Hrvatska numizmatika

Kovnica turskog novca u Sarajevu

Turkish Coin Mint in Sarajevo
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.


Stari izvori potvrđuju da je Sarajevo nastalo u blizini stare tvrđave Vrhbosne. To navodi povjesničar XVI. stoljeća, dubrovčanin Jakob Lukarević (Luccari) i putopisac Benedikt Kuripešić, koji je putovao Bosnom 1530. godine.

Pratimo li osnovni razvitak grada Sarajeva u prošlosti, zapaziti je da se je Baščaršija razvila u križištu staza i drumova, tadašnjih prometnica, što se je do novijih dana sačuvalo u nazivu ulice "Pataka", koja u turskom jeziku znači stazica.

Prije dolaska Turaka bilo je na području današnjeg Sarajeva trgovačko naselje imenom Stara Varoš sa četvrt zvanom Franačka Čaršija i Franačka Mahala, poznatije pod nazivom Latinluk. Mnogo se trgovalo s Dubrovnikom i održavane su žive izmjene dobara i novčarstva. Postoje zapisi iz 1379. godine jednog Dubrovčanina o poslovnim vezama sa Sarajevom (2).

Provalom i zauzećem Sarajeva 1435. godine, Turci su zatekli jezgru Latinluka. Kao dobri graditelji kamenom, počeli su graditi mesdžide (3) i džamije u novom turskom naselju. Prva zidana džamija zvana Careva Džamija, podignuta je u vremenu između 1435. i 1461. godine, a zatim su slijedile ostale. Stanovnici pravoslavne vjere sagradili su blizu čaršije na Varoši sebi crkvu za vrijeme Husrevbega oko 1539. godine. Računa se da je Sarajevo do 1565. godine zauzimao glavninu svog prostora imajući izgled jednog vezirskog (4) grada.

Turski zapovjednik sagradio je prije 1461. godine sebi dvor (s a r a j) blizu džamije u ravnici na obali Miljacke. Polja i nizinu oko dvora s obe strane Miljacke prozvaše "Saraj" - evo = Sarajevo, a taj se naziv protegao i na cijelo naseljeno mjesto.

Neki sačuvani turski novci u sarajevskom muzeju potvrđuju da se je kovnica turskog novca nalazila u Sarajevu.

Profesor Ivan Renđeo je oko 1930. godine uspio nabaviti za svoju zbirku 12 komada srebrnih akči sultana Murata IV. (1032 - 1049 = 1623 - 1640.). Spomenute akče kovane su nepažnjom i nemarom, pa su ispale dosta loše, tako da niti na jednom primjerku lice ili naličje nije potpuno. Srebrene pločice nlsu u potpunosti zahvaćene od kalupa. Stoga su natpisi samo djelomično čitljivi. Dok je godina kovanja 1032. po hidžri (5) i mjesto kovanja Sarajevo jasno otisnuto.

Promjer akči koleba između 11 i 13 mm, pa prema tome i težina. Najmanja akča teži 0,220 g, srednja 0,249 g, a najveća 0,312 g. Naziv akče potiče od turske riječi ak = bijel, a to je mali srebreni novac, što znači bijeli novac. Grci ga zovu aspron, po čemu je došla naša riječ aspra ili jaspra. Prvi puta se pojavila za sultana Orhana (726 – 759 = 1326 - 1359), a težila je 1,07 g, a vremenom je opadala težina na 0,13 g pod kraj XVII. stoijeća. Sredinom XIX. stoljeća utvrđena je vrijednost 4 akče = 1 gram srebra.(6)

Sultan Sulejman I Veličanstveni Kanuni (926 – 974 = 1520 - 1566.) odredio je od 1536. godine zakonom način kovanja novaca. Zakon glasi: Kanun ve 'ibarat maden = Rudarski zakon i nazivlje, kojim je liberizirao kovanje novca ukidajući isključivi državni monopol, a dajući mogućnost rudnicima srebra, da srebro prekuju u novac uz naplatu određenih pristojbi i uvjeta za uvećanje državnog prihoda. Propisano je da se od 100 grama srebra ima iskovati 420 akči. Srebro se dobivalo iz starog negda rimskog rudnika iz Srebrenice, koji se spominje u našoj povijesti prvi puta 1376. godine uz naseobinu franjevačkog samostana.

U Sarajevu navodno je počelo kovanje akči za vrijeme Selima I. (918 – 926 = 1512 - 1520.). Na turskim novcima obično se označuje godina stupanja sultana na prijestol, a ne stvarna godina kovanja novca. Blizina srebrnih rudnika u okolini Kreševa, Fojnice i Olova daju naslutiti da je u Sarajevu postojala državna komora, a s tim i kovnica. To svjedoče nađene akče s imenom "Bosna" i "Saraj", koje oznake su sinonim za mjesto Sarajevo.

Sultan Murat IV (1032 – 1049 = 1623 - 1640.) kovao je srebrene akče u Sarajevu. Jedan primjerak toga novca nalazi se u Lenjingradu u zbirci Ermitaža.(7)

Sarajevski muzej imade više komada bakrenog novca kovanog iz nužde, tako zvane mangure, koje su kovane 1683. godine za vrijeme zapovjednika Bosne Vali Ahmed paše.(8)

Avers novca imade kružnicu duguljastih zrna u kojoj je upisano: duribe fi Bosna 1095.

Revers novca imade kružnicu duguljastih zrna sa tugrom sultana Muhameda IV. (1058 – 1099 = 1648 - 1687.). Mangura je promjera 19 mm, debljine 0,7 mm, a tezi 1,55 g. (9)

Vidi sliku br. 1