Hrvatske legende

ponedjeljak, 12.04.2010.

Legenda o Cresko-lošinjskom arhipelagu

Legenda o Cresko-lošinjskom arhipelagu

Jedna od najvećih pustolovina Staroga svijeta, ona u kojoj su Argonauti tragali za Zeusovim Zlatnim runom, prema legendi, na neki je način odgovorna i za nastanak Cresko-lošinjskog arhipelaga. U antičko doba Cres i Lošinj bili su jedan otok te su manjim okolnim otočićima činili otočje koje se zvalo Apsyrtides. Nastanak ovih kvarnerskih otoka datiran je u vrijeme oko 25 000 godina prije naše ere. Pretpostavlja se da je do razdvajanja Cresa i Lošinja došlo za vrijeme Rimljana, koji su prokopali kanal u Osoru. Otočje Apsyrtides je dobilo ime po Apsyrtu, sinu kralja Ejeta iz Kohilde. I tu počinje pradavna legenda o nastanku Cresko-lošinjskog arhipelaga koja kaže:

U davno vrijeme Tesalijom je vladao kralj Pelija koji je došao na prijestolje nakon što je ubio svojeg polubrata Ezona. Ezon je imao sina Jazona kojeg je nakon očeve smrti odgojio minotaur Hiron. Prema proročanstvu, Jazon je morao vratiti oteto kraljevstvo i vratiti prijestolje rodnoga Jolka te je, kad je za to stiglo vrijeme, došao k svom stricu i zatražio od njega da odustupi što on nije želio učiniti te je zatočio Jazonovu majku, a njega ucijenio zatraživši da mu u roku od šest mjeseci s obala Crnog mora u Grčku donese zlatno Zlatno runo iz Kolhide. Runo nebeske ovce posjedovao je kralj Ejet, a čuvao opaki zmaj koji nikad ne spava. Jazon se u Kolhidu zaputio na brodu Argo koji je ime dobio po tesaru koji ga je izradio, a u koji je boginja Atena ugradila gredu mudrog dodonskog hrasta zahvaljujući kojem je bio najbrži, najlakši i najbolji brod zaštićen od svih nedaća. Njegovu je posadu činila skupina najhrabrijih mladića, poznatih junaka među kojima su bili i Tezej, Orfej, Heraklo, Pelej, Laert. Njih pedeset i pet po imenu broda nazvali su se Argonauti.
Nakon brojnih pustolovina stigli su do Kolhide, gdje je kralj Ejet nevoljko dopustio Jazonu da pokuša uzeti zlatno runo, ali tek nakon što je u jednom danu savlada tri vrlo teške prepreke. Jazon je pristao na njegove zahtjeve, unatoč velikoj sumnji u neuspjeh. No, u pomoć mu je pristigla lijepa čarobnica Medeja, Ejetova kći koja ga ohrabrila i otkrila mu lukavstvo pomoću kojeg će savladati prepreke i opasnosti na putu do zlatnog runa. Zahvaljujući njoj, uspio je uz pomoć mudrosti prijeći sve prepreke te čarobnim riječma uspavati zmaja, oteti mu zlatno runo i pobjeći zajedno s Medejom i Argonautima. No, Jazonov uspjeh nije ostavio ravnodušnima ni bogove. Posejdon je tako stao na stranu potjere, a Atena na stranu bjegunaca. U sukobu do kojeg je tada došlo Posejdon je udario mačem po Ateninom štitu zvanom Egida Capris, presvučnom kozijom kožom, koji je pao u more. Na Ateninu molbu, Zeus je od štita stvorio poluotok nazvan Histria, a od komadić koji su se od udarca raspršili po moru, stvorio je otoke oko Istre.
U trećem je stoljeću prije Krista pisac zvani Apolonije zapisao kako su Argonauti, pod vodstvom Jazona, bježeć pred Kolhiđnima, koji su im htjeli oduzeti oteto Zlatno runo i vratiti ga kralju Eeti, stigli do Kvarnera. Jazon i kraljeva kći Medeja, koja se zaljubila u njega, pobjegli su, noseći sa sobom runo, na sjeverni Jadran, a kraljev je sin i Medejin brat Apsyrt krenuo u potjeru za otimačima. Iako je njegova plovidba bila duga, na kraju je ipak ih je uspio sustići. No, prijetvorna ga je sestra namamila na pregovore te ga dovela pred Jazona koji ga je ubio. Medeja je tada raskomadala Apsyrtovo mrtvo tijelo i dijelove pobacala u more. Od rasječenih dijelova tijela nastali su otoci koji su ime dobili po njemu - Apsyrtides ili Cresko-lošinjski arhipelag koji čini trideset i šest otoka, otočića, školja i grebena.

12.04.2010. u 00:10 • 3 Komentara • Print • #

subota, 03.04.2010.

Legenda o rijeci LJutoj

Legenda o rijeci Ljutoj

Legenda kaže da je dotična rijeka izvirala u Hercegovini na Zubcima, gdje je bila važno svratište za sve pastire koji su boravili na obližnjim brdima, gdje su bili na ispašama sa svojom stokom, te su na tom izvoru napajali stoku, utaživali žeđ. Priča, kako je zabilježena u Konavlima, kaže kako je postojala jedna žena, majka koja je imala kćer jedinicu, koja je imala jedno janje ljubimče...

To janje je jednom prilikom palo u taj izvor, te djevojka u pokušaju da ga izvadi iz izvora i sama padne u njega i utopi se. Njezina majka koju je tuga shrvala, od žalosti se potpuno izgubila. Napustila je svoje imanje i pošla prosit, te na dar nije htjela primati ništa osim vune. Majka je tri godine prosila po Hercegovini i svukud i jednog je dana zaključila da je skupila dovoljno vune, te otišla na taj izvor u namjeri da ga zatrpa.Trpala je svu tu vunu u njega, trpala i trpala dok nije zatrpala cijeli izvor. Nakon što je izvor bio zatrpan, rijeka je ponorila i izbila u Konavle. I dok je snažna rijeka izbijala poviše Grude, legenda kaže da su se toliko brda tresla i 'grmjavina i tutnjavina podzemna', toliko da su žene noseće pobacivale djecu. Prema tom razornom 'dolasku' rijeke u Konavle, prema manitom njenom karakteru, nazvali su je Juta.

03.04.2010. u 18:12 • 1 Komentara • Print • #

četvrtak, 01.04.2010.

Legenda iz Radoboja

Legenda o "Dedeku, Babici i Unučici"

Spomenuta narodna predaja glasi: „Dedek i babica imali su unučicu. Njihova je kuća bila na vrhu brijega, a zdenac u jarku. Više puta slali su djevojčicu po vodu na bunar pri „pustači“. Jednog ih je dana unučica nešto naljutila, pa su joj rekli da im vodu u „rešetu“ donese. Djevojčica je otišla po vodu. Kad je vodu zahvatila, i tek što se od bunara malo udaljila, ona je kroz dno rešeta iscurila. Djed i baka ipak su očekivali da će im vodu donjeti, vjerujući u čudo. Kako nje nije dugo bilo, stanu unuku prokljinjati. I taman što su izgovorili: „Bog daj da zakameniš tam gde jesi!“, čudo se uistinu dogodilo. Unuka se pretvorila u kamen i u ljudskoj spodobi ostade stajati na „spašniku“, ali se istodobno okameniše djed, baka, kuća i sve što su imali“.

Inspiracija za legendu o „Dedeku, Babici i Unučici“ velike su prirodne kamene gromade. Obličje „Dedeka i Babice“ smješteno je u sastavu planinskog vrha, a čudovišni lik „Unučice“ je kamena gromada u nadprirodnoj veličini, u podnožju kraj male uvale, gdje je gorski višestoljetni bunar, iz kojeg protiče bistro vrelo, a višak vode u obliku potočića žubori u podnožju zaseoka Kamenečki (Radobojsko Strahinje).

01.04.2010. u 10:03 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>