07.01.2006., subota
Quest for Galadriel (drugi dio)
Galadriel se promeškolji na tvrdom kamenom podu. Otvori oči i pogleda oko sebe. Učini joj se da tama oko nje nije više tako neprobojna, nazirala je čak i suprotni zid svoje tamnice. "Vjerojatno su mi se oči naviknule na mrak”, pomisli.
Sjedne, leđima naslonjena na zid. Glava joj je bila neobično laka, skoro da i nije osjećala zli Morgothov stisak. Usmjeri misli na svog tamničara. Neko je vrijeme napregnuto nastojala doprijeti do njega. Kad je napokon uspjela skoro je vrisnula od sreće. Brzo se zaustavi. Morgoth je srećom, sve svoje misli usmjerio na nekog drugog – nekog izvan ove proklete tvrđave – tako da nije ni primjetio što ona radi.
"Sad je pravi trenutak da se pokušam javiti Celebornu, osjećam da i on mene traži mislima. Ako ne uspijem sad ko zna hoće li mi se opet pružiti slična prilika”, brzo je skovala plan. "Samo moram dobro paziti da Morgoth prerano ne otkrije moju namjeru”, zaključi.
Galadriel zažmiri. U misli dozove visoke mallorne, srebrnih debala i zlaćane krošnje, i besmrtnu travu podno njih posutu sitnim cvijećem poput zvjezdica. Nad zelenim brežuljkom nebo bijaše vedro. I tad u samom srcu ubavog Lothloriena, na Cerin Amrothu ugleda visoku priliku, duge srebrne kose, svu u bijelom, kako joj prilazi ponosnog držanja. Ugleda svog ljubljenog Celeborna.
"Celeborne, mužu moj”, obrati mu se Galadriel ali ju on brzo prekine.
”Galadriel, ljubavi, živa si”, drhtavim glasom progovori Celeborn.
"Nemamo sad vremena za to, Morgoth nas može otkriti svakoga trena”, brzo će ona.
"Morgoth, znao sam, plati će on meni”, bjesnio je Gospodar Loriena.
"Ljubavi, slušaj me, vremena je malo, ovo što ti imam reći puno je važnije”, opet ga ona prekine, "Morgoth vas je otkrio, zna gdje ste krenuli, zna koliko vas je, zna gdje se trenutno nalazite, sprema vam klopku”, brzo je govorila Galadriel. "Ali nije to najgore od svega, plašim se da Morgoth pokušava pokoriti nekog od tvojih pratioca, osjećam kako je njegova mračna volja zgrabila još jednu žrtvu – budi oprezan ljubavi I čuvaj se izdaje”, završi Galadriel potpuno iscrpljena naporom koji je uložila u ovaj pothvat.
"Galadriel, ne, čekaj…”, bile su zadnje Celebornove riječi koje je čula. Srce joj se slamalo od bola.
Ali nije imala vremena za tugu i razmišljanje o tom hoće li ikad više ugledati nebeskoplave oči svoga muža – morala je što prije očistiti misli i od najmanjeg traga njegovog prisustva. Morgoth nije smio ništa primjetiti – ona mu neće dozvoliti da išta primjeti.
***
Galadriel je ležala sklupčana na podu. Opsjednuta svojim mislima nije ni primjećivala hladnoću kamenih ploča na kojima je ležala. Jedino na što je mislila, i jedino na što u ovom trenutku nije smjela misliti bio je dragi Celebornov lik. Nije ga nikako mogla izbaciti iz glave. Osjećala je neku mračnu silu kako mu se približava i nadvija nad njim. Kad bi mu se nešto dogodilo, nikada si to ne bi oprostila. Njena tvrdoglavost ugrozila je njega i hrabre ljude koji su mu se pridružili u ovom pogibeljnom pothvatu.
"Zbog mene je cijelo Međuzemlju u opasnosti", prostruji joj mozgom. "Ja sam kriva za sve i sad moram izdržati dok moji spasioci ne stignu. Morgoth me ne smije slomiti", zaključi Galadrijel iako je bila svjesna koliko su male šanse za njeno oslobađanje.
Snažna bol u glavi prekine ju u razmišljanju. Zlo je raslo u njenoj glavi, osjećala ga je u svakoj pori tijela, osjećala ga je u zraku. Gospodar Tame krenuo je u posjet svojoj zarobljenici. Očistila je misli od prijašnjih slika i skupila svu svoju snagu koja će joj trebati da se odupre novom napadu. Vrata se otvore i Neprijatelj stupi unutra.
"Dobro jutro Gospodarice Lothloriena", sa smješkom prozbori Morgoth. "Kako smo danas", upita.
"Dobro, iako bi bila još bolje kad bi mi rekao što planiraš samnom", izazivala ga je Galadrijel nadajući se da će joj reći nešto korisno što bi mogla prenjeti Celebornu.
"Namjeravam s vremenom zavladati tvojom voljom i pokoriti te tako da činiš samo ono što ja hoću a kad to uspijem i tvoj Prsten će biti pod mojom vlasti", cerekao se Morgoth gledajući je svisoka siguran da joj može otkriti svoje planove jer je potpuno nemoćna ovdje iza debelih zidina Utumna.
"Tri vilenjačka prstena Neprijateljeve ruke nikad nisu dotaknule, ti ih ne možeš podčiniti, za svoje zle namjere koristiti. A moju volju nikad nećeš slomiti - ova vilenjakinja je puno više od onog što možeš vidjeti", prkosno mu odgovori Galadriel ustajući s poda.
"Nisam ja glupi Sauron, vilenjakinjo. Ne razgovaraš s njim. Ja sam Vala. Ja za zlo mogu iskoristiti sve što vidim i poželim. I s vremenom ćeš i ti postati Zlo koje ću koristiti jer se varaš misleći da si nesalomljiva", samouvjereno joj odvrati.
U Galadriel uzavre ponosna noldorska krv. "Znam ja ko si ti – moćni Vala, najmoćniji od svih stvorova nakon Erua nekoć davno bio si ti. Ali, prevelika ti je bila želja za kvarenjem Arde i pohlepa za podčinjavanjem svakog živog stvora da je velik dio tvoje moći prešao u njih. Bez svojih tvrđava i mračne služinčadi - Morgothe - ti nisi više nepobjediv", na uvredu mu je odgovorila uvredom. "Moć je tvoja blijedila a ludost hranjena mržnjom rasla kroz duga stoljeća Arde. Sad ti se i pripadnica rase koju ti smatraš manje vrijednom može oduprijeti dovoljno dugo da njeni spasioci stignu do Utumna", izgovarajući te riječi Galadriel je stajala pred Morgothom i postala neizmjerno visoka, i nepodnošljivo lijepa, stvarna i uzvišena.
Morgoth na trenutak zanijemi. Nije očekivao ovakvu reakciju. Razmišljao je na koji joj način odgovoriti. Znao je da je ona u pravu – previše je sebe ugradio u svoje tvorevine. Ali neće joj to pokazati. "Znam ja što će nju dotući", zlobno je pomislio.
"Očekivao sam da ćeš se moći odupirati neko vrijeme ali moram ti reći da nitko od tvojih neće stići do Utumna. Zar si stvarno mislila da neću učiniti ništa i da ću mirno gledati kako dolaze po tebe? Znao sam da će Celeborn odmah sazvati council na kojeg će se odazvati najvažnije face u ME i da će krenuti potraga za tobom. Znam tko je krenuo i svakog od njih namjeravam zarobiti žive i zatvoriti ih u Utumno – imat ću na jednom mjestu Vladare Loriena, Thranduilovog sina, Feanora i Meneldila od Valinora, Namjesnika Gondora, Elronodovu rođakinju i ostale manje važne ali ne manje iskoristive za ucjene i pregovore", hvalio se Morgoth.
"Onda se nemam što bojati – Celeborn je pametno birao – oni su najbolji od svih što su hodali Ardom", Galadriel se trudila zvučati bezbrižno iako joj se srce slamalo od pomisli da bi svi oni mogli stradati njenom krivicom.
"Samo se ti nadaj. Tvoj će Celeborn uskoro pasti. Udario sam prvo na njegovu skupinu jer je najslabija –on je jedini elf među humanima. Noćas će Boromir umrijeti ako mi se odupre opet – a ako popusti postat će moj. Ako umre Celeborn će ostati jedini vilenjak u toj skupini s humanima koji ga neće slušati i s kojima neće moći vladati – i drugu skupinu sam time uništio jer ih vodi Ellin – a koliko će ona ostati predana cilju kad sazna da joj je muž mrtav? Koliko će razuma biti u njenim postupcima? Sve će ih odvesti u smrt. A ako Boromir popusti i padne pod moju vlast odvest će i Celeborna i ostale ravno u klopku koja ih spremna čeka." – Morgoth joj se nasmiješi. – "Galadriel, uništio sam obje skupine jednim jedinim potezom. Nitko neće doći do tebe", naslađivao se Mračni Gospodar uživajući u vlastitom zlu.
"Morgothe – plan ti je na klimavim nogama. Opet si, po svom starom običaju, podcijenio snagu humana. To bi ti uskoro moglo doći glave", Galadriel se nadala da njene riječi pogađaju cilj -neka Morgoth razmišlja što mu je time željela reći.
***
|
|
