Hrvatska sfera http://blog.dnevnik.hr/hrvatskasfera

četvrtak, 26.12.2013.

ALKOHOL + BRZINA =

Koliko izgubljenih mladih života, koliko invalida i povrijeđeni i koliko nesreća je potrebno da počnemo normalno voziti. Vožnja nije samo ubaciti u brzinu i dodati gas. To zna svatko. Vožnja je odgovornost i poštivanje pravila.
Svaki vozač mora biti svjestan svoje odgovornosti dok se nalazi za volanom.
Mora biti svjestan da svojom neodgovornom vožnjom može sebi ili drugom zauvijek uništiti život. Kad se nesreća desi kasno je za kajanje. Posljedice vam ostaju cijeli život.
Zato vozači opreza nikad dosta. Za veliku većinu nesreća krivi su neodgovorni vozači. Držite se zlatnog pravila PRILAGODITE BRZINU UVJETIMA NA CESTI. Ako je magla, poledica ili skliska cesti prilagodite brzinu i vozite polako. Kad ste pročitali s 40 km/h jurišao u smrt. Ja osobno nikada. One table uz cestu koje pokazuju ograničenje brzine one nisu postavljene kao ukras, kako to neki očito misle, već kao maksimalno dozvoljena brzina koja pruža relativnu sigurnost za neku cestu.
Vozim se cestom Županja - Vinkovci vozim točno po ograničenju 90 km/h i nisam stigao ni zaobišao nijedan osobni automobil dok je u isto vrijeme mene zaobišlo njih nekoliko. Toliko o poštivanju ograničenja brzine. I sad da neki od tih Shumahera izazove saobraćajnu nesreću kriva bi bila cesta a ne to što je on vozio 130 ili 150 km/h na sat.
O alkoholu i vožnji neću puno pisat tu je već sve rečeno. AKO PIJETE NE VOZITE. Alkohol i volan ne idu zajedno. Još uz to ako ste skloni brzoj vožnji dobije se katastrofa.
Slikovito i matematički to izgleda ovako

ALKOHOL + BRZINA = ???????????

Vozači okanite se brze vožnje i okanite se vožnje pod utjecajem alkohola.
Brzom vožnjom ne dokazuje se ništa a predstavljate veliku opasnost za sebe i druge.
Blagdansko je vrijeme, bliži se Nova godina, fešte i opijanja te je zato potreban dodatni oprez.
Nadajmo se da za nadolazeće novogodišnje praznike nećemo gledati vijesti iz crne kronike.

Za kraj Sretan vam Božić i nadolazeća Nova Godina.

26.12.2013. u 20:00 • 2 KomentaraPrint#^

četvrtak, 19.12.2013.

POLITIČKO SUĐENJE



Prilikom suđenja uglednim političarima, tajkunima ili poduzetnicima često smo čuli od optuženih i njihovih odvjetnika da se radi o političkom suđenju.
No jeste li se ikad zapitali što je to političko suđenje?
Najjednostavnije bi bilo reći da je političko suđenje svako suđenje koje nisu vodile neovisne pravosudne institucije ( tužiteljstvo sud) već je postupak pokrenut ili vođen a presuda donijeta pod direktnim ili indirektnim pritiskom politike ili nekih drugi centara moći.
Mogli bi smo razlikovati dvije vrste političkih suđenja.
Prva vrsta bi nazvao klasičnim političkim suđenjem.
Tu bi se radilo o slučaju gdje se osoba kazneno progoni i sudi joj se za djelo koje uopće nije počinila. Sudi joj se zbog političkih uvjerenja, politički stavova, razotkrivanja afera, kritiziranja vlasti i slično. Ishod suđenja je naprijed poznat, postupak je namješten a o nepristranosti i neovisnosti suda nema ni govora. Ovakva politička suđenja su česta u diktaturama kad se sudi protivnicima režima, te su zastupljena kroz cijelu povijest.
Drugu vrstu političkih suđenja ja bih nazvao politička suđenja u širem smislu.
Ova vrsta suđenja karakteristična je za novije doba, demokraciju a posebno je učestala u našem podneblju. Radi se o suđenju osobi koja je počinila djelo koje joj se stavlja na teret npr. ( pronevjerila javni novac) ali do suđenja nije došlo samo zbog kaznenog djela već zbog političkih okolnosti. Iako je osoba počinila kazneno djelo i treba odgovarati za kazneno djelo do postupka nije došlo radom pravosudni institucija kako bi trebalo biti već utjecajem drugih centara moći.
Razlika između prve i druge vrste političkog suđenja je ta što se u prvom slučaju sudi osobi za djelo koje nije počinila dok se u drugom slučaju sudi osobi za djelo koje je počinila.
Zajedničko je da do suđenja nije došlo radom nezavisnog pravosuđa već zbog djelovanja drugih centara moći.
Teško je za povjerovati da bi se pravosudni organi usudili podići optužnicu i voditi postupka protiv nekog tajkuna bez političke pozadine i odobrenja određenih centara moći.
Čak i u najrazvijenijim državama na svijetu pravosuđe nije potpuno neovisno i nezavisno.

19.12.2013. u 21:45 • 1 KomentaraPrint#^

subota, 14.12.2013.

VELIKO NE AMERICI

Premijer Milanović dao je naslutiti da bi Hrvatska mogla biti odredište za prekrcaj Sirijskog kemijskog oružja. Milanović to pravda međunarodnom odgovornošću. On to čak naziva plemenitim projektom ma da nitko normalan ne zna što je tu plemenito. Jedna Albanija je skupila hrabrost i odbila Ameriku i njihov plemeniti zahtjev. Izgleda da naša vlada nema hrabrosti reći odlučno NE. Otkud da baš nama dadnu tu plemenito misiju. Grčka i Turska su bliže od nas pa bi mogli tamo pravit prekrcaj. Turska čak i neizravno sudjeluje u ratu pa bi bila idealan kandidat.
Neke stvari moraju biti jasne.
Hrvatska nije kriva za rat u Siriji, nemamo ni vojnu ekonomsku ni političku moć da utječemo na sukob, stoga najviše što Hrvatska treba i može da učini u vezi Sirije je slanje humanitarne pomoći. Nismo mi proizvodili kemijsko oružje, nama to oružje ne prijeti i ne smeta nam. Na kraju krajeva nismo mi ni pregovarali o uništenju kemijskog oružja.
Isto tako ne zanima nas neka sitna Američka nagrada za obavljanje njihovih prljavi poslova.
Mi smo turistička zemlja ili se bar tako nastojim pokazati. Prekrcaj uništavanje (ili što god već) kemijskog oružja sigurno nije baš najbolja turistička reklama.
Velika većina je protiv ove Milanovićeve slude ideje. Očito je da bi Milanović i vlada pristali na Američki zahtjev samo što ih brine reakcija javnosti. Stoga je jako važno stvoriti što veći javni pritisak kako bi Milanović i vlada odustali od svojih plemeniti ideja. Milanoviću treba reći da je Hrvatska zemlja svih nas a ne Milanovićeva šupa pa da tamo odlaže smeće.
Amerikancima treba jasno i odlučno reći HRVATSKA NIJE NIČIJE SMETLIŠTE.

14.12.2013. u 20:17 • 3 KomentaraPrint#^

utorak, 10.12.2013.

EUROPSKA UNIJA

Pridružili smo se Europskoj Uniji. Postali smo dio velike Europske obitelji. No naša obitelj je nesložna, česte su svađe i nesuglasice. Mi smo novi član obitelji pa nemamo nikakvu mogućnost utjecati na stare članove obitelji. Drugim riječima nitko nas ništa ne pita. Da bi se pridružili Europskoj obitelji davali smo razne ustupke, ulizivali se i slušali prodike o tome što trebamo a što ne trebamo raditi.
Sjećate li se s koliko ljubavi su naši političari pričali o Europi, koliko su je hvaliti i uzdisali u nebesa. Kao da u toj Europi žive neki drugi ljudi. Tamo su svi obrazovani, pametni i školovani. Tamo nema mržnje, nezaposlenosti i siromaštva. Na taj način nama je prikazivana Europa. Političarima su bila puna usta o Europskoj demokraciji i Europskim vrijednostima. Europa je nepotrebno idealizirana do savršenstva i prikazivana kao zajednica koja donosi samo prednosti. To da Francuzi protjeruju Rome, to da Europljani protjeruju migrante i to da Britanija planira napustit EU nije bilo važno. Niti činjenice da je Grčka članica obitelji bankrotirala, niti to da se Italija, Španjolska i Portugal nalaze pred bankrotom isto tako nisu bile bitne. Bilo je bitno samo ući u tu Europsku obitelj. Eto valjda smo sad i mi napokon postali svi pametni, obrazovani i sretni. I kod nas je sad odjednom nestala korupcija, nepotizam i siromaštvo. Sad one druge zemlje koje su izvan EU mogu samo sanjati o životu u pametnoj obrazovanoj Europi. Mogu nam zavidjeti i sanjati da i oni postani dio Europske obitelji.
Ja nemam ništa protiv EU ali imam protiv nepotrebnog, štetnog i neobjektivnog idealiziranja Europske Unije. Pridruživanje EU ima neke koristi ali i nedostatke. Europa neće rješavati naše probleme i Europu nije briga za naša prava. Mi svoje probleme moramo rješavati sami tu nam ne može pomoći Europa. Osim toga Europa ima dublje probleme nego mi sami. Ta organizacija više nema jasan cilj i viziju o svom položaju u budućnosti. Nalazi se razapeta između prvobitne ideje ekonomske zajednice i neke zamišljene super države. Njezine najjače članice su podijeljene oko budućnosti EU te ovlasti i položaja koje bi EU trebala imati u odnosu na države članice i druge međunarodne subjekte. Svaka članica EU ima svoje posebne zahtjeve prema EU ali i očekivanja od EU.
EU gubi popularnost od samih svojih građana kojima se unija sve manje dopada. U očima građana unija postaje jedna velika skupa korumpirana birokratska tvorevina od koje korist imaju samo europski birokrati, banke i korporacije. Europa polako gubi one vrijednosti zbog kojih je osnovana. Onaj ideal slobode, poštivanja ljudskih prava, isticanje zajedništva polako nestaje u raljama europski birokrata.
Na Europi je izbor vratiti se temeljnim vrijednostima ili pak nestati.


10.12.2013. u 17:44 • 3 KomentaraPrint#^

utorak, 03.12.2013.

REFERENDUMI

Prošao je referendum o braku. Ishod referenduma je manje više očekivan. Treba uzeti u obzir da je velika većina konzervativna i da crkva ima veliki utjecaj na određeni dio populacije. S pravne strane to znači da će brak biti ustavom definiran kao zajednica muškarca i žene. S političke strane ovo je pokazivanje moći Hrvatske desnice. Incijatori referenduma u ime obitelji su pobijedili, ali samo na prvi pogled. Iako je referendum predstavljen kao zaštita braka, teško je za povjerovati da on ni na koji način nije usmjeren protiv homoseksualnih osoba. Naime navedene organizacije protive se i zakonu o životnom partnestvu kojim se homoseksualna zajednica ne naziva brak. S druge strane, na neki način mogu biti zadovoljnje i udruge homoseksualaca.
Prije referenduma o pravima homoseksualaca nije se ni razgovaralo. To je bila tabu tema. Referendumom se to promjenilo te su homoseksualne udruge i osobe dobile veliki medijski prostor što je rezultiralo širokom debatom u javnosti. Homoseksualnost više nije tabu. Novi zakon o životnom partnerstvu omogućiti će homoseksualnim parovima gotovo ista prava kao i bračnim parovima. Jedina bitna razlika odnosi se na posvajanje djece. To je razumna i ispravna odluka. I homoseksualci moraju znati da se kod posvajanja gledaju interesi i dobrobit isključivo djece a ne homoseksualaca. Dijete posvojeno od homoseksualnog para imalo bi veći rizik da bude izloženo nekom obliku nasilja bilo fizičkog ili psihičkog. Npr ruganje, zadirkivanje vršnjaka, ignoriranje, izbjegavanje druženja i sl. Prava homoseksualaca se povećavaju u cijeloj Europi pa ni mi nećemo biti iznimka. Problem i prava homoseksualnih zajednica ne mogu se riješiti samo zakonom. Homoseksualci nisu ugroženi zakonom, već odnosom zajednice prema njima. Mogu se zakonom dati prava ali problem ostaje odnos zajednice prema pojedincima. Ntiko ne može natjerati poslodavca da zaposli homoseksualnu osobu, niti se može natjerati većina da na homoseksualce gledaju kao na nešto sasvim normalno.

03.12.2013. u 19:17 • 2 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Listopad 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (11)
Veljača 2014 (14)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (6)
Listopad 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Biznis je za poštene,
a politka za plemenite.

Blog o politici, ekonomiji, društvu i društvenim znanostima.

Brojač posjeta

Tražilica

Loading

Friends

area272>
Novinar Istine.blog.hr
budan.blog.hr







Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se