 2009 izravno po narodu izabranog člana Vijeća jednog velikog i sveučilišnog grada. Ali o isključenju ne odlučuje narod, nego politička konkurencija. Uz izuzeće javnosti omalovažava se narodna volja. Izabranom se narodnom predstavniku uskraćuje čak i sudjelovanje na vijećanju i glasovanju o njegovom isključenju. U jednoj pravoj demokraciji nezamisliv postupak.
Ovaj se slučaj međutim nije dogodio u Ukrajini ili Bjelorusiji. On se u stvarnosti zbio u najstarijem njemačkom gradu, rodnom gradu Karla Marxa.
U Trieru danas počinje glavna rasprava pred upravnim sudom.
Kako se moglo razabrati iz dnevnog tiska, Vas je nadgradonačelnik Klaus Jensen pozvao u Trier. najkasnije ovoga dana imate prigodu dokazati da za vas pravna država i demokracija ne predstavljaju šuplje fraze za prikrivanje realnih interesa moći. Bili ste toliko velikodušni da prstom ukažete na druge zemlje. Mnogi bi Vam građani bili zahvalni kada biste svratili pogled na nepravde u vlastitoj zemlji i kada biste kritizirali neizrecivi proizvoljni paragraf 31 rajnsko-falačkog općinskog propisnika. Takva samovoljna uredba u Ukrajini i Bjelorusiji nije poznata. Za razliku od SRNj, u te dvije suverene države narod čak izravno bira i šefa države, pri čemu narodna volja načelno jače dolazi do izražaja.
Možda iz toga izađete jači i uviđavniji pa zatražite trenutačno povlačenje svih američkih ratnih postrojbi iz Njemačke i prestanak agresivne politike Izraela.
Povijest će pokazati jeste li se pošteno založili za nacionalne interese ili ste predstavljali tek reprezentativni produžetak transatlantskih plutokratskih interesa moći.
S obzirom na današnji dan, Nacionalni otpor nedvosmisleno izjavljuje:
Revolucionari ne kapituliraju nikada!
S europsko-nacionalističkim pozdravima.

Safet Babić, magistar političkih znanosti
okružni predsjednik, član Gradskog vijeća Triera – privremeno isključen

(s njemačkog pohrvatio: M. Sch.)

ČUVAM TE

srijeda , 02.05.2012.

Photobucket

ČUVAM TE


i opet je jutro ...

domovino

oko tvoga vrata jos čekaju

nanižani

svi tvoji prkosi i ponosi

koji me uvijek zateknu

pri buđenju

do pola napisana pjesma

bez kraja i početka

pričaj mi sve ono što neće da znam

zašto je bila tako hladna zima

i koliko si ptica vidjela ovog proljeća

pričaj mi kako su te voljeli Matoš i Kranjčević

samo pričaj i nemoj stati

i kada ti se učini da si mi sve već rekla

i kada te gledam očima sanjivim i vlažnim

ti znaš da si u meni čitava vječnost

dok se zemlja i nebo ne rastave

neka se uzburka more

neka podivlja vjetar s planina

probodi svojim jecajem srca ona

koja su se zakljucala za tvoje patnje

pričaj mi o slavnim herojima

onima koji nikada ne umiru

pričaj o svetom listku povijesti

a ja ću tebi o tome kako volim

čuvati stijeg čestitosti naših pradjedova

neka izdajice tvoja snaga obeshrabri

u zlim nakanama koje žele ostvariti

jer ne mogu ti nistaš
sve dok tebe ima

dok mi pričaš

dok u meni dišeš

pričaj mi o ljetu koje voliš i o moru

i o suncu što ti se gnjezdi u očima

kojim si vazda tjerala sve tamne oblake

pričaj mi i nemoj stati

ako slučajno zaspem

ne boj se

sanjat cu da mi jos pričaš

predraga zemljo

u onom satu koji otkucava ponoć

uvijek tu sjetna i čeznjiva

na izvoru svih tvojih strahova

bit cu ptica među tvojim prstima

jedna istina neukrotiva

koja ti jutrom crta osmjehe

iskrene one dječije

budim usnule anđele

i pišem pjesme za tebe bez rime

i na svakoj obali razbijam

sve granice tvoga postojanja

i bit ću glas koji ti neumorno šapuće da sam tu

jedan anđeo kome ne vidiš lice

a koji u tebe uvijek gleda

sa one sunčane strane neba

uzdah kojim se dozivamo

ponos kojim se pozdravljamo

u predvorjima beskonačnosti

u vrtlogu tvoje konačnosti

i željno očekivanog našeg svitanja

iz mog srca pušu uragani

prolomljeni tobom

i zbog toga toplo sanjam život

jer nemoguće je zamisliti budućnost

izvan beskrajne ljubavi ove

meke kao trava

i kada je ranjeno srce

ni jedna rana ljepše ne cvjeta

na drugom dijelu tijela

dok šaljes vojsku pjesama

pod moje jastuke

ja te čuvam od svake hladnoće

snagom ljubavi naših predaka

na plavom bezdanu našeg vremena

tamo gdje sve počinje

a smrt ne silazi

jer zakucaš u meni svaki put
kada me uhvati tjeskoba

i zaboravljam samo zaborav

a svjetlost duša njihovih

u moje snove prodire

da me ne zagrizu hladni vjetrovi

pričaj mi i ostani vječita vatra

koja žari srca hrvatska

budi duga raspjevana kiša u jesenjim noćima

koja zove zove i zove

svoje sinove i kćeri

neka ih tvoj krik ujedini

i zagrli pod tvojim barjakom

zovi domovino koja si i majka i dijete

i opet ćemo se skupiti kao jedan

na tvoj glas 'čuvaj me'

Gloria Šteko

Jasenovac A. D. MMXII

Photobucket

Jasenovac A. D. MMXII
[Hrvatski krugoval Toronto, 29. travnja 2012]


Ana Lučić




Hrvati Toronta i svi koji me slušate!
Govori vam Ana Lučić.
Svaka režimska komemoracija u Jasenovcu je ogavna, ljigava, neukusna, licemjerna, lažljiva, nečasna, politikantska, provokativna, protuhrvatska, jednom riječju, nepodnošljiva. Ali svake godine redateljima, scenaristima i glumcima u jasenovačkom cirkusu uspjeva nadmašiti same sebe. Ovo što su nam tekućega travnja servirali, prelazi sve granice, i ostavilo bi me bez riječi, kada ne bih trebala upravo riječima slušateljstvu Hrvatskoga Krugovala Toronto dočarati čitavu tu svinjariju, taj vrhunac kiča i šunda, sumrak zdrave pameti i elementarnog poštenja.
Jasenovački dernek spada u proljetne rituale nenarodnog zagrebačkog režima, kojima se u istom dahu pljuje po svetinji Bleiburga i zalijeva jasenovački kameni cvijet, da donese nove plodove hrvatožderja. Ali ove godine dosegnut je prag potreban da se širom, bez ikakvih zapreka, otvore vrata beskrajnoj eskalaciji jugo-obnove.
Tko je izdržao televizijski prijenos, mogao je vidjeti kako su se okupila sva tri predsjednika (republike, vlade i sabora). Mesić se pojavio dan poslije, da se ne susretne s Josipovićem, ali i da bude u središtu pozornosti. Uz zagrebačke triumvire vidjelo se i nekoliko ministara te oba rabina iz Hrvatske, jednog pravog a drugog lažnog, koji su se za ovu zgodu prešutno pomirili, baš kao i dvojica zavađenih kolovođa dvije židovske frakcije, Kraus i Goldstein junior. Ostatak nazočnih predstavljali su preživljenci, mahom srpski i židovski, koji su nekim čudom preživjeli neusporedive strahote Jasenovca. Na zvuke hrvatske himne čvrsto su stisnuli usta, da znamo što drže o državi u kojoj su nedodirljiva vladajuća kasta. Nije baš bilo cigana, u ovoj jasenovačkoj trijadi prenemaganja i glumatanja svakako najpoštenijih i Hrvatskoj za sada još ipak kako-tako lojalnoj. Bijaše tu i katolički svećenik, koji se molio za nekoć zatočene i kažnjene katoličke staljiniste. A okupljena je rulja, na rabinove zazive tzv. kaddish-a (molitve za pokojne), pokorno uzvraćala židovskim amen, po prilici kao kada bi, na katoličkoj misi, židov prišao svećeniku da uzme pričest. Da, još su na par mjesta doista viđeni i mali kameni cvjetovi, nikli očito iz sjemenki onoga velebnog, Bogdanovićevog. Kao što smo nedavno zapazili da po Kumrovcu niču replike Augustinčićeve Tito-statue. Rađaju se i množe umjesto Hrvata, simboli partizanskog mraka i zločina. I to je nešto!
I čitava se ta mučna ceremonija odvijala uz vojne počasti. Još jedan slučaj nesnosne zloporabe Hrvatske Vojske, koja je u cijelosti degradirana na skupinu osiromašenih, poniženih i uvrijeđenih psihijatrijskih pacijenata, mlađahnih umirovljenika, potencijalnog topovskog mesa za tuđe, judeoameričke agresivne i imperijalne ratove te, kao ovdje pod kamenim cvijetom, sudionike uresno-paradne maškerade u čast jedne izrođene, od naroda nepovratno otuđene klike samodopadnih parazita, kojima nikakve vojske i ne treba, jer sve što bi bilo vrijedno obrane oni su rasprodali, poklonili, za sitnu proviziju rado i olako prepustili neprijatelju.
Nije bilo ni mladeži, kojoj su visoki govornici obećali nove udžbenike povijesti, tako da se hrvatska prošlost i njezina tragika posve razvodne, relativiziraju i prešute, a da se najužasnije svjetsko stratište cjelokupne povijesti, Jasenovac, sukladno religiji Holokausta, stavi u prvi plan. Najavljeno je i kako će još i prije tiskanja novih udžbenika biti provedeno rigorozno ispiranje mozgova školske djece, od najranije dobi pa sve do navršene 23 godine života, a još više njihovih učitelja, da negdje ne pogriješe. I požurite se, učitelji, da ne bude kasno.
U povodu Jasenovca, ministar Jovanović te predsjednik Josipović upozoravaju kako se u dosadašnjim udžbenicima NDH uopće ne naziva zločinačkom (valjda takvu terminologiju traži istinoljubiva poviesnica!), kako o Bleiburgu ima pune četiri stranice, a o jasi samo dvije. Zatraženo je i najavljeno da djeca masovno posjećuju jasu i aušvic, eda bi postali čim bolji antifašisti, jugoslaveni, židoljubi, te vatreni vjernici religije Holokausta. Josipović se štoviše izravno obratio okupljenoj tifusarskoj ološi, koja je zbog nacionalne mržnje i ideoloških nebuloza rušila Nezavisnu Državu Hrvatsku, nazvao ih „poštovani pripadnici Enobea“, te ih pozvao da sami mijenjaju povijesne udžbenike. Vjerujemo kako Jovanovićevo ministarstvo obrazovanja i vaspitanja za ove pučke povjesničare-preživljence priprema ubrzane tečajeve opismenjivanja. Dakle više ne vrijedi „povijest povjesničarima“, sada je parola dana: povijest jasenovčarima!
Visoki govornici, natječući se u protuslovljima i izmišljotinama, u isti mah su i sami doprinijeli čišćenju hrvatske povijesnice od hrvatskih krivotvorbi. Tako smo čuli novi podvig u natjecanju s brojkama jasenovačkih mrtvaca, posve u stilu dojučerašnje jugosrpske jasenovačke arheologije: najnovija je znamenka 82 logora, 80 tisuća pomorenih, židova 13 tisuća, te k tomu 20 tisuća djece. Pedofilija dakle u čistoj kulturi! Neka Srbinka, Brigita Knežević, cmizdreći je izvalila kako je neka druga baba spasila 12 tisuća „mališana“, a u tom broju i nju. Pa dosta je liberalan bio taj logor smrti po ovoj novoj verziji: nekom padne na pamet spašavati tisuće paćenika, i to mu nekažnjeno uspije. Zapravo, da je „spasila“ samo jednog zatočenika, otišla bi joj bila glava. Slušali smo i tlapnje o nekakvom masovnom proboju logora, o 400 zatočenika je bilo riječi. Taj se ali nije dogodio, nego je tek par desetaka usijanih glava besmisleno jurnulo za komunističko-židovskim agitatorima, pri čemu je poginulo dvadesetak ljudi. Priređivači su ovogodišnjeg jasenovačkog red sabbatha drvljem i kamenjem zasuli hvalevrijedne povijesne revizije, kojima se zapravo spašava istina od pobjedničkih izmišljotina, i tako su prokrčili put za obnovu najgnjusnijih partizanskih laži.
Još nikada nije se čulo toliko drskih riječi upućenih Ustaškom pokretu, uz uporabu svih dobro znanih propagandnih falsifikata iz radionice Titove jugoudbe. Pedeset puta, ma skoro iza svake riječi, blatilo se Ustaše. Poglavnik je bio čovjek kojemu je stalo samo do vlasti. Jasenovac je bio najgori logor u tadašnjoj Europi. Zločin se, vele, nije dogodio na mah, nego je bio dio sustavnog procesa. Četiri godine se planski ubijalo. Dakle, ništa drugo nisu radili Ustaše, i ni od koga nije trebalo braniti mladu Državu! Ali je zavapljeno za povratom dostojanstva i ljudskih prava partizanima. To su oni koji bi trebali biti sretni da nisu onkraj brave ili dva metra pod zemljom, a njihovi predstavnici govore baš kao da nisu upravo partizani, Srbi, jugoslaveni, homoseksualci, židovi, kućni ljubimci u ovoj zemlji privilegirana vladajuća kasta.
Svoju pravovjernu jugoslavenštinu Milanović je i otvoreno posvjedočio kada je progovorio o negdašnjem bratstvu Hrvata i Srba, te spomenuo patnje nekakvog „srpskog naroda“ nigdje drugdje nego u – Hrvatskoj! Time nam je jasno poručio kamo ide unutarnja i vanjska politika njegove vlade, obnovi dakle srpske konstitutivnosti i krajinske posebnosti, te daljnjem slizavanju s danas Tadićevim, sutra Šešeljevim Beogradom na izgradnji slijedeće jugovine pod okriljem eurojugoslavije. I ponosno uzviknuo da je Hrvatska jedina u svijetu koja ima dan antifašizma. Sramite se, izrodi!
Jasenovačka sramota uspjela je u odašiljbi željene poruke Hrvatima: neka vam bude jasno da na ovim vašim prostorima vladaju oni isti koji počivaju u Jasenovcu, nismo se ničega odrekli, ni jugoslavije, ni Tita, ni Udbe, ni genocida, ostali smo u kontinuitetu svojih tjelesnih i ideoloških očeva.
Ali nakon te sablažnjive diverzije, apsurdna dijalektika politike i povijesti ipak će se pobrinuti da ne bude svako zlo za zlo, da i od zla nastane neko dobro. Ovakav Jasenovac srećom će otvoriti oči zdravoj hrvatskoj mladeži, podići će ju da bude još časnija i ponosnija, nacionalnija i borbenija. Osokolit će ju na pravedni nacionalni otpor onima koji su Hrvatsku srozali niže nego itko u njezinoj mučnoj povijesti.
Zato, živjela zdrava hrvatska mladež!
Za Dom Spremni!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.