Hrvatska sfera http://blog.dnevnik.hr/hrvatskasfera

ponedjeljak, 22.09.2014.

Međunarodno pravo i separatizam u Europi.

Separatizam je ponovo aktualan u Europi.
Separatistički pokreti u Europi nisu nikakva novost. Europska povijest prepuna je ratova i sukoba koji su narodi vodili kako bi se odcijepili od matične države i stvorili svoju vlastiti nezavisnu državu.
Može se reći da su sve Europske države u određenoj fazi povijesti imale svoju bitku za nezavisnost.
Dakle separatizma je zapravo nastao kao povijesna težnja naroda da imaju svoju državu, da odlučuju sami o sebi i da budu svoj na svome.
Nasuprot toj vječitoj težnji malih i potlačenih naroda oduvijek su stajali imperijalni interesi velikih sila i naroda.
Velike sile i narodi oduvijek su imali želju ovladati resursima i bogastvom malih naroda te ih staviti u neki oblik zavisnosti i konstantne podređenosti.
Borbe malih naroda za samoopredjeljenje i slobodu često su ličile na borbu Davida protiv Golijata.
Iako u neravnopravnom položaju, iako izloženi jakim ekonomskim i vojnim pritiscima povijest pamti da su narodi ipak uspijevali izvojevati pobjede i stvoriti svoje države.
Težnja je oduvijek inspirirala pojedince, pojedinci stvarali nacionalne pokrete a pokreti mobilizirali mase. Na taj način do današnjih dana održala se težnja i želja naroda da imaju svoju državu i budu svoj na svome.

Međunarodno pravo o separatizmu.
Norme međunarodnog prava koje reguliraju pitanja separatizma i odcjepljenja od matične države su krajnje nejasne, dvosmislene i na kraju međusobno kontradiktorne.
U konačnici možemo govoriti o dva važna principa međunarodnog prava koja se direktno sukobljavaju.
S jedne strane imamo princip prava naroda na samoopredjeljenje a s druge strane imamo princip teritorijalnoga integriteta i nepovredivosti granica međunarodno priznatih država.
O pravu naroda na samoopredjeljenje govori povelja UN ( vidi članak 1 stavak 2 i članak 55
Povelja UN ) te deklaracija o davanju nezavisnosti kolonijalnim zemljama i narodima.
Ipak o pravu na samoopredjeljenje najjasnije govori međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima. Tako članak jedan međunarodnog pakta piše
1. Svi narodi imaju pravo na samoopredjeljenje. Na osnovu ovog prava oni slobodno određuju
svoj politički položaj i slobodno postižu svoj privredni, društveni i kulturni razvoj.
2. Radi ostvarenja svojih ciljeva, svi narodi mogu slobodno raspolagati svojim prirodnim
bogatstvima i izvorima bez ugrožavanja obaveza koje proizlaze iz međunarodne privredne
saradnje, zasnovane na načelu uzajamne koristi i međunarodnom pravu. Ni u kom slučaju narod
ne može biti lišen sopstvenih sredstava opstanka.
3. Države članice ovog Pakta, uključujući tu i one koje su odgovorne za upravljanje
nesamoupravnim teritorijama i teritorijama pod starateljstvom, dužne su da olakšaju ostvarenje
prava naroda na samoopredXeljenje i da poštuju ovo pravo shodno odredbama Povelje
Ujedinjenih naroda


Na osnovu članka 1. vidimo da se jasno govori o pravu naroda na samoopredjeljenje.
Objektivnim tumačenjem stavka jedan ( oni "narodi" slobodno određuju svoj politički položaj ) dolazimo do zaključka da se narodima daje pravo na državu kao metodu slobodnog ostvarivanja svog političkog položaja.
Stavak dva govori o tome da narodi imaju pravo slobodno raspolagati svojim bogatstvima dok stavak tri govori o dužnosti država da olakšaju narodu primjenu prava na samoopredjeljenje. .
Treba reći da članak nigdje direktno ne govori o pravu na odcjepljenje i stvaranje vlastite države. Nigdje se ne propisuju metode i uvjeti koji bi se trebali ispuniti kako bi se jednom narodu priznalo pravo na stvaranje države niti se propisuju sankcije za državu koja se protivi odcjepljenju naroda.
Ovakvim širokim i nejasnim definiranjem prava na samoopredjeljenje htjelo se udovoljiti interesima postojećih država koje nisu željele da ojačaju separatističke težnje potlačenih naroda.
Tako je pravo na samoopredjeljenje ostalo nepotpuna pravna norma, apstraktno pravo ili bolje rečeno politička deklaracija koje se u praski nikada nije planirala provesti.

S druge strane imamo princip teritorijalne cjelovitosti, integriteta i nepovredivosti granica međunarodno priznatih država.
O teritorijalnoj cjelovitosti najjasnije govori završni Helsinški akt koji u člancima 3. i 4. piše
III. Nepovredivost granica
Države sudionice uzajamno potvrđuju da su sve njihove granice kao i granice svih
država u Europi nepovredive, pa će se stoga sada i ubuduće suzdržavati od povrede
tih granica.
U skladu s tim, one će se također suzdržati i od svakog zahtjeva ili samog čina
prisvajanja ili osvajanja dijela ili cijelog teritorija bilo koje države sudionice.
IV. Teritorijalna cjelovitost država
Države sudionice poštivat će teritorijalnu cjelovitost svake države sudionice.
U skladu s tim, suzdržat će se od svakog djelovanja koje je u suprotnosti s ciljevima i
načelima Povelje Ujedinjenih naroda glede teritorijalne cjelovitosti, političke
neovisnosti ili jedinstvenosti bilo koje države sudionice, a osobito od svakog
djelovanja koje predstavlja prijetnju ili primjenu sile.
Države sudionice će se suzdržati i od toga da teritorij druge države podvrgnu vojnoj
okupaciji ili drugim izravnim ili neizravnim mjerama prisile suprotnim
međunarodnom pravu, ili pak da ga učine predmetom prisvajanja kao posljedicom
takvih mjera ili prijetnje takvim mjerama. Niti jedna takva okupacija ili prisvajanje
neće biti pravno priznato


Helsinški akt je nedvosmislen te jasno govori da su državne granice nepovredive.
Ali širokim tumačenjem ovog akta možemo zaključiti da se propisi o teritorijalnoj cjelovitosti odnose na međusobne odnose država.Glavna misao vodilja prilikom donošenja ovakvog akta je prije svega bila da se spriječi osvajanje države ili dijela države od strane neke druge međunarodno priznate države.
Cijeli propis je više usmjeren na odnos "države prema državi" a ne države prema narodu u državi.

Dakle možemo zaključiti da međunarodno pravo nigdje ni u jednoj svojoj normi jasno ne odgovara na pitanje ima li i pod kojim uvjetima narod pravo na odcjepljenje od matične države
To naravno dovodi do tumačenja po želji i primjene prava jačega kao što vidimo u praski međunarodni odnosa.

Kosovski presedan

2008 godine Kosovo je proglasio nezavisnost i odcijepilo se od Srbije koja je u to vrijeme bila međunarodno priznata država.
Najjače zapadne zemlje priznale su Kosovsku nezavisnost i time prekršili vlastite principe. Stav zapadnih zemalja je bilo favoriziranje principa teritorijalne cjelovitosti i nepovredivosti granica međunarodno prizantih država.
Sve rasprave koje su vođene a tiču se legalnosti, moralnosti i ispravnosti priznanja kosova ne mogu sakriti bitnu činjenicu da je zapad prekršio vlastite principe.
Priča da je Kosovo poseban slučaj i da ne predstavlja presedan ne drži vodu. Osnovno načelo pravde i pravednosti je jednakost. Drugi narodi će postaviti logično pitanje kad može Kosovo zašto ne bi mogli i mi? Druge države i sile će isto tako reći kad može zapad kršiti svoje principe zašto ne bi mogli i mi?
Najbolji primjer djelovanja Kosova kao presedana je Rusko priznanje nezavisnosti Južne Osetije i Abhazije te naknadno pripojenje Krima. U svim ovim slučajevima Rusija se pozivala na primjer Kosova kako bi ostvarila svoje geopolitičke interese.
Uslijedio je škotski referendum o neovisnosti a istovremeno Katalonija i Republika Srpska najavljuju da bi mogli održati svoje referendume.
I u drugim dijelovima Europe jačaju separatističke težnje uzrokovane djelomično Kosovskim i Krimskim presedanima a djelomično i teškom financijskom krizom koja već sedmu godinu trese europski kontinent.


Zaključak
Ako bi već morali tumačiti međunarodno pravo ili bolje rečeno međunarodnu praksu onda bi smo mogli reći da se pod pravom na samoopredjeljenje prije svega misli na unutarnje samoopredjeljenje a eventualno ako država brani ili sputava narod da unutar države ostvari svoja temeljna prava onda bi smo mogli i govoriti o pravu na vanjsko samoopredjeljenje to jest pravo naroda da dobije svoju državu.
Politički i stvarno gledano pravo naroda na samoopredjeljenje se ne može uspoređivati s pravom država na teritorijalni integritet i nepovredivost država.
Pravo na samoopredjeljenje i nije pravo to je težnja, želja, stvarnost ono jednostavno postoji bez obzira na akt, propis ili normu, ono je veće i postojanije od norme koja se u svako doba može promijeniti. Teritorijalna cjelovitost je samo obična norma koja je donijeta u skladu s interesima postojećih država i svjetskih sila s ciljem da se suzbiju pokreti naroda za vlastitim državama.
Imati svoj državu, sam odlučivati o svojoj sudbini i biti svoj na svom to je istinski pravo i vječita težnja koju nijedna norma nikada neće moći uništiti.


22.09.2014. u 18:30 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 10.09.2014.

ISIL korisni idioti.

Zadnjih nekoliko tjedana ISIL je postao glavna zanimacija zapadnih medija a samim time i zapadne javnosti.
Snimci surovih zločina, masakra nad civilima i pogubljenja Američkih novinara obišli su svijet.
Zapadna javnost je šokirana i užasnuta te traži da se ISIL uništi.
Političari izražavaju zgražanje te najavljuju da će obraniti zapadne vrijednosti, zaštiti nedužni narod i poraziti ISIL.
Predstava za narod je opet upalila. Po tko zna koji put. Ista režija, ista scena, ista radnja samo drugi likovi. Nije važno bitno je da narod vjeruje.
Zapadni mediji i političari su opet uspjeli uvjeriti svoj narod da im grupa pustinjskih idiota predstavlja veliku prijetnju.
Izgleda da Al kaidu više nitko ne uzima za ozbiljno pa je zapadna medijska propaganda napravila ISIL.
Glavno je da postoji zli neprijatelj kojeg treba poraziti.
Zapadnu javnost ne zanima tko, kako i zašto je stvorio ISIL te kako je ISIL tako brzo ojačao.
Bitno je da postoje zli ljudi ( ISIL) koji ubijaju civile a te iste civile će da spasi hrabra Američka vojska.
Naravno mediji neće spomenuti da je isti taj ISIL do jučer bio Američki saveznik.
Zaboravlja se da je prije Iraka ISIL činio gnusne zločine u Siriji, ali su tada ISIL-ove cijevi bile uperene prema Američkom neprijatelju pa je zapad zažmirio na oba oka.
Odjednom taj isti ISIL koji je harao po Siriji ode do Iraka i zauzme nekoliko veliki gradova te ugrozi sam Bagdad.
No ni to nije bilo dovoljno da Amerika krene na ISIL. Amerika je prvo odlučila iskoristiti ISIL-ov prodor kako bi maknula njima mrskog Iračkoga premijera Malikia. Ucjena je upalila a Maliki najavio ostavku.
ISIL je nakon zauzimanja Iračkoga teritorija sebi previše dozvolio te je krenuo u ofenzivu na kurde koji kontroliraju nekoliko veliki naftni polja i samostalno izvoze naftu.
Dakle ISIL je krenuo prema nafti a to mu Amerika jednostavno nije mogla dopustiti. U prijevodu dalje ruke od nafte.
Tako je ISIL od Američkog saveznika postao Američki protivnik.

Koalicija kao farsa.
Na NATO samitu Obama je obećao da će razoriti ISIL ali da za to treba vremena. Također je najavio da će oformiti veliku koaliciju za borbu protiv ISIL.-a. Javnost opet upija informacije i ne postavlja pitanja. Kakva koalicija? Kome je potrebna koalicija? Zašto Amerika sama ne može uništiti ISIL?
Potpuno je jasno da je cijela priča oko borbe protiv ISIL zapravo velika politička predstava.
Ako to stvarno želi Amerika može u nekoliko dana uništiti ISIL ili barem 90% njegovih vojnih kapaciteta.
U nekoliko tjedana borbe Amerika je izvršila samo 130 napada na položaje ISIL-a. Za usporedbu Izrael je vršio toliko napada dnevno na položaje Palestinskog Hamasa.
Dakle jasno je da Amerika ne želi uništiti ISIL.
Od početka sukoba u Siriji ISIL i njegovi borci za Ameriku su bili samo korisni idioti, koje Amerika može koristiti za ostvarivanje svojih geopolitičkih ciljeva.
Istu ulogu ISIL ima i sada i to je razlog zašto ga Amerika neće stvarno napasti. Naime u Americi smatraju da im ISIL još uvijek može biti od koristi.
Kako?
S ISIL-om mogu plašiti svoju javnost te tako opravdavati povećanje vojnog budžeta, S ISIL-om mogu plašiti bogate Arapske režime te tražiti da ovi povećaju kupnju njihovog oružja. Uz sve to ISIL se i dalje u Siriji bori protiv Američkog neprijatelja Assada.
Amerima se mora priznati da su dobri manipulatori i da su do savršenstva doveli strategiju podijeli pa vladaj. Naime Ameri znaju dobru unovčiti nacionalnu, vjersku i svaku drugu mržnju te je iskoristi kao oružje u ostvarivanju svojih ciljeva. ISIL, Sirija, Libija, Ukrajina su samo pokazatelji na koji način sada Amerika ruši nepodobne režime.
Ovo nikako ne znači da Amerikanci vole teroriste i radikale već da Amerika jednostavno nema alternativan način rušenja nepodobnih režima.
Ekonomskim sankcijama zapad ne može slomiti neposlušne zemlje ( primjeri, Sudan, Iran) a direktna vojna akcija i okupacija su jednostavno preskupi.
Amerika koristi radikale po potrebi i vjeruje da će ih već nekako uspjeti obuzdati ako i kad se otmu kontroli. Ista stvar je i s ISIL-om. Amerikanci imaju puno iskustva u obuzdavanju radikalnih islamista i neposlušnih saveznika. Ne treba sumnjati u činjenicu da će svaki ISIL-ov potez Amerika uvijek iskoristi u svoju korist.
No ova strategija koju primjenjuje Obama je zapravo odraz velike nemoći Američke diplomacije. Sama činjenica da Amerika mora koristiti krajnje radikale kako bi ostvarila svoje geopolitičke ciljeve govori da Američki utjecaj u svijetu drastično pada.
Možda će ova strategija kratkoročno donijeti dobitak Americi ali dugoročno Amerika će biti najveći gubitnik igre koju je samo pokrenula.
Ovakva politika će se odbiti od glavu samo je pitanje kada i s kolikom cijenom.

10.09.2014. u 19:20 • 4 KomentaraPrint#^

nedjelja, 07.09.2014.

Naši poduzetnici.

U razvijenim zapadnim zemljama poduzetnici se smatraju glavnim motorima gospodarskog rasta.
Naši poduzetnici se s time nikako ne mogu pohvaliti. Umjesto da se prime posla oni samo kukaju i jade.
Istina je da poslovna klima u Hrvatskoj nije najbolja ali se treba zapitati dali je to jedini razlog propadanja naših poduzetnika.
Na biznis podjednako utječu unutarnji i vanjski faktori.
Unutarnji su naše snage i slabosti to jest naše sposobnosti. Vlastite sposobnosti uvijek možemo poboljšavati dakle uvijek možemo biti bolji, kreativniji i inovativni.
Vanjski faktori su vanjske okolnosti ( npr porezi, zakonodavstvo ) koje utječu na naš biznis a na koje ne možemo utjecati.
Logično je da prvo poboljšavamo ono što možemo a to su uvijek naše sposobnosti.
Poduzetnička elita stalno traži izmjene vanjskih faktora a da prije toga i ne pokušava poboljšati soje sposobnosti.
Cjelokupna javnost pa tako i poduzetnici daju prevelik značaj vanjskim faktorima a u potpunosti zanemaruju važnost unutarnji faktora.
U našem društvu ne postoji poduzetnička elita koje bi bila sposobna povući društvo naprijed i izvući ga iz krize.
Većina poduzetnika je vezana uz politiku te im poslovanje izravno ili neizravno ovisi o državi.
Kod nas se poduzetnici drže stare poslovice „dobar izgovor puno para vrijedi“ te nefunkcionalnu državnu administraciju koriste kao izgovor kojim prekrivaju nedostatak vlastitih sposobnosti.
Lakše je izbjegavati plaćanje poreza u Hrvatskoj, držati radnike na minimalcu, ne isplaćivati plaće i uz sve to još izigravati žrtvu pokvarenog sustava nego poslovati u bilo kojoj razvijenoj uređenoj zemlji.
Neka ti silni poduzetnici koji posluju kod nas odu u Ameriku ili Njemačku i tamo dokažu svoj poduzetnički potencijal.
Razumljivo je da porezi, zakonodavstvo i birokracija utječu na biznis i poslovanje. Ali to nije ono najvažnije.
Poduzetnik koji je marljiv, uporan te ima znanje i ideju uspjet će u Hrvatskoj kao i u bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu.
Za najveće i najupornije ne postoje prepreke koje se ne mogu savladati.
Na kraju uspješni nađu način a neuspješni izgovor.

07.09.2014. u 21:48 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 03.09.2014.

Reforme su zabranjene.

Statistički podaci govore da BDP pada već jedanaesti kvartal zaredom.
Naša zemlja se već šest godina nalazi u recesiji.
Svi ti statistički podaci i stanje opće narodne depresije nisu dovoljan razlog ovoj ali ni prethodnoj vladi da provedu nužne reforme.
Od stjecanja nezavisnosti, rata i poslijeratne privatizacije nisu provedene ozbiljne reforme.
Sve one navodne "reforme" bile su samo kozmetičke promjene koje ne rješavaju temelj problema i shodno tome nisu dovele do nikakvi pozitivni rezultata.
Pravi razlog izostanka ozbiljnih reformi je sama struktura našeg društva i našeg gospodarstva.
Pripadnici Hrvatskih elita su na pozicije moći došli tijekom ratnih i poslijeratnih godina.
Znači pripadnice elite nisu zaslužili svoje položaje vlastitim sposobnostima i znanjem već privilegiranim društvenim položajem te kriminalnom privatizacijom.
Ozbiljne reforme bi se svakako dotakle tih privilegiranih prava a elite se tih privilegija nisu spremne dobrovoljno odreći.
Sustavi kao što su Hrvatski jako teško se mogu reformirati a da ne dođe do velikih društvenih potresa i promjena.
Ozbiljne reforme mogle bi značiti i ozbiljne probleme za Hrvatsku poslijeratnu elitu te dovesti do nestanka starih struktura moći koje su stvorene u poslijeratnim godina i koje još uvijek imaju sve poluge vlasti u Hrvatskom društvu.
Kako na elite nije izvršen adekvatan pritisak odozdo oni i ne vide potrebu da provedu reforme.
Naši studenti, radnici i nezaposleni su previše pasivni te neaktivni u usporedbi s njihovim kolegama iz drugih Europskih zemlja. Nema prosvjeda i građanskog pritiska na glavne strukture vlasti.
Društvo koje je u cijelosti izgrađeno na temelju lažnih privilegija i nezasluženih položaja prije ili kasnije će početi zaostajati za suvremenim svijetom.
Šest godina recesije samo je pokazatelj da država sa ovakvom strukturom gospodarstva i ovakvim sustavom jednostavno ne može napredovati.
Ostaje nam ili provođenje reformi ili gospodarski slom.
Ova općenarodna depresija je jako opasna. Narod koliko god pasivan bio ima svoje granice.
Pogoršanje standarda života dovest će samo do veće društvene radikalizacije te mogućih nasilnih prosvjed i nereda. U razvijenim zemljama prosvjedi su česti ali uglavnom mirni i pod kontrolom. U siromašnim zemljama prosvjedi su rijetki ali zato lako mogu izmaći kontroli te postati nasilni i kontraproduktivni.
Sat polako otkucava, vremena nema mnogo, država i društvo ne mogu vječno propadati bez posljedica.
Efikasne reforme ili Grčki scenario, bojim se da trećeg nema.



03.09.2014. u 10:36 • 2 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Listopad 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (11)
Veljača 2014 (14)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (6)
Listopad 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Biznis je za poštene,
a politka za plemenite.

Blog o politici, ekonomiji, društvu i društvenim znanostima.

Brojač posjeta

Tražilica

Loading

Friends

area272>
Novinar Istine.blog.hr
budan.blog.hr







Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se