Hrvat

23.11.2006., četvrtak

Prvi post

Prvi post a vec neznam sta bi napiso, kao prvo ovo je HRVATSKI blog. Svi ste dobro dosli i nadam se da ce te doc ponovo. Ljudi meni se neda bas pisat, previse sam ljen za to. Pa cu staviti vise slika, zato jer je to lakse.
A ovo je nesto sto moram spomenut na blogu:

Akcijom Oluja završen je Domovinski rat u kojemu je poginulo 11000 Hrvata, 37000 ih je ranjeno, a 3000 je nestalih. U BiH je do tada poginulo 10000 Hrvata, a ranjeno ih je više od 12000.

I ljudi mene pitaju zast ja nevolim srbe, eto zast!!! Ja ne da ih nevolim ja ih mrzim iz dna duse!!


- 01:27 - Komentari (51) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovo je HRVATSKI blog na kojem ce te ubrzo moc vidjet sve i svasta
Free Website Counters
Free Website Counters

..........

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us

Mojoj majci (Ružo Hrvatska)

U njenu sobu udem tiho.
Tiho bas, na prstima.
Bojim se da ne zalupim glasno vratima,
Zaspala je zadnja ruza Hrvatska.

I tek sad kad je nema.
Tko ce jutrom da me budi.
I tek sad kad te nema dobro znam,
Ti si bila zadnja ruza Hrvatska.

Ruzo, moja Ruzice,
Sve sam suze isplak'o, nocu zbog tebe.
Ruzo, moja Ruzice,
Sve sam suze isplak'o.

I kako sad ovako sam.
Protiv tuge i oluje.
Kad smo bili kao prsta dva,
Prsta dva jedne ruke.




Marina

Na bozicno jutro sneno i mutno
U kaputu ocevom
Malcice prevelikom
Dosao sam na njena vrata
Da joj kazem bas da odlazim.

Jer nitko nije znao sakrit suze ko Marina
Imala je oci boje vena
Boje vena, boje Dunava
O je, o je je je
Boje vena, boje Dunava

A ja, ja ne mogu bez nje
Boze, boze spasi me




Heroj ulice

Uvijek sam zelio biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Zelio sam biti heroj, heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.


Uvijek sam sanjao da sam ja heroj ulice
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Uvijek sam sanjao da sam ja heroj ulice
Koji ce promijeniti bas citavi svijet.


Prisiljen da razmisljam, ja shvatio sam sve
Nisam roden da budem heroj
O ne ne ne.

Uvijek sam zelio biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Zelio sam biti heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.

Da je neko drugo vrijeme
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet ...




Diva Grabovčeva

Bila jednom u tim davnim danima,
Grabovčeva lijepa kći,
gdje iz kamena voda teče
na Hercegovu tlu,
gdje iz kamena raste cvijeće
u sjećanje na nju.

Dušman tuče, mlado tijelo ubija,
u oku joj gasi nevin sjaj,
molitva je na usnama,
bila joj za kraj.
Umre tijelo, al' duša ode
u Gospin zagrljaj.

Diva, Diva Grabovčeva,
zauvijek na nebu sja.
Teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.

Pogledaj u oči našim ženama,
i kad vidiš jedan divan sjaj,
to je Diva Grabovčeva,
još je ona živa znaj.
Teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.

Diva, Diva Grabovčeva,
zauvijek na nebu sja.
Teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.

Surovo je ovo vrijeme, ljudi zli,
vlada opći nespokoj,
ja se osjećam bolje kada pjevam ti o njoj,
o toj ženi, čistoj, hrabroj,
Divi Grabovčevoj.

Diva, Diva Grabovčeva,
zauvijek na nebu sja,
teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.




Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira

Istok, Zapad, svatko brani svoje,
a ja ne smijem ono što je moje
oduvijek.
Jedini moj svijet.

I samo zato, za njih sam fašista,
a nikad nisam htio tuđe ništa,
samo nju,
zemlju slobodnu.

Mirno živim ponosan na svome,
makar nije uvijek sve po mome.

Napadaju ta sluganska pera,
k'o da oni branili su sela.
Miševi,
iz rupa izišli!

Eh, što im se povampire lica
kad se vije
naša šahovnica.
Sveta zastava.

Mirno živim ponosan na svome,
makar nije uvijek sve po mome.

Nek' se čuje, nek' se zna,
nek' vijori zastava,
neka ni'ko ne dira
u moj mali dio svemira.

U eteru lažu, obmanjuju ljude,
tako lako pravednima sude.
Jesam kriv,
zato što sam živ!

Domoljublje prozvali fašizam,
tako brane njihov komunizam.
Prozirna
demagogija!

Mirno živim ponosan na svome,
makar nije uvijek sve po mome.

Nek' se čuje, nek' se zna,
nek' vijori zastava,
neka ni'ko ne dira
u moj mali dio svemira.



Moj dida i ja

Preko polja kroz sjećanje ide,
kršan čovik, tvrde brade side.
Pamtim pogled, tu toplinu oka
i svaka riječ je bila mu duboka.

Čvrst je dida bio kao stijena,
hrabra srca i kamenih gena.
Sva je mudrost utkana u njemu,
njegove su priče učile me svemu:

«Poštenim putem ići,
bit će teško znaj,
al' samo ćeš tako stići
gdje je vječni sjaj.»

Ej, da mi je s tobom,
kao prije dočekati zore,
pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje.
Moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.

Gleda na me planina Svilaja
sa očima njegovoga sjaja.
Crpio je snagu tamo gore,
planina mu iscrtala bore.

Njegove su ispucale ruke,
meni bile kao mirne luke.
Kako da mu zahvalim na svemu,
sinu ime dao sam po njemu.

»Poštenim putem ići,
bit će teško znaj,
al' samo ćeš tako stići,
gdje je vječni sjaj.»

Ej, da mi je s tobom,
kao prije dočekati zore,
pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje.
Moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.

Ej, da mi je pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje,
pa da viknem jače od oluje,
da me dida još jedan put čuje.

Ej, da mi je s tobom,
kao prije dočekati zore,
pogledati dolje ,
sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.


Boj se bije bije

strcale, istrcale, Zagrebacke frajle.
Istrcale, istrcale, Zagrebacke frajle.

Korak ide za korakom, mlad Ustasa pod barjkom
Boj se bije, bije, Ustaski se barjak vije
Za slobodu i za Dom - Hrvatski Dom!

Istrcale, istrcale, pa se nasmijale.
Istrcale, istrcale, pa se nasmijale.

Klekni lezi, klekni lezi, tuku mitraljezi.
Klekni lezi, klekni lezi, tuku mitraljezi.

Sto porodi, sto porodi, Hrvatica majka.
Sto porodi, sto porodi, Hrvatica majka.

Mili Boze, mili Boze, lijepih li momaka.
Mili Boze, mili Boze, lijepih li momaka.

Lijepo ih je, lijepo ih je naucila majka.
Lijepo ih je, lijepo ih je naucila majka.

Borit ce se, borit ce se, samo za slobodu.
Za slobodu, za slobodu, Hrvatskome rodu.

Lako ce ih, lako ce ih, prepoznati majka.
Lako ce ih, lako ce ih, prepoznati majka.

Kisa pada, kisa pada, a Yugo propada.
Kisa pada, kisa pada, Srbija propada.

Vjetar piri, vjetar piri, Hrvatska se siri.
Vjetar piri, vjetar piri, Hrvatska se siri.


Daleko je

Pricaju mi da razbijas tugu
Ne vjerujes da ja nemam drugu
Jer ja bez tebe ne znam
Ja bez tebe necu

Volim tebe djevojcice mala
Volim zato sto si iz Mostara
Bez ljepote tvoje
Dani mi ne postoje

Daleko je srce od tebe
Daleko je, a tebe nema kraj mene

A tebe nema kraj mene

Kad se vratim poljubit cu cestu
A ti budi na starome mjestu
Bez ljepote tvoje
Dani mi ne postoje

Daleko je srce od tebe
Daleko je, a tebe nema kraj mene



Jasenovac i Gradiska stara

Jasenovas i Gradiska Stara,
to je kuca Maksovih mesara.

Kroz Imotski kamioni zure,
voze crnce Francetica Jure.

U Capljini klaonica bila,
puno srba Neretva nosila.

(ajmo ruke)

Oj Neretvo, teci iza stranu,
nosi Srbe plavome Jadranu.
Ko je moga zamisliti lani,
da ce Bozic slavit partizani.
Tko je reka, jeba li ga caca,
da se Crna Legija ne vraca.

Gospe sinjska, ako si u stanju,
uzmi Stipu, a vrati nam Franju.
Oj Racane, jeba ti pas mater,
i onom tko je glasa za te.
Sjajna zvijezdo iznad Metkovica,
pozdravi nam Antu Pavelica.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us