Završna faza zapadnoeuropske dekadencije
Kad napasti navale užasno, molitva me diže. U svetinji nad svetinjama u srcu mom, nepokolebljiv je Bog. Bez Njega bih
prestali bivstvovati, bez Njega ne bi imali snage u ovom paklu na zemlji. Sustavno moj narod gaze oni koji se na zemlji
igraju Boga, serviraju nam opačine svaki dan, dok izdjanička politika marioneta ponižava naše vrijednosti i prodaje
naše svetinje, radi ulaznice u degeneričnu umotvorinu EU. Na slobodu se puštaju bahate agresorske spodobe s ciničnim
osmjehom, dok se naši heroji zatvaraju. Svaki dan, plaćenička medijska mašinerija nam želi pomutiti zdrav razum,
načiniti od nas korisne robove, bez identiteta, bez morala i istinskih vrijednosti. Plače mi se kad vidim nasjedanja naših
ljudi na raznorazne mozgo-ispirajuće vijesti novinarskih piskarala koji od škole imaju tenisice za tjelesno i dva velika odmora.
Ljuti me kad vidim agresivna nastojanja medija da naši ljudi postanu imuni poput nekoga tko je dugo na samrti, imuni na
smrad, da zaborave svaku gadost kojom su nas zatrpali jučer, a danas nas već obasipaju novima, da se ne bi stigli niti osvjestiti
i poput gusaka u magli vjerovati kako je EU super i blatiti sve svoje, te tako im dopustiti tihu okupaciju i sudjelovati u uništavanju
vlastitog sebe. A tko nije svoj, taj je svačiji...
Živim u Austriji i radim u dječijem vrtiću sa predškolskom i školskom djecom.
Agresivno namećanje pogubne politike osjetim u Austriji svakodnevno. Poželjno je što više razvrata, mješanje rasa i što manje
Boga u ljudima. Ista politika hara u dječijim vrtićima, drvo se najlakše savija dok je mlado. Loše sluge lošeg gospodara naređuju
kako više ne smije dolaziti Sv. Nikola, čovjek koji bi se obukao puput Sv. Nikole i obilazio vrtiće na taj dan, također i kad se slavi
Uskrs djeci se ne smije pričati što je to Uskrs. Pojasnili su da je to zato jer bi se druga djeca koja nisu iste vjere osjećala
diskriminirana. Nedavno su zabranili u kuhinjama svinjsko meso, od sada u dječijim vrtićima naša djeca za ručak neće više moći
jesti svinjetinu. Argumentirali su velikim brojem djece koja to ne jedu i svinjetina je skroz izbačena da ne bi bilo komplikacija.
Na pitanje kako su naša djeca uopće došla na to da zbog njih ne mogu jesti ono što su u svojoj zemlji navikli, odgovor je bio
kratak: Neka doma jedu što hoće! Od neke djece se može čuti kako žive s dvije mame, ili kako imaju strica homoseksualca i
kako je to danas normalno. U nihovim malim glavama je totalni kaos. U dječiju biblioteku non stop pristižu slikovnice o Africi,
o životu u Africi, knjige o turskim jelima, o vrstama plesa u Indiji, itd... da svoje ništa ne znaju i na posljetku da ne znaju ni tko su.
Djećiji crtići su najveći instrument za manipulaciju dječijeg mozga u razvoju.
U Austriji postoje kvartovi koje su potpuno preuzeli Turci a čestito pučanstvo bježi jer ne mogu živjeti među njima. Niti žele učiti
njemački jezik niti se intigriraju i više je nego jasno da su ciljevi Azijata potpuno neuskladivi sa našim načelima i normama.
Svakodnevno je netko premlaćen, ubijen, opljačkan, izboden nožem iz čista mira. Miran i čestit narod je izložen nasilju i
primitivizmu najnižeg stupnja i bez prava jer je odmah obilježen rasistom i nacistom.
Televizijski program nam nameće propagandu bagre u foteljama, crnce, drogu, golotinju, sodomu i gomoru,
homoseksualnost i razvrat svih vrsta, za što više degeneričnosti i uništenje tradicije obitelji (otac, majka, dijete), sve za
sodomizaciju svijeta da se narod okrene od Boga i služi sotoni. Među nas su nadrli i ušuljali se bezbožnici koji sve čine
da iz naših duša isčupaju istinske vrijednosti. Graditi svijet bez Boga znači zidati babilonsku kulu koja će svojim graditeljima
donijeti propast, pomutnju jezika i raspršiti ih po svijetu.
Jedan događaj od prošle zime nikada neću zaboraviti. Krenula sam na posao u rano jutro, izašla iz
haustora i prolazeći između dva parkirana auta stanem na nešto meko i onako refleksno poskočim u stranu.
Stala sam na nečiju ruku i prvi mah pomislim da tu leži neki pijanac ili beskućnik, kad vidim mladu djevojku, rasčupane
odjeće, iskolačenih očiju, mrtvu. Srce mi je stalo. Vani još polumrak, nigdje nikoga. Zvala sam hitnu i policiju.
Dečki iz hitne su ju odmah pokrili crnom vrecom. Kasnije se ispostavilo da je djevojka silovana i zadavljena na drugom
mjestu od dvojice crnaca koji su ju zatim dovezli i tu bacili, između dva parkirana auta.
Danima kad god bih prosla vidjela sam ju kao da još tu leži i hvatala bi me ježa.
Meni je kao ženi strahota vraćati se doma ili ići ulicom sama noću. Kad kažem noću, ne mislim na kasne sate, nego na prvi
mrak. Ni danju nije puno lakše, ne možeš sjesti na miru u park čitati knjigu, niti možes proći kroz grad, niti sjesti u tramvaju,
bez da pred oči iskoči neki crnac i veli: "Hi! How are you?" Kosa mi naraste u trenu. Još gore zatim kad zatucana primitivčina
jednostavno pođe za mnom uporno ponavljajući: "Whats your Name??" Najžalosnije mi je kad vidim bijelu curu s crncem.
Nemam ništa protiv njih dok su daleko od mene. Često svojim očima ne mogu vjerovati u kakvom paranormalnom svijetu
živim kad vidim muške i ženske parove kako se šeću sa rukom u ruci i bolest nameću društvu i budućnosti naše djece kao nešto
sasvim normalno, čak i poželjno. Tada se još više molim Bogu, za svoju Hrvatsku, za svoj narod, da pod pritiskom vraga
ne skrene s puta istine i svjetla, jer tko ide s Bogom ne hoda u tami. Dragi moj narode, po svaku cijenu, ako je potrebno i
po cijenu života, ostanite vjerni Bogu. Vi znate da su naši predci i očevi kroz stoljeća prolili rijeke krvi da očuvaju sveto tlo i
blago naše vjere. Mi nećemo biti dostojni svojih očeva ako budemo dopustili da nas otrgnu od korijena i izvora koji
nam je Krist poklonio. A svaki pokušaj da se stvori kultura, civilizacija bez Boga, znači zapečatiti vječni mrak. Ustrajte u
Bogu, samo je u Bogu naša vremenita i vječna sreća, daleko od njega je samo uništenje.
Gdje prestaje strah božji započinje razvrat i vladavina mentaliteta koji će nas odvesti u propast.
Zato u našoj dosljednosti čuvajmo naše vrijednosti: BOG, OBITELJ, DOMOVINA.
/ Ruža Hrvatska
