< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga 
Dogodovštine vilenjakinje visokoga roda koju je more doplavilo u Hrvatistan

Što me pokreće
"Da bi pobijedilo zlo dovoljno je da dobri ljudi ne rade ništa"

"Biti čovjekom znači postajati čovjekom"

"Sreća u ovome životu ovisi manje o tome što vam se događa, a više o načinu na koji to prihvaćate."

"Ako voliš nekoga, oslobodi ga... Ako ti se vrati, tvoj je zauvijek. Ako ti se ne vrati - nikad vam nije ni bilo suđeno."

Da se bolje razumijemo 
Ainuri - "sveti", moćni duhovi, prva rasa, stvorio ih je Iluvatar iz svoje misli, a oni su zajedno sa njim kroz Pjesmu Ainura stvorili svijet;
Aman - veliki zapadni kontinent, Neumiruće zemlje Valara i Eldara. Aman na quenysko-vilenjačkom znači "blagoslovljen";
Arda - visokovilenjačko ime za cijeli svijet onakav kakav ga je Iluvatar zamislio i Valari oblikovali, uključujući i Međuzemlje i Neumiruće zemlje;
Alqualonde- grad i pristanište Telera, vilenjaka, u Eldamaru, na obali Neumirućih zemalja;
Eldari- "narod zvijezda", ime koje je vilenjacima dao Vala Orome kad ih je otkrio nakon njihova buđenja na Cuiviénenu, naknadno su ovo ime preuzeli samo oni vilenjaci (Noldori, Teleri i Vanyari), Nkoji su se odazvali pozivu Valara i otputovali u Aman;
Iluvatar- vilenjačko ime za Erua, stvoritelja, od kojeg su nastali Ainuri;
Melkor- najmoćniji od svih Valara, želio je Ardu samo za sebe, stvorio je brojna mračna bića i počinio užasne strahote pokušavajući to ostvariti;
Noldori - najmoćniji od svih vilenjaka u Međuzemlju, iskovali Velike Dragulje poznatije kao Silmarilli, te Prstenove Moći - oko kojih su se vodili najsilniji ratovi;
Teleri- posljednje od tri velika plemena Eldara koji su krenuli na Veliko putovanje u Aman gdje su stigli posljednji. Nastanjuju Alqualonde;
Valari - ime koje je dobilo 14 Velikih Duhova koji su preuzeli tjelesni oblik i "spustili" se na Ardu da bi uveli reda u svijet i borili se protiv Melkora;
Vanyari- prvi vilenjaci koji su krenuli na Veliko putovanje, smatraju se najvišim rodom među vilenjacima, nikad se nisu vratili u Međuzemlje;

Neka se čuje vaš glas
Što vam je bolje?
LOTR knjige
LOTR filmovi
  
Free polls from Pollhost.com

 Kronologija mog boravka u Hrvatistanu

 Linkovi

Dobrodošli dragi gosti

 18.01.2006., srijeda

Quest for Galadriel (dio trinaesti)

Galadriel nije imala pojma koliko je sati prošlo otkad je pobjegla iz Utumna. Hodala je najbrže što joj je krajolik dozvoljavao - Magleno gorje ovdje na sjeveru bilo je vrlo negostoljubivo - sive, gole i strme stijene svuda oko nje. Što je dalje odmicala to joj se ideja o bijegu iz Utumna činila manje pametnom.

”Što je meni ovo trebalo”, pomislila je brišući znoj sa čela, ”a mogla sam sad lijepo biti na toplom u onoj kuli i uživati u finoj hrani. Pa što ako mi je tu i tamo dolazio onaj umišljenko gnjavit me lovačkim pričama o njegovim navodnim uspjesima – toliko sam mogla podnijeti. Ionako sam znala da izmišlja. Ali ne – morala sam ja njemu pokazati ko je Galadriel – najveća, najpametnija i najmoćnija od svih Eldara – a ko je vidio da netko takav sjedi prekriženih ruku i čeka da ga drugi spase. I zato sad “uživam” u ovom prekrasnom izletu”, droncala je sama sebi u bradu dok je savladavala još jedan strmi uspon.

Zadrhtala je od hladnoće. Noć se polako bližila a jesenske večeri, ovako daleko na sjeveru, znale su biti vrlo hladne. Pogledala je u nebo - bilo je oblačno. To ju oneraspoloži. ”Noćas neću moći još daleko – nigdje niti jedne zvijezde da mi osvijetli put”, zaključila je. Iako je planirala hodati dok ne padne s nogu znala je da noćas neće moći dalje. Još joj je samo trebalo da se u potpunom mraku vrati do Utumnog. ”Imam najviše sat vremena da pronađem neko skrovito mjesto na kojem ću malo odmoriti i pričekati jutro”.

Osvrnula se oko sebe procjenjujući okolinu. Nalazila se na širokom i plosnatom vrhu brijega – tu očito ne može ostati. Ispod njenih nogu ležao je puteljak koji je vodio u udolinu koja je zavijala prema sjeveru sve do prolaza između dvije strmine. Po rubovima udoline raslo je nisko raslinje. Pažljivo je proučavala okolno stijenje. Iza jednog povećeg grma dio stijene joj se učini neobično taman – toliko taman da bi u pitanju mogao biti procijep ili ulaz u neku špilju. Obzirom da i nije imala drugog izbora krenula je niz stazu. Što je duže hodala mrak je oko nje bivao to veći. Noć je gotovo posve pala kad je nepokon stigla do onog što je na kraju ispala plitka udubina u stijeni. S tri ju je strane okruživala živa stijena dok je uski ulaz kroz koji se jedva provukla zaklanjalo raslinje. ”Ovo je bolje nego što sam se usudila nadati”, pomislila je gotovo radosno. Skinula je naprtnjaču s leđa i sjela na tlo. Izvadila je jedan smotuljak lembasa, odlomila maleni komadić i stala ga žvakati. Vatru nije smjela paliti da ne bi privukla neželjene poglede. ”Sva sreća da imam ovako ukusnu i izdašnu hranu sa sobom – barem neću skapati od gladi u ovoj prokletoj zemlji Angmarskoj”, prošlo joj je kroz misli. Ali, avaj. Sama pomisao na to ime utjera joj jezu u kosti. Promrzla i sama, okružena zlokobnom tamom, Galadriel tiho zapjeva:

A Bereth thar Ennui Aeair!
Calad ammen i reniar
Mi 'aladhremmin ennorath.
A Elbereth Gilthoniel
I chin a thűl lín míriel...

( Queen beyond the Western Seas!
O light to us that wander
Amid the tree-woven lands of Middle-earth.
O Elbereth Star-kindler
Your eyes and breath [are] like shining jewels... )

To ju malo ohrabri i Galadriel, stavivši naprtnjaču pod glavu, omotavši se ogrtačem do nosa – utone u nemiran san.


- 20:37 - Pedo mellon a minno (13) - Isprintaj - #

© by Galadriel Artanis