Nemiri u svijetu i hrvatska situacija
Povijesni trenutak u kojem se nalaze Hrvati nije bolan samo za Hrvate: vidimo kako su nam rasprodali Domovinu, svjesni smo da nas vladajuća garnitura uvlači u Europske integracije protiv naše volje, unatoč naše želje te prije i unatoč nacionalnog referenduma, ali isto tako vidimo kako se cijeli svijet trese u nemirima prosvjedima i ratovima. Novi svjetski poredak i Gospodari kaosa dobro su izmanipulirali narode i pokrenuli su procese slamanja identiteta, nacija i ekonomija na njima željen i primjeren način. Žestoki prosvjedi ove su se godine (pa i prije) prolomili u Europi: u Grčkoj, Italiji, Španjolskoj, kod nas i mnogim drugim zemljama, a konačno i u samom Izraelu. Što je u svemu tome neobično? Neobično je to da se u kratkom razdoblju slama cijela svjetska ekonomija i da se prosvjedi odjednom, koordinirano, događaju u cijelome svijetu. Gospodari kaosa sve su to ukalkulirali u svoj plan razaranja nacionalnih država i stvaranja Novog svjetskog poretka tj. radi stvaranja jedne svjetske države: ogolivši narode neproizvodnim potrošačkim kreditima i bankarskim manipulacijama svjesno su izazvali naizgled nekontrolirani bijes, koji kane kanalizirati u lokalne sukobe i ratove te narode usmjeriti u jedan novi svjetski rat. One države koje Gospodari nisu uspjeli ukrotiti kreditima i politikom dolara i eura – napali su subverzivnom i direktnom vojnom silom. Svjetsku državu moguće je stvoriti samo na ruševinama svih starih država. Stara masonska formula «Ordo ab Chao», «red iz kaosa» i «Solve Et Coagula» «razriješi i složi (zgusni)» ostvaruje se kroz nemire, ratove i razaranje starog svijeta: sve novije revolucije u povijesti pokrenuli su masoni, svi prosvjedi (bili oni opravdani ili neopravdani) služe uspostavljanju političkih odnosa kakve Oni žele. No, ponekad im ponešto izmakne nadzoru pa zbog toga majstori primjenjuju drugačiju metodu.
A kako to konkretno izgleda u trenutnoj slici svijeta?
Umirovljeni američki general Wesley Clark 2. ožujka 2007. godine na američkom kanalu u emisiji «Demokracija sada» objasnio je razloge svoga umirovljenja i neslaganja sa službenom američkom politikom: došavši u svoj ured deset dana nakon napadaja na Newjorške nebodere (11. rujna, 2001.) upoznali su ga s odlukom kojom je administracija USA odlučila napasti Irak i druge države. O odnosu Sadama Huseina i Al Qaide nisu nađeni nikakvi dokazi, ali ipak - donesena je odluka o napadaju. Na popisu planiranih žrtava nalazilo se još šest država: Sirija, Libanon, Libija, Somalija, Sudan i na kraju Iran. Kako vidimo, plan se nije odvijao ovim redoslijedom, ali nakon 2001. Izrael je 2006., s američkom podrškom neuspješno napao Hezbolah u Libanonu, a prethodno je stradao i Irak. Irak je pao, ali Libanon još nije. U međuvremenu gospodarima svijeta zasmetao je i režim u Egiptu pa je nađen i novi način da se ukloni donedavni saveznik Izraela i Amerike, predsjednik Mubarak: novi način uklanjanja nepoćudnih režima postali su prosvjedi u ime demokracije!
Što se, u stvari, promijenilo nakon napadaja na Irak i Libanon? Promijenila se taktika i metoda smjenjivanja režima! Napadaji na Irak, (prethodno Afganistan) i Libanon izvršeni su direktnom oružanom intervencijom pri čemu je Izrael pretrpio strašne gubitke u tenkovima i ljudstvu, a i Amerikanci su nastradali kako u Iraku tako i u Afganistanu. Od sada je trebalo naći novi način da se obore vlasti koje više ne odgovaraju američkim željama i europskim planovima: promjenama režima u ciljanim zemljama od sada trebaju poslužiti lokalni timovi. Iz više izvora saznali smo da su prosvjedi u Egiptu poticani preko Interneta, a u Libiji su Gospodari svijeta pri napadaju na Gadafija podržali lokalne bande, te se dogodio presedan: kada je u ratu 1990.-1995. Srbija napadala Hrvatsku – to je bio interni problem i građanski rat u Jugoslaviji, ali kada je trebalo oboriti Gadafija euro-američke snage su odmah i urgentno podržale lokalne pobunjenike, koji se bez pomoći invazijskih snaga ne bi uspjeli održati niti jedan dan.
Radi obaranja teokratske islamske vlasti u Iranu proamerički prosvjednici su 2009.-2010. godine, uz glasnu podršku Amerike i Europe, također pokušali organizirati antirežimske prosvjede, ali nisu uspjeli, jer je Iranski režim shvatio informativno-operativnu metodu kojom se služe Gospodari svijeta, te su poduzete odgovarajuće mjere za suzbijanje subverzivnog rata preko Interneta i na druge načine. Stoga nema sumnje da će Amerika, za interese Izraela i Britanije, Iran napasti direktnom silom, a kako je Iran strateška poveznica Rusije i Kine isto tako nema nikakve sumnje da će taj napadaj biti uvod u III. svjetski rat.
Što se Hrvatske tiče, naša situacija je vrlo delikatna: Gospodarima kaosa odgovara HDZ-ovska vlast u Hrvatskoj, ali bi im dobro poslužili i nemiri. HDZ je tako dobro rasprodao Hrvatsku i nacionalne interese i toliko se revno natječe u poslušnosti Haagu, NATO-u, i svim svjetskim masonskim silama i politikama, da svjetska masonerija u Hrvatskoj teško može naći kvalitetnije sluge. Promjena vlasti u korist boljševičkog SDP-a Gospodarima kaosa nije korisna, premda bi Hrvatima bila još štetnija. A nemiri u Hrvatskoj Gospodarima svijeta mogu proizvesti samo dva učinka: ukoliko budući prosvjedi ne uspiju, i ne dođe li do promjene vlasti, nemiri narod mogu dovesti do obeshrabrenosti i ropske pokornosti koja se pokorava aneksionističkoj politici EU-ropske Unije i svim željama stranih sila, a ukoliko prosvjedi uspiju i narod milom ili silom smijeni protunarodnu vlast – Hrvatskoj slijedi Libijski scenarij s napadajem izvana. Jer, suvremeni prosvjedi kao i referendumi o EU-ropskoj Uniji smiju služiti samo jednoj svrsi: manipulaciji i lažnoj demokraciji koja uništava nacionalne države i nacionalne identitete, da bi ih sve utopila u jedno antikristovo državno uređenje u kojem nema ni Boga ni slobode ni nacija.
Hrvati će u takvoj povijesnoj situaciji morati izabrati ono što najviše žele: ropstvo ili novu vlastitu državnu vlast koja će ih povesti u borbu za opstanak. Kojim god putem Hrvati krenuli – niti jedan im ne će biti bez patnja i suza, ali najbolje rješenje uz Božju pomoć svakako će biti borba za održanje suverenosti.
Emil Čić
"Nacija", 9. studenog, 2011., br. 2
