Hrvatska sfera https://blog.dnevnik.hr/hrvatskasfera
petak, 30.05.2014.
Poplave
Zemlje regije zahvaćene su poplavama. Mjesec dana neprekidno su padale kiše, velike količine vode slile su se u rijeke koje su nabujale probile nasipe i potopile naseljena mjesta.
Slobodno možemo reći da nas je iznenada zahvatila velika prirodna katastrofa. Nastala je ogromna materijalna šteta te će biti potrebne godine za potpuni oporavak.
Tražnje krivca.
Kada se desi katastrofa uvijek se traži krivac. Neprekidne kiše koje su dovele do nabujalih rijeka i rekordnih vodostaja nameću se kao krivac broj jedan.
Nitko ne može poreći da je do poplava došlo zbog rekordnih vodostaja ali u obzir treba uzeti i ljudski faktor.
Struja je dobar sluga ali loš gospodar. Isto bi mogli reći i za vodu to jest rijeke.
Rijeke su veliko prirodno bogastvo te mogu biti jedan od stupova razvoja i prosperiteta naše regije.
Navodnjavanje, plovni putevi, hidroenergetski potencijal samo su neke od pogodnosti što nam ih rijeke nude. .
Nisu bez razloga svi veliki gradovi nastali na rijekama.
No rijeke zahtijevaju odgovornost i kvalitetan sustav upravljanja. Tu dolazimo do problema jer kod nas nema odgovornosti a samim time ni kvalitetnog sustava upravljanja riječnim tokovima.
Sve se uzima zdravo za gotovo a kad se desi katastrofa onda se svi hvataju za glavu. Neće se to nama dogoditi uglavnom je naš glavni moto i misao vodilja.
Desetljećima se ne vodi prevelika briga o rijekama a sada kad se dogodila katastrofa svi govore o nužnosti poduzimanja mjera radi sprečavanja slične katastrofe.
Do poplava je došlo zbog prirodnih faktora ali nikako se ne smije zaboraviti odgovornost ljudskih faktora. Na prirodu još ne možemo utjecati ali na ljudski faktor možemo i moramo.
Oporavak.
Oporavak za zemlje regije biti će dugotrajan i bolan. Oči su uglavnom uperene prema Europi od koje se očekuje najveća pomoć za sanaciju pogođenih područja.
No ne treba zaboraviti da oporavak nije samo novac već je to proces koji traži jasan i kvalitetan plan te veliku transparentnost.
Da bi proces bio uspješan nužna je suradnja donatora, državnih institucija i oštećenih stanovnika.
Najvažnije je ne ponoviti greške učinjene tijekom oporavka od rata kada je velika količina novca završila u privatnim džepovima a sam postupak bio krajnje netransparentan i tajan.
Nužna je i suradnja zemalja regije kako bi se spriječila slična katastrofa. Rijeke teku kroz više država te nijedna država samostalno ne može riješiti problem oko uređivanja riječnog toka i izgradnje nasipa.
Svi moramo shvatiti da se klima mijenja, da se mi moramo prilagoditi novim okolnostima i da je naša dužnost spriječiti ponavljanje sličnih katastrofa u budućnosti.
petak, 23.05.2014.
Ostali smo ljudi
Zar je potrebna nesreća, zar je potrebno zlo da pokažemo međuljudsku solidarnost.
Svakodnevno na ulici zaobilazimo beskućnike, ignoriramo siromašne, sebični smo i mislimo samo na sebe.
No onda se desi prirodna katastrofa i svi se dignu na noge. Fascinira želja običnih ljudi da pomognu unesrećenim građanima. Humanitarna pomoć pristiže iz svih dijelova zemlje, dolaze volonteri i zbrinjavaju se unesrećeni građani.
Unatoč turbo kapitalizmu i dalje smo ostali ljudi. I dalje imamo suosjećanje prema drugima i dalje imamo želju pomagati onima kojima je pomoć potrebna.
Prava je šteta što tu solidarnost ne pokazujemo češće, šteta je što smo svoju ljudskost sakrili i što pomažemo samo kada se desi katastrofa.
Raduje to da su stanovnici koji i sami teško žive odvojili dio svoga vremena i dio svojih sredstava kako bi poslali pomoć žrtvama poplave.
Ti ljudi neće dobiti nobelovu nagradu, neće se slikati na televiziji niti će o njima pisati novine.
Novine, naslovnice i televizija već su rezervirani za političare i tajkune. O njihovoj pomoći će pisati svi mediji a oni će naravno znati izvući korist od svoje "humanitarne" pomoći.
Ovom prilikom želim zahvaliti svim običnim ljudima koji su poslali humanitarnu pomoć a koji neće biti na televiziji niti očekuju nešto zauzvrat.
U teškim trenucima ponijeli smo se kao ljudi i pokazali svima da ljudskost još uvijek živi u nama.
.
subota, 10.05.2014.
Dan pobjede nad fašizmom.
Proslavljen je dan pobjede nad fašizmom. Prošlo je gotovo 70. godina od završetka drugog svjetskog rata. Bio je to jedan krvavi sukob, plod jedne bolesne ideologije koja će u smrt odvesti desetke milijuna nedužnih života.
Fašizma je povijesna lekcija koja se nikada ne smije zaboraviti.
Povijesni kontekst
Povijest je učiteljica života. Povijest nam je ostavila skupo naučene lekcije, koje će nam pomoći u sprječavanju ponavljanja istog zla.
Fašizam nije bio slučajnost, već naprotiv postoje jasni razlozi koji su doveli do pojave i jačanja fašizma.
Velika ekonomska kriza prethodila je Hitlerovom dolasku na vlast.
Ekonomske krize, nesigurnost i siromaštvo najveća su hrana i najbolja podloga za jačanje radikalnih ideologija.
U vrijeme sveopće krize i nesigurnosti fašisti su se pojavili kao "narodna alternativa" to jest kao spasitelji koji nude sigurnost i zaštitu od korumpiranih elita.
Potrebno je izvući pouke iz povijesti o shvatiti da fašizma nije plod jednog "zlog čovjeka" niti plod "zlog naroda" već plod očaja, nepravde, siromaštva i bijede.
Povijest je učiteljica života a naše lekcije su ispisane krvlju. Upravo zato je važno spriječiti ponavljanje istih grešaka.
Cijena novih lekcija je previsoka i bojim se da je ne bi mogli platiti.
Fašizam danas
Fašizma je mržnja, temelj fašizma je mržnja prema drugome i drugačijem.
Danas smo svjedoci bujanju mržnje među pojedincima ali i među narodima.
Na sceni jačaju radikalni desničari i pro fašistički pokreti. Kao i u povijesti tako i sada jačaju u vrijeme krize i nezadovoljstva s postojećim sustavom.
Kao i u povijesti tako i sada ne nude ništa dobro već samo mržnju prema drugom i drugačijem.
Fašizma još nije poražen a izgleda da se povijest brzo zaboravlja.
Sama borba protiv fašizma krivo je koncipirana. Zaziva se korištenje sile i strogo kažnjavanje onih koji propagiraju tu ideologiju.
No zaboravlja se da je fašizma ideologija, bolesna, ali ipak ideologija.
Ideologija kao takva ne može se uništiti samo primjenom sile. Naprotiv primjena sile i kažnjavanje mogu dodatno ojačati fašizma i fašiste, jer je to ipak borba njihovim oružjem i borba na njihovom terenu.
Postoji samo jedan način borbe protiv radikalnih ideologija a to je nuđenjem bolje alternative.
Ekonomski napredak, sigurnost, borba protiv korupcije i nezaposlenosti su najjača i dugoročno najučinkovitija oružja u borbi protiv fašizma.
Dakle poboljšanje životnih uvjeta znači poraz fašizmu i to je glavna poruka europskim i svjetskim elitama.
Nikakvo pričanje, nikakvo upozoravanje i slične parole o štetnosti fašizma neće spriječiti jačanje fašističkog pokreta. Treba zasukati rukave, potruditi se i boriti za stvaranje pravednije i boljeg društva u kojem fašizam neće imati mjesta.
Oznake: Fašizam
nedjelja, 04.05.2014.
Rat u Ukrajini.
Došlo je do eskalacije sukoba u Ukrajini.
Ukrajina je postala žrtva geopolitičkog sukoba zapada ( prvenstveno SAD-a) i Rusije.
Tužno je to za Ukrajinski narod koji će na kraju ni kriv ni dužan platiti najveću cijenu.
Kratka analiza sukoba u Ukrajini.
Sukobljene strane.
Sukob u Ukrajini treba posmatrati kao sukob SAD-a i Rusije koji se samo vodi preko Ukrajinskog teritorija.
Neću pisati o Ljudskim pravima, demokraciji, volji naroda i sličnim floskulama već ukratko objasniti koji su interesi SAD-a i Rusije u ovom sukobu.
Interesi SAD-a
SAD i Obama imaju nekoliko razloga zbog kojih sudjeluju i potiču sukob u Ukrajini.
Kao prvo, Američka dominacija svijetom je poljuljana i sada Amerika želi da dokaže da je i dalje najjača svjetska sila. Uspije li poraziti Rusiju na njezinom terenu dokazat će da je svjetski gazda i usputno će poniziti Putina.
Kao drugo, Obama je žestoko kritiziran od republikanaca i djela demokrata da vodi popustljivu i blagu vanjsku politiku. Čvrstim nastupom Obama želi poslati poruku domaćoj javnosti i kritičarima da je on jak predsjednik te kako je u stanju disciplinirati Putina.
Kao treće, Americi se ne dopadaju sve bolji Rusko-Njemački odnosi te bi pogoršanje Rusko-Njemački odnosa bilo u Američkom interesu. Amerika u svom sukobu s Rusijom ima podršku istočno Europski zemalja članica EU-a te sada preko EU-a može jače pritisnuti Njemačku.
Kao četvrto, Tu je planirano uvođenje Ukrajine u NATO i dolazak Američke vojske na Ruske granice.
Interesi Rusije.
I Rusija ima svoje interese u ovom sukobu.
Kao prvo, Rusija smatra Ukrajinu dijelom svoje interesne zone i želi je uvući u svoju Euroazijsku uniju.
Kao drugo, Rusija želi pod svaku cijenu spriječiti ulazak Ukrajine u Euroatlanske integracije.
Kao treće, Rusija želi pokazati da je unipolarni svijet mrtav te da je multipolarni svijet došao.
Kao četvrto, i Putin ima unutarnje razloge za čvrsto postavljanje prema zapadu. Ruska ekonomija sporo napreduje pa treba javnosti nešto ponuditi i zadržati visoku popularnost. Vraćanje Krima, i predstavljanje Rusije kao svjetske velesile u javnosti je podiglo Putinovu popularnost unatoč slabom gospodarskom rastu.
Putin to također koristi da pooštri kontrolu nad medijima i oporbom pod izgovorom zaštite nacionalnih interesa.
Ukrajina.
Sad vidimo da i SAD i Rusija imaju svoje unutar političke i vanjsko političke motive za sukob u Ukrajini.
Glede same Ukrajine treba reći da pro-zapadna vlada i pro-ruske snage samo predstavljaju sredstva za izvršenja ciljeva svojih sponzora.
Vrijeme početka oružanog sukoba na istoku nije nimalo slučajno. Pro-zapadna vlada želi održati izbore 25. maja te na taj način legalizirati svoj nezakonit dolazak na vlast. Pro-ruske snage žele spriječiti održavanje izbora 25. maja i zato su okupirali zgrade na istoku te s time onemogućili održavanje izbora.
Ženevski sporazum je propao te se pro-zapadna vlada našla se pod velikim pritiskom.
Imali su nekoliko opcija:
1. Odustati od Euroatlanskih integracija i izbora te podržati federalizaciju zemlje. Dakle popustiti Rusiji.
2. Pristati na raspad zemlje i gubitka istočnih regija.
3. Pokrenuti vojsku ( onaj dio koji im je odan) te pokušati silom vratiti istok zemlje i sprovesti predsjedničke izbore 25. Maja.
Pro-zapadna vlada se pod pritiskom SAD i sve jače desnice odlučila za treću opciju i pokretanje vojske kako bi silom vratili kontrolu nad istokom zemlje.
S druge strane vrijeme je radilo za pro-ruske snage. Bez otpora su zauzeli istočne regije i destabilizirali vlast u Kijevu. Najavili su referendume i doveli Kijev pred svršen čin. Svoj posao su odradili genijalno te omogućili Rusiji dobru poziciju u pregovorima s zapadom i Kijevom.
Rješenje i ishod sukoba.
Za Ukrajince i običan narod najvažnije je izbjeći građanski rat ili pak direktni rat Rusije i Ukrajine.
Sam ishod Ukrajinske krize ne ovisi puno od ove vojne invazije na istoku zemlje. Bez obzira na ishod vojnog pohoda Kijeva jedini način za dugoročno rješavanje sukoba je Američko-Ruski dogovor ili pak Rusko-Europski dogovor oko budućeg statusa Ukrajine.
Zasada rješenje nije na vidiku što znači da Ukrajini prijeti daljnja eskalacija sukoba i nasilja.
Nesvrstanost i neki oblik federalizacije je potencijalno rješenje, ispod toga Rusija ne ide a zapad za sada na to nije spreman pristati.
Stajalište Europe.
Opet se pokazuje da je Europa ekonomski div a politički patuljak. EU se jako malo pita u situaciji gdje Europi prijeti rat na njezinim granicama.
Europa treba početi voditi vanjsku politiku samostalno u interesu Europe a ne Amerike. Europi sada nikao nije u interesu ekonomsko-politički sukob s Rusijom.
Samo dogovor Rusije i EU je jamac sigurnosti Europskog kontinenta.
Zaključak.
Treba uvijek razmišljati pozitivno i nadati se mirnom rješavanju sukoba.
Nisu krivi oni što su bili na Maidanu, nisu krivi ni ovi što su za Rusiju i jedni i drugi su samo pijuni koji ginu i daju svoje živote za tuđe interese.
Dok veliki igraju svoje igre, mali ginu i plaćaju cijenu.
To je stvarnost današnjeg svijeta i današnjeg međunarodnog poretka.
Tu bolnu stvarnost na svojoj su koži su osjetili milijuni Sirijaca a sada bi mogli i Ukrajinci.
Oznake: Ukrajina, rusija, SAD, rat, kriza
četvrtak, 01.05.2014.
Prvi Maj i piknik.
Danas slavimo prvi maj to jest međunarodni praznik rada.
U hrvatskoj je obilježen žderanjem graha, frustriranom nezaposlenom profesoricom, roštiljem i lošom sindikalnom smotrom.
Smotra je inače izgledala kao jeftina predstava namijenjena vladi, medijima i naivnoj Hrvatskoj javnosti tek toliko da se zna da slavimo praznik rada.
Najgore od svega je bilo to nesretno vrijeme i kiša koja je djelomično pokvarila inače odlično raspoloženje diljem Hrvatske.
Dobro je da mi svi lijepo živimo i da nemamo iskorištavani radnika pa kod nas nema potreba za prosvjedima i nezadovoljstvom.
I ona frustrirana profesorica je nekako pokvarila raspoloženje, pa gdje ćeš za prvi maj pričati o poslu, treba slaviti i roštiljati.
Mi smo uspjeli pretvoriti prvi maj u jednu običnu feštu, neku vrstu proljetne nove godine. Bitno je da se ne radi i da se fešta.
Pitanje je dali javnost shvaća važnost prvog maja, pogotovo sada u vrijeme krize i rezanja radnički i socijalnih prava.
Treba malo otići u povijest.
Devetnaesto je stoljeće, točnije 01.05 1886. godine. Na taj dan u Čikagu su izbili veliki radnički prosvjedi, ubijeno je 6 radnika a vođe radnički prosvjeda osuđeni su na smrt.
No istaknut je zahtjev 8+8+8 ili pak osam sati rada, osam sati odmora i osam sati sna.
Do današnjeg dana još traje borba za 8+8+8.
Da li su današnji radnici svjesni da je netko ginuo za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
Da li su današnji radnici svjesni da se i danas za svoja prava moraju boriti a ne ih uzimati zdravo za gotovo.
Radna prava smanjuje se u cijeloj Europi a radnici manje više šute.
Da se razumijemo nisam pristaša komunizma i veličanju radničkih pokreta, ali nepravda je nepravda i tu ne mogu šutjeti.
Isto kao što se mora raditi da bi društvo opstalo tako isto se moraju i poštivati radnička prava.
Neisplate plaća, rad na crno, izrabljivanje radnika, neplaćeni prekovremeni to se sve događa i to mora prestati.
Prvi maj se slavi sjećanjem na mnogobrojne žrtve boraca za radnička prava i sjećanjem na radnički ustanak u Čikagu.
Slavi se izlaskom na ulice, stvaranjem pritiska na elitu, isticanjem radničke solidarnosti te zahtjevima za veće plaće i bolje uvjete rada.
Građani su danas masovno na ulicama trebali poručiti političarima, tu smo, živite od nas, prestanite se igrati s nama, vidite da nas ima, organizirani smo, jaki smo itd.
Ovako dragi građani i radnici želim vam sretan praznik rada i nadam se da vam kiša nije pokvarila vaš piknik u parku.
A oni koji imaju sreću da rade sutra opet na posao i čekati svoj zarađeni minimalac.
| < | svibanj, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Listopad 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (11)
Veljača 2014 (14)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (6)
Listopad 2013 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Biznis je za poštene,
a politka za plemenite.
Blog o politici, ekonomiji, društvu i društvenim znanostima.