Hrvatska sfera https://blog.dnevnik.hr/hrvatskasfera
ponedjeljak, 22.09.2014.
Međunarodno pravo i separatizam u Europi.
Separatizam je ponovo aktualan u Europi.
Separatistički pokreti u Europi nisu nikakva novost. Europska povijest prepuna je ratova i sukoba koji su narodi vodili kako bi se odcijepili od matične države i stvorili svoju vlastiti nezavisnu državu.
Može se reći da su sve Europske države u određenoj fazi povijesti imale svoju bitku za nezavisnost.
Dakle separatizma je zapravo nastao kao povijesna težnja naroda da imaju svoju državu, da odlučuju sami o sebi i da budu svoj na svome.
Nasuprot toj vječitoj težnji malih i potlačenih naroda oduvijek su stajali imperijalni interesi velikih sila i naroda.
Velike sile i narodi oduvijek su imali želju ovladati resursima i bogastvom malih naroda te ih staviti u neki oblik zavisnosti i konstantne podređenosti.
Borbe malih naroda za samoopredjeljenje i slobodu često su ličile na borbu Davida protiv Golijata.
Iako u neravnopravnom položaju, iako izloženi jakim ekonomskim i vojnim pritiscima povijest pamti da su narodi ipak uspijevali izvojevati pobjede i stvoriti svoje države.
Težnja je oduvijek inspirirala pojedince, pojedinci stvarali nacionalne pokrete a pokreti mobilizirali mase. Na taj način do današnjih dana održala se težnja i želja naroda da imaju svoju državu i budu svoj na svome.
Međunarodno pravo o separatizmu.
Norme međunarodnog prava koje reguliraju pitanja separatizma i odcjepljenja od matične države su krajnje nejasne, dvosmislene i na kraju međusobno kontradiktorne.
U konačnici možemo govoriti o dva važna principa međunarodnog prava koja se direktno sukobljavaju.
S jedne strane imamo princip prava naroda na samoopredjeljenje a s druge strane imamo princip teritorijalnoga integriteta i nepovredivosti granica međunarodno priznatih država.
O pravu naroda na samoopredjeljenje govori povelja UN ( vidi članak 1 stavak 2 i članak 55
Povelja UN ) te deklaracija o davanju nezavisnosti kolonijalnim zemljama i narodima.
Ipak o pravu na samoopredjeljenje najjasnije govori međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima. Tako članak jedan međunarodnog pakta piše
1. Svi narodi imaju pravo na samoopredjeljenje. Na osnovu ovog prava oni slobodno određuju
svoj politički položaj i slobodno postižu svoj privredni, društveni i kulturni razvoj.
2. Radi ostvarenja svojih ciljeva, svi narodi mogu slobodno raspolagati svojim prirodnim
bogatstvima i izvorima bez ugrožavanja obaveza koje proizlaze iz međunarodne privredne
saradnje, zasnovane na načelu uzajamne koristi i međunarodnom pravu. Ni u kom slučaju narod
ne može biti lišen sopstvenih sredstava opstanka.
3. Države članice ovog Pakta, uključujući tu i one koje su odgovorne za upravljanje
nesamoupravnim teritorijama i teritorijama pod starateljstvom, dužne su da olakšaju ostvarenje
prava naroda na samoopredXeljenje i da poštuju ovo pravo shodno odredbama Povelje
Ujedinjenih naroda
Na osnovu članka 1. vidimo da se jasno govori o pravu naroda na samoopredjeljenje.
Objektivnim tumačenjem stavka jedan ( oni "narodi" slobodno određuju svoj politički položaj ) dolazimo do zaključka da se narodima daje pravo na državu kao metodu slobodnog ostvarivanja svog političkog položaja.
Stavak dva govori o tome da narodi imaju pravo slobodno raspolagati svojim bogatstvima dok stavak tri govori o dužnosti država da olakšaju narodu primjenu prava na samoopredjeljenje. .
Treba reći da članak nigdje direktno ne govori o pravu na odcjepljenje i stvaranje vlastite države. Nigdje se ne propisuju metode i uvjeti koji bi se trebali ispuniti kako bi se jednom narodu priznalo pravo na stvaranje države niti se propisuju sankcije za državu koja se protivi odcjepljenju naroda.
Ovakvim širokim i nejasnim definiranjem prava na samoopredjeljenje htjelo se udovoljiti interesima postojećih država koje nisu željele da ojačaju separatističke težnje potlačenih naroda.
Tako je pravo na samoopredjeljenje ostalo nepotpuna pravna norma, apstraktno pravo ili bolje rečeno politička deklaracija koje se u praski nikada nije planirala provesti.
S druge strane imamo princip teritorijalne cjelovitosti, integriteta i nepovredivosti granica međunarodno priznatih država.
O teritorijalnoj cjelovitosti najjasnije govori završni Helsinški akt koji u člancima 3. i 4. piše
III. Nepovredivost granica
Države sudionice uzajamno potvrđuju da su sve njihove granice kao i granice svih
država u Europi nepovredive, pa će se stoga sada i ubuduće suzdržavati od povrede
tih granica.
U skladu s tim, one će se također suzdržati i od svakog zahtjeva ili samog čina
prisvajanja ili osvajanja dijela ili cijelog teritorija bilo koje države sudionice.
IV. Teritorijalna cjelovitost država
Države sudionice poštivat će teritorijalnu cjelovitost svake države sudionice.
U skladu s tim, suzdržat će se od svakog djelovanja koje je u suprotnosti s ciljevima i
načelima Povelje Ujedinjenih naroda glede teritorijalne cjelovitosti, političke
neovisnosti ili jedinstvenosti bilo koje države sudionice, a osobito od svakog
djelovanja koje predstavlja prijetnju ili primjenu sile.
Države sudionice će se suzdržati i od toga da teritorij druge države podvrgnu vojnoj
okupaciji ili drugim izravnim ili neizravnim mjerama prisile suprotnim
međunarodnom pravu, ili pak da ga učine predmetom prisvajanja kao posljedicom
takvih mjera ili prijetnje takvim mjerama. Niti jedna takva okupacija ili prisvajanje
neće biti pravno priznato
Helsinški akt je nedvosmislen te jasno govori da su državne granice nepovredive.
Ali širokim tumačenjem ovog akta možemo zaključiti da se propisi o teritorijalnoj cjelovitosti odnose na međusobne odnose država.Glavna misao vodilja prilikom donošenja ovakvog akta je prije svega bila da se spriječi osvajanje države ili dijela države od strane neke druge međunarodno priznate države.
Cijeli propis je više usmjeren na odnos "države prema državi" a ne države prema narodu u državi.
Dakle možemo zaključiti da međunarodno pravo nigdje ni u jednoj svojoj normi jasno ne odgovara na pitanje ima li i pod kojim uvjetima narod pravo na odcjepljenje od matične države
To naravno dovodi do tumačenja po želji i primjene prava jačega kao što vidimo u praski međunarodni odnosa.
Kosovski presedan
2008 godine Kosovo je proglasio nezavisnost i odcijepilo se od Srbije koja je u to vrijeme bila međunarodno priznata država.
Najjače zapadne zemlje priznale su Kosovsku nezavisnost i time prekršili vlastite principe. Stav zapadnih zemalja je bilo favoriziranje principa teritorijalne cjelovitosti i nepovredivosti granica međunarodno prizantih država.
Sve rasprave koje su vođene a tiču se legalnosti, moralnosti i ispravnosti priznanja kosova ne mogu sakriti bitnu činjenicu da je zapad prekršio vlastite principe.
Priča da je Kosovo poseban slučaj i da ne predstavlja presedan ne drži vodu. Osnovno načelo pravde i pravednosti je jednakost. Drugi narodi će postaviti logično pitanje kad može Kosovo zašto ne bi mogli i mi? Druge države i sile će isto tako reći kad može zapad kršiti svoje principe zašto ne bi mogli i mi?
Najbolji primjer djelovanja Kosova kao presedana je Rusko priznanje nezavisnosti Južne Osetije i Abhazije te naknadno pripojenje Krima. U svim ovim slučajevima Rusija se pozivala na primjer Kosova kako bi ostvarila svoje geopolitičke interese.
Uslijedio je škotski referendum o neovisnosti a istovremeno Katalonija i Republika Srpska najavljuju da bi mogli održati svoje referendume.
I u drugim dijelovima Europe jačaju separatističke težnje uzrokovane djelomično Kosovskim i Krimskim presedanima a djelomično i teškom financijskom krizom koja već sedmu godinu trese europski kontinent.
Zaključak
Ako bi već morali tumačiti međunarodno pravo ili bolje rečeno međunarodnu praksu onda bi smo mogli reći da se pod pravom na samoopredjeljenje prije svega misli na unutarnje samoopredjeljenje a eventualno ako država brani ili sputava narod da unutar države ostvari svoja temeljna prava onda bi smo mogli i govoriti o pravu na vanjsko samoopredjeljenje to jest pravo naroda da dobije svoju državu.
Politički i stvarno gledano pravo naroda na samoopredjeljenje se ne može uspoređivati s pravom država na teritorijalni integritet i nepovredivost država.
Pravo na samoopredjeljenje i nije pravo to je težnja, želja, stvarnost ono jednostavno postoji bez obzira na akt, propis ili normu, ono je veće i postojanije od norme koja se u svako doba može promijeniti. Teritorijalna cjelovitost je samo obična norma koja je donijeta u skladu s interesima postojećih država i svjetskih sila s ciljem da se suzbiju pokreti naroda za vlastitim državama.
Imati svoj državu, sam odlučivati o svojoj sudbini i biti svoj na svom to je istinski pravo i vječita težnja koju nijedna norma nikada neće moći uništiti.
| < | rujan, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Listopad 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (11)
Veljača 2014 (14)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (6)
Listopad 2013 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Biznis je za poštene,
a politka za plemenite.
Blog o politici, ekonomiji, društvu i društvenim znanostima.