Quest for Galadriel (dio dvanaesti)

<	siječanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Dogodovštine vilenjakinje visokoga roda koju je more doplavilo u Hrvatistan

Što me pokreće

"Da bi pobijedilo zlo dovoljno je da dobri ljudi ne rade ništa"

"Biti čovjekom znači postajati čovjekom"

"Sreća u ovome životu ovisi manje o tome što vam se događa, a više o načinu na koji to prihvaćate."

"Ako voliš nekoga, oslobodi ga... Ako ti se vrati, tvoj je zauvijek. Ako ti se ne vrati - nikad vam nije ni bilo suđeno."

Da se bolje razumijemo

Ainuri - "sveti", moćni duhovi, prva rasa, stvorio ih je Iluvatar iz svoje misli, a oni su zajedno sa njim kroz Pjesmu Ainura stvorili svijet;
Aman - veliki zapadni kontinent, Neumiruće zemlje Valara i Eldara. Aman na quenysko-vilenjačkom znači "blagoslovljen";
Arda - visokovilenjačko ime za cijeli svijet onakav kakav ga je Iluvatar zamislio i Valari oblikovali, uključujući i Međuzemlje i Neumiruće zemlje;
Alqualonde- grad i pristanište Telera, vilenjaka, u Eldamaru, na obali Neumirućih zemalja;
Eldari- "narod zvijezda", ime koje je vilenjacima dao Vala Orome kad ih je otkrio nakon njihova buđenja na Cuiviénenu, naknadno su ovo ime preuzeli samo oni vilenjaci (Noldori, Teleri i Vanyari), Nkoji su se odazvali pozivu Valara i otputovali u Aman;
Iluvatar- vilenjačko ime za Erua, stvoritelja, od kojeg su nastali Ainuri;
Melkor- najmoćniji od svih Valara, želio je Ardu samo za sebe, stvorio je brojna mračna bića i počinio užasne strahote pokušavajući to ostvariti;
Noldori - najmoćniji od svih vilenjaka u Međuzemlju, iskovali Velike Dragulje poznatije kao Silmarilli, te Prstenove Moći - oko kojih su se vodili najsilniji ratovi;
Teleri- posljednje od tri velika plemena Eldara koji su krenuli na Veliko putovanje u Aman gdje su stigli posljednji. Nastanjuju Alqualonde;
Valari - ime koje je dobilo 14 Velikih Duhova koji su preuzeli tjelesni oblik i "spustili" se na Ardu da bi uveli reda u svijet i borili se protiv Melkora;
Vanyari- prvi vilenjaci koji su krenuli na Veliko putovanje, smatraju se najvišim rodom među vilenjacima, nikad se nisu vratili u Međuzemlje;

17.01.2006., utorak

Galadriel je sjedila u svom naslonjaču u kuli u Utumnom potpuno spremna na susret s onim kojeg najrađe nikad više ne bi vidjela. Ali susret je izgledao neizbježan. Bat teških koraka bivao je sve bliži. Duboko je udahnula očekujući škripavo otvaranje vrata i Neprijateljev ulazak, međutm, na njeno veliko čuđenje, to se nije dogodilo - Morgorh je produžio dalje. Zvuk željeznih čizama polako se udaljavao dok nije potpuno zamro. ”Što je sad ovo”, čudila se Gospodarica Lothloriena, ”kakav je podli plan sada smislio?” Ostala je sjediti još neko vrijeme – ništa se nije dogodilo. Morgoth se nije vraćao. Odjednom je primjetila da uopće više ne osjeća zli Morgothov stisak – glava joj je bila potpuno bistra. Glavobolja koju je konstantno osjećala nestala je. Galadriel usmjeri misli na Neprijatelja i obraduje se. Morgoth duhom uopće nije bio u Utumnom – misli su ga odnijele stotinama milja na jug. Bio je usred nekakve bitke.

”Ovo je trenutak koji sam od prvog dana čekala”, uzbuđeno je pomislila. Mozak joj je radio brzinom svjetlosti. Bila je svjesna činjenice da nema previše vremena – Morgoth se mogao vratiti bilo kada. Nije smjela gubiti ni trenutka. Brzo je počela provoditi plan koji je smislila u dugim, besanim noćima koje je ovdje provela.

Brzo je odvezala pojas koji joj je više puta bio obavijen oko struka. Tek tada je postalo očito da to nije bio običan pojas – bilo je to tanko i dugačko čarobno vilenjačko uže koje je sama davno prije isplela. Kad god je kretala na put koristila ga je umjesto pojasa. Vremena su bila opasna i moglo joj je dobro doći. Sad će joj dobro doći.

Skinula je jednu zavjesu s prozora i raširila ju na krevetu. Sa stola je uzela pladanj sa lembasom i istresla ga je u zavjesu koju je spretno zamotala i svezala pretvorivši ju u neku vrstu naprtnjače. Prebacila ju je preko leđa. ”Ovo bi mi, ako budem štedljiva, trebalo biti dosta za otprilike mjesec dana”, zaključila je.

Svoju dugu, zlatno-srebrnu kosu svezala je u pletenicu koju je zatim obavila oko glave. ”Samo bi mi trebalo da njen sjaj privuče neprijateljeve poglede”. Ogrnula je vilenjački ogrtač i navukla kapuljaču preko glave. Još se ni dan-danas nije mogla načuditi tome da su joj ga nakon zarobljavanja ostavili. Očito je da nisu pojma imali o kameleonskim svojstvima lorienskih ogrtača.

Teškom mukom je dogurala veliki željezni krevet do prozora. Jedan kraj užeta vezala je za nogu kreveta a drugi je bacila kroz prozor. Sad je sve bilo spremno. Bacila je, kako se nadala, poslijedni pogled po sobi i prebacila nogu preko prozora. Objema se rukama uhvatila za uže i počela se spuštati. To joj nije bilo strano jer se tako običavala spuštati sa svog talana kad je htjela neopaženo negdje otići. Da je netko gledao prema kuli ne bi primjetio ništa – lorienski se ogrtač pobrinuo za to. Spuštala se i spuštala – činilo joj se da to traje satima. Nije se plašila da joj neće dostajati užeta – vilenjačka su užad dugačka baš onoliko koliko je potrebno. Napokon je pod nogama osjetila čvrsto tlo. Lagano je cimnula uže i ono se bešumno složilo pokraj njenih nogu. Podigla ga je i ubacila u improviziranu naprtnjaču. Prvi dio plana uspješno je izvršila.

Galadriel se osvrnu oko sebe pokušavajući procijeniti situaciju. Miljama ispred Utumna prema jugu prositrala se široka, gola ravnica – nigdje drveta ni travke iza kojih bi se vilenjak mogao sakriti. Na tom joj putu ni ogrtač ne bi pomogao. Na istok nije mogla – pola milje istocno od mjesta na kojem se nalazila bio je glavni ulaz u Utumno pred kojim je sve vrvilo neprijateljima – šanse da se provuče pokraj njih bile su ravne nuli. Jedina joj je šansa za bijeg bio zapad – zapadna strana Utumna naslanjala se na stijenje divljeg i surovog Maglenog gorja. Tim putem mora krenuti – tamo ju nitko neće očekivati. Odluka je pala.

Galadriel se još jednom osvrnu oko sebe – nigdje ni žive duše. Navukla je kapuljaču nisko na lice i počela trčati uz same zidine Utumna. Trčala je koliko su je noge nosile i nije se osvrtala.

**********

Nakon višesatnog trčanja napokon je došla do kraja Utumna. Pred njom su se prostirale oštre i gole stijene negostoljubivog Maglenog gorja. Iako su joj noge otpadale a tabani bridjeli znala je da ne smije stati. Dopustila si je luksuz gubljenja nekoliko dragocijenih sekundi i pogledala iza sebe. Nitko ju nije slijedio. Počela se penjati. Odmor će si dozvoliti tek kad zađe duboko među stijene i pronađe dovoljno skrovito mjesto. Galadriel po prvi puta pomisli da njen suludi pothvat ima nekog izgleda za uspjeh.

- 17:41 - Pedo mellon a minno (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Što vam je bolje?
	LOTR knjige
	LOTR filmovi

Free polls from Pollhost.com

Opis bloga

Što me pokreće

Da se bolje razumijemo

Neka se čuje vaš glas

Kronologija mog boravka u Hrvatistanu

Linkovi

Dobrodošli dragi gosti

17.01.2006., utorak

Quest for Galadriel (dio dvanaesti)